Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3103/23 (A. J. i drugi)

Odluka donesena 27. 03. 2025.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Invalid
  • Naknada
  • Radni spor
  • Prava iz radnog odnosa
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Seada Palavrić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3103/23

Apelacija

Odluka o dopustivosti

27. 03. 2025.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Mirsad Ćeman, Helen Keller, Ledi Bianku i Marin Vukoja, na sjednici održanoj 27. marta 2025. godine, u predmetu broj AP-3103/23, rješavajući apelacije Agana Jašarevića i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14, 47/23 i 41/24), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:

Agan Jašarević protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 Rs 398545 23 Rsž od 14. aprila 2023. godine;

Hamid Softić protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 Rs 375415 21 Rsž od 20. aprila 2023. godine;

Hamid Mehmedović protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 Rs 332120 19 Rsž od 14. aprila 2023. godine;

Šerif Musić protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 Rs 375237 22 Rsž od 12. aprila 2023. godine;

Fahrudin Smajić protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 Rs 376765 22 Rsž od 12. aprila 2023. godine;

Nedžad Smajlović protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 Rs 377553 21 Rsž od 15. maja 2023. godine;

Enes Hogić protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 Rs 398500 22 Rsž od 13. jula 2023. godine;

Mehmed Džombić protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 Rs 398746 23 Rsž od 13. jula 2023. godine; Rizalija Bećić protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 Rs 398499 22 Rsž od 13. jula 2023. godine;

Zihar Deljić protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 Rs 401062 22 Rsž od 13. jula 2023. godine;

Džemo Kalajevac protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 Rs 398747 23 Rsž od 12. jula 2023. godine;

Muhamed Junuzović protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 Rs 398501 22 Rsž od 28. jula 2023. godine;

Admir Denjagić protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 Rs 399848 22 Rsž od 14. augusta 2023. godine;

Enes Bećić protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 Rs 398739 23 Rsž od 23. augusta 2023. godine;

Jasmin Salihbegović protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 Rs 398540 22 Rsž od 12. septembra 2023. godine i

Vahid Šabanović protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 Rs 410648 23 Rsž od 30. augusta 2023. godine,zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.

OBRAZLOŽENJE

1. AP-3103/23

1. Agan Jašarević (u daljnjem tekstu: apelant) iz Srebrenika, kojeg zastupa Mihada Bašić, advokat iz Srebrenika, podnio je 6. jula 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 32 0 Rs 398545 23 Rsž od 14. aprila 2023. godine.

2. AP-3197/23

2. Hamid Softić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Srebrenika, kojeg zastupa Mihada Bašić, advokat iz Srebrenika, podnio je 14. jula 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 32 0 Rs 375415 21 Rsž od 20. aprila 2023. godine.

3. AP-3219/23

3. Hamid Mehmedović (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Mihada Bašić, advokat iz Srebrenika, podnio je 15. jula 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 32 0 Rs 332120 19 Rsž od 14. aprila 2023. godine i Presude Općinskog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 32 0 Rs 332120 18 Rs od 15. februara 2019. godine.

4. AP-3220/23

4. Šerif Musić (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Mihada Bašić, advokat iz Srebrenika, podnio je 15. jula 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 32 0 Rs 375237 22 Rsž od 12. aprila 2023. godine i Presude Općinskog suda broj 32 0 Rs 375237 20 Rs od 11. februara 2022. godine.

5. AP-3221/23

5. Fahrudin Smajić (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Mihada Bašić, advokat iz Srebrenika, podnio je 15. jula 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 32 0 Rs 376765 22 Rsž od 12. aprila 2023. godine i Presude Općinskog suda broj 32 0 Rs 376765 20 Rs od 11. novembra 2021. godine.

6. AP-3629/23

6. Nedžad Smajlović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Srebrenika, kojeg zastupa Mihada Bašić, advokat iz Srebrenika, podnio je 9. augusta 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 32 0 Rs 377553 21 Rsž od 15. maja 2023. godine i Presude Općinskog suda broj 32 0 Rs 377553 20 Rs od 31. maja 2021. godine.

7. AP-4153/23

7. Enes Hogić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Srebrenika, kojeg zastupa Mihada Bašić, advokat iz Srebrenika, podnio je 25. septembra 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 32 0 Rs 398500 22 Rsž od 13. jula 2023. godine i Presude Općinskog suda broj 32 0 Rs 398500 21 Rs od 7. jula 2022. godine.

8. AP-4154/23

8. Mehmed Džombić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Srebrenika, kojeg zastupa Mihada Bašić, advokat iz Srebrenika, podnio je 25. septembra 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 32 0 Rs 398746 23 Rsž od 13. jula 2023. godine i Presude Općinskog suda broj 32 0 Rs 398746 21 Rs od 23. augusta 2022. godine.

9. AP-4157/23

9. Rizalija Bećić (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Mihada Bašić, advokat iz Srebrenika, podnio je 25. septembra 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 32 0 Rs 398499 22 Rsž od 13. jula 2023. godine i Presude Općinskog suda broj 32 0 Rs 398499 21 Rs od 2. augusta 2022. godine.

10. AP-4295/23

10. Zihar Deljić (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Mihada Bašić, advokat iz Srebrenika, podnio je 9. oktobra 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 32 0 Rs 401062 22 Rsž od 13. jula 2023. godine i Presude Općinskog suda broj 32 0 Rs 401062 21 Rs od 14. oktobra 2022. godine.

11. AP-4297/23

11. Džemo Kalajevac (u daljnjem tekstu: apelant) iz Živinica, kojeg zastupa Mihada Bašić, advokat iz Srebrenika, podnio je 9. oktobra 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 32 0 Rs 398747 23 Rsž od 12. jula 2023. godine i Presude Općinskog suda broj 32 0 Rs 398747 21 Rs od 28. oktobra 2022. godine.

12. AP-4595/23

12. Muhamed Junuzović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Srebrenika, kojeg zastupa Mihada Bašić, advokat iz Srebrenika, podnio je 2. novembra 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 32 0 Rs 398501 22 Rsž od 28. jula 2023. godine i Presude Općinskog suda broj 32 0 Rs 398501 21 Rs od 1. aprila 2022. godine.

13. AP-4794/23

13. Admir Denjagić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Srebrenika, kojeg zastupa Mihada Bašić, advokat iz Srebrenika, podnio je 16. novembra 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 32 0 Rs 399848 22 Rsž od 14. augusta 2023. godine i Presude Općinskog suda broj 32 0 Rs 399848 21 Rs 3. marta 2022. godine.

14. AP-4928/23

14. Enes Bećić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Srebrenika, kojeg zastupa Mihada Bašić, advokat iz Srebrenika, podnio je 27. novembra 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 32 0 Rs 398739 23 Rsž od 23. augusta 2023. godine i Presude Općinskog suda broj 32 0 Rs 398739 21 Rs od 2. decembra 2022. godine.

15. AP-4980/23

15. Jasmin Salihbegović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tuzle, kojeg zastupa Mihada Bašić, advokat iz Srebrenika, podnio je 28. novembra 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 32 0 Rs 398540 22 Rsž od 12. septembra 2023. godine i Presude Općinskog suda broj 32 0 Rs 398540 21 Rs od 7. jula 2022. godine.

16. AP-4986/23

16. Vahid Šabanović (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Mihada Bašić, advokat iz Srebrenika, podnio je 28. novembra 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 32 0 Rs 410648 23 Rsž od 30. augusta 2023. godine i Presude Općinskog suda broj 32 0 Rs 410648 21 Rs od 28. marta 2023. godine.

Spajanje predmeta

17. S obzirom na to da se navedene apelacije zasnivaju na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-3103/23.

Činjenice

18. U postupcima, koji su u dijelovima koji apelanti osporavaju okončani presudama Kantonalnog suda, odbijeni su tužbeni zahtjevi apelanata kojim su tražili da im tuženi (Rudnik „Kreka“ d.o.o. Tuzla), na ime razlike plate za redovan i/ili prekovremeni rad, isplati novčane iznose navedene u izrekama presudā.

