Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3519/23 (R. Z.)
Odluka donesena 15. 12. 2025.
- Kazna
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Nije krivična optužba
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3519/23
Apelacija
Odluka o dopustivosti
15. 12. 2025.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, dopredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i suci Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 15. prosinca 2025. godine, u predmetu broj AP-3519/23, rješavajući apelaciju Rajka Zelenike, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Rajka Zelenike podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 23 0 Pr 055997 23 Pžp od 17. jula 2023. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Rajko Zelenika (u daljnjem tekstu: apelant) iz Međugorja, kojeg zastupa Nermin Vila advokat iz Sarajeva, podnio je 3. augusta 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 23 0 Pr 055997 23 Pžp od 17. jula 2023. godine.
2. Rješenjem Općinskog suda u Velikoj Kladuši od 27. aprila 2023. godine naloženo je apelantovo lišavanje slobode zbog neplaćanja novčane kazne i troškova postupka po prekršajnom nalogu, te mu je određena zatvorska kazna u trajanju od pet dana.
3. Rješenjem Kantonalnog suda od 17. jula 2023. godine odbijena je apelantova žalba i potvrđeno prvostepeno rješenje. U obrazloženju odluke Kantonalni sud je istakao da je prvostepeni sud utvrdio da apelant nije platio novčanu kaznu i troškove postupka koji su evidentirani u registru novčanih kazni. Dalje je istakao da je pravilno prvostepeni sud donio rješenje o lišenju slobode zbog neplaćanja na osnovu člana 105 st. 1. i 2. Zakona o prekršajima FBiH. Pri tome je prvostepeni sud odlučio da će ukoliko okrivljeni apelant plati izrečenu kaznu prije pravosnažnosti osporenog rješenja, to rješenje staviti van snage, a ako plati nakon njegove pravosnažnosti, izvršenje će obustaviti.
4. Apelant se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stav 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija).
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi: (3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
6. Ustavni sud zapaža da apelant navodi mu je osporenim rješenjima, donesenim u postupku zamjene novčane kazne izrečene u prekršajnom postupku u kaznu zatvora, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Stoga je, za utvrđivanje primjenjivosti člana 6. stav 1. Evropske konvencije na konkretan slučaj potrebno odgovoriti na pitanje da li postupak povodom zamjene novčane kazne kaznom zatvora predstavlja postupak u kojima je «utvrđivana osnovanost krivične optužbe» protiv apelanta, u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
7. Naime, u prekršajnom postupku koji je okončan konačnim i izvršnim prekršajnim nalogom ovlaštenog organa, utvrđena je osnovanost „krivične optužbe“ protiv apelanta, njegova prekršajna odgovornost i izrečena mu je novčana kazna. U vezi s tim, Ustavni sud smatra da se konkretni postupak ne tiče odlučivanja o osnovanosti krivične optužbe protiv apelanta, već se tiče isključivo izvršenja konačne, pravosnažne prekršajne kazne. Institut zamjene izrečene novčane kazne kaznom zatvora predstavlja modalitet izvršenja pravosnažno izrečene prekršajne kazne.
8. Ustavni sud podsjeća da je u sličnim situacijama u svojoj novijoj praksi usvojio stav da se u izuzetnim slučajevima član 6. Evropske konvencije može primijeniti i u akcesornom postupku koji se tiče odlučivanja o zahtjevu za zamjenu izrečene kazne zatvora za novčanu kaznu, koji bi se smatrao integralnim dijelom krivičnog postupka (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP-
4994/15 od 16. marta 2015. godine tačka 20. i broj AP-2809/12 od 24. maja 2013. godine, tač. od 23. do 25, dostupne na www.ustavnisud.ba). Također, Ustavni sud je u odlukama br. AP-2855/16 od 15. septembra 2016. godine i AP-2728/19 od 10. septembra 2019. godine (dostupne na www.ustavnisud.ba) naveo da se „u postupku u kojem se odlučivalo samo o ispunjenosti zakonskih uslova za zamjenu pravosnažno osuđenom apelantu izrečene novčane kazne kaznom zatvora kao jednim od modaliteta izvršenja krivične sankcije, nije utvrđivala osnovanost krivične optužbe protiv apelanta u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa taj član u konkretnom slučaju nije primjenjiv. U konkretnom slučaju, član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine ne pruža širi obim zaštite “.
9. Imajući u vidu navedenu praksu, Ustavni sud smatra da se u ovom postupku, u kojem se odlučivalo samo o ispunjenosti zakonskih uslova za zamjenu izrečene novčane kazne kaznom zatvora, odnosno o načinu izvršenja kazne, nije utvrđivala „osnovanost krivične optužbe“ protiv apelanta u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa taj član u konkretnom slučaju nije primjenjiv. U konkretnom slučaju, član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine ne pruža širi obim zaštite. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da se apelantovi navodi o povredi prava na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije moraju odbaciti kao ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
10. U skladu sa navedenim, imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman