Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-692/22 (P. K. i drugi)
Odluka donesena 30. 05. 2024.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Pravično suđenje - razuman rok
- Invalidnina
- Upravni spor
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Seada Palavrić, Ledi Bianku, Helen Keller, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-692/22
Apelacija
Odluka o dopustivosti
30. 05. 2024.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, dopredsjednici Mirsad Ćeman i Helen Keller i suci Seada Palavrić, Angelika Nußberger i Ledi Bianku, na sjednici održanoj 30. svibnja 2024. godine, u predmetu broj AP-692/22, rješavajući apelacije Petra Kurtovića i drugih, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (4), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14 i 47/23), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:
Petar Kurtović protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 08 0 U 003465 19 Uvp od 14. listopada 2021. godine Jure Milić protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 08 0 U 003459 19 Uvp od 14. listopada 2021. godine Filip Šunjić protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 08 0 U 003610 20 Uvp od 19. listopada 2021. godine i Marija Hrstić protiv Presude Vrhovnog suda broj 08 0 U 003625 20 Uvp od 19. listopada 2021. godine zbog toga što su očigledno (prima facie) neutemeljene.
OBRAZLOŽENJE
AP-692/22
1. Petar Kurtović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Gruda, kojeg zastupa Jerko Čilić, odvjetnik iz Ljubuškog, podnio je 24. veljače 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 08 0 U 003465 19 Uvp od 14. listopada 2021. godine i Rješenja Kantonalnog suda u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 08 0 U 003465 18 Uz od 5. prosinca 2018. godine.
AP-693/22
2. Jure Milić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Gruda, kojeg zastupa Jerko Čilić, odvjetnik iz Ljubuškog, podnio je 24. veljače 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Vrhovnog suda broj 08 0 U 003459 19 Uvp od 14. listopada 2021. godine i Rješenja Kantonalnog suda broj 08 0 U 003459 18 Uz od 7. prosinca 2018. godine.
AP-694/22
3. Filip Šunjić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Radišića, kojeg zastupa Jerko Čilić, odvjetnik iz Ljubuškog, podnio je 24. veljače 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Vrhovnog suda broj 08 0 U 003610 20 Uvp od 19. listopada 2021. godine i Rješenja Kantonalnog suda broj 08 0 U 003610 18 Uz od 2. srpnja 2020. godine.
AP-891/22
4. Marija Hrstić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Radišića, koju zastupa Jerko Čilić, odvjetnik iz Ljubuškog, podnijela je 11. ožujka 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Vrhovnog suda broj 08 0 U 003625 20 Uvp od 19. listopada 2021. godine i Rješenja Kantonalnog suda broj 08 0 U 003625 18 Uz od 24. travnja 2020. godine.
Spajanje predmeta
5. S obzirom na to da se navedene apelacije temelje na istim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud, u skladu sa člankom 32. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-692/22.
Uvodne napomene
6. Apelanti i više drugih osoba podnijeli su apelacije Ustavnom sudu zbog neizvršenja rješenja i zaključaka Službe za branitelje iz domovinskog rata, društvene djelatnosti, opću upravu i zajedničke poslove Općine Ljubuški, tj. Službe za opću upravu, branitelje iz Domovinskog rata i društvene djelatnosti Općine Grude (u daljnjem tekstu: Služba). O navedenim apelacijama Ustavni sud je odlučio grupnim odlukama br. AP-1502/18 od 6. lipnja 2018. godine, AP-5209/17 i AP- 1364/18 od 10. travnja 2018. godine kojim je usvojio apelacije apelanata i drugih osoba, utvrdio povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak
1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i prava na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. U navedenim odlukama Ustavni sud je naložio Vladi Federacije Bosne i Hercegovine, Federalnom ministarstvu za pitanja boraca i invalida Obrambeno-oslobodilačkog rata i Federalnom ministarstvu financija da izvrše svoje ustavne obveze i osiguraju poštovanje ljudskih prava tako što će poduzeti adekvatnije mjere s ciljem da apelanti naplate svoja potraživanja priznata izvršnim odlukama organa uprave u razumnom roku.
Osporene odluke
7. Apelanti su 29. listopada i 14. studenog 2018. godine Kantonalnom sudu podnijeli zahtjeve za zaštitu sloboda i prava pojedinaca zagarantiranih Ustavom Federacije BiH. Zahtjevima su zatražili da se naloži ministru Federalnog ministarstva za pitanja boraca (u daljnjem tekstu: ministar) da poduzme potrebne radnje i izvrši zaključke Službe, te da apelantima isplati neisplaćene invalidnine i troškove postupka na način pobliže opisan u tom zahtjevu (u daljnjem tekstu: prvi dio zahtjeva). Također, apelanti su zatražili da se stavi izvan snage Uputa Federalnog ministarstva za pitanja boraca broj 01-41-3164/18 od 16. srpnja 2018. godine (u daljnjem tekstu: Uputa) i naloži ministru, Službi i odgovornoj osobi u Službi da odmah i bez odlaganja poduzmu potrebne radnje i prestanu postupati po navedenoj Uputi (u daljnjem tekstu: drugi dio zahtjeva).
8. Rješenjima Kantonalnog suda od 5. i 7. prosinca 2018. godine (AP-692/22 i AP-693/22) odbijeni su kao neutemeljeni zahtjevi apelanata. U postupku po zahtjevu za izvanredno preispitivanje sudske odluke, osporenim presudama Vrhovnog suda od 14. listopada 2021. godine preinačena su navedena rješenja Kantonalnog suda tako što je prvi dio zahtjeva apelanata odbačen, a drugi dio zahtjeva odbijen kao neutemeljen. Rješenjima Kantonalnog suda od 24. travnja i 2. srpnja 2020. godine (AP-694/22 i AP-891/22) odbačen je prvi dio zahtjeva apelanata, dok je drugi dio zahtjeva odbijen kao neutemeljen. Protiv navedenih rješenja apelanti su podnijeli zahtjeve za izvanredno preispitivanje sudske odluke, koji su odbijeni osporenim presudama Vrhovnog suda od 19. listopada 2021. godine.
9. U obrazloženjima osporenih odluka, u odnosu na prvi dio zahtjeva apelanata, Vrhovni sud je ukazao da iz stanja spisa proizlazi da je povreda prava apelanata, čija je zaštita tražena podnošenjem navedenog zahtjeva, već utvrđena odlukama Ustavnog suda br. AP-1502/18, AP-5209/17 i AP- 1364/18. Naime, kako je obrazloženo, u slučaju udovoljavanja ovom dijelu zahtjeva došlo bi se u situaciju da Kantonalni sud ponovno odlučuje o nečemu o čemu je Ustavni sud već donio odluku, tj. da nalaže mjere za izvršenje odluke Ustavnog suda, što ni u kom slučaju ne spada u nadležnost tog suda. Vrhovni sud je istaknuo da je posebno imao u vidu apelacijsku nadležnost Ustavnog suda prema članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, obveznost izvršenja odluka Ustavnog suda i mehanizme izvršenja tih odluka. Shodno navedenom, Vrhovni sud je zaključio da u konkretnom slučaju nisu postojali uvjeti za rješavanje o prvom dijelu zahtjeva, o kojem je već riješio Ustavni sud.
10. U odnosu na drugi dio zahtjeva Vrhovni sud je ukazao da je spornom Uputom naloženo da se isplata osobne invalidnine za kolovoz 2018. godine vrši na bankovni račun korisnika prava, te da se zbog toga pozovu korisnici prava da dostave vlastite bankovne račune. Imajući u vidu sadržaj odredbi čl. 60. i 62. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima (u daljnjem tekstu: ZUS), Vrhovni sud je konstatirao da iz sadržaja Upute ne proizlazi da je ograničeno pravo apelanata na imovinu, jer je Uputom naloženo pribavljanje broja njihova bankovnog računa kako bi se njima osobno isplatio mjesečni iznos osobne invalidnine. Shodno tome, prema ocjeni Vrhovnog suda, ne postoji povreda njihova prava na imovinu u situaciji kada se traži samo dostava broja račun apelanata na koji će se vršiti isplata. Vrhovni sud je ukazao da je ministar, u skladu s odredbama članka 54. Zakona o pravima branitelja, bio ovlašten za donošenje takve Upute, te da to ovlaštenje proizlazi iz odredbe članka 55. navedenog Zakona, kao i iz odredbi članka 24. st. 1. i 3., te čl. 83. i 85. Zakona o organizaciji organa uprave. Pri tome je Vrhovni sud naglasio da nije dovedeno u pitanje izvršenje pravomoćnih i izvršnih zaključaka Službe, niti se Uputom pokušavaju izbjeći obveze izvršenja rješenja Službe. Sud je ukazao da su u konkretnom slučaju apelanti svom punomoćniku dali punomoć za vođenje postupka, a da redovna isplata osobne invalidnine nema karakter pojedine procesne radnje, niti je dio upravnog postupka. Naime, kako je obrazloženo, u konkretnim slučajevima apelanti su dali opću punomoć odvjetniku da ih zastupa u postupku izvršenje rješenja Službe, dok je u ostalom dijelu punomoći dano ovlaštenje odvjetniku da cjelokupna novčana sredstva u predmetu davatelja ovlaštenja (apelanata) može primiti odvjetnik osobno na njihovo ime ili na njegov račun. Dakle, ova punomoć se odnosi na primanje dospjelog a neisplaćenog novčanog potraživanja u postupku. U svezi s tim, Vrhovni sud je naglasio da u konkretnom slučaju nije ni sporna isplata na račun punomoćnika onog dijela neisplaćenih osobnih invalidnina na koji se odnosio postavljeni zahtjev za izvršenje rješenja Službe jer se na taj dio dospjelih potraživanja i odnosila punomoć dana odvjetniku. Što se tiče mogućnosti isplate budućih osobnih invalidnina nakon njihova dospijeća, budućih davanja, na račun punomoćnika – odvjetnika, Vrhovni sud je zaključio da nema smetnji da se takva isplata vrši. Međutim, u tom slučaju bi trebala da bude dana posebna punomoć, u kojoj bi korisnici prava izričito ovlastili odvjetnika za prijem takvih davanja, a u konkretnim upravnim postupcima takve punomoći nema.
Apelacijski navodi
11. Apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije i prava na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Apelanti, u biti, smatraju da je u odlukama koje su osporili pogrešno utvrđeno činjenično stanje i da su pogrešno primijenjeni pozitivno-pravni propisi. Iz apelacijskih navoda proizlazi da apelanti smatraju da Federalno ministarstvo branitelja godinama apelantima ograničava naplatu zaostalih invalidnina i troškova postupka. Smatraju da je Uputa od 13. srpnja 2018. godine nezakonita i da nema obvezujući karakter, pa se ne može primijeniti prilikom donošenja odluka, niti prilikom vršenja isplata novčanih sredstava na račun punomoćnika. Apelanti smatraju da donošenjem Upute ministar nastoji izbjeći izvršenje pravomoćnih i izvršnih odluka, utječući na odnos između punomoćnika i apelanata, te da je Uputa u suprotnosti s pravomoćnim i izvršnim zaključcima Službe i da se da se ne odnosi na redovnu isplatu invalidnina. Također, iz apelacijskih navoda proizlazi da apelanti smatraju da je u konkretnom slučaju povrijeđeno načelo pravne sigurnosti jer je odlučenje u osporenim odlukama suprotno odlučenju u drugim odlukama kantonalnih sudova (koje su dostavljene u prilogu apelacije broj AP-891/22). Osim toga, apelanti smatraju da su konkretni postupci trajali nerazumno dugo i traže da im se zbog toga dosudi nematerijalna šteta.
12. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda.
13. Članak VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.
14. Članak 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neutemeljenu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja prava zaštićenih Ustavom, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
15. Ustavni sud podsjeća da u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta mora utvrditi, između ostalog, i jesu li ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članku 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda. U svezi s tim, Ustavni sud ukazuje da prema vlastitoj i praksi Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očigledno neutemeljena ako joj manjkaju prima facie dokazi koji s dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Europski sud, Abedin Smajić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 16. siječnja 2018. godine, predstavka broj 48657/16, točka 43., i Khudunts protiv Azerbajdžana, presuda od 26. veljače 2019. godine, točka 32., te Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-156/05 od 18. svibnja 2005. godine, točka 9., dostupna na www.ustavnisud.ba), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Europski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. srpnja 2005. godine, predstavka broj 5503/02, točka 21., i Dumlu protiv Turske, odluka od 20. travnja 2021. godine, predstavka broj 65159/17, točka 27.), kao i kada se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava (vidi Europski sud, Spasoje Lukić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, odluka o dopustivosti od 18. studenog 2008. godine, predstavka broj 34379/03).
16. Apelanti, u biti, smatraju da je u konkretnom slučaju proizvoljno utvrđeno činjenično stanje i da su proizvoljno primijenjeni pozitivno-pravni propisi. Ustavni sud podsjeća da je, prema praksi Europskog suda, prvenstveno na domaćim organima, naročito sudovima, da rješavaju probleme tumačenja domaćih zakona. Europski sud ističe da ne treba postupati kao sud „četvrte instance“ te da stoga neće, prema članku 6. stavak 1. Europske konvencije (kojem korespondira članak II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine), dovoditi u pitanje ocjenu domaćih sudova, osim ako se njihova utvrđenja mogu smatrati proizvoljnim ili „očigledno nerazumnim“ (vidi Europski sud, Ašćerić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 17. prosinca 2019. godine, predstavka broj 52871/13, točka 23. s daljnjim referencama). Ovakvu praksu dosljedno slijedi i Ustavni sud u odnosu na odluke redovnih sudova (vidi, između ostalih, Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP-4033/20 od 22. lipnja 2022. godine, toč. od 42. do 45. s daljnjim referencama, objavljenu na www.ustavnisud.ba).
17. Na temelju činjenica konkretnih predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacijskih navoda, Ustavni sud smatra da je Vrhovni sud u obrazloženju osporenih odluka dao relevantne razloge za svoje odlučenje glede primjene prava i utvrđenog činjeničnog stanja, zbog čega se ne može reći da je takvo obrazloženje proizvoljno ili „očigledno nerazumno“. Pri tome, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj praksi već rješavao isto ili slično činjenično i pravno pitanje, te da u svezi s tim nije utvrdio proizvoljnost u postupanju redovnih sudova (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP-2865/20 od 20. travnja 2022. godine i AP- 2597/21 od 8. lipnja 2022. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba). Ustavni sud je u navedenim odlukama zaključio da je Vrhovni sud u obrazloženju svojih odluka, kao konačnih odluka, dao jasne i argumentirane razloge za odluku o odbacivanju prvog dijela i odbijanju drugog dijela zahtjeva apelanata, koje obrazloženje Ustavni sud nije smatrao proizvoljnim. Također, Ustavni sud podsjeća da je u navedenoj Odluci broj AP-2865/20, u svezi s navodima o povredi načela pravne sigurnosti, Ustavni sud zaključio da se u odlukama na koje se apelanti pozivaju u konkretnom slučaju ne radi o istoj činjeničnoj situaciji kao u konkretnom slučaju. Pored toga, Ustavni sud je ukazao da se apelant u predmetu broj AP-2865/20, kao što je slučaj i u konkretnom predmetu, pozvao na odluke nižestupanjskih – kantonalnih sudova, a osporene su odluke Vrhovnog suda kao suda posljednje instance. Imajući u vidu da apelanti, u biti, iznose identične apelacijske navode, koji su razmatrani u Odluci broj AP-2865/20, Ustavni sud smatra da je navedena praksa primjenjiva i u konkretnim slučajevima, pa se u cijelosti poziva na obrazloženje navedene odluke.
18. U odnosu na apelacijske navode da su konkretni postupci predugo trajali, Ustavni sud zapaža da su svi postupci trajali do tri godine. Imajući u vidu da su u tom razdoblju u konkretnim postupcima donesene po dvije meritorne odluke, kao i samu prirodu konkretnih postupaka, Ustavni sud smatra da su i apelacijski navodi o povredi prava na suđenje u razumnom roku očigledno (prima facie) neutemeljeni.
19. Također, apelanti su se pozvali i na povredu prava na imovinu. Međutim, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju ništa ne ukazuje da je njihovo pravo na imovinu došlo u pitanje na način koji bi vodio potrebi da Ustavni sud to pravo posebno ispita prema standardima iz članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, niti su u apelaciji pruženi dokazi iz kojih bi se moglo zaključiti suprotno.
20. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Ustavnog suda i stajališta navedena i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da imaju „opravdan zahtjev“ u smislu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda koji bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neutemeljeni.
21. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ako je očigledno (prima facie) neutemeljena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
22. U skladu sa člankom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić