Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3530/23 (J. Č.)
Odluka donesena 21. 03. 2024.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Prekršajni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Seada Palavrić, Ledi Bianku, Helen Keller, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3530/23
Apelacija
Odluka o dopustivosti
21. 03. 2024.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Mirsad Ćeman i Helen Keller i sudije Seada Palavrić, Angelika Nußberger i Ledi Bianku, na sjednici održanoj 21. marta 2024. godine, u predmetu broj AP-3530/23, rješavajući apelaciju koju je podnio Josip Čeko, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14 i 47/23), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Josip Čeko protiv Rješenja Kantonalnog suda u Tuzli broj 27 0 Pr 050711 23 Pžp od 12. juna 2023. godine zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Josip Čeko (u daljnjem tekstu: apelant) iz Viteza, kojeg zastupa Josip Bašić, advokat iz Zenice, podnio je 3. augusta 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 27 0 Pr 050711 23 Pžp od 12. juna 2023. godine.
2. Rješenjem Općinskog suda u Gračanici (u daljnjem tekstu: Općinski sud) od 24. aprila 2023. godine apelant je proglašen odgovornim da je kao odgovorno lice u pravnom licu „Jerry Trade“ d.o.o. počinio prekršaj iz člana 233. stav 1. tačka 5. u vezi sa članom 127. stav 1. Zakona o osnovama sigurnosti saobraćaja na putevima u BiH. Sud je na osnovu člana 233. stav 2. navedenog zakona, uz primjenu člana 21. stav 1. tačka 2, člana 22. stav 3. i člana 25. st. 1. i 2. Zakona o prekršajima FBiH izrekao uvjetnu osudu kojom je apelantu utvrđena novčana kazna i istovremeno je određeno da se ona neće izvršiti ako apelant za vrijeme od devet mjeseci ne učini novi, isti ili teži prekršaj.
3. Rješenjem Kantonalnog suda od 12. juna 2023. godine odbijena je kao neosnovana žalba apelantovog branioca i potvrđeno prvostepeno rješenje.
4. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je naveo da je prvostepeni sud tokom postupka cijenio sve provedene dokaze pojedinačno i u međusobnoj vezi, te je pravilnom primjenom člana 70. stav 1. Zakona o prekršajima utvrdio da je apelant 16. februara 2022. godine u mjestu Donja Lohinja dozvolio da se njegovo teretno i priključno vozilo u saobraćaju optereti preko njegove najveće dozvoljene mase. Kantonalni sud je ukazao da su to vaganjem utvrdili zaposlenici JP „Ceste FBiH“, te da je masa tereta bila 42.920 kg, odnosno za 2.920 kg veća od najveće dozvoljene mase. Kantonalni sud je naveo da je navedena činjenica dokazana iskazom svjedoka koji je kao ovlašteno lice vagao u kontroli i utvrdio da je apelantov skup vozila prekoračio najveću dozvoljenu masu, i to baždarenom vagom u skladu s pravilima Ministarstva prometa i komunikacija. Kantonalni sud je naveo da je prvostepeni sud u obrazloženju rješenja naveo da je članom 127. stav
1. Zakona o osnovama sigurnosti saobraćaja na putevima BiH propisano da vozilo u saobraćaju na putu ne smije biti opterećeno preko nosivosti upisane u potvrdi o registraciji ili preko dozvoljenog osovinskog opterećenja. Dalje je naveo da je članom 11. stav 6. tačka 3.2 c) Pravilnika o dimenzijama, ukupnoj masi i osovinskom opterećenju vozila propisano da najveća dozvoljena ukupna masa skupa vozila s više od četiri osovine može imati maksimalnu vrijednost od 40.000 kg. Zbog toga je Kantonalni sud ukazao da je prvostepeni sud na osnovu dokaza pravilno utvrdio da je apelant počinio prekršaj koji mu se stavlja na teret. Kantonalni sud je ukazao da apelant žalbom osporava i odluku o sankciji. Međutim, kako je prvostepeni sud apelantu izrekao sankciju vodeći računa o općim pravilima za odmjeravanje propisane kazne iz odredbe člana 49. st. 1 . i 2. Krivičnog zakona FBiH, te zato što mu je izrekao kaznu u okviru propisane kazne za navedeni prekršaj, Kantonalni sud je ukazao da su ti navodi neosnovani. Osim toga, Kantonalni sud je ukazao da je prvostepeni sud apelantu izrekao uvjetnu osudu i utvrdio novčanu kaznu, te istovremeno odlučio da se novčana kazna neće izvršiti ukoliko apelant ne počini drugi prekršaj u roku od devet mjeseci smatrajući da se sa upozorenjem novčane kazne može postići svrha kažnjavanja.
5. Apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant, u suštini, osporava ocjenu dokaza i ponavlja navode koje je iznosio i tokom postupka pred redovnim sudovima, te smatra da je Kantonalni sud prilikom donošenja osporene odluke pogrešno utvrdio činjenično stanje i pogrešno primijenio relevantne propise.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
7. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
8. Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
9. Ustavni sud podsjeća da u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta mora utvrditi, između ostalog, i jesu li ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj praksi i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i te povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji s dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Abedin Smajić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 16. januara 2018. godine, predstavka broj 48657/16, tačka 43, Khudunts protiv Azerbejdžana, presuda od 26. februara 2019. godine, tačka 32, te Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine, tačka 9, dostupna na www.ustavnisud.ba), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Evropski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, predstavka broj 5503/02, tačka 21, i Dumlu protiv Turske, odluka od 20. aprila 2021. godine, predstavka broj 65159/17, tačka 27), kao i kada se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine (vidi Evropski sud, Spasoje Lukić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, odluka o dopustivosti od 18. novembra 2008. godine, predstavka broj 34379/03).
10. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje i prava na imovinu odnose na način na koji je sud utvrdio činjenično stanje i primijenio relevantne propise. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je, prema praksi Evropskog suda, prvenstveno na domaćim organima, naročito sudovima, da rješavaju probleme tumačenja domaćih zakona. Evropski sud ističe da ne treba postupati kao sud „četvrte instance“, te da stoga neće, prema članu 6. stav 1. Evropske konvencije (kojem korespondira član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine), dovoditi u pitanje ocjenu domaćih sudova, osim ako se njihova utvrđenja mogu smatrati proizvoljnim ili „očigledno nerazumnim“ (vidi Evropski sud, Ašćerić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 17. decembra 2019. godine, predstavka broj 52871/13, tačka 23, s daljnjim referencama). Takvu praksu dosljedno slijedi i Ustavni sud u odnosu na odluke redovnih sudova (vidi, između ostalih, Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP-4033/20 od 22. juna 2022. godine, tač. od 42. do 45, s daljnjim referencama, objavljenu na www.ustavnisud.ba).
11. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud u obrazloženju osporene odluke dao relevantne razloge za svoje odlučenje, kako u pogledu utvrđenih činjenica tako i u pogledu primjene prava, zbog čega se ne može reći da su takva utvrđenja proizvoljna ili očigledno nerazumna. Osim toga, apelant ne navodi, niti Ustavni sud zapaža da je u provedenom postupku prekršena neka procesna garancija iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije na njegovu štetu. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju ne postoji bilo šta što bi ukazalo na kršenje prava na pravično suđenje. Apelant se pozvao i na kršenje prava na imovinu. Međutim, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju ništa ne ukazuje da je njegovo pravo na imovinu došlo u pitanje na način koji bi vodio potrebi da Ustavni sud to pravo posebno ispita prema standardima iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, niti su u apelaciji pruženi dokazi iz kojih bi se moglo zaključiti suprotno.
12. Imajući u vidu sve navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda, kao i stavove navedene u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da apelantovi navodi pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda koji bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ti navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
13. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić