Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3859/23 ("PRIJEDORPUTEVI" a.d. Prijedor)
Odluka donesena 15. 12. 2025.
- Postupak priznavanja strane sudske odluke
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3859/23
Apelacija
Odluka o dopustivosti
15. 12. 2025.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 15. decembra 2025. godine, u predmetu broj AP-3859/23 , rješavajući apelacije koje je podnio „PRIJEDORPUTEVI“ a.d. Prijedor, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje je podnio "PRIJEDORPUTEVI" a.d. Prijedor protiv Rješenjā Vrhovnog suda Republike Srpske br. 16 0 V 001744 23 Gž od 13. jula 2023. godine i 16 0 V 001785 23 Gž od 7. juna 2023. godine, zbog toga što su ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. AP-3859/23
1. "PRIJEDORPUTEVI" a.d. Prijedor iz Prijedora (u daljnjem tekstu: apelant), čiji je punomoćnik Bojana Vranješ Čorokalo advokatica iz Banjaluke, podnio je 25. augusta 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 16 0 V 001744 23 Gž od 13. jula 2023. godine.
2. Predlagač M.G. podnio je prijedlog za priznanje odluke stranog suda, Presude Osnovnog suda u Surdulici – Sudska jedinica Vladičin Han, Republika Srbija broj II 7 P1 broj 170/17 od 9. juna 2021. godine, protiv apelanta kao protivnika predlagača. Navedenom presudom obavezan je apelantov organizacioni dio, „OGRANAK PRIJEDORPUTEVI B BEOGRAD“, da tužiocu G.M., na ime neisplaćenog dijela plaća, isplati novčani iznos naveden u toj presudi, te da na taj iznos uplati doprinose za obavezno socijalno osiguranje nadležnim fondovima.
2. AP-3875/23
3. Apelant, čiji je punomoćnik Bojana Vranješ Čorokalo advokatica iz Banjaluke, podnio je 25. augusta 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda broj 16 0 V 001785 23 Gž od 7. juna 2023. godine. Apelant je 30. decembra 2024. godine podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud naložio Osnovnom sudu u Prijedoru da odloži provođenje izvršnih radnji u predmetu tog suda broj 77 0 I 133081 23 I do donošenja konačne odluke po ovoj apelaciji.
4. Predlagač Ž.B. podnio je prijedlog za priznanje odluke stranog suda, Presude Osnovnog suda u Surdulici – Sudska jedinica Vladičin Han, Republika Srbija broj II 7 P1 broj 159/17 od 20. januara 2020. godine, protiv apelanta kao protivnika predlagača. Navedenom presudom obavezan je apelantov organizacioni dio, „OGRANAK PRIJEDORPUTEVI B BEOGRAD“ iz Beograda, da tužiocu Ž.B., na ime neisplaćenog dijela plaće i troškova prijevoza, isplati novčani iznos naveden u presudi, te da na taj iznos uplati doprinose za obavezno socijalno osiguranje nadležnim fondovima.
5. Rješenjima Okružnog suda u Prijedoru od 23. i 28. marta 2023. godine odbijeni su prijedlozi predlagača za priznanje navedenih stranih sudskih odluka.
6. Rješenjima Vrhovnog suda od 7. juna i od 13. jula 2023. godine preinačena su navedena prvostepena rješenja i priznate navedene strane sudske odluke. Vrhovni sud je u obrazloženju osporenih odluka ukazao da su navedene strane sudske odluke pravosnažne i izvršne po pravu države u kojoj su donesene. Dalje je ukazao da za odlučivanje u konkretnim pravnim stvarima zakonom nije propisana isključiva nadležnost suda u Bosni i Hercegovini. Također je ukazao da se ne radi o presuđenim stvarima te da strane sudske odluke nisu u suprotnosti sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Ustavom Republike Srpske, niti postoji smetnja koja se tiče uzajamnosti. Osim toga, sud je ukazao da je apelantov organizacioni dio, poslovna jedinica, kojem je priznata stranačka sposobnost, učestvovao kao tuženi u postupcima koji su prethodili donošenju stranih sudskih odluka. Iz navedenih razloga, sud je utvrdio da su ispunjeni uslovi za priznanje navedenih stranih sudskih odluka iz čl. 87. do 100. Zakona o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima.
7. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud je, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će se voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-3859/23.
8. Apelant se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U odnosu na prijedlog za određivanje privremene mjere, apelant je naveo da je Ž.B. podnio prijedlog za izvršenje protiv apelanta kao izvršenika na osnovu Presude Osnovnog suda u Surdulici – Sudska jedinica Vladičin Han, Republika Srbija od 20. januara 2020. godine. Dalje, naveo je da je Osnovni sud u Prijedoru, postupajući po tom prijedlogu, 6. septembra 2024. godine donio rješenje o izvršenju broj 77 0 I 133081 23 I, iako apelant nije označen kao tuženi u toj presudi.
9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi: (3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
10. Ustavni sud ukazuje da se apelantovi navodi o povredi prava na pravično suđenje odnose na odluke donesene u postupcima u kojima se odlučivalo o prijedlozima za priznanje stranih sudskih odluka. Prvo pitanje na koje Ustavni sud treba da odgovori je primjenjivost člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije u konkretnim slučajevima, odnosno potrebno je odgovoriti na pitanje da li se u konkretnim postupcima odlučivalo o apelantovim građanskim pravima i obavezama. Ustavni sud je, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno ukazivao na svoju praksu prema kojoj postupak koji se odnosi na „priznanje strane sudske odluke“, u principu, nije postupak u kojem se utvrđuju apelantova građanska prava i obaveze, tj. da se u takvom postupku nije raspravljalo o meritumu predmeta (npr. o osnovanosti tužbenog zahtjeva), već se samo raspravljalo o tome da li su ispunjeni zakonski uslovi za priznanje strane sudske odluke (vidi Ustavni sud, Odluke o dopustivosti broj AP-408/20 od 8. aprila 2020. godine i AP-3011/21 od 16. decembra 2021. godine, dostupne na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). S obzirom na to, Ustavni sud zaključuje da u konkretnim slučajevima nije raspravljano o apelantovim „građanskim pravima ili obavezama“ u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Također, Ustavni sud zaključuje da se nije odlučivalo ni o apelantovom pravu na „imovinu“ u smislu člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, već samo o priznanju strane sudske odluke, kako je to već navedeno.
11. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud zaključuje da član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Europske konvencije, te član II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju nisu primjenjivi u konkretnim slučajevima, pa slijedi da su apelantovi navodi u vezi sa povredom prava na pravično suđenje i prava na imovinu ratione materiaeinkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
12. U skladu sa navedenim, imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu odluke.
13. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije neophodno posebno razmatrati apelantov zahtjev u predmetu broj AP-3875/23 za donošenje privremene mjere.
14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman