Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3859/23 ("PRIJEDORPUTEVI" a.d. Prijedor)

Odluka donesena 15. 12. 2025.

  • Postupak priznavanja strane sudske odluke
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3859/23

Apelacija

Odluka o dopustivosti

15. 12. 2025.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 15. decembra 2025. godine, u predmetu broj AP-3859/23 , rješavajući apelacije koje je podnio „PRIJEDORPUTEVI“ a.d. Prijedor, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje je podnio "PRIJEDORPUTEVI" a.d. Prijedor protiv Rješenjā Vrhovnog suda Republike Srpske br. 16 0 V 001744 23 Gž od 13. jula 2023. godine i 16 0 V 001785 23 Gž od 7. juna 2023. godine, zbog toga što su ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. AP-3859/23

1. "PRIJEDORPUTEVI" a.d. Prijedor iz Prijedora (u daljnjem tekstu: apelant), čiji je punomoćnik Bojana Vranješ Čorokalo advokatica iz Banjaluke, podnio je 25. augusta 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 16 0 V 001744 23 Gž od 13. jula 2023. godine.

2. Predlagač M.G. podnio je prijedlog za priznanje odluke stranog suda, Presude Osnovnog suda u Surdulici – Sudska jedinica Vladičin Han, Republika Srbija broj II 7 P1 broj 170/17 od 9. juna 2021. godine, protiv apelanta kao protivnika predlagača. Navedenom presudom obavezan je apelantov organizacioni dio, „OGRANAK PRIJEDORPUTEVI B BEOGRAD“, da tužiocu G.M., na ime neisplaćenog dijela plaća, isplati novčani iznos naveden u toj presudi, te da na taj iznos uplati doprinose za obavezno socijalno osiguranje nadležnim fondovima.

2. AP-3875/23

3. Apelant, čiji je punomoćnik Bojana Vranješ Čorokalo advokatica iz Banjaluke, podnio je 25. augusta 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda broj 16 0 V 001785 23 Gž od 7. juna 2023. godine. Apelant je 30. decembra 2024. godine podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud naložio Osnovnom sudu u Prijedoru da odloži provođenje izvršnih radnji u predmetu tog suda broj 77 0 I 133081 23 I do donošenja konačne odluke po ovoj apelaciji.

4. Predlagač Ž.B. podnio je prijedlog za priznanje odluke stranog suda, Presude Osnovnog suda u Surdulici – Sudska jedinica Vladičin Han, Republika Srbija broj II 7 P1 broj 159/17 od 20. januara 2020. godine, protiv apelanta kao protivnika predlagača. Navedenom presudom obavezan je apelantov organizacioni dio, „OGRANAK PRIJEDORPUTEVI B BEOGRAD“ iz Beograda, da tužiocu Ž.B., na ime neisplaćenog dijela plaće i troškova prijevoza, isplati novčani iznos naveden u presudi, te da na taj iznos uplati doprinose za obavezno socijalno osiguranje nadležnim fondovima.

5. Rješenjima Okružnog suda u Prijedoru od 23. i 28. marta 2023. godine odbijeni su prijedlozi predlagača za priznanje navedenih stranih sudskih odluka.

6. Rješenjima Vrhovnog suda od 7. juna i od 13. jula 2023. godine preinačena su navedena prvostepena rješenja i priznate navedene strane sudske odluke. Vrhovni sud je u obrazloženju osporenih odluka ukazao da su navedene strane sudske odluke pravosnažne i izvršne po pravu države u kojoj su donesene. Dalje je ukazao da za odlučivanje u konkretnim pravnim stvarima zakonom nije propisana isključiva nadležnost suda u Bosni i Hercegovini. Također je ukazao da se ne radi o presuđenim stvarima te da strane sudske odluke nisu u suprotnosti sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Ustavom Republike Srpske, niti postoji smetnja koja se tiče uzajamnosti. Osim toga, sud je ukazao da je apelantov organizacioni dio, poslovna jedinica, kojem je priznata stranačka sposobnost, učestvovao kao tuženi u postupcima koji su prethodili donošenju stranih sudskih odluka. Iz navedenih razloga, sud je utvrdio da su ispunjeni uslovi za priznanje navedenih stranih sudskih odluka iz čl. 87. do 100. Zakona o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima.

7. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud je, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će se voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-3859/23.

8. Apelant se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U odnosu na prijedlog za određivanje privremene mjere, apelant je naveo da je Ž.B. podnio prijedlog za izvršenje protiv apelanta kao izvršenika na osnovu Presude Osnovnog suda u Surdulici – Sudska jedinica Vladičin Han, Republika Srbija od 20. januara 2020. godine. Dalje, naveo je da je Osnovni sud u Prijedoru, postupajući po tom prijedlogu, 6. septembra 2024. godine donio rješenje o izvršenju broj 77 0 I 133081 23 I, iako apelant nije označen kao tuženi u toj presudi.

9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi: (3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

10. Ustavni sud ukazuje da se apelantovi navodi o povredi prava na pravično suđenje odnose na odluke donesene u postupcima u kojima se odlučivalo o prijedlozima za priznanje stranih sudskih odluka. Prvo pitanje na koje Ustavni sud treba da odgovori je primjenjivost člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije u konkretnim slučajevima, odnosno potrebno je odgovoriti na pitanje da li se u konkretnim postupcima odlučivalo o apelantovim građanskim pravima i obavezama. Ustavni sud je, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno ukazivao na svoju praksu prema kojoj postupak koji se odnosi na „priznanje strane sudske odluke“, u principu, nije postupak u kojem se utvrđuju apelantova građanska prava i obaveze, tj. da se u takvom postupku nije raspravljalo o meritumu predmeta (npr. o osnovanosti tužbenog zahtjeva), već se samo raspravljalo o tome da li su ispunjeni zakonski uslovi za priznanje strane sudske odluke (vidi Ustavni sud, Odluke o dopustivosti broj AP-408/20 od 8. aprila 2020. godine i AP-3011/21 od 16. decembra 2021. godine, dostupne na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). S obzirom na to, Ustavni sud zaključuje da u konkretnim slučajevima nije raspravljano o apelantovim „građanskim pravima ili obavezama“ u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Također, Ustavni sud zaključuje da se nije odlučivalo ni o apelantovom pravu na „imovinu“ u smislu člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, već samo o priznanju strane sudske odluke, kako je to već navedeno.

11. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud zaključuje da član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Europske konvencije, te član II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju nisu primjenjivi u konkretnim slučajevima, pa slijedi da su apelantovi navodi u vezi sa povredom prava na pravično suđenje i prava na imovinu ratione materiaeinkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

12. U skladu sa navedenim, imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu odluke.

13. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije neophodno posebno razmatrati apelantov zahtjev u predmetu broj AP-3875/23 za donošenje privremene mjere.

14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3859/23 ("PRIJEDORPUTEVI" a.d. Prijedor) | Sudska praksa | Aktio