Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2914/22 (PREMIER WORLD SPORT d.o.o. Čitluk i drugi)
Odluka donesena 30. 05. 2024.
- Nema povrede
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Upravni spor
- Komunalna taksa
- Obaveze koje proizilaze iz javnog zakonodavstva
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Seada Palavrić, Ledi Bianku, Helen Keller, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2914/22
Apelacija
Odluka o dopustivosti
30. 05. 2024.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Mirsad Ćeman i Helen Keller i sudije Seada Palavrić, Angelika Nussberger i Ledi Bianku, na sjednici održanoj 30. maja 2024. godine, u predmetu broj AP-2914/22, rješavajući apelacije PREMIER WORLD SPORT d.o.o. Čitluk i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h) i stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14 i 47/23), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli PREMIER WORLD SPORT d.o.o. Čitluk, WILLIAMS KLADIONICA d.o.o Široki Brijeg, BET LIVE d.o.o. Vitez, HATTRICK d.o.o. Vitez, FORMULA d.o.o. Posušje i PETICA PLUS d.o.o. Vitez protiv presudȃ Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine br. 03 0 U 018081 20 Uvp od 3. marta 2022. godine, 03 0 U 019231 20 Uvp od 22. juna 2022. godine, 03 0 U 019964 21 Uvp od 28. jula 2022. godine, 03 0 U 019242 20 Uvp od 22. septembra 2022. godine, 03 0 U 019202 20 Uvp od 20. oktobra 2022. godine, 03 0 U 018146 20 Uvp od 7. decembra 2022. godine, 03 0 U 019967 21 Uvp od 26. januara 2023. godine i 03 0 U 018631 20 Uvp od 12.
januara 2023. godine, u odnosu na navode o kršenju prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6.
Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i prava na efikasan pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zbog toga što su ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli PREMIER WORLD SPORT d.o.o. Čitluk, WILLIAMS KLADIONICA d.o.o Široki Brijeg, BET LIVE d.o.o. Vitez, HATTRICK d.o.o. Vitez, FORMULA d.o.o. Posušje i PETICA PLUS d.o.o. Vitez protiv presudȃ Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine br. 03 0 U 018081 20 Uvp od 3. marta 2022. godine, 03 0 U 019231 20 Uvp od 22. juna 2022. godine, 03 0 U 019964 21 Uvp od 28. jula 2022. godine, 03 0 U 019242 20 Uvp od 22. septembra 2022. godine, 03 0 U 019202 20 Uvp od 20. oktobra 2022. godine, 03 0 U 018146 20 Uvp od 7. decembra 2022. godine, 03 0 U 019967 21 Uvp od 26. januara 2023. godine i 03 0 U 018631 20 Uvp od 12.
januara 2023. godine u odnosu na navode o kršenju prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i zabranu diskriminacije iz člana II/4) Ustava Bosne i Hercegovine i 14.
Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zbog toga što su prima facie neosnovane.
OBRAZLOŽENJE
AP-2914/22
1. PREMIER WORLD SPORT d.o.o. Čitluk (u daljnjem tekstu: apelant), koga zastupaju Sanja Iličić-Lukenda i Luka Božić, advokati iz Čitluka, podnio je 22. jula 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 03 0 U 018081 20 Uvp od 3. marta 2022. godine.
AP-3392/22
2. WILLIAMS KLADIONICA d.o.o. Široki Brijeg (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupa advokatsko društvo Galić & Partneri d.o.o. iz Širokog Brijega, podnijela je 30. augusta 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Vrhovnog suda broj 03 0 U 019231 20 Uvp od 22. juna 2022. godine.
AP-4269/22
3. BET LIVE d.o.o. Vitez (u daljnjem tekstu: apelant), koga zastupa Mirzeta Duljković, advokat iz Sarajeva, podnio je 11. novembra 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Vrhovnog suda broj 03 0 U 019964 21 Uvp od 28. jula 2022. godine.
AP-4422/22
4. HATTRICK d.o.o. Vitez (u daljnjem tekstu: apelant), koga zastupa Samir Čengić, advokat iz Sarajeva, podnio je 24. novembra 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Vrhovnog suda broj 03 0 U 019242 20 Uvp od 22. septembra 2022. godine.
AP-4861/22
5. FORMULA d.o.o. Posušje (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupa Ivana Grizelj Ćorluka, advokat iz Gruda, podnijela je 16. decembra 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Vrhovnog suda broj 03 0 U 019202 20 Uvp od 20. oktobra 2022. godine.
AP-1039/23
6. PETICA PLUS d.o.o. Vitez (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupa Mirzeta Duljković, advokat iz Sarajeva, podnijela je 2. marta 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Vrhovnog suda broj 03 0 U 018146 20 Uvp od 7. decembra 2022. godine.
AP-1730/23
7. Apelantica iz prethodne tačke, koju zastupa Mirzeta Duljković, advokat iz Sarajeva, podnijela je 11. aprila 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Vrhovnog suda broj 03 0 U 019967 21 Uvp od 26. januara 2023. godine.
AP-2126/23
8. Apelantica iz tačke 2. ove odluke, koju zastupa advokatsko društvo Galić & Partneri d.o.o. iz Širokog Brijega, podnijela je 3. maja 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Vrhovnog suda broj 03 0 U 018631 20 Uvp od 12. januara 2023. godine.
Spajanje predmeta
9. Budući da se apelacijama pokreće isto činjenično i pravno pitanje, Ustavni sud je, u smislu člana 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju predmeta AP-2914/22, AP- 3392/22, AP-4269/22, AP-4422/22, AP-4861/22, AP-1039/23, AP-1730/23 i AP-2126/23 u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-2914/22.
Činjenice
10. Porezna uprava Federacije Bosne i Hercegovine - Kantonalni porezni ured Tuzla - Porezna ispostava Gračanica (u daljnjem tekstu: Porezna ispostava) dostavila je apelantima obavijesti tokom 2016. i 2017. godine. Navedenim obavijestima je konstatovano da apelanti u propisanom roku nisu podnijeli prijave komunalne takse na istaknutu firmu za 2015., 2016. i 2017. godinu za veći broj uplatnih mjesta na području općine Gračanica. Apelanti su obaviješteni da će Porezna ispostava podnijeti navedene prijave u njihovo ime, ukoliko to apelanti ne učine u određenom roku. Također je navedeno da su ukupni iznosi naknade za svakog od apelanata utvrđeni u određenom iznosu u skladu sa relevantnim odredbama Odluke o komunalnim taksama Općine Gračanica i Tarife sadržane u toj odluci („Službeni glasnik Općine Gračanica“ br. 1/10 i 1/11; u daljnjem tekstu: Odluka).
11. Apelanti u ostavljenom roku nisu postupili po obavijesti, nego su dostavili prigovore koje Porezna ispostava nije uvažila, pa je u ime apelanata podnijela prijave komunalne takse u određenim novčanim iznosima.
12. Rješenjima Federalnog ministarstva finansija (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) donesenim u toku 2018. i 2019. godine odbijene su žalbe apelanata protiv navedenih prijava.
13. Presudama Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) donesenim u toku 2020. i 2021. godine usvojene su tužbe apelanata podnesene protiv navedenih rješenja Ministarstva. U obrazloženjima Kantonalni sud je istakao da je Odluka u tarifnom dijelu u suprotnosti sa odredbama Evropske konvencije o ljudskim pravima i osnovnim slobodama (u daljnjem dijelu: Evropska konvencija), te ustavima Bosne i Hercegovine i Federacije BiH, i, da je kao takva, u tom dijelu neprimjenjiva.
14. Osporenim presudama Vrhovnog suda usvojeni su zahtjevi Federalnog pravobranilaštva za vanredno preispitivanje navedenih presuda Kantonalnog suda, te su te presude preinačene i tužbe apelanata odbijene. U obrazloženjima, Vrhovni sud je ukazao da apelanti nisu osporavali da imaju istaknutu firmu, te da su organi uprave pravilno postupili kada su u skladu sa odredbama Odluke podnijeli prijave komunalne takse. U vezi s tim, sud je ukazao da je, nasuprot navodima apelanata, u vrijeme donošenja osporenih odluka važila Odluka i Tarife sadržane u toj odluci, za koju Ustavni sud Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Ustavni sud F BiH) nije utvrdio da nije u saglasnosti sa Ustavom Federacije BiH. Dalje, sud je naveo da je prvostepeni sud cijenio ustavnost odredbi Odluke izvan okvira svojih nadležnosti propisanih Ustavom Federacije BiH, pogrešno se pozivajući na presudu Ustavnog suda F BiH broj U-29/08 od 18. maja 2009. godine. Naime, istakao je da je tom presudom utvrđena nesaglasnost Tarifnog broja 1. ranije Odluke o komunalnim taksama („Službeni glasnik Općine Gračanica“ broj 4/05), u dijelu koji se odnosi na Tarifu komunalnih taksi
– Tarifni broj 1., sa Ustavom Federacije BiH. Također, sud je naveo da navedena presuda Ustavnog suda F BiH ne predstavlja ustavno-pravni osnov da prvostepeni sud cijeni ustavnost Odluke, jer je to isključiva nadležnost Ustavnog suda F BiH. Osim toga, sud je ukazao na odredbe člana 21. Zakona o poreznoj upravi F BiH i člana 12. Pravilnika o postupku podnošenja poreskih prijava. U vezi s tim, istakao je da je u skladu navedenim odredbama Porezna ispostava bila ovlaštena da u ime apelanata podnese prijave komunalne takse na istaknutu firmu. Imajući u vidu navedeno, Vrhovni sud je odlučio kao u izreci.
