Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3185/22 (N.M.)

Odluka donesena 14. 05. 2026.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Suvlasništvo
  • Miješanje u imovinu
  • Nekretnina
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3185/22

Apelacija

Odluka o dopustivosti

14. 05. 2026.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nußberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 14. maja 2026. godine, u predmetu broj AP-3185/22, rješavajući apelaciju N. M., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija N. M. podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 09 0 Dn 029735 17 Gž od 8. juna 2022. godine zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana .

OBRAZLOŽENJE

1. N. M. (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju zastupa Enver Hodžić, advokat iz Sarajeva, podnijela je 15. augusta 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 09 0 Dn 029735 17 Gž od 8. juna 2022. godine i Rješenja Općinskog suda u Sarajevu – Zemljišnoknjižni ured (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 09 0 Dn 029735 17 Gž od 8. juna 2022. godine.

2. Apelantica je 31. augusta 2017. godine podnijela zahtjev za brisanje mukate (tereta) koja je upisana u C listu u korist Vakufa Ajas-paše na nekretninama u apelanticinom suvlasništvu, uknjiženim u zemljišnoknjižni uložak KOSP Sarajevo – Mahala VI, preciziranim u tom zahtjevu (u daljnjem tekstu: sporne nekretnine).

3. Rješenjem Općinskog suda broj 09 0 Dn 029735 17 Gž od 8. juna 2022. godine odbijen je apelanticin zahtjev. Općinski sud je u obrazloženju rješenja naveo da je navedeni zahtjev neprovodiv budući da apelantica uz zahtjev nije dostavila saglasnost lica u čiju je korist mukata uknjižena. Također, sud je ukazao da mukata nije založno pravo, te da se zbog toga na postupak njenog brisanja ne mogu primijeniti odredbe člana 344. Zakona o stvarnim pravima kojima je propisan postupak brisanja založnog prava – hipoteke. Imajući u vidu navedeno, Općinski sud je, u smislu odredbe člana 43. u vezi sa članom 62. Zakona o zemljišnim knjigama (u daljnjem tekstu: ZZK), odlučio kao u izreci rješenja.

4. Rješenjem Kantonalnog suda broj 09 0 Dn 029735 17 Gž od 8. juna 2022. godine odbijena je apelanticina žalba i potvrđeno je prvostepeno rješenje. Kantonalni sud je u obrazloženju rješenja naveo da apelantica neosnovano ukazuje da je mukata brisana u C listu zemljišnoknjižnog uloška, te da je taj upis naknadno uspostavljen. U vezi s tim, sud je ukazao da upis mukate u zemljišnim knjigama nije brisan po sili zakona. Naime, sud je ukazao da su odredbe Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta iz 1958. godine predstavljale osnov za donošenje rješenja o nacionalizaciji na osnovu kojeg bi ZK ured, po prijedlogu nadležnog organa uprave, donio rješenje o brisanju. Pri tome, ukazao je da uknjižena mukata u konkretnom slučaju nije bila brisana iz zemljišne knjige. S obzirom na to, Kantonalni sud je istakao da je ZK ured prilikom prelaska na elektronsko vođenje zemljišnih knjiga preuzeo neizbrisani upis mukate (tereta). Osim toga, ukazao da je da navedeno postupanje u saglasnosti s načelom povjerenja u zemljišne knjige iz člana 9. ZKK-a. Imajući u vidu sve navedeno, Kantonalni sud je naveo da prvostepeni sud nije povrijedio odredbe ZZK-a niti Pravilnika o elektronskom načinu vođenja zemljišnih knjiga.

5. Apelantica tvrdi da joj je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelantica smatra da je mukata iz zemljišnoknjižne evidencije brisana po sili zakona. Također ističe da prilikom prelaska na elektronsko vođenje zemljišnih knjiga ZK ured nije preuzeo upis, nego je uspostavio upis mukate jer je prethodni upis izbrisan.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: b)Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi: (4)Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

7. Ustavni sud u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj praksi i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koja štiti Ustav Bosne i Hercegovine i te povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji s dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Abedin Smajić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 16. januara 2018. godine, predstavka broj 48657/16, tačka 43. i Khudunts protiv Azerbejdžana, odluka od 26. februara 2019. godine, predstavka broj 74628/16, tačka 32, te Ustavni sud, Odluka broj AP-156/05od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Evropski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, predstavka broj 5503/02 i Dumlu protiv Turske, Odluka od 20. aprila 2021. godine, predstavka broj 65159/17, tačka 27), kao i kada se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine (vidi Evropski sud, Spasoje Lukić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, Odluka o dopustivosti od 18. novembra 2008. godine, predstavka broj 34379/03).

8. Apelantica smatra da joj je osporenom odlukom prekršeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Ustavni sud ukazuje da prilikom ispitivanja navoda o povredi tog prava, u skladu s vlastitom praksom i praksom Evropskog suda, prvo treba odgovoriti na pitanje da li apelantica posjeduje imovinu zaštićenu članom II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju te da li je osporenim odlukama došlo do miješanja u to apelanticino pravo. Ukoliko odgovor na to pitanje bude pozitivan, Ustavni sud dalje treba odgovoriti na pitanje da li je do miješanja došlo „u skladu sa zakonom“, te da li je bilo u općem interesu i je li bilo proporcionalno.

9. U vezi s tim, Ustavni sud konstatira da je nesporno da su sporne nekretnine uknjižene u zemljišnim knjigama kao apelanticino suvlasništvo. Shodno tome, predstavljaju apelanticinu imovinu zaštićenu članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U odgovoru na pitanje da li je došlo do „miješanja“ u apelanticino pravo na imovinu, Ustavni sud zapaža da se osporene odluke odnose na apelanticin zahtjev za brisanje mukate (tereta) koji je i ranije bio upisan u zemljišnim knjigama. Sudovi su utvrdili da taj upis nije brisan, kako je to apelantica tvrdila, te da je prilikom prelaska na elektronsko vođenje zemljišnih knjiga taj upis samo preuzet (vidi tačku 4. ove odluke). S obzirom na to, Ustavni sud ukazuje da prilikom prelaska na elektronsko vođenje zemljišnih knjiga nije uspostavljen bilo kakav novi teret na apelanticinim nekretninama. Stoga Ustavni sud smatra da osporenim odlukama ni na koji način nije došlo do „miješanja“ u apelanticino pravo na imovinu, zbog čega nije potrebno analizirati ostala pitanja iz „testa imovine“ navedena u stavu 8. ove odluke.

10. S obzirom na navedeno, Ustavni sud zaključuje da su apelanticini navodi o kršenju prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju očigledno (prima facie) neosnovani.

11. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ničega što ukazuje da apelanticini navodi pokreću ustavna pitanja na koja se pozvala, odnosno ničega što ukazuje da ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda koji bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga Ustavni sud zaključuje da su ti navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

12. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3185/22 (N.M.) | Sudska praksa | Aktio