Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-706/23 (S.K.)

Odluka donesena 22. 01. 2026.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Pokretanje krivičnog postupka protiv trećih lica
  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-706/23

Apelacija

Odluka o dopustivosti

22. 01. 2026.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nußberger i sudije Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 23. januara 2026. godine, u predmetu broj AP-706/23, rješavajući apelaciju S. K., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tač. h) i m), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija S. K. podnesena protiv Rješenja Federalnog tužilaštva FBiH broj T11 0 KTA 0005521 22 2 od 14. decembra 2022. godine u odnosu na navode o kršenju prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija S. K. podnesena protiv Rješenja Federalnog tužilaštva FBiH broj T11 0 KTA 0005521 22 2 od 14. decembra 2022. godine u odnosu na navode o kršenju prava na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. S. K. (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupa Advokatsko društvo „Kurtović & Co“ d.o.o. iz Sarajeva, podnijela je 13. februara 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Federalnog tužilaštva FBiH (u daljnjem tekstu: Federalno tužilaštvo) broj T11 0 KTA 0005521 22 2 od 14. decembra 2022. godine.

2. Rješenjem Federalnog tužilaštva od 14. decembra 2022. godine odbijena je kao neosnovana pritužba apelantice kao podnositeljice prijave i utvrđeno je da je pravilna i zakonita tužilačka odluka – naredba od 15. aprila 2022. godine da se istraga neće provoditi protiv J. D., D. M. i NN službene osobe PS Bihać zbog krivičnog djela odavanja službene tajne iz člana 388. KZFBiH jer ne postoje osnovi sumnje da su prijavljeni učinili navedeno krivično djelo ili drugo krivično djelo propisano KZFBiH. Također, rješenjem je utvrđeno da je pravilna odluka – rješenje Ureda glavne tužiteljice Kantonalnog tužilaštva KS od 4. augusta 2022. godine kojim je odbijena kao neosnovana apelanticina pritužba izjavljena protiv navedene naredbe. Određeno je da navedene tužilačke odluke ostaju na snazi.

3. U obrazloženju osporenog rješenja Federalno tužilaštvo je navelo da je nakon detaljnog uvida u cjelokupan spis Kantonalnog tužilaštva KS također utvrdilo da u prijavljenom slučaju nema osnova sumnje da su prijavljeni počinili prijavljeno krivično djelo niti da se može raditi o drugom krivičnom djelu propisanom Krivičnim zakonom FBiH.

4. Federalno tužilaštvo je navelo da je, suprotno navodima u pritužbi, utvrđeno da je Kantonalno tužilaštvo KS u predmetu preduzelo potrebne radnje provjere navoda podnesene krivične prijave. S tim ciljem je radi utvrđivanja postojanja osnova sumnje o počinjenju krivičnog djela i rasvjetljavanja bitnih činjenica pribavilo relevantne informacije i dokaze na osnovu kojih je bilo moguće donijeti valjanu tužilačku odluku. Federalno tužilaštvo je navelo da se u pritužbi navodi da je bilo potrebno obratiti se nadležnoj državi za pružanje međunarodne pravne pomoći s ciljem utvrđivanja identiteta administratora Facebook stranice „Bihaćke kronike” kako bi apelantica u parničnom postupku raspolagala dokazima o tome ko je administratoru odao podatak o njenom imenu. Federalno tužilaštvo je navelo da za iniciranje međunarodne pravne pomoći nisu uspunjeni uvjeti iz člana 428. ZKPFBiH jer je utvrđeno da nema osnova sumnje da su prijavljeni učinili krivično djelo iz KZFBiH. Konačno, Federalno tužilaštvo je za ostale navode pritužbe kojima se ukazuje da korištenje apelanticinog imena predstavlja povredu prava na privatnost iz člana 8. Evropske konvencije ocijenilo da nemaju značaja te da je apelantici rješenjem od 4. augusta 2022. godine ukazano na mogućnost ostvarivanja prava u drugim vrstama postupka, ali ne u krivičnom.

5. Apelantica se pozvala na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije. Naročito ističe da je nakon podnošenja krivične prijave 31. oktobra 2018. godine njeno ime i prezime objavljeno na Facebook stranici „Bihaćke kronike“. Smatra da je na taj način došlo do povrede prava na privatnost jer je njen identitet trebalo da bude zaštićen. Apelantica smatra da su odavanjem njenog imena nastupile brojne štetne posljedice za nju, jer je izgubila posao, doživjela stresnu situaciju, zbog čega je morala da posjećuje psihijatra, te da je stigmatizirana u javnosti, što je utjecalo na njen privatni i porodični život. Navela je da je nakon kontakta s Facebook stranicom obaviještena da je podatke „odao“ MUPUSK.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tač. h) i m) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tač. h) i m) Pravila Ustavnog suda glasi: (3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće po zakonu.

U odnosu na navode o kršenju prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda – ratione materiae

7. Razmatrajući pitanje uživa li apelantica u ovom slučaju zaštitu prava na pravično suđenje u okviru značenja člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud zapaža da se apelantica u konkretnom slučaju pojavljuje u ulozi podnosioca krivične prijave protiv trećih lica, a ne kao osoba protiv koje postoji „krivična optužba“ u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Međutim, Ustavni sud ukazuje da u krivičnim postupcima član 6. Evropske konvencije garantira pravo na zaštitu samo nekome protiv koga se „utvrđuje [...] osnovanost bilo kakve krivične optužbe“ zato što se samo takva osoba može smatrati „žrtvom“ u smislu tog člana. Obrnuto tumačenje, prema kojem bi se pravo na pravičan postupak garantiralo i nekome ko traži utvrđivanje osnovanosti krivične optužbe protiv drugog lica, prevazilazilo bi jezičke okvire tumačenja člana 6. Evropske konvencije (vidi, npr. odluke Ustavnog suda br. AP-19/02 od 17. marta 2004. godine, AP-2641/17 od 7. septembra 2017. godine i AP-3809/20 od 12. januara 2021. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba).

8. Iz navedenog proizlazi da pravo na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije ne obuhvata pravo na pokretanje krivičnog postupka protiv trećih lica. Budući da član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine ne pruža širi obim zaštite od člana 6. Evropske konvencije, slijedi da su apelanticini navodi o povredi prava na pravično suđenje ratione materiae inkompatibilni s Ustavom Bosne i Hercegovine.

U odnosu na navode o kršenju prava na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije – neiscrpljivanje pravnih lijekova

9. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora doći do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispunio formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluke br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).

10. U konkretnom slučaju apelantica je imala mogućnost pokrenuti parnični postupak za naknadu štete zbog povrede časti i ugleda. Prema tome, budući da nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

11. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tač. h) i m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine, odnosno ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-706/23 (S.K.) | Sudska praksa | Aktio