Apelacioni navodi
15. Apelanti su se pozvali na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, prava na efikasan pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, te kršenje zabrane diskriminacije iz člana II/4) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Apelanti, u suštini, ponavljaju navode koje su iznosili i tokom postupaka pred redovnim sudovima, te smatraju da su redovni sudovi pri donošenju osporenih odluka pogrešno utvrdili činjenično stanje i pogrešno primijenili relevantne propise. Naročito ističu da porezna ispostava nije imala pravo da podnese prijave komunalne takse u ime apelanata. Također, ističu da se Odluka koju organi uprave primjenjuju, ne razlikuje od ranije Odluke o komunalnim taksama Općine Gračanica, čiju neustavnost je utvrdio Ustavni sud F BiH, u dijelu koji se odnosi na Tarifu komunalnih taksi – Tarifni broj 1. U prilog svojih tvrdnji dostavili su presudu Ustavnog suda F BiH broj U-29/08 od 18. maja 2009. godine.
16. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) i stav (4) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
b)Ustavni sud takođe ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) i stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
(4)Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
U odnosu na navode o povredi prava na pravično suđenje i prava na efikasan pravni lijek
17. U odnosu na navode apelanata o povredi prava na pravično suđenje, Ustavni sud podsjeća da, u skladu sa svojim ranijim stavovima, kao i ustaljenom praksom Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), određene novčane obaveze prema državi spadaju isključivo u oblast javnog prava i stoga ne potpadaju pod pojam „građanskih prava i obaveza“ iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno člana 6. Evropske konvencije (vidi, Evropski sud, Lazauskai protiv Litvanije, odluka od 6. septembra 2016. godine, predstavka broj 4964/11, tačka 29. i Ustavni sud, odluka broj AP-382/04 od 23. marta 2005. godine, odluka dostupna na www.ustavnisud.ba). Ustavni sud zaključuje da u takve obaveze nesumnjivo spada i plaćanje poreza, taksi, doprinosa i naknada koje se uplaćuju na odgovarajući račun javnih prihoda (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-4736/20 od 7. septembra 2022. godine). Stoga, u skladu sa iznesenim stavovima, slijedi da su navodi apelanata o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
18. Imajući u vidu da su navodi apelanata o kršenju člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ukazuje da su, stoga, i navodi o kršenju prava na efikasan pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije (kao akcesornog prava) u vezi sa pravom na pravično suđenje, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
U odnosu na navode o povredi prava na imovinu
19. Ustavni sud u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da prema vlastitoj i praksi Evropskog suda apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji, sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Abedin Smajić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 16. januara 2018. godine, predstavka broj 48657/16, tačka 43 i Khudunts protiv Azerbejdžana, Odluka od 26. februara 2019. godine, stav 32. te Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Evropski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02 i Dumlu protiv Turske, Odluka od 20. aprila 2021. godine, stav 27), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava (vidi, Evropski sud, Spasoje Lukić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, odluka o dopustivosti od 18. novembra 2008. godine, predstavka broj 34379/03).
20. U vezi sa navodima o kršenju prava na imovinu, Ustavni sud smatra da se u konkretnom slučaju nesporno radi o miješanju u pravo apelanata na imovinu. Dalje, Ustavni sud zapaža da su organi uprave i Vrhovni sud svoje odluke zasnovali na relevantnim odredbama propisa koji su važili u vrijeme donošenja tih odluka (vidi tačka 14. ove odluke). Iz navedenog proizlazi da miješanje u pravo na imovinu apelanata ispunjava uslov zakonitosti, u smislu standarda Evropske konvencije.
