Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-970/22 (M. B.)

Odluka donesena 22. 01. 2026.

Nema povrede
Član 13. EK (Pravo na djelotvoran pravni lijek)
  • Izvršni postupak
  • Apelacija preuranjena
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Isplata duga
  • Izvršenje
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-970/22

Apelacija

Odluka o dopustivosti

22. 01. 2026.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nußberger i sudije Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 23. januara 2026. godine, u predmetu broj AP-

970/22, rješavajući apelaciju Miloša Bartule, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tač. l) i h) i stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Miloš Bartula protiv Rješenja Okružnog suda u Istočnom Sarajevu broj 89 0 I 074254 22 Gži od 26. januara 2022. godine u odnosu na pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda jer je očigledno (prima facie) neosnovana.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Miloš Bartula protiv Rješenja Okružnog suda u Istočnom Sarajevu broj 89 0 I 074254 22 Gži od 26. januara 2022. godine u odnosu na pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Miloš Bartula protiv Rješenja Okružnog suda u Istočnom Sarajevu broj 89 0 I 074254 22 Gži od 26. januara 2022. godine u odnosu na pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog toga što je preuranjena.

OBRAZLOŽENJE

1. Miloš Bartula (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sokoca, kojeg zastupa Dušan Damjanović, advokat iz Sokoca, podnio je 16. marta 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Istočnom Sarajevu (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 89 0 I 074254 22 Gži od 26. januara 2022. godine i Rješenja Osnovnog suda u Sokocu (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 89 0 1 074254 21 I od 8. oktobra 2021. godine. Apelant je podnio i zahtjev za donošenje privremene mjere.

2. Ustavni sud je Odlukom broj AP-970/22 od 6. aprila 2022. godine odbio kao neosnovan apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere.

3. Rješenjem Osnovnog suda broj 89 0 1 074254 21 I od 8. oktobra 2021. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Okružnog suda broj 89 0 1 074254 22 Gži od 26. januara 2022. godine, odbačen je kao nedozvoljen apelantov prigovor protiv rješenja o izvršenju Osnovnog suda od 22. juna 2021. godine. Redovni sudovi su naveli da je navedenim rješenjem o izvršenju dozvoljeno izvršenje na motornom vozilu na kojem je zasnovano založno pravo u korist banaka kao tražilaca izvršenja. Navedeno je da je u vrijeme upisa zaloge vlasnik vozila bio „Krušik“ d.o.o. Bijeljina. Kako je u međuvremenu apelant kupio navedeno vozilo, u prijedlogu za izvršenje kao izvršenik je označen apelant. Redovni sudovi su istakli da je navedeno rješenje doneseno na osnovu odredbi Okvirnog zakona o zalozima BiH (u daljnjem tekstu: OZZ). Članom 25. stav 4. tog zakona jasno je propisano da protiv rješenja o izvršenju koje se vodi prema odredbama tog zakona nije dozvoljena žalba, što je i navedeno u osporenom rješenju. Redovni sudovi su istakli da je, shodno članu 27. OZZ-a, tek nakon oduzimanja predmeta osiguranja dozvoljeno ulaganje zahtjeva propisanih u tom članu, koji uključuju i zahtjev za obustavljanje izvršnog postupka. Kako u konkretnom slučaju apelantu u vrijeme podnošenja prigovora još nije bilo oduzeto navedeno vozilo, to je njegov prigovor odbačen kao nedozvoljen.

4. Apelant se pozvao na kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Kršenje navedenih prava apelant vidi u proizvoljnoj primjeni prava i pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju. Apelant, u suštini, ponavlja navode koje je iznosio tokom postupka pred redovnim sudovima. Navodi da je nesporno da je rješenje o izvršenju nezakonito jer je on stekao sporno vozilo bez tereta budući da je bio savjestan kupac. Navodi da je rješenje o izvršenju nerazumljivo jer se njime nalaže predaja i zapljena, a istovremeno i prodaja, iako su OZZ-om te mogućnosti postavljene alternativno a ne kumulativno. Navodi da je garancija navedenog založnog prava bila validna u vrijeme donošenja rješenja o izvršenju, ali da je u međuvremenu istekla, tako da izvršenje nije ni moguće.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tač. l) i h) i stav (4) Pravila Ustavnog suda.

6. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud ima i apelacionu nadležnost nad pitanjima po ovom Ustavu, koja proističu iz presude svakog suda u Bosni i Hercegovini.

7. Član 18. stav (3) tačka l) i h) i stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi: (3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom

l) apelacija je preuranjena (4) Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu da opravdaju tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja prava zaštićenih Ustavom, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.a)Dopustivost ratione materiae

8. Ustavni sud ukazuje da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku u kojem apelant ima svojstvo izvršenika, te da se stoga postavlja pitanje primjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Naime, Ustavni sud podsjeća na svoj principijelan stav o neprimjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije na izvršni postupak u situaciji kada apelaciju podnosi izvršenik, odnosno lice protiv kojeg se sprovodi izvršenje. Međutim, Ustavni sud isto tako podsjeća na svoj stav da su član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjivi u situaciji kada se u izvršnom postupku utvrđuju nova građanska prava i obaveze (vidi Ustavni sud, Odluka broj U-21/02 od 26. marta 2004. godine, dostupna na internet stranici Ustavnog suda www.ustavniud.ba).

9. U konkretnom slučaju osporenim rješenjem Okružnog suda se odlučivalo o apelantovoj žalbi protiv rješenja kojim je odbijen njegov prigovor na rješenje o izvršenju. Tim rješenjem je dozvoljeno izvršenje na osnovu izvršne isprave kojom se određuje prodaja motornog vozila u apelantovoj svojini s ciljem namirenja dugovanja tražiocu izvršenja. Navedenom izvršnom ispravom su već bila definisana i prava i obaveze. Ustavni sud smatra da u konkretnom izvršnom postupku nisu utvrđivana „nova građanska prava ili obaveze“, nego da su ona već bila utvrđena navedenom izvršnom ispravom. Stoga, Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju apelant ne uživa zaštitu i garancije iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa je apelacija u tom dijelu ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine.

b) Dopustivost – apelacija je preuranjena

10. Apelant smatra da mu je osporenim rješenjima prekršeno pravo na imovinu. Ustavni sud ukazuje da iz osporenih rješenja proizlazi da je apelant vlasnik spornog vozila, odnosno da vozilo predstavlja njegovu imovinu. Ustavni sud zapaža i da je to vozilo predmet izvršenja i da je kao izvršenik označen apelant. Međutim, Ustavni sud ukazuje da iz osporenih rješenja proizlazi da je apelantov prigovor na rješenje o izvršenju odbačen kao nedozvoljen s obzirom na to da je relevantnim odredbama člana 27. OZZ-a propisano da se procesni zahtjevi u postupku koji se vodi prema odredbama tog zakona mogu ulagati tek nakon oduzimanja predmeta osiguranja/izvršenja.

11. Iz obrazloženja navedenih rješenja redovnih sudova nesporno je da u vrijeme podnošenja apelacije sporno vozilo nije bilo oduzeto od apelanta, niti izuzeto iz njegove imovine. Ustavni sud zapaža da je postojala zakonom propisana mogućnost da se apelant nakon njegovog oduzimanja obrati redovnim sudovima s nekim od zahtjeva u skladu s odredbama člana 27. OZZ-a iz razloga koje apelant navodi u apelaciji i koje je iznosio u postupku donošenja rješenja o njegovom prigovoru. Kako apelant do dana donošenja ove odluke nije obavijestio Ustavni sud da li je vozilo oduzeto i da li je podnio navedeni zahtjev, Ustavni sud smatra da je apelacija u odnosu na pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, u smislu člana 18. stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda, preuranjena.

c) Dopustivost prima facie

12. Ustavni sud podsjeća da u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema sopstvenoj praksi i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti kršenje svojih prava koja štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ta kršenja moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji s dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedeno kršenje ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Abedin Smajić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 16. januara 2018. godine, predstavka broj 48657/16, tačka 43, Khudunts protiv Azerbejdžana, odluka od 26. februara 2019. godine, predstavka broj 48657/16, tačka 32, te Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine, tačka 9, dostupna na www.ustavniud.ba), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Evropski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, predstavka broj 5503/02, tačka 21, i Dumlu protiv Turske, odluka od 20. aprila 2021. godine, predstavka broj 65159/17, tačka 27), kao i kada se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine (vidi Evropski sud, Spasoje Lukić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, odluka o dopustivosti od 18. novembra 2008. godine, predstavka broj 34379/03).

13. Apelant se pozvao na kršenje prava na djelotvoran pravni lijek. Navode o kršenju tog prava apelant zasniva na tvrdnji da je njegov prigovor protiv rješenja o izvršenju odbačen iako je imao, kako tvrdi, dokaze da je ono nezakonito. U vezi s tim, Ustavni sud, prije svega, naglašava da pravo na djelotvoran pravni lijek ne garantuje da će lice koje koristi pravne lijekove moguće prema zakonu i izdejstvovati sudsku odluku u svoju korist. U konkretnom slučaju, redovni sudovi su jasno i argumentovano naveli da je članom 25. stav 4. i članom 27. OZZ-a jasno propisano da u izvršnom postupku koji se vodi prema odredbama tog zakona žalba nije dozvoljena sve dok predmet osiguranja/izvršenja ne bude oduzet od izvršenika. Kako je nesporno da u vrijeme kada je apelant podnio žalbu vozilo još nije bilo oduzeto, to Ustavni sud smatra da su apelantovi navodi o kršenju prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije očigledno (prima facie) neosnovani.

14. Imajući u vidu sve navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda, kao i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da apelantovi navodi pokreću ustavno pitanje na koje se pozivao, odnosno ništa što ukazuje da ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda koji bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ti navodi očigledno (prima facie ) neosnovani.

15. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tač. l) i h) i stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, odnosno ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine, odnosno preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

16. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-970/22 (M. B.) | Sudska praksa | Aktio