Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4061/23 (S.H. i drugi)
Odluka donesena 23. 01. 2025.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Prava iz radnog odnosa
- Radni spor
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Seada Palavrić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4061/23
Apelacija
Odluka o dopustivosti
23. 01. 2025.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Mirsad Ćeman, Helen Keller, Ledi Bianku i Marin Vukoja, na sjednici održanoj 23. januara 2025. godine, u predmetu broj AP-4061/23, rješavajući apelacije koje su podnijeli S. H. i drugi, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:
S. H., S. M., S. K., N. Č. i N. H. protiv Presude Kantonalnog suda u Goraždu broj 45 0 Rs 044042 23 Rsž od 12. jula 2023. godine;
A. A., A. T., Dž. D., M. D. i S. I. protiv Presude Kantonalnog suda u Goraždu broj 45 0 Rs 044052 23 Rsž od 12. jula 2023. godine;
K. Č., E. K., M. Č., B. P. i J. Ć. protiv Presude Kantonalnog suda u Goraždu broj 45 0 Rs 044020 23 Rsž od 23. augusta 2023. godine;
B. B., A. H., E. Dž. i D. S. protiv Presude Kantonalnog suda u Goraždu broj 45 0 Rs 044019 23 Rsž od 23. augusta 2023. godine;
A. Dž. i S. A. protiv Presude Kantonalnog suda u Goraždu broj 45 0 Rs 044063 23 Rsž od 18. jula 2023. godine;
F. H. protiv Presude Kantonalnog suda u Goraždu broj 45 0 Rs 044045 23 Rsž od 18. jula 2023. godine;
E. B. protiv Presude Kantonalnog suda u Goraždu broj 45 0 Rs 044543 23 Rsž od 4. oktobra 2023. godine; S. M., M. A., N. B., A. N. i B. Č. protiv Presude Kantonalnog suda u Goraždu broj 45 0 Rs 043921 23 Rsž od 26. septembra 2023. godine;
V. J., S. V., F. T., S. Ž. i B. B. protiv Presude Kantonalnog suda
u Goraždu broj 45 0 Rs 044009 23 Rsž od 26. septembra 2023. godine;
E. B., S. P., A. M., A. K. i E. H. protiv Presude Kantonalnog suda u Goraždu broj 45 0 Rs 043919 23 Rsž od 23. augusta 2023. godine;
M. M., S. H., A. M., F. D. i S. Š. protiv Presude Kantonalnog suda u Goraždu broj 45 0 Rs 044049 23 Rsž od 23. augusta 2023. godine i
A. Ć., M. D., N. O., A. D. i M. B. protiv Presude Kantonalnog suda u Goraždu broj 45 0 Rs 044516 23 Rsž od 26. septembra 2023. godine,zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.
OBRAZLOŽENJE
1. AP-4061/23
1. S. H., S. M., S. K., N. Č. i N. H. (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Goražda, koje zastupa Aida Junuzović advokat iz Ilidže, podnijeli su 15. septembra 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Goraždu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 45 0 Rs 044042 23 Rsž od 12. jula 2023. godine.
2. AP-4088/23
2. A. A., A. T., Dž. D., M. D. i S. I. (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Goražda, koje zastupa Aida Junuzović advokat iz Ilidže, podnijeli su 18. septembra 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 45 0 Rs 044052 23 Rsž od 12. jula 2023. godine.
3. AP-4136/23
3. K. Č., E. K., M. Č., B. P. i J. Ć. (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Goražda, koje zastupa Aida Junuzović advokat iz Ilidže, podnijeli su 22. septembra 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 45 0 Rs 044020 23 Rsž od 23. augusta 2023. godine.
4. AP-4148/23
4. B. B., A. H., E. Dž. i D. S. (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Goražda, koje zastupa Aida Junuzović advokat iz Ilidže, podnijeli su 22. septembra 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 45 0 Rs 044019 23 Rsž od 23. augusta 2023. godine.
5. AP-4191/23
5. A. Dž. i S. A. (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Goražda, koje zastupa Aida Junuzović advokat iz Ilidže, podnijeli su 27. septembra 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 45 0 Rs 044063 23 Rsž od 18. jula 2023. godine.
6. AP-4192/23
6. F. H. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Goražda, kojeg zastupa Aida Junuzović advokat iz Ilidže, podnio je 27. septembra 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 45 0 Rs 044045 23 Rsž od 18. jula 2023. godine.
7. AP-4502/23
7. E. B. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Goražda, kojeg zastupa Aida Junuzović advokat iz Ilidže, podnio je 26. oktobra 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 45 0 Rs 044543 23 Rsž od 4. oktobra 2023. godine.
8. AP-4559/23
8. S. M., M. A., N. B., A. N. i B. Č. (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Goražda, koje zastupa Aida Junuzović advokat iz Ilidže, podnijeli su 30. oktobra 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 45 0 Rs 043921 23 Rsž od 26. septembra 2023. godine.
9. AP-4577/23
9. V. J., S. V., F. T., S. Ž. i B. B. (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Goražda, koje zastupa Aida Junuzović advokat iz Ilidže, podnijeli su 31. oktobra 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 45 0 Rs 044009 23 Rsž od 26. septembra 2023. godine.
10. AP-4659/23
10. E. B., S. P., A. M., A. K. i E. H. (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Goražda, koje zastupa Aida Junuzović advokat iz Ilidže, podnijeli su je 7. novembra 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 45 0 Rs 043919 23 Rsž od 23. augusta 2023. godine.
11. AP-4660/23
11. M. M., S. H., A. M., F. D. i S. Š. (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Goražda, koje zastupa Aida Junuzović advokat iz Ilidže, podnijeli su 7. novembra 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 45 0 Rs 044049 23 Rsž od 23. augusta 2023. godine.
12. AP-4723/23
12. A. Ć., M. D., N. O., A. D. i M. B. (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Goražda, koje zastupa Aida Junuzović advokat iz Ilidže, podnijeli su 10. novembra 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 45 0 Rs 044516 23 Rsž od 26. septembra 2023. godine. Spajanje predmeta
13. S obzirom na to da se navedene apelacije zasnivaju na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-4061/23.
Činjenice
14. Prvostepenim presudama odbijeni su tužbeni zahtjevi apelanata kojima su tražili da se obaveže tuženi (Bosansko-podrinjski kanton Goražde (u daljnjem tekstu: BPK Goražde), Vlada BPK Goražde, Ministarstvo unutrašnjih poslova BPK Goražde (u daljnjem tekstu: MUP BPK Goražde) da im, na ime razlike plata i pripadajućih doprinosa, isplati novčane iznose koji su navedeni u izrekama presuda.
15. Osporenim presudama Kantonalnog suda odbijene su žalbe apelanata i potvrđene prvostepene presude. U obrazloženju osporenih presuda, Kantonalni sud je naveo da je u prvostepenim postupcima utvrđeno da su apelanti zaposlenici MUP BPK Goražde, te da im je tuženi obračunavao i isplaćivao plate u skladu sa Uredbom o platama i naknadama policijskih službenika BPK Goražde. U vezi s tim, Kantonalni sud je naveo da je prvostepeni sud pravilno ukazao da se plate policijskih službenika mogu utvrditi samo kantonalnim propisima, shodno odredbi člana 31. Zakona o platama policijskih službenika Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Zakon), tj. da uređenje te oblasti spada u isključivu nadležnost kantona. Pri tome, ukazao je da kantoni imaju obavezu da navedene propise usklade sa Zakonom, u smislu odredbe člana 35. Zakona, ali da nije propisana sankcija ukoliko kantoni tu obavezu ne ispune, niti je u tim slučajevima, propisana mogućnost direktne primjene federalnog propisa. Stoga, iako tuženi nije donio usklađene propise, Kantonalni sud je naveo da je prvostepeni sud pravilno zaključio da se federalni propis, tj. Zakon ne može direktno primjenjivati na nivou kantona, odnosno prilikom obračunavanja plata apelantima, pozivajući se i na pravni stav Vrhovnog suda Federacije BiH. Osim toga, istakao je da je odredbama Zakona propisan isključivo načelni okvir, opće smjernice i elementi koje su kantoni dužni primjenjivati prilikom donošenja i usklađivanja propisa iz oblasti plata i naknada policijskim službenicima.
16. Dalje, Kantonalni sud je naveo da su neosnovani navodi apelanata da prvostepeni sud nije odlučio u potpunosti o njihovim tužbenim zahtjevima, jer oni, zbog činjenice da tuženi nije donio usklađeni propis o platama i naknadama, potražuju i naknadu štetu po osnovu diskriminacije. Naime, ukazao je da iz tužbenih zahtjeva apelanata proizlazi da su oni konkretne postupke pokrenuli zbog isplate razlike plata i doprinosa, a ne zbog naknade štete uslijed diskriminacije. Pri tome, ukazao je da, u konkretnim slučajevima, apelanti nisu ni dokazali postojanje različitog tretmana, tj. činjenicu da je tuženi drugim policijskim službenicima u BPK Goražde isplaćivao veću platu, te da policijski službenici na nivou Federacije BiH ne mogu biti uporedna grupa za utvrđivanje diskriminacije, jer se njihove plate utvrđuju drugim propisima. Slijedom navedenog, Kantonalni sud je zaključio da apelanti žalbenim navodima nisu doveli u pitanje pravilnost i potpunost prvostepenih presuda. Apelacioni navodi
17. U svim navedenim apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelanti, u suštini, ponavljaju navode koje su iznosili i tokom postupka pred redovnim sudovima, te smatraju da su redovni sudovi, pri donošenju osporenih odluka pogrešno utvrdili činjenično stanje i pogrešno primijenili relevantne propise.
18. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi: Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
19. Ustavni sud u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje da prema vlastitoj i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), koju Ustavni sud cijeni prilikom ispitivanja ustavnih prava, apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji, sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Abedin Smajić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 16. januara 2018. godine, predstavka broj 48657/16, tačka 43, i Khudunts protiv Azerbajdžana, presuda od 26. februara 2019. godine, točka 32, te Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine, tačka 9, dostupna na www.ustavnisud.ba), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Europski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, predstavka broj 5503/02, tačka 21. i Dumlu protiv Turske, odluka od 20. aprila 2021. godine, predstavka broj 65159/17, tačka 27), kao i kada se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava (vidi, Evropski sud, Spasoje Lukić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, odluka o dopustivosti od 18. novembra 2008. godine, predstavka broj 34379/03).
20. Ustavni sud ukazuje da se navodi o povredi prava na pravično suđenje odnose isključivo na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili relevantne propise. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) prvenstveno na domaćim organima, naročito sudovima, da rješavaju probleme tumačenja domaćih zakona. Evropski sud ističe da ne treba postupati kao sud „četvrte instance“ te da stoga neće, prema članu 6. stav 1. Evropske konvencije (kojem korespondira član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine) dovoditi u pitanje ocjenu domaćih sudova, osim ako se njihova utvrđenja mogu smatrati proizvoljnim ili „očigledno nerazumnim“ (vidi, Europski sud, Ašćerić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 17. decembra 2019. godine, predstavka broj 52871/13, tačka 23. sa daljnjim referencama). Takvu praksu dosljedno slijedi i Ustavni sud u odnosu na odluke redovnih sudova (vidi, između ostalih, Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP-4033/20 od 22. juna 2022. godine, tač. od 42. do 45. sa daljnjim referencama, objavljena na www.ustavnisud.ba).
21. Na osnovu činjenica konkretnih predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz navoda apelanata, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud u obrazloženju osporenih odluka dao relevantne razloge za svoje odlučenje, kako u pogledu utvrđenih činjenica, tako i u pogledu primjene prava, zbog čega se ne može reći da su takva utvrđenja proizvoljna ili očigledno nerazumna. Naročito, Ustavni sud ukazuje da je Kantonalni sud, odlučujući o identičnim navodima apelanata, dao jasne razloge o neutemeljenosti tih navoda, čime je dao odgovor na sva ključna pitanja za donošenje odluke. Osim toga, apelanti ne navode, niti Ustavni sud zapaža da je u provedenim postupcima prekršena neka procesna garancija iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije na njihovu štetu. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da u odnosu na navedene apelacije ne postoji bilo šta što bi ukazalo na kršenje prava na pravično suđenje. Apelanti su se pozvali i na kršenje prava na imovinu. Međutim, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju ništa ne ukazuje da je njihovo pravo na imovinu došlo u pitanje na način koji bi vodio potrebi da Ustavni sud to pravo posebno ispita prema standardima iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, niti su u apelacijama pruženi dokazi iz kojih bi se moglo zaključiti suprotno.
22. Pri tome, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj praksi već rješavao isto ili slično činjenično i pravno pitanje, te da u vezi s tim također nije utvrdio kršenje navedenih ustavnih prava (vidi, Ustavni sud, Odluke o dopustivosti br. AP-1368/17 od 18. jula 2017. godine i AP-1840/21 od 8. jula 2021. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba).
23. Imajući u vidu sve navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u pojedinačnim apelacijama pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da imaju „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
24. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Seada Palavrić