Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3677/22 (S.M.)

Odluka donesena 11. 06. 2026.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Krivični postupak
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3677/22

Apelacija

Odluka o dopustivosti

11. 06. 2026.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 11. juna 2026. godine, u predmetu broj AP-3677/22, rješavajući apelaciju S. M., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija S. M. podnesena protiv Presude Apelacionog suda Brčko distrikta Bosne i Hercegovine broj 96 0 K 143213 22 Kž od 7. jula 2022. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. S. M. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Brčkog, kojeg zastupa Milan Stojić, advokat iz Banjaluke, podnio je 23. septembra 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Apelacionog suda Brčko distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Apelacioni sud) broj 96 0 K 143213 22 Kž od 7. jula 2022. godine i Presude Osnovnog suda Brčko distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 96 0 K 143213 22 K od 28. februara 2022. godine.

2. Presudom Osnovnog suda broj 96 0 K 143213 22 K od 28. februara 2022. godine apelant je oglašen krivim da je, radnjama bliže opisanim u izreci presude, učinio krivično djelo lake tjelesne povrede iz člana 171. stav (1) Krivičnog zakona Brčko distrikta Bosne i Hercegovine. Apelantu je izrečena uslovna osuda kojom mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od 30 dana i istovremeno je određeno da se kazna neće izvršiti ukoliko apelant u roku od jedne godine od pravosnažnosti presude ne učini novo krivično djelo. U obrazloženju presude, Osnovni sud je naveo dokaze koje su provedeni po prijedlogu optužbe i odbrane, te je ukazao da je apelant na glavnom pretresu iznio svoju odbranu i da je negirao da je udario oštećenog. U vezi s tim, obrazloženo je da je ocjenom svih dokaza pojedinačno i u njihovoj međusobnoj vezi, Osnovni sud zaključio da su se u apelantovim radnjama stekla sva obilježja krivičnog djela za koje je optužen.

3. Presudom Apelacionog suda broj 96 0 K 143213 22 Kž od 7. jula 2022. godine odbijena je apelantova žalba i potvrđena je prvostepena presuda. U obrazloženju presude, Apelacioni sud je naveo da je odredbom člana 336. stav (1) Zakona o krivičnom postupku Brčko distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: ZKP) propisano da će sud, ukoliko se složi sa zahtjevom za izdavanje kaznenog naloga, potvrditi optužnicu i zakazati saslušanje optuženog bez odgađanja, a najkasnije u roku od osam dana od dana potvrđivanja optužnice. U vezi s tim, navedeno je da je protiv apelanta podnesena optužnica kojom je tužilaštvo zatražilo od suda da apelantu izda kazneni nalog. Takođe je istaknuto da je sudija za prethodno saslušanje 25. novembra 2021. godine potvrdio optužnicu, te da je zakazao ročište za izdavanje kaznenog naloga za dan 9. decembar 2021. godine. Dalje, Apelacioni sud je naveo da se apelant, u prisustvu branioca, izjasnio da nije kriv. Apelacioni sud je naveo da je nakon toga postupajući u smislu odredbe člana 337. stav (1) ZKP sudija za prethodno saslušanje spis dostavio drugom sudiji radi zakazivanja glavnog pretresa. Navedenom odredbom je propisano da ako optuženi izjavi da nije kriv ili stavi prigovor na optužnicu, sudija će proslijediti optužnicu radi zakazivanja glavnog pretresa. Apelacioni sud je ukazao da rok za podnošenje prethodnih prigovora, u situaciji kada se optuženi izjasni da nije kriv, počinje teći od dana poricanja krivice, odnosno u konkretnom slučaju od 9. decembra 2021. godine. S obzirom na to da je glavni pretres u konkretnom postupku zakazan za dan 28. decembar 2021. godine, Apelacioni sud je ukazao da su apelant i njegov branilac imali mogućnost da u roku od 15 dana podnesu prethodne prigovore u smislu odredbe člana 228. stav (5) u vezi sa članom 337. stav (1) ZKP-a, što nisu učinili. Osim toga, sud je naveo da apelant žalbom ukazuje da mu nije omogućeno da podnese prethodne prigovore, te da nije naveo nijednu povredu postupka vezanu za postupanje sudije koji je vodio glavni pretres niti se bavio razlozima za donošenje prvostepene presude, koju je osporavao žalbom.

4. Apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). U suštini, apelant ponavlja navode koje je iznosio i tokom postupka pred redovnim sudovima, te smatra da su redovni sudovi pri donošenju osporenih odluka pogrešno primijenili relevantne propise. U vezi s tim, apelant naročito ističe da mu je na ročištu za njegovo saslušanje onemogućeno da podnese prethodne prigovore iako je njegov branilac namjeravao da to učini. Smatra da zbog toga nije mogao osporiti formalne nedostatke optužnice i zakonitost dokaza. Takođe ističe da je pogrešan zaključak Apelacionog suda da je mogao podnijeti prethodne prigovore, te da je taj sud proizvoljno primijenio odredbu člana 337. stav (1) ZKP i odredbu člana 228. stav (5) tog zakona.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: b)Ustavni sud takođe ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi: (4)Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

6. Ustavni sud podsjeća da u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta mora utvrditi, između ostalog, i jesu li ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj praksi i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i te povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji s dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Abedin Smajić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 16. januara 2018. godine, predstavka broj 48657/16, tačka 43, Khudunts protiv Azerbejdžana, odluka od 26. februara 2019. godine, predstavka broj 74628/16, tačka 32, te Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine, tačka 9, dostupna na www.ustavnisud.ba), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Evropski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, predstavka broj 5503/02, tačka 21. i Dumlu protiv Turske, odluka od 20. aprila 2021. godine, predstavka broj 65159/17, tačka 27), kao i kada se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine (vidi Evropski sud, Spasoje Lukić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, odluka o dopustivosti od 18. novembra 2008. godine, predstavka broj 34379/03).

7. Ustavni sud primjećuje da apelant ukazuje da mu je povrijeđeno pravo na jednakost stranaka u postupku jer je mu nije omogućeno da podnese prethodne prigovore na ročištu za izdavanje kaznenog naloga zbog čega nije mogao da ukaže na formalne nedostatke optužnice i ospori zakonitost dokaza. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da načelo ravnopravnosti stranaka podrazumijeva da objema stranama mora biti data razumna mogućnost da izlože svoj predmet – uključujući i iznošenje dokazne građe – pod uslovima koji ih ne stavljaju u znatno podređen položaj u odnosu na protivnika (vidi Evropski sud, Letinčić protiv Hrvatske, presuda od 3. maja 2016. godine, predstavka broj 7183/11, tačka 48, odluka Ustavnog suda broj AP-3692/19 od 5. maja 2021. godine, tačka 35, dostupna na www.ustavnisud.ba).

8. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je apelantu i njegovom braniocu dostavljena potvrđena optužnica koja je sadržavala zahtjev za izdavanje kaznenog naloga, što apelant i ne osporava. U vezi S druge strane apelant naglašava da je njegova odbrana namjeravala da podnese prethodne prigovore ali da joj je to onemogućeno. U vezi s tim Ustavni sud primjećuje da apelant ni u postupku pred redovnim sudom, a niti u apelaciji ne konkretizira koje je to formalne nedostatke optužnica sadržavala. Pri tome, Ustavni sud zapaža da je Apelacioni sud jasno ukazao da je apelantova odbrana imala mogućnost da podnese prethodne prigovore na optužnicu nakon što se apelant izjasnio da nije kriv što nije učinila (vidi tačku 3. ove odluke). Dalje, Ustavni sud zapaža da je apelant saslušan na glavnom pretresu, te da je imao mogućnost da osporava zakonitost dokaza, ali da tu mogućnost nije koristio. Osim toga, apelant je protiv prvostepene presude izjavio žalbu, kojom nije osporavao zakonitost dokaza i zaključke prvostepenog suda o njegovoj krivici, nego je isključivo istrajavao na tvrdnji da mu nije omogućeno da podnese prethodne prigovore na optužnicu. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da je u konkretnom predmetu redovni sud ispunio obavezu koja se ogleda u omogućavanju apelantovoj odbrani da ravnopravno učestvuje u predlaganju i izvođenju dokaza, odnosno pružanju mogućnosti da apelant i njegov branilac osporavaju zakonitost dokaza, pri čemu je i apelant dao iskaz na glavnom pretresu. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da su ti apelantovi navodi neosnovani.

9. Dalje, u odnosu na navode apelanta o proizvoljnoj primjeni procesnog prava, Ustavni sud podsjeća da je, prema praksi Evropskog suda, prvenstveno na domaćim organima, naročito sudovima, da rješavaju probleme tumačenja domaćih zakona. Evropski sud ističe da ne treba postupati kao sud „četvrte instance“ te da stoga neće, prema članu 6. stav 1. Evropske konvencije (kojem korespondira članak II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine), dovoditi u pitanje ocjenu domaćih sudova, osim ako se njihova utvrđenja mogu smatrati proizvoljnim ili „očigledno nerazumnim“ (vidi Evropski sud, Ašćerić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 17. decembra 2019. godine, predstavka broj 52871/13, tačka 23. sa daljnjim referencama). Ovakvu praksu dosljedno slijedi i Ustavni sud u odnosu na odluke redovnih sudova (vidi, između ostalih, Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP-4033/20 od 22. juna 2022. godine, tač. od 42. do 45. sa daljnjim referencama, objavljena na www.ustavnisud.ba).

10. U vezi s tim, Ustavni sud, suprotno apelantovim navodima, smatra da je Apelacioni sud detaljno obrazložio primjenu odredaba člana 337. stav (1) ZKP odnosno člana 228. stav (5) tog zakona u konkretnom slučaju (vidi, tačka 3. ove odluke). Takvo obrazloženje Ustavni sud, ne smatra proizvoljnim ili očigledno nerazumnim. Osim toga, apelant ne navodi, niti Ustavni sud zapaža da je u provedenom postupku prekršena neka druga procesna garancija iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije na njegovu štetu. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju ne postoji bilo šta što bi ukazalo na kršenje prava na pravično suđenje.

11. Imajući u vidu sve navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda, kao i stavove navedene u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da apelantovi navodi pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda koji bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ti navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

12. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3677/22 (S.M.) | Sudska praksa | Aktio