Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1089/22 (A.T.)

Odluka donesena 22. 01. 2026.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Krivični postupak
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1089/22

Apelacija

Odluka o dopustivosti

22. 01. 2026.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 23. januara 2026. godine, u predmetu broj AP-1089/22, rješavajući apelaciju A. T., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio A. T. protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 03 0 K 018804 21 Kžk od 4. augusta 2021. godine zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. A. T. (u daljnjem tekstu: apelant) kojeg zastupa Bakir Hećimović, advokat iz Tuzle, podnio je 25. marta 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 03 0 K 018804 21 Kžk od 4. augusta 2021. godine.

2. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

3. Kantonalni sud u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) je u ponovljenom postupku donio presudu kojom je apelant proglašen krivim za krivično djelo iz člana 166. stav 2. tačka a) Krivičnog zakona Federacije BiH (u daljnjem tekstu: KZ) u vezi sa članom 28. KZ-a u stjecaju s krivičnim djelom nedozvoljenog držanja oružja ili eksplozivnih materija i kažnjen na kaznu zatvora u trajanju od osam godina i dva mjeseca. Rješenjem Vrhovnog suda apelantova žalba je uvažena i određeno održavanje pretresa pred Vrhovnim sudom.

4. Vrhovni sud je donio Presudu broj 03 0 K 018804 21 Kžk od 4. augusta 2021. godine kojom je apelanta proglasio krivim da je pokušao usmrtiti drugog na podmukao način i apelanta osudio na kaznu zatvora u trajanju od osam godina. Istom presudom odbijena je optužba da je apelant počinio krivično djelo neovlaštenog nabavljanja, držanja i prodaje oružja i bitnih dijelova za oružje.

5. Sud je utvrdio da je apelant, nakon prethodnog dogovora s njemu poznatim licima i nakon tajnog praćenja N. N. (u daljnjem tekstu: oštećeni) i obavještavanja o njegovom kretanju s ciljem njegove likvidacije, te nakon što su nabavljeni oružje i municija, došao pred zgradu ispred koje je čekao oštećenog. Nakon što je oštećeni ušao u vozilo, apelant je prišao vozilu držeći u rukama pištolj koji je uperio u glavu oštećenog, „svjestan svojih podmuklih radnji i znajući da će pucanjem usmrtiti oštećenog“, te je pokušao ispaliti metak iz pištolja. Pištolj nije ispalio, nego je metak ispao iz pištolja, za koje vrijeme je oštećeni počeo bježati. Apelant ga je pratio s pištoljem u rukama sve dok oštećeni nije došao do zgrade MUP-a, gdje je na ulazu rekao službeniku da ga nepoznato lice pokušava ubiti. Apelant se nastavio kretati te je ispalio jedan metak iz pištolja, pokupio čahuru od ispaljenog metka i dalje se uputio u pravcu jedne zgrade.

6. Do svog zaključka o apelantovoj krivici sud je došao na osnovu iskaza oštećenog koji je opisao događaj, te pregledom nadzornih kamera, analizom fotodokumentacije i na osnovu nalaza i mišljenja vještaka. Pri tome, sud je naveo da iz apelantovog iskaza proizlazi da je oštećenog pratio i dva-tri puta repetirao pištolj. Sud je ukazao na zapisnik s lica mjesta iz kojeg proizlazi da je pored vozila oštećenog pronađen metak, što je sud doveo u vezu sa činjenicom da je od apelanta oduzet pištolj kojem odgovara taj metak, kako je utvrđeno balističkim vještačenjem. Iako je vještak naveo da je pištolj ispravan za upotrebu, sud je zaključio da je apelant imao namjeru da puca, ali da je zbog pogrešnog rukovanja pištoljem metak ispao iz pištolja. Stoga je sud zaključio da se nije radilo o prijetnji, kako je to apelant u svojoj odbrani navodio, već je apelant repetirao pištolj kada se oštećeni pojavio spreman da puca u njega, te da ga je prilaskom vozilu mahinalno opet repetirao, usljed čega je metak ispao. Dalje, da se zaista radilo o prijetnji, apelant ju je, prema mišljenju suda, mogao realizirati bilo kada i bilo gdje.

7. Vrhovni sud je na osnovu provedenih dokaza došao do zaključka da je apelant planirao ubistvo, nabavio je oružje i pripremio benzin za uništenje odjeće, a pripremio je i rezervnu odjeću i obuću, koja je pronađena u njegovom ruksaku. Vrhovni sud je u pravcu dokazivanja tih utvrđenja ukazao na listing SMS poruka, iz čijeg sadržaja je zaključio da su apelant i njemu poznato lice dogovorili da tajno prate oštećenog s ciljem njegove likvidacije, za šta su nabavili pištolj i sredstva uništenja predmeta nakon izvršenja djela. Oni su se također međusobno obavještavali o kretanju oštećenog i dogovarali u pogledu mjesta, prilike i načina izvršenja krivičnog djela. Dalje, Vrhovni sud je utvrdio da je apelant, nakon što nije uspio ispaliti metak iz pištolja, a oštećeni iskočio iz vozila i počeo bježati, oštećenog uporno pratio držeći u rukama pištolj. Sud je to zaključio na osnovu iskaza oštećenog i svjedoka, te na osnovu videozapisa s nadzornih kamera. Iz istih dokaza je utvrđeno da je apelant ispalio jedan hitac iz pištolja, ali ne u pravcu apelanta koji se nalazio ispred zgrade MUP-a, te da je pokupio čahuru i otišao. Navedeno su potvrdili i službenici MUP-a koji su čuli pucanj. Prilikom odmjeravanja kazne apelantu sud je cijenio da oštećeni u kritičnom događaju nije zadobio povrede, a kao otežavajuću okolnost sud je cijenio raniju apelantovu osuđivanost, i to triput za krivično djelo razbojništva koje sadrži elemente napada na tuđi život kao u konkretnom slučaju. Ipak, primjenom odredbi o ublažavanju kazne apelantu je izrečena kazna zatvora u trajanju od osam godina.

8. Apelant u apelaciji ukazuje na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant se žali zbog načina na koji je sud ocijenio dokaze i izveo zaključak u pogledu utvrđenog činjeničnog stanja i njegove krivice. Apelant tvrdi da je pištolj bio u ispravnom stanju, što je potvrdio i vještak, a da je jedan od svjedoka naveo da je vidio „lice da se sporo kreće i pištolj nije uperen u pravcu drugog lica“, da nije pucao u apelanta ispred zgrade MUP-a, što su potvrdili svjedoci. Također je naveo da nije imao barutnih čestica, pa da mu je stoga „nejasno na osnovu čega je sud zauzeo stav o njegovoj krivici“. Dalje, apelant ukazuje na SMS poruke, te da su postojale upute kako da dođe do oštećenog, ali ne i da ga usmrti. Apelant smatra da sud nije imao dokaze koji predstavljaju pouzdanu osnovu za zaključak o njegovoj krivici. Apelant navodi da vremenski kontinuitet radnji, dinamika događaja i mogućnosti koje je imao dovode u pitanje njegov umišljaj i htijenje da puca u oštećenog i liši ga života. Apelant se žali i na visinu izrečene kazne, te smatra da bi se i „manjom kaznom“ postigla svrha kažnjavanja.

9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

10. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

11. Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

12. Ustavni sud u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije mora utvrditi, između ostalog, jesu li ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj praksi i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koja štiti Ustav Bosne i Hercegovine i te povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji s dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Abedin Smajić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 16. januara 2018. godine, predstavka broj 48657/16, tačka 43. i Khudunts protiv Azerbejdžana, odluka od 26. februara 2019. godine, predstavka broj 48657/16, tačka 32, te Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine, tačka 9, dostupna na www.ustavnisud.ba), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Evropski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, predstavka broj 5503/02, tačka 21. i Dumlu protiv Turske, odluka od 20. aprila 2021. godine, predstavka broj 65159/17, tačka 27), kao i kada se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine (vidi Evropski sud, Spasoje Lukić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, odluka o dopustivosti od 18. novembra 2008. godine, predstavka broj 34379/03).

13. Ustavni sud primjećuje da se apelantovi navodi suštinski odnose na tvrdnje o pogrešnoj ocjeni dokaza i pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju, odnosno da je sud pogrešno zaključio da je apelant pokušao ubiti oštećenog. Ustavni sud podsjeća da je, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), prvenstveno na domaćim organima, naročito sudovima, da rješavaju probleme tumačenja domaćih zakona. Evropski sud ističe da ne treba postupati kao sud „četvrte instance“ te da stoga neće, prema članu 6. stav 1. Evropske konvencije (kojem korespondira član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine) dovoditi u pitanje ocjenu domaćih sudova, osim ako se njihova utvrđenja mogu smatrati proizvoljnim ili „očigledno nerazumnim“ (vidi Evropski sud, Ašćerić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 17. decembra 2019. godine, predstavka broj 52871/13, tačka 23. s daljnjim referencama). Takvu praksu dosljedno slijedi i Ustavni sud u odnosu na odluke redovnih sudova (vidi, između ostalih, Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP-4033/20 od 22. juna 2022. godine, tač. 42−45. s daljnjim referencama, objavljenu na www.ustavnisud.ba).

14. Primjenjujući ove standarde na konkretnu situaciju, Ustavni sud smatra da je Vrhovni sud dao jasno i dovoljno obrazloženje na osnovu kojih dokaza je došao do zaključka da je apelant ostvario sve elemente krivičnog djela za koje je osuđen. Sud je ukazao na dokaze na osnovu kojih je došao do svojih zaključaka, čiji je sadržaj naveo a zatim analizirao pojedinačno i u međusobnoj vezi. Također, Ustavni sud primjećuje da je sud apelantu ublažio kaznu ispod zakonskog minimuma. Dakle, Vrhovni sud je detaljno analizirao apelantove radnje, kao i njegovu odbranu, ali je na osnovu utvrđenih okolnosti došao do zaključka da je apelant preduzeo radnje s ciljem da usmrti oštećenog, ali da u toj namjeri nije uspio jer je došlo do ispadanja metka, za šta je dao jasno obrazloženje koje Ustavni sud ne smatra ni proizvoljnim niti „očigledno nerazumnim“. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju ne postoji bilo šta što bi ukazalo na kršenje apelantovog prava na pravično suđenje.

15. Ustavni sud zaključuje da su apelantovi navodi da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije očigledno (primafacie) neosnovani.

16. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

17. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1089/22 (A.T.) | Sudska praksa | Aktio