Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3235/23 (E.B. i drugi)
Odluka donesena 15. 12. 2025.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3235/23
Apelacija
Odluka o dopustivosti
15. 12. 2025.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 15. decembra 2025. godine, u predmetu broj AP-3235/23 , rješavajući apelacije koje su podnijeli E.B. i “Euro line” d.o.o. Banjaluka, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli: E.B. protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 09 0 Dn 039262 21 Gž od 10. maja 2023. godine i “Euro line” d.o.o. Banjaluka protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 11 0 U 028583 21 Uvp od 24. maja 2023. godine ,zbog toga što su ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. AP-3235/23
1. E.B. iz Sarajeva (u daljnjem tekstu: apelant), podnio je 17. jula 2023. apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 09 0 Dn 039262 21 Gž od 10. maja 2023. godine.
2. Rješenjem Općinskog suda u Sarajevu, Zemljišnoknjižnog ureda od 8. juna 2021. godine, koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda od 10. maja 2023. godine, odbijen je apelantov prijedlog za upis zabilježbe spora u zemljišnoj knjizi, po krivičnoj prijavi koju je apelant podnio nadležnom tužilaštvu, u vezi predmeta koji se vodi pred prvostepenim sudom pod brojem 65 0 I 691203 18 I. Kantonalni sud je u obrazloženju rješenja ukazao da će se prema članu 2. stav 4. Zakona o zemljišnim knjigama dopustiti zabilježba samo ako se dokaže da se vodi postupak u pogledu knjižnog prava čiji bi ishod mogao uticati na uknjižbu u zemljišnoj knjizi. U tom pogledu sud je ukazao da je apelantova krivična prijava samo izvor saznanja o mogućnosti postojanja krivičnog djela i može biti osnov pokretanja krivičnog postupka u kojem se odlučuje o krivičnoj odgovornosti počinioca krivičnog djela. Kako postojanje krivične prijave ne može uticati na raspolaganje konkretnom nekretninom u smislu člana 2. stav 4. Zakona o zemljišnim knjigama, sud je utvrdio da nisu ispunjeni uslovi za zabilježbu u zemljišnoj knjizi.
2. AP-3662/23
3.“Euro line” d.o.o. Banjaluka (u daljnjem tekstu: apelant), čiji je punomoćnik Milorad Đukić advokat iz Banjaluke, podnio je 11. augusta 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) broj 11 0 U 028583 21 Uvp od 24. maja 2023. godine.
4. Rješenjem drugostepenog organa uprave od 5. oktobra 2020. godine, koje je potvrđeno rješenjem tog organa od 10. novembra 2020. godine, odbijen je apelantov zahtjev za zabilježbu postojanja spora na nepokretnostima upisanim u zemljišnoj knjizi.
5. Presudom Okružnog suda u Banjaluci od 27. septembra 2021. godine, koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda od 24. maja 2023. godine, odbijena je apelantova tužba protiv navedenog drugostepenog rješenja. Vrhovni sud je u obrazloženju presude naveo da je apelantov zahtjev za upis zabilježbe spora u zemljišnoj knjizi na nepokretnostima u svojini d.o.o. „Merkur" Banjaluka zasnovan na presudama redovnih sudova. Navedene presude su donesene u privrednom sporu radi raskida ugovorā o poslovnoj saradnji apelanta i d.o.o. „Merkur" Banjaluka, te radi naknade štete koju apelant potražuje od d.o.o. „Merkur" Banjaluka po tom osnovu. Imajući u vidu navedeno, sud je utvrdio da se u konkretnom slučaju radi o sudskom sporu obligaciono-pravne, a ne stvarno-pravne prirode. Sud je ukazao da predmet zabilježbe spora na nepokretnostima mogu biti samo činjenice koje se odnose na neko zemljišno-knjižno pravo, tj. njegovu promjenu, pripadanje, postojanje, sadržaj ili opterećenje tog prava, što u konkretnom nije slučaj. Stoga je zaključio da se prema članu 2. stav 4. Zakona o zemljišnim knjigama ne može dozvoliti upis zabilježbe spora na nepokretnostima.
Spajanje predmeta
6. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud je, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će se voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP-3235/23.
7. Apelanti su se pozvali na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stavak 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant u predmetu broj AP-3662/23 se pozvao i na povredu prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, te smatra da je došlo do kršenja člana II/2. Ustava Bosne i Hercegovine kršenja i zabrane diskriminacije iz člana iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.
8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi: (3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
9. S obzirom na to da apelanti smatraju da im je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, potrebno je da Ustavni sud prvo odgovori na pitanje da li konkretni postupci uživaju zaštitu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, odnosno člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine. Primjenjivost se određuje odgovorom na pitanje da li se u ovim postupcima odlučivalo o građanskim pravima i obvezama apelanata, odnosno da li je ishod postupaka bio odlučujući za njihova prava i obveze. U vezi s tim, Ustavni sud upućuje na svoju praksu prema kojoj postupak po prijedlogu za upis zabilježbe spora nije postupak kojim se određuju građanska prava i obveze, jer zabilježba spora u zemljišnim knjigama glede određenih nekretnina, čak i kada se ostvare uvjeti za upis, ne daje nosiocu prava upisa bilo kakva vlasnička prava na nekretninama (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP-2056/15od 22. decembra 2016. godine, AP-4671/17 od 11. septembra 2018. godine, AP-1278/20 od 6. maja 2020. godine, broj AP-2430/21 od 8. septembra 2021. godine, dostupne na web-stranici Ustavnog suda, www.ustavnisud.ba). S obzirom na to da se osporenim odlukama odlučivalo o prijedlogu/zahtjevu apelanata za upis zabilježbe spora u zemljišnim knjigama, Ustavni sud zaključuje da u konkretnim slučajevima nije raspravljano o „građanskim pravima ili obavezama“ apelanata u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, niti je ishod postupka bio odlučujući za građanska prava i obaveze apelanata. Također, Ustavni sud zaključuje da se nije odlučivalo ni o apelantovom pravu u predmetu broj AP-3662/23 na „imovinu“ u smislu člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, već samo o zahtjevu za upis zabilježbe spora u zemljišnoj knjizi, kako je to već navedeno.
10. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud zaključuje da član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije, te član II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju nisu primjenjivi u konkretnim slučajevima, pa slijedi da su navodi apelanata u vezi sa povredom prava na pravično suđenje i navodi apelanta u predmetu broj AP-
3662/23 u vezi sa povredom prava na imovinu ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
11. Imajući u vidu ovakav zaključak, Ustavni sud ukazuje da su i apelantovi navodi u predmetu broj AP-3662/23 o kršenju prava na efikasan pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, odnosno o kršenju zabrane diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije (kao akcesornih prava) u vezi sa pravom na pravično suđenje, također ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
12. U vezi s apelantovim pozivanjem u predmetu broj AP-3662/23 na član II/2. Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ukazuje da se ne radi o materijalnom pravu na čije se kršenje apelant može samostalno pozvati, već se radi o ustavnoj odredbi kojom se Evropskoj konvenciji daje supremacija nad domaćim zakonima.
13. U skladu sa navedenim, imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman