Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-2361/22 (A. M.)

Odluka donesena 24. 10. 2025.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Apelacija preuranjena
  • Upravni spor
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2361/22

Apelacija

Odluka o meritumu

24. 10. 2025.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj AP-2361/22, rješavajući apelaciju Ante Marića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka l), člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), u sastavu:

Mirsad Ćeman, predsjednik

Valerija Galić, potpredsjednica

Angelika Nussberger, potpredsjednica

Helen Keller, sudija

Ledi Bianku, sudija Marin Vukoja, sudija

Larisa Velić, sudijana sjednici održanoj 24. oktobra 2025. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Djelimično se usvaja apelacija Ante Marića.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u predmetu u kojem je donesena Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 08 0 U 002845 17 Uvp od 10. marta 2022. godine.

Na osnovu člana 74. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Federacije Bosne i Hercegovine da Anti Mariću u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke isplati iznos od 300,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku uz obavezu da nakon isteka tog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Federacije Bosne i Hercegovine da u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Ante Marić protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 08 0 U 002845 17 Uvp od 10. marta 2022. godine, zato što je preuranjena.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Ante Marić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Gruda, kojeg zastupa Jerko Čilić advokat iz Ljubuškog, podnio je 26. juna 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 08 0 U 002845 17 Uvp od 10. marta 2022. godine, Presude Kantonalnog suda u Širokom brijegu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 08 0 U 002845 16 U od 13. novembra 2017. godine, Rješenja Federalnog ministarstva za pitanja boraca i invalida odbrambeno-oslobodilačkog rata (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj UP-II-03-41-310/16 od 24. maja 2016. godine i Zaključka Službe za opštu upravu, branioce iz odbrambeno-oslobodilačkog rata i društvene djelatnosti Opštine Grude (u daljnjem tekstu: Služba) broj 10-02-41-709/06 od 12. aprila 2016. godine. II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Vrhovnog i Kantonalnog suda zatraženo je 24. jula 2023. godine da dostave odgovor na apelaciju.

3. Pozvani su dostavili odgovor na apelaciju 1. avgusta, odnosno 4. septembra 2023. godine, pa su ti odgovori 13. novembra 2023. godine dostavljeni apelantovom punomoćniku radi eventualnog izjašnjenja. Međutim, on nije dostavio izjašnjenje u ostavljenom roku.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

5. Rješenjem Službe od 27. jula 2006. godine apelantu je priznato svojstvo ratnog vojnog invalida (u daljnjem tekstu: RVI). Navedenim rješenjem apelantu je priznato pravo na ličnu invalidninu i ostala prava propisana Zakonom o pravima branilaca i članova njihovih porodica.

6. Rješenjem Federalnog inspektorata za upravni nadzor branilačko-invalidske zaštite Ministarstva od 31. marta 2016. godine naređeno je Službi da bez odlaganja, po službenoj dužnosti, obnovi postupak priznavanja svojstva RVI apelantu.

7. Zaključkom Službe od 12. aprila 2016. godine, po službenoj dužnosti, između ostalog, odlučeno je da će se obnoviti postupak okončan rješenjem tog organa od 27. jula 2006. godine. Takođe je odlučeno da se odgađa izvršenje rješenja Službe dok se ne odluči o obnovi postupka prema zaključku.

8. Rješenjem Ministarstva od 24. maja 2016. odbijena je apelantova žalba izjavljena protiv navedenog zaključka.

9. Apelant je 2. jula 2016. godine Kantonalnom sudu podnio tužbu protiv rješenja Ministarstva.

10. Presudom Kantonalnog suda od 13. novembra 2017. godine odbijena je apelantova tužba.

11. Presudom Vrhovnog suda od 10. marta 2022. godine odbijen je apelantov zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke. U obrazloženju Vrhovni sud je, između ostalog, istakao da su u konkretnom slučaju ispunjeni uslovi za obnovu postupka u skladu sa odredbama člana 246. stav (1) tačka 2), člana 249. stav (4) i člana 250. Zakona o upravnom postupku. IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

12. Apelant navodi da mu je u postupku povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), uključujući i pravo na suđenje u „razumnom roku“, pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Apelant, u suštini, smatra da nisu bili ispunjeni uslovi za obnovu postupka. Osim toga, apelant navodi da je zbog dužine trajanja postupka povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje. U vezi s tim, apelant ukazuje na datum podnošenja tužbe Kantonalnom sudu i ističe da je postupak po njegovoj tužbi trajao sve do donošenja presude Vrhovnog suda. Osim toga, apelant od Ustavnog suda traži da mu na ime naknade nematerijalne štete dosudi iznos od 1.000,00 KM.

b) Odgovor na apelaciju

13. Vrhovni i Kantonalni sud su naveli da nisu povrijeđena apelantova prava. Takođe, Vrhovni sud je naveo da se predmeti u tom sudu rješavaju po planu rješavanja starih predmeta, prema starosti inicijalnog akta.

V.Relevantni propisi

14. Zakon o upravnim sporovima („Službene novine Federacije BiH“, broj 9/05) u relevantnom dijelu glasi:

Član 55. Ukoliko ovaj Zakon ne sadrži odredbe o postupku u upravnim sporovima shodno će se primjenjivati odgovarajuće odredbe zakona kojim je uređen parnični postupak.

15. Zakon o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“, br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu BiH koji glasi:

Član 10. (1) Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku. (2) Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku. VI.Dopustivost

Dopustivost u odnosu na osporene odluke

16. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije u ovom dijelu, Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, te člana 18. stav (1) i stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.

17. Ustavni sud zapaža da je u konkretnom postupku, u kojem je donesena osporena presuda Vrhovnog suda, odlučeno da će se obnoviti postupak okončan rješenjem Službe od 27. jula 2006. godine. Dakle, u konkretnom slučaju je odlučivano samo o ispunjenosti uslova za obnovu postupka, dok će se o apelantovom svojstvu RVI tek odlučivati u postupku pred Službom. Slijedom toga, Ustavni sud zaključuje da je apelacija, u ovom dijelu, preuranjena (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-934/21 od 7. aprila 2021. godine, dostupna na web stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba ).

Dopustivost u odnosu na suđenje u razumnom roku

18. Ustavni sud zapaža da apelant ukazuje na dužinu trajanja postupka koji nije okončan, pa je apelacija dopustiva u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda. Takođe, apelacija ispunjava i ostale uslove dopustivosti iz člana 18. stav (3) Pravila Ustavnog suda, te nije očigledno (prima facie) neosnovana u smislu odredbe člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

19. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija, u ovom dijelu, ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

20. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na pravo na suđenje u „razumnom roku“.

21. Ustavni sud ponavlja da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, dužina trajanja postupka mora cijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, predstavka broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, tačka 38. i Delić protiv Bosne i Hercegovine, presuda od 2. marta 2021. godine, predstavka broj 59181/18, tačka 18.).

22. Ustavni sud primjećuje da postupak nije okončan, imajući u vidu da je u konkretnom slučaju odlučeno da će se obnoviti postupak okončan rješenjem Službe od 27. jula 2006. godine. Međutim, iz navoda apelacije slijedi da apelant osporava dužinu postupka od podnošenja tužbe, do donošenja presude Vrhovnog suda. Ustavni sud podsjeća da, u skladu sa članom 31. Pravila Ustavnog suda, u svakom predmetu odlučuje u okviru apelacionih navoda. Shodno navedenom, Ustavni sud će razmotriti dužinu trajanja postupka od podnošenja tužbe, do donošenja presude Vrhovnog suda, na što je apelant izričito ukazao u apelaciji. Dakle, relevantni period koji će ispitati Ustavni sud je period od pet godina i oko osam mjeseci. Dalje, Ustavni sud smatra da se nije radilo o složenom predmetu. Takođe, Ustavni sud ne može zaključiti da je apelant svojim postupcima doprinio dužini trajanja konkretnog postupka.

23. Analizirajući postupanje redovnih sudova, Ustavni sud zapaža da je apelant tužbom pokrenuo upravni spor, te da je Kantonalni sud odlučio o apelantovoj tužbi nakon jedne godine i oko četiri mjeseca. Dalje, Ustavni sud zapaža da je Vrhovni sud tek nakon četiri godine i oko četiri mjeseca odlučio o apelantovom zahtjevu za vanredno preispitivanje sudske odluke. Pri tome, Ustavni sud ističe da Vrhovni sud u odgovoru na apelaciju nije ponudio objektivno opravdanje za dužinu trajanja postupka pred tim sudom. Imajući u vidu navedeno, kao i to da je Ustavni sud u nizu svojih odluka utvrdio da postoji sistemski problem sa rješavanjem predmeta pred sudovima u Bosni i Hercegovini u razumnom roku, što je posljedica sistemskih nedostataka u organizovanju pravosuđa i efektivnom ostvarivanju nadležnosti raznih nivoa javne vlasti u ovoj oblasti, za šta ne postoji ni djelotvoran pravni lijek (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-1680/16 od 10. maja 2017. godine, tač. 53-66. i druge odluke od 10. maja 2017. godine, sve dostupne na Internet stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba), Ustavni sud smatra da dužina postupka u konkretnom slučaju nije zadovoljila standard „razumnog roka“ u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

24. Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju postoji kršenje apelantovog prava na suđenje u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Naknada nematerijalne štete

25. S obzirom na odluku u ovom predmetu i svoju dosadašnju praksu (vidi, npr. Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-2975/21 od 7. septembra 2022. godine, tač. 32-34.), Ustavni sud smatra da, u smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku apelantu treba isplatiti iznos od 300,00 KM. Ovu naknadu dužna je da plati Vlada Federacije Bosne i Hercegovine u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati apelantu zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

VIII.Zaključak

26. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, imajući u vidu da je postupak, u relevantnom periodu, trajao pet godina i oko osam mjeseci dana, od čega četiri godine i oko četiri mjeseca pred Vrhovnim sudom pri čemu taj sud u odgovoru na apelaciju nije ponudio objektivno opravdanje za dužinu trajanja postupka pred tim sudom.

27. Na osnovu člana 18. stav (3) tačka l), člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

28. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-2361/22 (A. M.) | Sudska praksa | Aktio