Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5309/23 (B.P.)

Odluka donesena 15. 12. 2025.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Procesna odluka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-5309/23

Apelacija

Odluka o dopustivosti

15. 12. 2025.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, dopredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i suci Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 15. prosinca 2025. godine, u predmetu broj AP-5309/23, rješavajući apelaciju B. P., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio B. P. protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 16 0 U 001002 23 Uvp 2 od 14. septembra 2023. godine, zbog toga što je ratione materiaeinkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. B. P. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Kozarske Dubice, kojeg zastupa Mila Baltić advokat iz Banjaluke, podnio je 20. decembra 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 16 0 U 001002 23 Uvp 2 od 14. septembra 2023. godine i Presude Okružnog suda u Prijedoru (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 16 0 U 001002 23 U 3 od 18. maja 2023. godine.

2. Presudom Okružnog suda od 18. maja 2023. godine odbijen je apelantov prijedlog za dopunu presude od 18. maja 2022. godine.

3. U obrazloženju presude Okružni sud je naveo da je članom 192. stav l . Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) propisano da u situaciji kada je sud propustio da odluči o dijelu zahtjeva ili o svim zahtjevima o kojima se mora odlučiti presudom, koji su već raspravljeni, stranka može u roku od 30 dana od prijema presude da parničnom sudu predloži da donese dopunsku presudu. Okružni sud je ukazao da iz apelantovog prijedloga proizlazi da je on nezadovoljan odlukom suda u pogledu odluke o troškovima jer mu je sud na ime troškova sastava zahtjeva za vanredno preispitivanje dosudio iznos od 300,00 KM, umjesto traženih 900,00 KM, te paušal od 225,00 KM, umjesto 300,00 KM. S obzirom na to, Okružni sud je istakao da sud nije propustio da odluči o nekom dijelu zahtjeva jer je odlučio kako o troškovima sastava tužbe, taksi na tužbu, presudu i zahtjev, tako i o troškovima sastava zahtjeva i paušala. Konačno, Okružni sud je ukazao da apelant konkretnim prijedlogom iznosi svoje nezadovoljstvo u pogledu odluke o troškovima upravnog spora, o kojima je sud odlučio, te da zbog toga navedeni podnesak nema karakter prijedloga za dopunu presude.

4. Presudom Vrhovnog suda od 14. septembra 2023. godine odbijen je apelantov zahtjev za vanredno preispitivanje presude Okružnog suda od 18. maja 2023. godine. Odbijen je apelantov zahtjev za nadoknadu troškova spora.

5. U obrazloženju presude Vrhovni sud je naveo da je nižestepeni sud pravilno utvrdio da apelantovo nezadovoljstvo visinom dosuđenih troškova nije razlog za podnošenje prijedloga za donošenje dopunske presude. Zbog toga, dalje je naveo da je neosnovan apelantov navod iz zahtjeva da je spriječen da podnese pravni lijek protiv odluke o troškovima postupka. Vrhovni sud je naveo da apelant i u zahtjevu izražava nezadovoljstvo visinom dosuđenih troškova, a nedostatak odluke o odbijanju zahtjeva za nadoknadu preostalog dijela troškova koji mu nisu dosuđeni, kod činjenice da su dosuđeni troškovi čijom visinom je apelant zadovoljan, ne prestavlja osnov iz člana 192. stav 1. ZPP-a da sud dopuni presudu.

6. Apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant, u suštini, ponavlja navode koje je iznosio i tokom postupka pred redovnim sudovima, te smatra da su redovni sudovi pri donošenju osporenih odluka pogrešno utvrdili činjenično stanje i pogrešno primijenili relevantne propise. Naročito ističe da je Vrhovni sud utvrdio da u presudi čiju dopunu traži, nedostaje odluka o odbijanju zahtjeva za nadoknadu preostalog dijela troškova koji nisu dosuđeni te da je i pored toga potvrdio odbijanje prijedloga da se dopuni navedena presuda u skladu sa članom 192. stavom 1. ZPP-a.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi: (3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

8. Ustavni sud podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi jasno ukazao da je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv kada se radi o odlučivanju o „građanskim pravima i obavezama“ ili kada je odluka koja je u postupku donesena odlučujuća za utvrđivanje „građanskih prava i obaveza“ (vidi, Ustavni sud, između ostalih, odluke o dopustivosti br. AP-739/07 od 17. septembra 2009. godine, AP-766/12 od 22. oktobra 2013. godine i AP-1466/16 od 22. marta 2017. godine, dostupne na web-stranici Ustavnog suda, www.ustavnisud.ba). Ustavni sud ukazuje da se osporenom odlukom raspravljano o tome da li su ispunjeni uslovi za donošenje dopunske presude, a nije raspravljano o apelantovim građanskim pravima i obavezama. S obzirom na to, Ustavni sud zaključuje da se u konkretnom slučaju nije raspravljano o apelantovim „građanskim pravima ili obavezama“ u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi, između ostalih, odluke Ustavnog suda br. AP-5840/18 od 27. februara 2019. godine i AP-51/21 od 21. januara 2021. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba).

9. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud zaključuje da član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Europske konvencije, nije primjenjiv u konkretnom slučaju, pa slijedi da su apelantovi navodi u vezi sa povredom prava na pravično suđenje ratione materie inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5309/23 (B.P.) | Sudska praksa | Aktio