Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-4091/23 (N. U.)
Odluka donesena 11. 07. 2024.
- Povreda
- Član 2. Protokola 4 uz EK i član II/3.m) Ustava BiH (Sloboda kretanja)
- Član 2. P broj 4 uz EK – sloboda kretanja
- Kontradiktornost
- Mjere zabrane
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Seada Palavrić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Angelika Nußberger
Citirani propisi
- Zakon o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine
- Odluka o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine
- Zakon o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine
- Odluka kojom se proglašava zakon o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", br. 3/03, 32/03, 36/03 i 26/04)
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine
- Odluka kojom se donosi zakon o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", br. 3/03, 32/03, 36/03, 26/04, 63/04, 13/05 i 48/05)
- ODLUKA KOJOM SE DONOSI ZAKON O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O KRIVIČNOM POSTUPKU BOSNE I HERCEGOVINE ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", br. 3/03, 32/03, 36/03, 26/04, 63/04, 13/05, 48/05, 46/06 i 76/06)
- Odluka kojom se donosi zakon o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", br. 3/03, 32/03, 36/03, 26/04, 63/04, 13/05, 48/05, 46/06, 76/06 i 29/07)
- Zakon o izmjeni Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Odluka kojom se donosi zakon o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine
- Odluka o izmjeni pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Odluka o dopuni pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
Predmeti (1)
AP-4091/23
Apelacija
Odluka o meritumu
11. 07. 2024.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj AP-4091/23, rješavajući apelaciju Nedima Uzunovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), u sastavu: Seada Palavrić, predsjednica Valerija Galić, potpredsjednica Angelika Nußberger, potpredsjednica Mirsad Ćeman, sudija Helen Keller, sutkinja Ledi Bianku, sudija Marin Vukoja, sudija na sjednici održanoj 11. jula 2024. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Nedima Uzunovića.
Utvrđuje se povreda prava na slobodu kretanja i prebivališta iz člana II/3.m) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Protokola broj 4 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, u postupku donošenja rješenjā Suda Bosne i Hercegovine br. S1 2 K 031467 23 Kv13 od 6. septembra 2023. godine i S1 2 K 031467 23 KRN 25 od 23. augusta 2023. godine.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Nedim Uzunović (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Duška Bogojević, advokatica iz Banje Luke, podnio je 18. septembra 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenjā Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) br. S1 2 K 031467 23 Kv13 od 6. septembra 2023. godine i S1 2 K 031467 23 KRN 25 od 23. augusta 2023. godine.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Suda BiH i Tužilaštva Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Tužilaštvo) zatraženo je 3. oktobra 2023. godine da dostave odgovore na apelaciju. Pozvani su dostavili tražene odgovore, koji su 6. novembra 2023. godine dostavljeni apelantovoj punomoćnici radi eventualnog izjašnjenja. Izjašnjenje nije dostavljeno Ustavnom sudu u ostavljenom roku.
III.Činjenično stanje
3. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
Uvodne napomene
4. Pred Sudom Sud BiH je u toku krivični postupak protiv apelanta i drugih osoba zbog postojanja osnovane sumnje da su počinili krivično djelo organiziranog kriminala iz člana 250. stav
3. Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: KZ), u vezi s krivičnim djelima zloupotrebe položaja ili ovlasti iz člana 383. st. 1. i 3. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: KZFBiH) i sklapanja štetnog ugovora iz člana 252. stav 2. KZFBiH, te krivičnog djela pranja novca iz člana 209. stav 3. KZFBiH.
5. Sud BiH je rješenjem od 5. januara 2022. godine apelantu odredio mjeru zabrane napuštanja boravišta i putovanja iz člana 126. Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: ZKP), te mjeru zabrane posjećivanja određenih mjesta ili područja iz člana 126.a stav 1. tačka b) ZKP-a, kao i mjeru zabrane sastajanja s određenim osobama iz člana 126.a stav 1. tačka c) ZKP-a. Rješenjem Suda BiH od 28. septembra 2021. godine, apelantu je ukinuta mjera zabrane napuštanja boravišta, te utvrđeno da i dalje postoje okolnosti koje opravdavaju primjenu mjere zabrane putovanja, mjere zabrane posjećivanja određenih mjesta ili područja, kao i mjere zabrane sastajanja s određenim osobama. Rješenjem Suda BiH od 5. maja 2022. godine, apelantu je ukinuta mjera zabrane posjećivanja određenih mjesta ili područja, te ublažena mjera zabrane sastajanja s određenim osobama. Istim je rješenjem utvrđeno da i dalje postoje okolnosti koje opravdavaju primjenu mjere zabrane putovanja. Izrečene mjere su redovno kontrolirane u dvomjesečnim intervalima.
Osporena rješenja
6. Rješenjem Suda BiH od 23. augusta 2023. godine utvrđeno je da i dalje postoje okolnosti koje opravdavaju primjenu mjera zabrane putovanja iz člana 126. tačka 2. ZKP-a i mjeru zabrane sastajanja s određenim osobama iz člana 126. a stav 1. tačka c) ZKP-a. U obrazloženju rješenja je navedeno da je sud, prije nego što je izvršio kontrolu mjera zabrane, od stranaka i odbrane zatražio izjašnjenje u vezi s tim. Tužilaštvo je u svom izjašnjenju od 4. augusta 2023. godine navelo da je potrebno da na snazi ostanu mjere zabrane putovanja i sastajanja s određenim osobama kao minimum mjera zabrane kojim se osigurava prisustvo osumnjičenog i uspješno vođenje krivičnog postupka. Tužilaštvo je navelo da se primjenom izrečenih mjera otklanja opasnost da bi apelant mogao postati nedostupan organima gonjenja, kao i mogućnost ometanja okončanja istrage, s obzirom na to da postoje okolnosti koje ukazuju na opasnost od bjekstva. Osim toga, ukazano je da apelant raspolaže velikim novčanim sredstvima na računima u inozemstvu i BiH koja nisu blokirana, s kojima bi on i njegova porodica mogli bez teškoća živjeti u bilo kojem dijelu svijeta. Tužilaštvo je također ukazalo da iz dokaza proizlazi da je apelant s vlastitog računa u Republici Hrvatskoj podigao velike iznose novca, te da postoji opravdana bojazan da je apelant motiviran da pobjegne ili da se sakrije.
7. Dalje, navedeno je da je Tužilaštvo, na zahtjev suda, dostavilo dodatno izjašnjenje broj T20 0 KTOV 0016104 18 od 22. augusta 2023. godine s prilozima. U tom je izjašnjenju Tužilaštvo navelo da u cijelosti ostaje kod izjašnjenja od 4. augusta 2023. godine. Osim toga, Tužilaštvo je ukazalo da postoji stvarna opasnost da apelant ostvaruje neželjeni utjecaj na istragu. U tom pogledu, ukazano je da je svjedok M. Ž. na zapisnik o saslušanju svjedoka od 28. marta 2022. godine, svjedočeći o okolnosti oružanog napada na njega, tvrdio da je njegovo „duboko uvjerenje da ti događaji imaju veze sa situacijom oko 'Bosnalijeka', uz napomenu da nije imao nikakvih prijetnji, pritisaka, poruka koje bi na bilo koji način trebao razumjeti, što upućuje da oni koji su to učinili očekuju da sam izvuče zaključak“. Ovaj svjedok je uvjeren da „sve što mu se događa ima veze s predmetima 'Bosnalijek'“, imajući u vidu aktuelni upis Nadzornog odbora „Bosnalijeka“ kod Komisije za vrijednosne papire, kao i različite sudske postupke koji se vode u vezi s „Bosnalijekom“. Dalje, Tužilaštvo je navelo da je postupajuća tužiteljica doživjela nezgodu takvih razmjera da je u Tužilaštvu formiran spis zbog osnova sumnje da je počinjeno krivično djelo napada na službenu osobu u obavljanju poslova sigurnosti, otkrivanju ili lišenju slobode počinilaca krivičnih djela. Pri tome, kako je navedeno, okolnosti te nezgode upućuju na isti „rukopis“ kao kada je riječ o napadu na svjedoka M. Ž.
8. Sud je dalje naveo da ranije utvrđena osnovana sumnja postoji u mjeri dovoljnoj za daljnju primjenu izrečenih mjera. S obzirom na to da u proteklom periodu nisu nastupile okolnosti koje bi ukazale na drugačije stanje stvari, te da osnovana sumnja da je apelant počinio krivičnopravne radnje koje mu se stavljaju na teret i dalje postoji u jednakom stepenu, sud je zaključio da je ova pretpostavka ispunjena i da nije neophodno njeno ponovno preispitivanje. Sud je također zaključio da i dalje postoje okolnosti koje opravdavaju daljnju primjenu mjera zabrane putovanja i zabrane sastajanja s određenim osobama, s obzirom na to da i dalje postoje okolnosti utvrđene u ranijim rješenjima. Sud je cijenio prirodu krivičnih djela zbog kojih se vodi istraga, kao i činjenicu da su ta djela, kako se to osnovano sumnja, počinjena u okviru organizirane grupe, koja je djelovala kroz duži period i čiji su članovi usko povezani bilo rodbinskim, bilo dugogodišnjim poslovnim vezama. Pri tome, za sud je bila važna činjenica da u rasvjetljavanju ovih krivičnih djela Tužilaštvo provodi obimnu i kompleksnu istragu i preduzima napore na osiguranju dokaza. Sud je istakao i da je nužno spriječiti da apelant, prije nego što izjave svjedoka i drugih osumnjičenika budu osigurane, stupi u kontakt s tim osobama i utječe na njih. Sud je u tom pogledu posebno cijenio detaljne navode iz izjašnjenja Tužilaštva, kao i dostavljene priloge. Sud je razmotrio i mogućnost primjene blažih mjera osiguranja neometanog vođenja krivičnog postupka. Međutim, imajući u vidu sve navedeno, ocijenjeno je da se u ovom procesnom trenutku nisu ostvarile zakonske pretpostavke za primjenu blažih mjera i da je jedino izrečenim mjerama zabrane moguće uspješno otkloniti opasnost od neželjenog apelantovog utjecaja na daljnji tok postupka.
9. Rješenjem vijeća Suda BiH od 6. septembra 2023. godine odbijena je apelantova žalba. U obrazloženju je navedeno da je, suprotno apelantovim žalbenim navodima, prvostepeni sud pravilno i potpuno utvrdio i cijenio sve odlučne činjenice i okolnosti koje su postojale u vrijeme donošenja pobijanog rješenja, te izveo pravilan zaključak o neophodnosti daljnje primjene mjera zabrane. Sud je ocijenio neosnovanim apelantove navode o tome da je protiv apelanta 31. augusta 2023. godine potvrđena optužnica, te da su, s obzirom na tu činjenicu, prestali razlozi za daljnje trajanje mjera zabrane. U vezi s tim, ukazano je da je osporeno rješenje doneseno prije podizanja optužnice, kada istraga još nije bila okončana. Imajući to u vidu, prvostepeni sud je pravilno zaključio da se okolnosti i razlozi zbog kojih su apelantu određene mjere zabrane nisu izmijenili, te da i dalje postoji potreba za njihovim trajanjem. Osim toga, vijeće je ukazalo da nije moglo cijeniti činjenicu da je protiv apelanta, nakon donošenja prvostepenog rješenja, podignuta optužnica, nego je osporeno rješenje preispitalo u okviru okolnosti i razloga koji su postojali u trenutku donošenja prvostepenog rješenja.
IV.Apelacija a)Navodi iz apelacije
10. Apelant je naveo da mu je osporenim rješenjima povrijeđeno pravo na slobodu kretanja iz člana II/3.m) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Protokola broj 4 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Smatra da je do povrede prava na slobodu kretanja došlo zato što je u postupku donošenja rješenja, kojim je utvrđeno da i dalje postoji potreba da se apelantu ograniči kretanje na BiH, pogrešno primijenjen zakon, sve to na štetu apelanta i njegovih ljudskih prava. Ukazao je da je Tužilaštvo u postupku donošenja rješenja od 23. augusta 2023. godine dostavilo Sudu BiH izjašnjenje koje je imalo posljedice po apelantova prava, a to izjašnjenje nije dostavljeno apelantu i njegovoj odbrani, niti im je omogućeno da se na njega izjasne. U pogledu povrede prava na djelotvoran pravni lijek apelant je naveo da su, nakon što je doneseno rješenje Suda BiH od 23. augusta 2023. godine, a prije isteka roka za žalbu, mediji u BiH objavili informaciju da je protiv apelanta Tužilaštvo podiglo optužnicu, te da je samim tim istraga protiv njega okončana. Iz te činjenice je proizašlo i da je prvostepenim rješenjem činjenično stanje nepotpuno utvrđeno jer se pojavila nova činjenica, koja je od utjecaja na donošenje rješenja o daljnjem trajanju mjera zabrane, odnosno činjenica okončanja istrage. Međutim, Sud BiH je donio rješenje od 6. septembra 2023. godine kojim je odbio apelantovu žalbu, navodeći da u trenutku donošenja prvostepenog rješenja optužnica nije bila podignuta. Na ovaj način, kako apelant navodi, redovni sud je uskratio apelantu pravo na efikasan pravni lijek propustivši primijeniti odredbu člana 299. stav 2. ZKP-a, kojom je propisano da nepotpuno utvrđeno činjenično stanje postoji i kad na to ukazuju nove činjenice ili novi dokazi. Ovo zbog toga što je u rješenju od 23. augusta 2023. godine sud kao razlog za određivanje mjera zabrane naveo osiguranje istrage. Ta je istraga potvrđivanjem optužnice okončana, pa apelant smatra da je takvo obrazloženje suda neodrživo.
b)Odgovori na apelaciju
11. Sud BiH je naveo da je u osporenom rješenju naveo i detaljno obrazložio sve razloge za donošenje te odluke i da ostaje kod svih razloga, stavova i zaključaka navedenih u osporenom rješenju. Osim toga, sud je naveo da osporenim rješenjem nisu povrijeđena apelantova prava na koja se pozvao u apelaciji, pa je predloženo da se apelacija odbije.
12. Tužilaštvo smatra da u rješenjima Suda BiH nije došlo do kršenja apelantovih prava na koja se pozvao u apelaciji, pa je predloženo da se apelacija odbije.
V.Relevantni propisi
13. Zakon o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik BiH“ br. 3/03, 32/03, 36/03, 26/04, 63/04, 13/05, 48/05, 46/06, 76/06, 29/07, 32/07, 53/07, 76/07, 15/08, 58/08, 12/09, 16/09, 93/09, 72/13, 49/17 – odluka USBiH, 42/18 – rješenje USBiH, 65/18, 22/21 – odluka USBiH i 8/22 – rješenje USBiH) Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst, sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji glasi:
Član 6. stav 2.
Prava osumnjičenog, odnosno optuženog (2) Osumnjičenom, odnosno optuženom se mora omogućiti da se izjasni o svim činjenicama i dokazima koji ga terete i da iznese sve činjenice i dokaze koji mu idu u korist.
Član 14. stav 1.
Jednakost u postupanju (1) Sud je dužan da stranke i branioca tretira na jednak način i da svakoj od strana pruži jednake mogućnosti u pogledu pristupa dokazima i njihovom izvođenju na glavnom pretresu.
Član 126.
Zabrana napuštanja boravišta i zabrana putovanja (1) Ako postoje okolnosti koje ukazuju da bi osumnjičeni ili optuženi mogao pobjeći, sakriti se, otići u nepoznato mjesto ili u inostranstvo, Sud može, obrazloženim rješenjem, zabraniti osumnjičenom ili optuženom da napusti boravište.
(2) U okolnostima iz stava (1) ovog člana, Sud također može, bilo kao dodatnu mjeru uz zabranu napuštanja boravišta bilo kao zasebnu mjeru, narediti privremeno oduzimanje putnih isprava uz zabranu izdavanja novih putnih isprava, kao i zabranu korištenja lične karte za prelazak državne granice Bosne i Hercegovine (zabrana putovanja).
Član 126.a stav 1. tačka c) Ostale mjere zabrane (1) Kada okolnosti slučaja na to ukazuju, Sud može izreći jednu ili više sljedećih mjera zabrane:
c) zabranu sastajanja s određenim osobama, VI.Dopustivost i meritum
14. Ustavni sud utvrđuje da apelacija ispunjava uvjete propisane članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, kao i da je podnesena u roku, da ispunjava i ostale uvjete dopustivosti iz člana 18. stav (3) Pravila Ustavnog suda, te da nije očigledno (prima facie) neosnovana u smislu odredbe člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
15. Apelant pobija rješenja Suda BiH tvrdeći da su mu povrijeđena prava iz člana II/3.m) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Protokola broj 4 uz Evropsku konvenciju, te pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.
Pravo na slobodu kretanja i prebivališta
16. Član II/3.m) Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
m) Pravo na slobodu kretanja i prebivališta.
17. Član 2. Protokola broj 4 uz Evropske konvencije glasi:
1. Svako ko se zakonito nalazi na teritoriji jedne države ima na toj teritoriji pravo na slobodu kretanja i slobodu izbora boravišta.
2. Svako je slobodan napustiti bilo koju zemlju, uključujući i vlastitu.
3. Nikakva ograničenja ne mogu se postaviti u odnosu na ostvarivanje ovih prava osim onih koja su u skladu sa zakonom i koja su neophodna u demokratskom društvu u interesu državne ili javne sigurnosti, radi očuvanja javnog poretka, radi sprečavanja kriminala, radi zaštite zdravlja ili morala, ili radi zaštite prava i sloboda drugih.
4. Prava iz stava 1. mogu se u određenim oblastima, također, podvrgnuti ograničenjima koja su uvedena u skladu sa zakonom i opravdana javnim interesom u demokratskom društvu.
18. Član 2. Protokola broj 4 uz Evropsku konvenciju garantira svakome pravo na slobodu kretanja u okviru određene teritorije i pravo da napusti tu teritoriju, što podrazumijeva pravo da putuje u zemlju u koju po svom izboru može biti primljen (vidi Evropski sud, Khlyustov protiv Rusije, presuda od 11. jula 2013. godine, predstavka broj 28975/05, tačka 64).
19. Svaka mjera kojom se ograničava pravo na slobodu kretanja mora biti „u skladu sa zakonom“, mora slijediti jedan ili više legitimnih ciljeva iz stava 3. člana 2. i mora biti „neophodna u demokratskom društvu“ u svrhu postizanja takvog cilja (vidi Evropski sud, Khlyustov protiv Rusije, presuda od 11. jula 2013. godine, predstavka broj 28975/05, tačka 64).
20. Ustavni sud podsjeća da izraz „u skladu sa zakonom“ zahtijeva ne samo da nametnute mjere imaju osnov u domaćem pravu, već upućuje i na kvalitet zakona u pitanju, zahtijevajući da bude dostupan zainteresiranim osobama i predvidiv u pogledu njegovih efekata (vidi Evropski sud, De Tommaso protiv Italije, presuda od 23. februara 2017. godine, predstavka broj 43395/09, tačka 106). Pri tome, kada je riječ o zakonitosti, uključujući i pitanje je li poštovan postupak propisan zakonom, Evropska konvencija se, u suštini, poziva na nacionalno pravo i utvrđuje obavezu da se poštuju materijalna i proceduralna pravila nacionalnog prava.
21. U konkretnom slučaju, iz apelantovih navoda proizlazi da on ne osporava da su mjere zabrane zasnovane na relevantnim odredbama ZKP-a, ali tvrdi da prilikom njihovog izricanja nije poštovana zakonska procedura. Konkretno, apelant tvrdi da mu nije dostavljeno dodatno izjašnjenje Tužilaštva, koje je u spis dostavljeno na zahtjev suda, te da se na taj podnesak nije mogao izjasniti, pri čemu su osporena rješenja zasnovana na tom izjašnjenju. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da je Evropski sud u svojoj praksi utvrdio da „[…] sve što zahtijeva pravo na kontradiktorni postupak jest da strane imaju uvid na sva dostavljena izjašnjenja i da mogu dati svoje odgovore na njih, s ciljem utjecanja na odluku suda. U praksi se radi samo o prosljeđivanju izjašnjenja jedne strane drugoj i određivanju roka za eventualne odgovore na njih. Riječ je o jednostavnoj administrativnoj proceduri koja će produžiti postupak za najviše nekoliko sedmica“ (vidi Evropski sud, Baotić protiv Bosne i Hercegovine, presuda od 18. oktobra 2022. godine, predstavka broj 49560/20, tačka 7).
22. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zapaža da je Tužilaštvo, na zahtjev suda, dostavilo dodatno izjašnjenje od 22. augusta 2023. godine, s prilozima. Ustavni sud također zapaža da je Sud BiH o obrazloženju prvostepenog rješenja naveo da je prilikom donošenja odluke o potrebi daljnjeg trajanja privremenih mjera zabrane „posebno cijenio detaljne navode iz izjašnjenja Tužilaštva, kao i dostavljene priloge“. Dalje, Ustavni sud zapaža da u odgovoru na apelaciju sud nije osporio apelantove navode o tome da mu nije dostavljeno dodatno izjašnjenje Tužilaštva, niti su u spis dostavljeni dokazi iz kojih bi se moglo zaključiti da je to izjašnjenje apelantu stvarno dostavljeno. S obzirom na to, Ustavni sud zaključuje da Sud BiH propustom da apelantu dostavi dodatno izjašnjenje Tužilaštva nije poštovao odredbe čl. 6. i 14. ZKP-a, odnosno da nije zadovoljen zahtjev da su mjere određene apelantu izrečene „u skladu sa zakonom“. S obzirom na navedeno, Ustavni sud zaključuje da je povrijeđeno apelantovo pravo na slobodu kretanja iz člana II/3.m) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Protokola broj 4 uz Evropsku konvenciju.
23. Konačno, Ustavni sud podsjeća da je, s obzirom na temporalni karakter rješenja o produženju mjera zabrane, u svojoj dosadašnjoj praksi usvojio stav da u situaciji kada utvrdi da je u postupku donošenja tih mjera došlo do povrede apelantovog prava na slobodu kretanja, dovoljno je da utvrdi povredu ustavnog prava i ukaže na učinjene propuste u postupku. Međutim, Ustavni sud napominje da je Sud BiH obavezan, ukoliko izrečene mjere u vrijeme prijema ove odluke i dalje budu na snazi, odmah preduzeti radnje kako bi se poštovale garancije prava na slobodu kretanja, kako je navedeno u ovoj odluci.
Ostali prigovori
24. S obzirom na prethodni zaključak o kršenju prava na slobodu kretanja, Ustavni sud ne vidi potrebu da posebno ispituje navode o kršenju prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.
VII.Zaključak
25. Ustavni sud zaključuje da je propustom Suda BiH da apelantu dostavi dodatno izjašnjenje Tužilaštva povrijeđeno apelantovo pravo na slobodu kretanja iz člana II/3.m) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Protokola broj 4 uz Evropsku konvenciju.
26. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
27. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Seada Palavrić