21. Također, Ustavni sud smatra da je u osporenim odlukama nesporno postojanje i javnog interesa koji se ogleda u dosljednom poštovanju discipline i procedure za naplatu komunalnih taksi, propisanih relevantnim odredbama propisa koji su primijenjeni u konkretnom slučaju. Dalje, Ustavni sud ukazuje da su u upravnim postupcima, koji su prethodili sporovim u kojima su donesene osporene odluke, apelanti obavezani da plate utvrđenu obavezu, tj. komunalnu taksu. Međutim, apelanti ne navode bilo kakve razloge zbog kojih bi ovakve odluke predstavljale neproporcionalno miješanje u njihovo pravo na imovinu, odnosno preveliki teret za njih, već su nezadovoljni načinom na koji je sud primijenio materijalno pravo. Naime, u upravnim postupcima je utvrđeno da su apelanti dužni da plate utvrđenu obavezu, pa se samo paušalnim pozivanjem na pravo na imovinu ne može dovesti u pitanje proporcionalnost miješanja u pravo apelanata na imovinu. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj praksi već rješavao pitanje naplate takse na istaknutu firmu na osnovu općinskih odluka o komunalnim taksama, te da u vezi s tim nije utvrdio kršenje prava na imovinu (vidi, npr. Odluka o dopustivosti br. AP-2657/22 od 23. marta 2023. godine i AP-3659/18 od 6. decembra 2018. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba).
22. Pri tome, Ustavni sud podsjeća da se bavio pitanjem naplaćivanja taksi za istaknutu firmu u odluci broj U-11/23 od 18. januara 2024. godine. Ustavni sud je u toj odluci utvrdio da član 3. stav 1. tačka 4. i stav 2. te član 12. Zakona o komunalnim taksama („Službeni list SRBiH”, br. 21/77, 35/88 i 26/89) nisu u skladu sa članom II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Ustavni sud je u obrazloženju te odluke, između ostalog, ukazao da sporne odredbe daju veoma široko diskreciono ovlaštenje općinskim, gradskim i kantonalnim vlastima za njihovu ovakvu razradu kroz akte niže pravne snage, a da se za to ne mogu utvrditi prihvatljivi razlozi. Ustavni sud je zaključio da ne može utvrditi da postoje razumni i relevantni razlozi zbog kojih bi se moglo zaključiti da je miješanje u pravo na imovinu naplaćivanjem spornih taksi opravdano javnim interesom, odnosno da su sporne odredbe proporcionalne cilju koji se želi postići (vidi, Ustavni sud Odluka o dopustivosti i meritumu broj U-11/23 od 18. januara 2024. godine, tačka 40, dostupna na www.ustavnisudbih.ba). Međutim, Ustavni sud zapaža da navedena odluka ne može uticati na drugačije rješenje u konkretnom slučaju jer u konkretnom slučaju nisu primijenjene osporene odredbe Zakona o komunalnim taksama, nego Odluka. U vezi s tim Ustavni sud podsjeća da je u odluci broj U-11/23 Ustavni sud imao u vidu odluke broj AP-2657/22 i AP- 3659/18 (vidi tačku 21, ove odluke), ali da je ukazao da je naplata taksi na istaknutu firmu u tim predmetima vršena na osnovu općinskih odluka o komunalnim taksama, čija ustavnost nije bila predmet ispitivanja (idem, odluka U-11/23, tačka 28). Osim toga, imajući u vidu datum donošenja odluke broj U-11/23 (18. januar 2024. godine) i datum donošenja osporenih presuda u konkretnom slučaju (od 3. marta 2022. do 26. januara 2023. godine) Ustavni sud smatra da stavovi iz navedene odluke Ustavnog suda ne mogu uticati na odluku Ustavnog suda u konkretnom slučaju.
23. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud zaključuje da su navodi apelanata o kršenju prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju očigledno (prima facie) neosnovani.
Ostala prava
24. Apelanti su se pozvali i na kršenje zabrane diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Ustavni sud ukazuje da član 14. Evropske konvencije nije nezavisan nego ima važnu ulogu u nadopunjavanju ostalih odredaba Evropske konvencije i njenih protokola (vidi, Evropski sud, Oreščanin protiv Hrvatske, odluka od 7. februara 2023. godine, predstavke br. 19544/15 i 44792/16, tačka 21). Imajući u vidu prethodna razmatranja Ustavnog suda, kao i činjenicu da apelanti nisu dostavili bilo kakav dokaz koji bi mogao učiniti vjerovatnim da su u postupku diskriminisani po nekom od zabranjenih osnova u vezi sa uživanjem prava iz Evropske konvencije, niti da to proizlazi iz predočenih dokumenata, Ustavni sud zaključuje da su i ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
25. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) i stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, odnosno ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
26. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić