Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-22/22 (Bosna i Hercegovina)
Odluka donesena 27. 03. 2025.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Državno vlasništvo
- Građanski postupak
- Pravično suđenje – obrazložena presuda
- Javna vlast
- Uknjižba
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Seada Palavrić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-22/22
Apelacija
Odluka o dopustivosti
27. 03. 2025.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Mirsad Ćeman, Helen Keller, Ledi Bianku i Marin Vukoja, na sjednici održanoj 27. marta 2025. godine u predmetu broj AP-22/22, rješavajući apelaciju Bosne i Hercegovine na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je:
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije Bosne i Hercegovine podnesene protiv rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu br. 09 0 Dn 023664 21 Gž 2 od 22. septembra 2022. godine i 09 0 Dn 026803 16 Gž od 19. oktobra 2021. godine, zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.
OBRAZLOŽENJE
1. Bosna i Hercegovina (u daljnjem tekstu: apelantkinja), koju zastupa Pravobranilaštvo Bosne i Hercegovine, podnijela je 31. decembra 2021. godine. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 09 0 Dn 026803 16 Gž od 19. oktobra 2021. godine i rješenja Zemljišnoknjižnog ureda Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 065-0-
DN-16-007 491 od 18. maja 2016. godine. Apelacija je zavedena pod brojem AP-22/22.
2. Apelantkinja, koju zastupa Pravobranilaštvo, podnijela je 28. decembra 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Kantonalnog suda broj 09 0 Dn 023664 21 Gž 2 od 22. septembra 2022. godine i rješenja Općinskog suda broj 065-0-DN-14-027 519 od 6. avgusta 2018. godine. Apelacija je zavedena pod brojem AP-5054/22.
Spajanje predmeta
3. S obzirom na to da su Ustavnom sudu dostavljene dvije apelacije iz njegove nadležnosti o istom pitanju, Ustavni sud je odlučio da, shodno članu 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, spoji predmete br. AP-22/22 i AP-5054/22 u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-
22/22.
Činjenice
4. Rješenjima Općinskog suda navedenim u tač. 1. i 2. ove odluke određena je, na osnovu člana 338. Zakona o stvarnim pravima (u daljnjem tekstu: ZSP), uknjižba brisanja upisa državnog vlasništva i uknjižba brisanja prava raspolaganja na nekretninama navedenim u rješenju (u daljnjem tekstu: sporne nekretnine). Pravo raspolaganja je bilo upisano u korist Energopetrola d.d. Sarajevo, odnosno Radiotelevizije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: predlagači) sa 1/1 u odgovarajućim zemljišnoknjižnim ulošcima (u daljnjem tekstu: zk. ul.)., Tačkom 3. rješenja određena je uknjižba prava vlasništva na spornim nekretninama u korist predlagača sa 1/1. U obrazloženju rješenja, Općinski sud je konstatovao da su predlagači imali uknjiženo pravo raspolaganja na spornim nekretninama, te je stoga zaključio da su ispunjeni uslovi za uknjižbu njihovog prava vlasništva na tim nekretninama. U vezi s tim, sud se pozvao na odredbe čl. 338. i 341. odnosno odredbe člana 364. ZSP-a i odredbu 43. stav 1. Zakona o zemljišnim knjigama.
5. Rješenjima Kantonalnog suda navedenim u tač. 1. i 2. ove odluke, odbijene su apelantkinjine žalbe i prvostepena rješenja su potvrđena. Kantonalni sud je obrazložio da se raspolaganjem državnom imovinom smatra direktni ili indirektni prenos prava vlasništva, u smislu Zakona o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom. Kantonalni sud je zaključio da pretvaranje prava korištenja ili upravljanja ili raspolaganja u pravo vlasništva nije čin direktnog ili indirektnog prenosa vlasništva. Naime, ukazao je da pretvorba prema članu 338. ZPS-a predstavlja pretvorbu po sili zakona, odnosno pretvorbu prava određenog subjekta iz jednog u drugo. U konkretnom slučaju radi se o pretvorbi prava raspolaganja koje su imali predlagači u pravo vlasništva, pod zakonom propisanim pretpostavkama koje su u konkretnom slučaju ispunjene. Dakle, ne radi se o prenosu i sticanju prava vlasništva u korist druge osobe. Takođe, sud je ukazao da je u analognoj situaciji isti stav zauzeo i Ustavni sud u Odluci broj AP-4182/20 od 11. maja 2022. godine.
6. Apelantkinja smatra da je osporenim odlukama povrijeđeno njeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U suštini, apelankinja ponavlja navode koje je iznosila i tokom postupka uknjižbe. U vezi sa tim, navodi da se radi o nedozvoljenom raspolaganju državnom imovinom u smislu Zakona o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom BiH.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
8. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
9. Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
10. Ustavni sud primjećuje da je apelant nosilac javne vlasti. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da, prema ustaljenoj praksi Ustavnog suda, državni organi i javna vlast, kao učesnici sudskih postupaka, ne uživaju prava iz Evropske konvencije, ali da uživaju garancije prava na pravičan postupak i prava na imovinu iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 39/03 od 27. februara 2004. godine, tač. 14. i 15. i AP 3444/19 od 7. aprila 2021. godine, tačka 28, objavljene na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Međutim, primjenjivi standardi su isti.
11. Ustavni sud podsjeća da u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta mora utvrditi, između ostalog, i jesu li ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj praksi i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i te povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji s dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Abedin Smajić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 16. januara 2018. godine, predstavka broj 48657/16, tačka 43, Khudunts protiv Azerbajdžana, presuda od 26. februara 2019. godine, tačka 32, te Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine, tačka 9, dostupna na www.ustavnisud.ba), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Evropski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, predstavka broj 5503/02, tačka 21. i Dumlu protiv Turske, odluka od 20. aprila 2021. godine, predstavka broj 65159/17, tačka 27.), kao i kada se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine (vidi Evropski sud, Spasoje Lukić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, odluka o dopustivosti od 18. novembra 2008. godine, predstavka broj 34379/03).
12. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava odnose na način na koji su sudovi primijenili relevantne propise. Ustavni sud podsjeća da je, prema praksi Evropskog suda prvenstveno na domaćim organima, naročito sudovima, da rješavaju probleme tumačenja domaćih zakona. Evropski sud ističe da ne treba postupati kao sud „četvrte instance“ te da stoga neće, prema članu 6. stav 1. Evropske konvencije (kojem korespondira član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine) dovoditi u pitanje ocjenu domaćih sudova, osim ako se njihova utvrđenja mogu smatrati proizvoljnim ili „očigledno nerazumnim“ (vidi, Evropski sud, Ašćerić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 17. decembra 2019. godine, predstavka broj 52871/13, tačka 23. sa daljnjim referencama). Ovakvu praksu dosljedno slijedi i Ustavni sud u odnosu na odluke redovnih sudova (vidi, između ostalih, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-4033/20 od 22. juna 2022. godine, tač. 42. do 45. s daljnjim referencama objavljena na www.ustavnisud.ba).
13. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelantičinih navoda, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud u obrazloženju osporenih odluka dao relevantne i dovoljne razloge za zaključak da su ispunjeni uslovi za ex lege pretvorbu državnog vlasništva spornih nekretnina u vlasništvo predlagača, koji su na njima imali uknjiženo pravo raspolaganja. Takođe, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud dovoljno jasno obrazložio zašto se u konketnom slučaju ne mogu primijeniti odredbe Zakona o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom BiH. Ta obrazloženja Ustavni sud ne smatra proizvoljnim, niti „očigledno nerazumnim“. Osim toga, Ustavni sud podsjeća da je, kako je to pravilno zaključio Kantonalni sud, u svojoj praksi već razmatrao isto činjenično i pravno pitanje odnosno pitanje pretvorbe prava korištenja, upravljanja ili raspolaganja u pravo vlasništva na osnovu odredbe člana 338. Zakona o stvarnim pravima. Ustavni sud u tom slučaju nije smatrao da je odlukama sudova, kojima je dozvoljen upis prava vlasništva u korist pravnih lica čije je pravo korištenja na nekretninama u državnom vlasništvu već bilo upisano u zemljišne knjige, povrijeđeno apelankinjino pravo na pravično suđenje i imovinu (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-4182/20 od 11. maja 2022. godine, tač. 30. i 31, sa daljnjim referencama, dostupna na www.ustavnisud.ba). Osim toga, apelantkinja ne navodi, niti Ustavni sud zapaža da je u provedenom postupku prekršena neka procesna garancija iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine na njenu štetu. S obzirom na navedenom i pozivajući se na praksu u predmetu AP-4182/20, Ustavni sud smatra da ne postoji bilo šta što bi ukazalo na kršenje prava na pravično suđenje.
14. Apelantkinja se pozvala i na kršenje prava na imovinu. Međutim, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju ništa ne ukazuje da je njeno pravo na imovinu došlo u pitanje na način koji bi vodio potrebi da Ustavni sud to pravo posebno ispita prema standardima iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine, niti su u apelaciji pruženi dokazi iz kojih bi se moglo zaključiti suprotno.
15. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da apelantovi navodi pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda koji bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
16. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
17. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Seada Palavrić