19. U obrazloženju osporenih presudā Kantonalni sud je naveo da je u postupcima pred prvostepenim sudom utvrđeno da je apelantima, kao uposlenicima tuženog, rješenjima Federalnog zavoda za penzijsko i invalidsko osiguranje utvrđena invalidnost II kategorije, te su stoga raspoređeni na drugo radno mjesto koje na zahtjeva teške fizičke radove. Zatim, utvrđeno je da je tuženi donio rješenjā kojim je utvrdio osnove za obračun novčanih naknadā zbog manje plate na drugom odgovarajućem poslu u skladu sa odredbama Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju (u daljnjem tekstu: Zakon o PIO) i Uputstva o načinu obračuna i isplati naknade za uposlenike kod kojih je utvrđena II kategorija invalidnosti.

20. Kantonalni sud je ukazao da je apelantima isplaćivana osnovna plata za novo radno mjesto na koje su raspoređeni u visini satnice za to radno mjesto utvrđene ugovorima o radu, pravilnikom o radu tuženog, te granskim kolektivnim ugovorima. Također, ukazao je da je apelantima isplaćivana i naknada zbog manje plate koju su ostvarili na novom radnom mjestu u smislu odredaba člana 75. tačka (4), te čl. 78. i 79. starog Zakona o PIO, kao i člana 55. stav (1) tačka c) i člana 56. novog Zakona o PIO. S obzirom na to, istakao je da apelantima ne pripada razlika plate koju su vještaci ekonomske struke obračunali na temelju satnice iz spornih rješenjā tuženog. Naime, naveo je da se ne mogu prihvatiti kao osnovani navodi apelanata da im je tim rješenjima utvrđena „privilegovana ili invalidska satnica“ koju bi ostvarili da su ostali raditi na starom radnom mjestu. Slijedom toga, zaključio je da primjena takve satnice nema uporište ni u navedenim rješenjima tuženog, kao ni u Zakonima o PIO, pravilniku o radu tuženog, granskim kolektivnim ugovorima, te ugovorima o radu apelanata.

21. Zatim, Kantonalni sud je naveo da su neosnovani navodi apelanata da imaju pravo na naknadu za obavljeni prekovremeni rad. U vezi s tim, naveo je da je članom 38. stav (1) Zakona o radu propisano da je u slučaju više sile (požar, potres, poplava) i iznenadnog povećanja obima posla, kao i u drugim sličnim slučajevima neophodne potrebe, radnik, na zahtjev poslodavca, obavezan da radi duže od punog radnog vremena (prekovremeni rad), a najviše do osam sati sedmično. Pri tome, ukazao je da apelanti tokom postupka nisu dokazali da je tuženi, zbog postojanja navedenih izuzetnih okolnosti, donio odluku ili na drugi način naložio apelantima da rade prekovremeno. Također, ukazao je da su neosnovani navodi apelanta da postoji prekovremeni rad samo zbog činjenice da su radili duže od 40 sati sedmično, kako su izračunali i vještaci ekonomske struke. Naime, istakao je da je za prekovremeni rad potrebna odluka tuženog, te da apelanti nisu mogli samoinicijativno odlučiti da rade prekovremeno. Slijedom toga, zaključio je da apelantima ne pripada pravo na naknadu na ime prekovremenog rada, budući da nisu dokazali da je taj rad uveden u smislu odredbe člana 38. stav (1) Zakona o radu.

Apelacioni navodi

22. Apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelanti, u suštini, ponavljaju navode koje su iznosili i tokom postupka pred redovnim sudovima, te smatraju da su redovni sudovi pri donošenju osporenih odlukā pogrešno utvrdili činjenično stanje i pogrešno primijenili relevantne propise. Naročito ističu da su sudovi, povredom načela in favorem laboratoris, samovoljno stavili van snage rješenjā tuženog o utvrđivanju povlaštene tzv. invalidske satnice. U vezi s tim, smatraju da im je tuženi dužan isplatiti razliku plate za redovan rad na osnovu satnice iz tih rješenja, koja je utvrđena i u nalazima i mišljenjima vještakā ekonomske struke. Također, navode da je pogrešan zaključak sudova da je morala postojati odluka poslodavca o uvođenju prekovremenog rada, uz obrazloženje da su tokom postupaka dokazali da su radili više od 40 sati sedmično. Osim toga, apelant u apelaciji broj AP-3219/23 ukazuje na povredu prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.

23. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

24. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

25. Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

26. Ustavni sud podsjeća da u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta mora utvrditi, između ostalog, i jesu li ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj praksi i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i te povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji s dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Abedin Smajić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 16. januara 2018. godine, predstavka broj 48657/16, tačka 43, Khudunts protiv Azerbajdžana, presuda od 26. februara 2019. godine, tačka 32, te Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine, tačka 9, dostupna na www.ustavnisud.ba), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Evropski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, predstavka broj 5503/02, tačka 21. i Dumlu protiv Turske, odluka od 20. aprila 2021. godine, predstavka broj 65159/17, tačka 27), kao i kada se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine (vidi Evropski sud, Spasoje Lukić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, odluka o dopustivosti od 18. novembra 2008. godine, predstavka broj 34379/03).

27. Ustavni sud ukazuje da se navodi iz apelacijā o povredi prava na pravično suđenje odnose na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili relevantne propise. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je, prema praksi Evropskog suda, prvenstveno na domaćim organima, naročito sudovima, da rješavaju probleme tumačenja domaćih zakona. Evropski sud ističe da ne treba postupati kao sud „četvrte instance“ te da stoga neće, prema članu 6. stav 1. Evropske konvencije (kojem korespondira član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine), dovoditi u pitanje ocjenu domaćih sudova, osim ako se njihova utvrđenja mogu smatrati proizvoljnim ili „očigledno nerazumnim“ (vidi Evropski sud, Ašćerić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 17. decembra 2019. godine, predstavka broj 52871/13, tačka 23. sa daljnjim referencama). Takvu praksu dosljedno slijedi i Ustavni sud u odnosu na odluke redovnih sudova (vidi, između ostalih, Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP-

4033/20 od 22. juna 2022. godine, tač. od 42. do 45. sa daljnjim referencama, objavljena na www.ustavnisud.ba).

28. Na osnovu činjenica konkretnih predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz navodā apelanata, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud u obrazloženju svojih odlukā dao relevantne razloge za svoje odlučenje, kako u pogledu utvrđenih činjenica, tako i u pogledu primjene prava, zbog čega se ne može reći da su takva utvrđenja proizvoljna ili očigledno nerazumna. Pri tome, Ustavni sud zapaža da je taj sud, odlučujući o identičnim navodima apelanata, u obrazloženju osporenih odlukā dao jasne razloge o neosnovanosti tih navoda, te da je odgovorio na sva pitanja koja su bila ključna za donošenje odluke. Osim toga, apelanti ne navode, niti Ustavni sud zapaža da je u provedenim postupcima prekršena neka procesna garancija iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije na njihovu štetu. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju ne postoji bilo šta što bi ukazalo na kršenje prava na pravično suđenje.

29. Imajući u vidu da je apelant u predmetu broj AP-3219/23 imao i koristio mogućnost podnošenja zakonom propisanog pravnog lijeka, Ustavni sud ukazuje da činjenica da korišteni pravni lijek nije rezultirao apelantovim uspjehom u postupku, ne pokreće pitanje kršenja prava na djelotvoran pravni lijek.

30. Imajući u vidu sve navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u pojedinačnim apelacijama pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da imaju „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

31. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Seada Palavrić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3103/23 (A. J. i drugi) | Sudska praksa | Aktio