Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3730/22 (Federacija BiH, Vlada Federacije BiH)

Odluka donesena 21. 03. 2024.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Građanski postupak
  • Javna vlast
  • Stečaj
  • Finansijska konsolidacija
  • Zastara
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Seada Palavrić, Ledi Bianku, Helen Keller, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3730/22

Apelacija

Odluka o dopustivosti

21. 03. 2024.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Mirsad Ćeman i Helen Keller i sudije Seada Palavrić, Angelika Nußberger i Ledi Bianku, na sjednici održanoj 21. marta 2024. godine, u predmetu broj AP-3730/22, rješavajući apelacije Federacije Bosne i Hercegovine, Vlade Federacije BiH, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14 i 47/23), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije Federacije Bosne i Hercegovine, Vlade Federacije BiH, podnesene protiv presuda Kantonalnog suda u Sarajevu br. 65 0 P 757597 19 Gž od 24.

novembra 2021. godine, 65 0 P 652612 18 Gž od 28. septembra 2022.

godine, 65 0 P 635821 18 Gž od 22. novembra 2022. godine, 65 0 P 635819 18 Gž od 12. jula 2022. godine, 65 0 P 652808 18 Gž od 11.

januara 2023. godine, 65 0 P 642616 18 Gž od 20. septembra 2022.

godine, 65 0 P 636018 18 Gž od 8. februara 2023. godine, 65 0 P 635818 18 Gž od 6. jula 2022. godine, 65 0 P 652805 18 Gž od 19.

oktobra 2022. godine, 65 0 P 652799 18 Gž od 13. marta 2023.

godine, 65 0 P 642619 17 Gž od 23. novembra 2022. godine, 65 0 P 656433 18 Gž od 12. oktobra 2022. godine, 65 0 P 647958 18 Gž od 7. jula 2022. godine, 65 0 P 635877 18 Gž od 26. aprila 2023. godine i 65 0 P 656465 18 Gž od 9. marta 2023. godine zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.

OBRAZLOŽENJE

AP-3730/22

1. Federacija Bosne i Hercegovine, Vlada Federacije BiH (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupa Federalno pravobranilaštvo, kao zakonski zastupnik, podnijela je 29. septembra 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 65 0 P 757597 22 Rev od 25. augusta 2022. godine, presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) koja je precizirana u dispozitivu ove odluke i Presude Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 P 757597 19 P od 26. juna 2019. godine. AP-4042/22

2. Apelantica, koju zastupa isti zakonski zastupnik, podnijela je 27. oktobra 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Kantonalnog suda koja je precizirana u dispozitivu ove odluke i Presude Općinskog suda broj 65 0 P 652612 17 P od 15. decembra 2017. godine. Apelantica je 3. februara 2023. godine dostavila Rješenje Vrhovnog suda broj 65 0 P 652612 22 Rev od 15. decembra 2022. godine kojim je njena revizija izjavljena protiv drugostepene presude odbačena.

AP-4964/22

3. Apelantica, koju zastupa isti zakonski zastupnik, podnijela je 23. decembra 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Kantonalnog suda koja je precizirana u dispozitivu ove odluke i Presude Općinskog suda broj 65 0 P 635821 17 P od 9. novembra 2017. godine. Apelantica je 27. oktobra 2023. godine dostavila Rješenje Vrhovnog suda broj 65 0 P 635821 23 Rev od 26. septembra 2023. godine kojim je njena revizija izjavljena protiv drugostepene presude odbačena. AP-411/23

4. Apelantica, koju zastupa isti zakonski zastupnik, podnijela je 25. januara 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda broj 65 0 P 635819 22 Rev od 3. novembra 2022. godine, presude Kantonalnog suda koja je precizirana u dispozitivu ove odluke i Presude Općinskog suda broj 65 0 P 635819 17 P od 11. decembra 2017. godine.

AP-560/23

5. Apelantica, koju zastupa isti zakonski zastupnik, podnijela je 6. februara 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Kantonalnog suda koja je precizirana u dispozitivu ove odluke i Presude Općinskog suda broj 65 0 P 652808 17 P od 29. marta 2018. godine. Apelantica je 28. aprila 2023. godine dostavila Rješenje Vrhovnog suda broj 65 0 P 652808 23 Rev od 21. marta 2023. godine kojim je njena revizija izjavljena protiv drugostepene presude odbačena. AP-668/23

6. Apelantica, koju zastupa isti zakonski zastupnik, podnijela je 10. februara 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda broj 65 0 P 642616 22 Rev od 20. decembra 2022. godine, presude Kantonalnog suda koja je precizirana u dispozitivu ove odluke i Presude Općinskog suda broj 65 0 P 642616 17 P od 21. decembra 2017. godine.

AP-1380/23

7. Apelantica, koju zastupa isti zakonski zastupnik, podnijela je 21. marta 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Kantonalnog suda koja je precizirana u dispozitivu ove odluke i Presude Općinskog suda broj 65 0 P 636018 17 P od 15. maja 2018. godine. Apelantica je 20. septembra 2023. godine dostavila Rješenje Vrhovnog suda broj 65 0 P 636018 23 Rev od 4. augusta 2023. godine kojim je njena revizija izjavljena protiv drugostepene presude odbačena. AP-1410/23

8. Apelantica, koju zastupa isti zakonski zastupnik, podnijela je 22. marta 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda broj 65 0 P 635818 22 Rev od 27. decembra 2022. godine, presude Kantonalnog suda koja je precizirana u dispozitivu ove odluke i Presude Općinskog suda broj 65 0 P 635818 17 P od 21. novembra 2017. godine.

AP-1728/23

9. Apelantica, koju zastupa isti zakonski zastupnik, podnijela je 11. aprila 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda broj 65 0 P 652805 23 Rev od 7. februara 2023. godine, presude Kantonalnog suda koja je precizirana u dispozitivu ove odluke i Presude Općinskog suda broj 65 0 P 652805 17 P od 22. decembra 2017. godine.

AP-1763/23

10. Apelantica, koju zastupa isti zakonski zastupnik, podnijela je 12. aprila 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Kantonalnog suda koja je precizirana u dispozitivu ove odluke i Presude Općinskog suda broj 65 0 P 652799 17 P od 5. februara 2018. godine. Apelantica je 5. septembra 2023. godine dostavila Rješenje Vrhovnog suda broj 65 0 P 652799 23 Rev od 17. maja 2023. godine kojim je njena revizija izjavljena protiv drugostepene presude odbačena. AP-2054/23

11. Apelantica, koju zastupa isti zakonski zastupnik, podnijela je 28. aprila 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda broj 65 0 P 642619 23 Rev od 7. marta 2023. godine, presude Kantonalnog suda koja je precizirana u dispozitivu ove odluke i Presude Općinskog suda broj 65 0 P 642619 17 P od 31. augusta 2017. godine.

AP-3058/23

12. Apelantica, koju zastupa isti zakonski zastupnik, podnijela je 6. jula 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda broj 65 0 P 656433 23 Rev od 27. aprila 2023. godine, presude Kantonalnog suda koja je precizirana u dispozitivu ove odluke i Presude Općinskog suda broj 65 0 P 656433 17 P od 15. novembra 2017. godine.

AP-4107/23

13. Apelantica, koju zastupa isti zakonski zastupnik, podnijela je 21. septembra 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda broj 65 0 P 647958 22 Rev od 4. jula 2023. godine, presude Kantonalnog suda koja je precizirana u dispozitivu ove odluke i Presude Općinskog suda broj 65 0 P 647958 17 P od 19. decembra 2017. godine.

AP-5060/23

14. Apelantica, koju zastupa isti zakonski zastupnik, podnijela je 6. decembra 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda broj 65 0 P 635877 23 Rev od 3. novembra 2023. godine, presude Kantonalnog suda koja je precizirana u dispozitivu ove odluke i Presude Općinskog suda broj 65 0 P 635877 17 P od 27. septembra 2018. godine.

AP-5172/23

15. Apelantica, koju zastupa isti zakonski zastupnik, podnijela je 13. decembra 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda broj 65 0 P 656465 23 Rev od 18. oktobra 2023. godine, presude Kantonalnog suda koja je precizirana u dispozitivu ove odluke i Presude Općinskog suda broj 65 0 P 656465 17 P od 30. januara 2018. godine.

16. Ustavni sud je prethodno, odlukama o dopustivosti br. AP-33/22, AP-3636/22, AP-4000/22, AP-3581/22, AP-263/23, AP-5020/22, AP-4983/22, AP-3483/22, AP-3045/23 i AP-1729/23, odbacio apelacije koje je apelantica podnijela protiv pojedinih presuda Kantonalnog suda iz dispozitiva ove odluke zato što je u vrijeme podnošenja tih apelacija bio u toku postupak o revizijama pred Vrhovnim sudom. Apelantica je nakon donošenja rješenja kojima su njene revizije odbačene ponovo podnijela apelacije protiv tih rješenja te presuda Kantonalnog suda. U preostalim apelacijama kojima je osporila presude Kantonalnog suda apelantica je naknadno dostavila rješenja kojima su njene revizije odbačene. Imajući u vidu da je rješenjima Vrhovnog suda revizija odbačena kao nedopuštena te da kao takva ne predstavlja djelotvoran pravni lijek, Ustavni sud ukazuje da su navedene presude Kantonalnog suda konačne odluke u ovom postupku. Spajanje predmeta

17. S obzirom na to da se apelacijama pokreće isto činjenično i pravno pitanje, Ustavni sud je, u smislu člana 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju predmeta AP-3730/22, AP-4042/22, AP-4964/22, AP-411/23, AP-560/23, AP-668/23, AP-1380/23, AP-1410/23, AP- 1728/23, AP-1763/23, AP-2054/23, AP-3058/23, AP-4107/23, AP-5060/23 i AP-5172/23 u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-3730/22.

Činjenice

18. Iz apelacionih spisa proizlazi da je „Binas“ d.d. iz Bugojna (u daljnjem tekstu: „Binas“) privredno društvo koje se bavi proizvodnjom vojne opreme i naoružanja. Pravomoćnim i izvršnim sudskim odlukama, „Binas“ je obavezan da sadašnjim i bivšim zaposlenicima isplati naknade iz radnog odnosa. Pokušaji zaposlenika da svoja potraživanja namire u izvršnim postupcima koje su pokrenuli protiv „Binasa“ bili su neuspješni zbog blokade poslodavčevih bankovnih računa. Ukupno 168 sadašnjih i bivših zaposlenika „Binasa“ su tokom 2016. godine podnijeli prijedlog sudu za otvaranje stečajnog postupka nad imovinom poslodavca radi namirenja duga iz pravomoćnih presuda. Općinski sud u Travniku je rješenjem od 18. januara 2017. godine odbio prijedlog za otvaranje stečajnog postupka s konkretnim potraživanjima zaposlenika, koja su utvrđena pravomoćnim presudama, jer nadležno federalno ministarstvo nije dalo potrebnu saglasnost za otvaranje stečajnog postupka.

19. Kako je sud odbio prijedlog za otvaranje stečajnog postupka nad imovinom „Binasa“, neki od sadašnjih i bivših zaposlenika (u daljnjem tekstu: tužioci) su, u periodu od marta 2017. godine do maja 2019. godine, pokrenuli parnične postupke protiv apelantice. Tužbenim zahtjevima tužioci su tražili da se utvrdi da je apelantica solidarno odgovorna za obaveze „Binasa“ i da im, u skladu s tim, namiri potraživanja iz pravomoćnih sudskih odluka. U vezi s tim, tužioci su se pozvali na zaključak Građanskog odjeljenja Vrhovnog suda od 26. aprila 2016. godine. Općinski sud je presudama iz tač. od 1. do 15. ove odluke usvojio tužbene zahtjeve obavezujući apelanticu na isplatu novčanih iznosa preciziranih pravomoćnim presudama, zajedno s kamatama i troškovima postupka. Općinski sud je odbio apelanticine prigovore o nedostatku aktivne i pasivne legitimacije, zastare potraživanja i presuđene stvari. U vezi sa zastarom potraživanja, sud je naveo da se datum dospjelosti može vezivati samo za akt resornog ministra od 16. januara 2017. godine, kojim je uskraćena saglasnost za otvaranje stečajnog postupka, jer od tada nastaje apelanticina obaveza. Obrazloženo je da u konkretnim slučajevima nije protekao niti jedan od zastarnih rokova imajući u vidu da su tužbe podnesene u periodu od marta 2017. godine do maja 2019. godine.

20. Dalje, obrazloženo je da je sud odbio prigovor da je postupak finansijske konsolidacije nad firmom „Binas“ relevantan razlog koji je sprečavao otvaranje stečajnog postupka. Do navedenog zaključka sud je došao analizom relevantnih odredbi Zakona o finansijskoj konsolidaciji privrednih društava (u daljnjem tekstu: Zakon o finansijskoj konsolidaciji). U vezi s tim, obrazloženo je da bi isključivanje mogućnosti za podnošenje prijedloga za otvaranje stečajnog postupka moralo biti jasno propisano zakonom i to na isti način na koji je odredbom člana 9. stav 1. Zakona o finansijskoj konsolidaciji propisano za izvršni postupak. Sud je zaključio da tužioci imaju pravni interes za podnošenje tužbe jer imaju dospjelo potraživanje koje nisu mogli prinudno naplatiti ni u izvršnom niti u stečajnom postupku zbog uskraćivanja saglasnosti za otvaranje stečajnog postupka nad imovinom dužnika. Navedeno je da je apelantica, uskraćivanjem saglasnosti za otvaranje stečajnog postupka, tužiocima onemogućila namirivanje dospjelog potraživanja. Stoga je sud zaključio da je apelantica dužna da tužiocima namiri dospjela potraživanja primjenom odredbi Zakona o stečajnom postupku i Zakona o obligacionim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO).

21. Kantonalni sud je presudama preciziranim u dispozitivu ove odluke odbio apelanticine žalbe i prvostepene presude u cijelosti potvrdio, osim u dva predmeta u kojima je uvažena apelanticina žalba u odnosu na početak toka zakonske zatezne kamate, pa su u tom dijelu prvostepene presude preinačene. Također, u jednom predmetu je uvažena apelanticina žalba u odnosu na jednog od tužilaca jer je utvrđeno da je povukao tužbu pa je prvostepena presuda ukinuta u tom dijelu, a u preostalom dijelu prvostepena presuda je potvrđena. Obrazloženo je da je pravilan stav prvostepenog suda da činjenica da je nad društvom „Binas“ odobren postupak finansijske konsolidacije, koji je obuhvatao i dugovanja prema zaposlenicima, nije sprečavala tužioce da podnesu prijedlog za otvaranje stečajnog postupka. U vezi s tim, navedeno je da apelantica nije dokazala da je tokom postupka finansijske konsolidacije zaključen sporazum o finansijskoj konsolidaciji sa zaposlenicima i da postoje njeni pozitivni učinci na konkretna potraživanja tužilaca.

22. Vrhovni sud je rješenjima koja su precizirana u tač. od 1. do 15. ove odluke odbacio kao nedozvoljene apelanticine revizije izjavljene protiv drugostepenih presuda zbog nepostojanja uvjeta iz člana 237. Zakona o parničnom postupku. Obrazloženo je da se postavljena pitanja u vezi s mogućnošću pokretanja stečajnog postupka u vrijeme trajanja postupka finansijske konsolidacije svode na preispitivanje pravilne primjene materijalnog prava, a ne na tumačenje nejasnih materijalnopravnih normi koje bi bilo značajno za jedinstvenu primjenu prava. Posebno je obrazloženo da revizijski sud u konkretnoj vrsti sporova ima već zauzetu jedinstvenu sudsku praksu.

Apelacioni navodi

23. Apelantica smatra da joj je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Kršenje tih prava apelantica vidi u proizvoljnoj primjeni Zakona o stečajnom postupku, odnosno neprimjenjivanju Zakona o finansijskoj konsolidaciji, kao i proizvoljnoj primjeni odredbi ZOO-a koje se odnose na zastarjelost potraživanja. Apelantica smatra da sve dok traje postupak finansijske konsolidacije nad društvom „Binas“, Zakon o finansijskoj konsolidaciji, kao lex specialis, derogira primjenu Zakona o stečajnom postupku. Stoga apelantica smatra da nema osnova za otvaranje stečajnog postupka nad društvom „Binas“ niti za davanje saglasnosti za njegovo otvaranje, a samim tim ni za njenu odgovornost.

24. Prilikom razmatranja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

25. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

26. Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

(4) Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

27. Prije svega, Ustavni sud primjećuje da je apelantica nosilac javne vlasti. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da apelantica ne uživa zaštitu prava zagarantiranih odredbama Evropske konvencije i njenih protokola koji reguliraju odnos javne vlasti i pojedinaca i pružaju pojedincima zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu s javnom vlašću. Međutim, prema ustaljenoj praksi Ustavnog suda, državni organi i javna vlast, kao učesnici sudskih postupaka, uživaju garancije prava na pravičan postupak i prava na imovinu iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP-39/03 od 27. februara 2004. godine, tač. 14. i 15. i AP-3444/19 od 7. aprila 2021. godine, tačka 28, objavljene na www.ustavnisud.ba).

28. Ustavni sud podsjeća da u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta mora utvrditi, između ostalog, i jesu li ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj praksi i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji s dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Abedin Smajić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 16. januara 2018. godine, predstavka broj 48657/16, tačka 43, i Khudunts protiv Azerbejdžana, presuda od 26. februara 2019. godine, tačka 32, te Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine, tačka 9, dostupna na www.ustavnisud.ba), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Evropski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, predstavka broj 5503/02, tačka 21. i Dumlu protiv Turske, odluka od 20. aprila 2021. godine, predstavka broj 65159/17, tačka 27), kao i kada se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava (vidi Evropski sud, Spasoje Lukić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, odluka o dopustivosti od 18. novembra 2008. godine, predstavka broj 34379/03).

29. U vezi s prigovorima o proizvoljnoj primjeni prava, Ustavni sud podsjeća da je, prema praksi Evropskog suda, prvenstveno na domaćim organima, naročito sudovima, da rješavaju probleme tumačenja domaćih zakona. Evropski sud ističe da ne treba postupati kao sud „četvrte instance“ te da stoga neće, prema članu 6. stav 1. Evropske konvencije (kojem korespondira član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine), dovoditi u pitanje ocjenu domaćih sudova, osim ako se njihova utvrđenja mogu smatrati proizvoljnim ili „očigledno nerazumnim“ (vidi Evropski sud, Ašćerić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 17. decembra 2019. godine, predstavka broj 52871/13, tačka 23. s daljnjim referencama). Ovakvu praksu dosljedno prati i Ustavni sud u odnosu na odluke redovnih sudova (vidi, između ostalih, Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP- 4033/20 od 22. juna 2022. godine, tač. 42−45. s daljnjim referencama, objavljena na www.ustavnisud.ba).

30. Na osnovu činjenica konkretnih predmeta koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud zapaža da su sudovi svoje odluke dovoljno jasno i argumentirano obrazložili, što uključuje i prigovore koje apelantica ponavlja u apelaciji (vidjeti tač. 19−21. ove odluke). Osim toga, Ustavni sud zapaža da su redovni sudovi slijedili zaključak Građanskog odjeljenja Vrhovnog suda koji je zauzet na sjednici održanoj 26. aprila 2016. godine za slučaj da nadležni federalni ministar ne da saglasnost za otvaranje stečajnog postupka nad stečajnim dužnikom koji proizvodi naoružanje i vojnu opremu (član 5. stav 5. u vezi sa st. 3. i 4. tog člana Zakona o stečajnom postupku). Prema tom zaključku, „ova saglasnost je uskraćena povodom određenog prijedloga za otvaranje stečajnog postupka i određenog potraživanja podnosioca prijedloga prema stečajnom dužniku, za koga podnosilac tvrdi da je platežno nesposoban, te samim tim ustanovljena solidarna odgovornost Federacije za obaveze stečajnog dužnika se isključivo odnosi na obaveze sadržane u prijedlogu za otvaranje stečajnog postupka, a ni u kom slučaju za bilo koje obaveze izvan predmeta“. Osim toga, odlučenje sudova u osporenim odlukama slijedi praksu zauzetu i u predmetu Ustavnog suda broj AP-2082/16 u kojem se raspravljalo o identičnom činjeničnom i pravnom pitanju (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-2082/16 od 15. septembra 2016. godine, tačka 8, dostupna na www.ustavnisud.ba). S obzirom na to, Ustavni sud smatra da ni u konkretnim slučajevima ne postoji bilo šta što bi ukazalo na kršenje apelanticinog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine, koje bi zahtijevalo posebno ispitivanje Ustavnog suda u skladu sa standardima tog prava.

31. Imajući u vidu sve navedeno te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ničeg što ukazuje da apelanticini navodi pokreću ustavna pitanja na koja se pozvala, odnosno ničeg što ukazuje da apelantica ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda koji bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

32. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3730/22 (Federacija BiH, Vlada Federacije… | Sudska praksa | Aktio