Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4592/23 (N. M. i drugi)
Odluka donesena 16. 04. 2026.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Radni spor
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4592/23
Apelacija
Odluka o dopustivosti
16. 04. 2026.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nußberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 16. aprila 2026. godine, u predmetu broj AP-4592/23, rješavajući apelacije Nedžada Mešaljića i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:
Nedžad Mešaljić protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 Rs 400766 22 Rsž od 29. augusta 2023. godine,
Admir Denjagić protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 Rs 400778 22 Rsž od 14. augusta 2023. godine,
Hazim Hamidović protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 Rs 400768 22 Rsž od 28. jula 2023. godine,
Muhamed Junuzović protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 Rs 400763 22 Rsž od 29. augusta 2023. godine,
Fikret Nišić protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 Rs 400777 22 Rsž od 14. septembra 2023. godine,
Enes Hogić protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 Rs 400769 22 Rsž od 15. septembra 2023. godine,
Zihar Deljić protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 Rs 400776 23 Rsž od 15. novembra 2023. godine,
Faik Aličić protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 Rs 400775 22 Rsž od 15. novembra 2023. godine i
V. Š. protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 Rs
410649 22 Rsž od 15. decembra 2023. godine,zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.
OBRAZLOŽENJE
1. AP-4592/23
1. Nedžad Mešaljić (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Mihada Bašić, advokatica iz Srebrenika, podnio je 2. novembra 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 32 0 Rs 400766 22 Rsž od 29. augusta 2023. godine i Presude Općinskog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 32 0 Rs 400766 21 Rs od 1. aprila 2022. godine.
2. AP-4669/23
2. Admir Denjagić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Srebrenika, kojeg zastupa Mihada Bašić, advokatica iz Srebrenika, podnio je 7. novembra 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 32 0 Rs 400778 22 Rsž od 14. augusta 2023. godine i Presude Općinskog suda broj 32 0 Rs 400778 21 Rs od 6. maja 2022. godine.
3. AP-4700/23
3. Hazim Hamidović (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Mihada Bašić, advokatica iz Srebrenika, podnio je 9. novembra 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 32 0 Rs 400768 22 Rsž od 28. jula 2023. godine i Presude Općinskog suda broj 32 0 Rs 400768 21 Rs od 27. jula 2022. godine.
4. AP-4793/23
4. Muhamed Junuzović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Srebrenika, kojeg zastupa Mihada Bašić, advokatica iz Srebrenika, podnio je 16. novembra 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 32 0 Rs 400763 22 Rsž od 29. augusta 2023. godine i Presude Općinskog suda broj 32 0 Rs 400763 21 Rs od 3. juna 2022. godine.
5. AP-5130/23
5. Fikret Nišić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Srebrenika, kojeg zastupa Mihada Bašić, advokatica iz Srebrenika, podnio je 11. decembra 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 32 0 Rs 400777 22 Rsž od 14. septembra 2023. godine i Presude Općinskog suda broj 32 0 Rs 400777 21 Rs od 21. juna 2022. godine.
6. AP-5134/23
6. Enes Hogić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Srebrenika, kojeg zastupa Mihada Bašić, advokatica iz Srebrenika, podnio je 11. decembra 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 32 0 Rs 400769 22 Rsž od 15. septembra 2023. godine.
7. AP-494/24
7. Zihar Deljić (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Mihada Bašić, advokatica iz Srebrenika, podnio je 2. februara 2024. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 32 0 Rs 400776 23 Rsž od 15. novembra 2023. godine i Presude Općinskog suda broj 32 0 Rs 400776 21 Rs od 25. aprila 2023. godine.
8. AP-498/24
8. Faik Aličić (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Mihada Bašić, advokatica iz Srebrenika, podnio je 2. februara 2024. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 32 0 Rs 400775 22 Rsž od 15. novembra 2023. godine i Presude Općinskog suda broj 32 0 Rs 400775 21 Rs od 18. aprila 2022. godine.
9. AP-901/24
9. V. Š. (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Mihada Bašić, advokatica iz Srebrenika, podnio je 2. marta 2024. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 32 0 Rs 410649 22 Rsž od 15. decembra 2023. godine. Spajanje predmeta
10. S obzirom na to da se navedene apelacije zasnivaju na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-4592/23. Činjenice
11. U postupcima koji su okončani osporenim presudama Kantonalnog suda odbijeni su tužbeni zahtjevi apelanata kojima su tražili da im tuženi (Rudnik „Kreka“ d.o.o. Tuzla) na ime doprinosā uplati novčane iznose navedene u izrekama presuda.
12. U obrazloženju osporenih presuda Kantonalni sud je naveo da je u postupcima pred prvostepenim sudom utvrđeno da su apelanti u utuženom periodu, dok su bili uposlenici tuženog, raspoređeni u vojni sastav Armije Republike BiH. Zatim, utvrđeno je da u tom periodu nisu radili kod tuženog, zbog čega im on nije isplaćivao plaće niti uplaćivao doprinose. U vezi s tim, ukazao je da su neosnovani navodi apelanata da im je tuženi dužan uplatiti doprinose za taj period jer se u konkretnom slučaju radi o stažu osiguranja, a ne o posebnom stažu. Naime, Kantonalni sud je naveo da je odredbom člana 36. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju (u daljnjem tekstu: Zakon o PIO-
u) propisano, između ostalog, da licima koja su uzela učešće u odbrani BiH kao pripadnici Armije Republike BiH vrijeme provedeno u odbrani BiH se računa kao poseban staž u dvostrukom trajanju, dok se sredstva za pokriće tog staža osiguravaju u budžetu FBiH. Također, naveo je da poseban staž ne čini staž osiguranja bez obzira na to je li unesen u matičnu evidenciju, shodno odredbi člana 37. Zakona o PIO-u. S obzirom na to da apelanti navedeni period nisu proveli na radu kod tuženog, već su kao vojna lica učestvovali u odbrani BiH, Kantonalni sud je zaključio da im se u penzijski staž za utuženi period računa poseban staž u dvostrukom trajanju u smislu odredbe člana 36. Zakona o PIO-u.
13. Osim toga, Kantonalni sud je ukazao da tuženi u navedenom periodu nije bio obavezan da isplaćuje plaće apelantima budući da su kao vojna lica plaću ostvarivali po posebnim propisima u smislu odredbe člana 4. Uredbe sa zakonskom snagom o radnim odnosima za vrijeme ratnog stanja ili u slučaju neposredne ratne opasnosti (u daljnjem tekstu: Uredba). Slijedom toga, istakao je da tuženi nije bio ni obveznik uplate doprinosā kao akcesornog prava budući da takva uplata zavisi od prava na plaću u smislu odredbe člana 11. Zakona o doprinosima. Imajući u vidu navedeno, zaključio je da tuženi u konkretnim slučajevima nije pasivno legitimiran, te da su stoga tužbeni zahtjevi apelanata pravilno odbijeni kao neosnovani.
Apelacioni navodi
14. Apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelanti u suštini ponavljaju navode koje su iznosili i tokom postupka pred redovnim sudovima, te smatraju da su redovni sudovi pri donošenju osporenih odlukapogrešno utvrdili činjenično stanje i pogrešno primijenili relevantne propise. Naročito ističu da su sudovi pogrešno zaključili da u konkretnom slučaju postoji posebni staž u dvostrukom trajanju, navodeći da su u utuženom periodu ostvarili efektivni staž u jednokratnom trajanju koji je registriran i u javnim evidencijama. U vezi s tim, navode da su kao redovni osiguranici i zaposlenici tuženog ostvarili sva prava iz radnog odnosa, uključujući i pravo na uplatu doprinosā.
15. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
16. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
17. Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
18. Ustavni sud podsjeća da u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta mora utvrditi, između ostalog, i jesu li ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj praksi i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koja štiti Ustav Bosne i Hercegovine i te povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji s dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Abedin Smajić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 16. januara 2018. godine, predstavka broj 48657/16, tačka 43, Khudunts protiv Azerbejdžana, odluka od 26. februara 2019. godine, predstavka broj 74628/16, tačka 32, te Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine, tačka 9, dostupna na www.ustavnisud.ba), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Evropski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, predstavka broj 5503/02, tačka 21. i Dumlu protiv Turske, odluka od 20. aprila 2021. godine, predstavka broj 65159/17, tačka 27), kao i kada se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine (vidi Evropski sud, Spasoje Lukić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, odluka o dopustivosti od 18. novembra 2008. godine, predstavka broj 34379/03).
19. Ustavni sud ukazuje da se navodi iz apelacija o povredi prava na pravično suđenje odnose na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili relevantne propise. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je, prema praksi Evropskog suda, prvenstveno na domaćim organima, naročito sudovima, da rješavaju probleme tumačenja domaćih zakona. Evropski sud ističe da ne treba postupati kao sud „četvrte instance“ te da stoga neće, prema članu 6. stav 1. Evropske konvencije (kojem korespondira član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine), dovoditi u pitanje ocjenu domaćih sudova, osim ako se njihova utvrđenja mogu smatrati proizvoljnim ili „očigledno nerazumnim“ (vidi Evropski sud, Ašćerić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 17. decembra 2019. godine, predstavka broj 52871/13, tačka 23. s daljnjim referencama). Takvu praksu dosljedno slijedi i Ustavni sud u odnosu na odluke redovnih sudova (vidi, između ostalih, Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP-
4033/20 od 22. juna 2022. godine, tač. od 42. do 45. s daljnjim referencama, objavljenu na www.ustavnisud.ba).
20. Na osnovu činjenica konkretnih predmeta koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz navoda apelanata, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud u obrazloženju osporenih odluka dao relevantne razloge za svoje odlučenje, kako u pogledu utvrđenih činjenica tako i u pogledu primjene prava, zbog čega se ne može reći da su takva utvrđenja proizvoljna ili očigledno nerazumna. Naime, Ustavni sud zapaža da iz činjeničnog stanja slijedi da su apelanti u utuženom periodu bili raspoređeni u vojni sastav Armije Republike BiH te da nisu radili kod tuženog, zbog čega im tuženi nije isplaćivao plaće niti uplaćivao doprinose. Slijedom toga, odbijeni su tužbeni zahtjevi apelanata kojima su tražili da im tuženi uplati doprinose kod nadležnog fonda, uz obrazloženje da tuženi nije bio obveznik uplate doprinosā kao akcesornog prava budući da takva uplata zavisi od prava na plaću. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj praksi rješavao slično identično činjenično i pravno pitanje u kojem je zaključeno da doprinosi za PIO dijele sudbinu plaće, te da u vezi s tim nije utvrdio proizvoljnost u postupanju redovnih sudova (vidi, mutadis mutandis, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-863/17 od 12. marta 2019. godine, tač. 35. i 48, dostupna na www.ustavnisud.ba). Osim toga, Ustavni sud primjećuje da je Kantonalni sud ispitao i navode apelanata o penzijskom stažu u konkretnom slučaju, koje oni ponavljaju i u apelacijama, te je ocijenio da se ne radi o stažu osiguranja, već o posebnom stažu u dvostrukom trajanju. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud, dovodeći u vezu utvrđeno činjenično stanje s relevantnim odredbama Zakona o PIO-u, Zakona o doprinosima i Uredbe, jasno obrazložio svoje odlučenje, tako da Ustavni sud, suprotno navodima apelanata, ne uočava proizvoljnost u postupanju tog suda. Osim toga, apelanti ne navode niti Ustavni sud zapaža da je u provedenim postupcima prekršena neka procesna garancija iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije na njihovu štetu. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju ne postoji bilo šta što bi ukazalo na kršenje prava na pravično suđenje.
21. Imajući u vidu sve navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ničega što ukazuje da navodi apelanata u pojedinačnim apelacijama pokreću ustavno pitanje na koje su se pozvali, odnosno ničega što ukazuje da imaju „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga Ustavni sud zaključuje da su ti navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
22. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman