Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-397/22 (S.A.)
Odluka donesena 15. 12. 2025.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Dokazni postupak
- Krivični postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger
Citirani propisi
- Zakon o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine
- Odluka o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine
- Zakon o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine
- Odluka kojom se proglašava zakon o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", br. 3/03, 32/03, 36/03 i 26/04)
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine
- Odluka kojom se donosi zakon o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", br. 3/03, 32/03, 36/03, 26/04, 63/04, 13/05 i 48/05)
- ODLUKA KOJOM SE DONOSI ZAKON O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O KRIVIČNOM POSTUPKU BOSNE I HERCEGOVINE ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", br. 3/03, 32/03, 36/03, 26/04, 63/04, 13/05, 48/05, 46/06 i 76/06)
- Odluka kojom se donosi zakon o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", br. 3/03, 32/03, 36/03, 26/04, 63/04, 13/05, 48/05, 46/06, 76/06 i 29/07)
- Zakon o izmjeni Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 58
- Odluka kojom se donosi zakon o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine
- Odluka o izmjeni pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 58
- Odluka o dopuni pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 58
Predmeti (1)
AP-397/22
Apelacija
Odluka o dopustivosti
15. 12. 2025.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 15. decembra 2025. godine, u predmetu broj AP-397/22, rješavajući apelaciju S. A, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija S. A. podnesena protiv presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 2 K 039074 21 Kžk od 24. novembra 2021. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neutemeljena.
OBRAZLOŽENJE
1. S. A. (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Advokatsko društvo „Ademović, Nožica i partneri“ iz Sarajeva, podnio je 1. februara 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 2 K 039074 21 Kžk od 24. novembra 2021. godine.
2. Presudom Suda BiH broj S1 2 K 039074 21 K od 31. maja 2021. godine, apelant je proglašen krivim da je počinio kazneno djelo zloupotrebe položaja ili ovlaštenja iz člana 220. stav 1. Kaznenog zakona Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: KZ BiH), pa je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci. Apelant je proglašen krivim da je, postupajući kao ministar Ministarstva sigurnosti BiH, svjesno iskoristio svoje ovlasti suprotno članu 61. Zakona o upravi, kako bi trećoj osobi pribavio protupravnu imovinsku korist.
3. Rješenjem Apelacijskog vijeća Suda BiH broj S1 2 K 039074 21 Kž od 12. oktobra 2021. godine uvažena je apelantova žalba, pa je prvostupanjska presuda i određeno je održavanje pretresa pred Apelacijskim vijećem. Prvostupanjska presuda je ukinuta zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka iz člana 297. stav 1. tačka k) Zakona o kaznenom postupku Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: ZKP BiH), budući da je utvrđeno da je izreka osporene presude proturječna sama sebi.
4. Osporenom presudom Suda BiH od 24. novembra 2021. godine apelant je proglašen krivim da je počinio kazneno djelo zloupotrebe položaja ili ovlaštenja i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci. Istom je presudom od treće osobe oduzeta imovinska korist pribavljena izvršenjem kaznenog djela u iznosu od 4.014,00 KM.
5. U obrazloženju presude je navedeno da je Apelacijsko vijeće, na prijedlog stranaka u postupku, donijelo rješenje kojim su prihvaćeni svi dokazi iz prvostupanjskog postupka. Odbijen je prijedlog apelantove obrane da se provede dokaz vještačenjem po vještaku financijske struke na okolnosti obračuna i usporedbe troškova koje bi Ministarstvo sigurnosti BiH imalo da je s apelantom zaključen ugovor o radu, u odnosu na one koje je imalo u slučaju zaključenja ugovora o djelu. S tim u vezi Apelacijsko vijeće je ukazalo da se novi dokazi mogu predlagati u žalbi protiv prvostupanjske presude, uz uvjet da ti dokazi i pored dužne pažnje i opreza nisu mogli biti predstavljeni na glavnom pretresu i uz obrazloženje zašto to nije moglo biti učinjeno. S obzirom da ovaj dokaz nije bio predložen u žalbi obrane optuženog, Apelacijsko vijeće je utvrdilo da se taj dokaz ne može prihvatiti u ovoj fazi postupka.
6. Dalje, Apelacijsko vijeće je, ocijenivši dokaze, nedvojbeno utvrdilo da je apelant, u svojstvu ministra Ministarstva sigurnosti BiH, svjesno iskorištavajući svoja ovlaštenja i suprotno članu 61. Zakona o upravi, zaključio s A. B. više ugovora o djelu i omogućio mu da prima naknadu za naručene usluge po ugovorima o djelu, iako je znao da on te usluge ne pruža, te time pribavio A. B. protupravnu imovinsku korist u iznosu od 4.014, KM, kao razliku između naknade po ugovorima o djelu i plate vozača, čime je ostvario sva bitna obilježja krivičnog djela zloupotrebe položaja ili ovlaštenja.
7. Apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija. Smatra da je arbitrarno primijenjena odredba člana 295. stav 4. ZKP, iz razloga što je Apelacijsko vijeće odbilo prijedlog odbrane da se provede dokaz vještačenjem po vještaku financijske struke. Smatra da je sud ekstenzivno tumačio ovu odredbu ZKP na apelantovu štetu, uvjetujući mogućnost izvođenja dokaza na pretresu pred Apelacijskim vijećem pretpostavkom da je optuženi u žalbi na osuđujuću prvostepenu presudu izričito predložio provođenje toga dokaza. Međutim, apelant je istakao da prilikom pisanja žalbe nije imao mogućnost provođenja ovog dokaza s obzirom na to da se radi o dokazu vještačenja koji se u sudski spis može uložiti tek kada se nalaz sačini po naredbi suda i nakon što se vještak sasluša na pretresu. Tim je dokazom apelant namjeravao dokazati da nije postupao protivno interesima službe s obzirom na to da je angažmanom A. B., kroz ugovore o djelu, Ministarstvo sigurnosti ostvarilo uštede jer je za istovjetan posao vozača ministra izdvajalo manje sredstava. Osim toga, apelant je naveo da Apelacijsko vijeće nije primijenilo odredbu člana 295. stav 4. ZKP-a u smislu „dopuštenosti dokaznog prijedloga u svim kaznenim predmetima u kojima je ukinulo prvostupanjsku presudu i zakazalo održavanje pretresa pred Apelacijskim vijećem“. U tom smislu ukazao je na predmet broj SI 2 K 002641 15 Kžk u kojemu je sud obrani dozvolio provođenje vještačenja iako to nije bilo eksplicitno predloženo u žalbi obrane Relevantni propisi
8. Zakon o kaznenom postupku Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik BiH“, br. 3/03, 32/03, 36/03, 26/04, 63/04, 13/05, 48/05, 46/06, 76/06, 29/07, 32/07, 53/07, 76/07, 15/08, 58/08, 12/09, 16/09, 93/09, 72/13, 49/17 - Odluka US BiH, 42/18 - Rješenje US BiH, 65/18, 22/21 – Odluka US BiH i 8/22 – Rješenje US BiH). U konkretnom slučaju primjenjuje se Zakon o kaznenom postupku Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik BiH“, br. 3/03, 32/03, 36/03, 26/04, 63/04, 13/05, 48/05, 46/06, 76/06, 29/07, 32/07, 53/07, 76/07, 15/08, 58/08, 12/09, 16/09, 93/09, 72/13, 49/17 - Odluka US BiH, 42/18 - Rješenje US BiH, 65/18 i 22/21 – Odluka US BiH) koji je važio u vrijeme donošenja osporene odluke, koji u relevantnom dijelu glasi:
Član 295. stav 4.
Sadržaj žalbe i otklanjanje nedostataka žalbe (4) U žalbi se mogu iznositi nove činjenice i novi dokazi koji i pored dužne pažnje i opreza nisu mogli biti predstavljeni na glavnom pretresu. Žalitelj je dužan navesti razloge zašto ih ranije nije iznio. Pozivajući se na nove činjenice, žalitelj je dužan navesti dokaze kojima bi se te činjenice imale dokazati, a pozivajući se na nove dokaze - dužan je navesti činjenice koje pomoću tih dokaza želi dokazati.
9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: b)Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi: (4)Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neutemeljenu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
10. Ustavni sud podsjeća da u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta mora utvrditi, između ostalog, i jesu li ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj praksi i praksi Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i te povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji s dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Europski sud, Abedin Smajić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 16. januara 2018. godine, predstavka broj 48657/16, tačka 43, Khudunts protiv Azerbajdžana, odluka od 26. februara 2019. godine, predstavka broj 74628/16, tačka 32, te Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine, tačka 9, dostupna na www.ustavnisud.ba), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Europski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, predstavka broj 5503/02, tačka 21. i Dumlu protiv Turske, odluka od 20. aprila 2021. godine, predstavka broj 65159/17, tačka 27.), kao i kada se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine (vidi Europski sud, Spasoje Lukić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, odluka o dopustivosti od 18. novembra 2008. godine, predstavka broj 34379/03).
11. Ustavni sud podsjeća da je, prema praksi Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud) prvenstveno na domaćim organima, naročito sudovima, da rješavaju probleme tumačenja domaćih zakona. Europski sud ističe da ne treba postupati kao sud „četvrte instance“ te da stoga neće, prema članu 6. stav 1. Europske konvencije (kojem korespondira član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine) dovoditi u pitanje ocjenu domaćih sudova, osim ako se njihova utvrđenja mogu smatrati proizvoljnim ili „očigledno nerazumnim“ (vidi, Europski sud, Ašćerić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 17. decembra 2019. godine, predstavka broj 52871/13, tačka 23. sa daljnjim referencama). Ovakvu praksu dosljedno slijedi i Ustavni sud u odnosu na odluke redovnih sudova (vidi, između ostalih, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-4033/20 od 22. juna 2022. godine, tač. 42. do 45. s daljnjim referencama objavljena na www.ustavnisud.ba).
12. U svjetlu navedenih načela i činjenica konkretnog predmeta, Ustavni sud zapaža da je prvostupanjska presuda ukinuta po apelantovoj žalbi, zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka iz člana 297. stav 1. tačke k) ZKP-a i određeno je održavanje pretresa pred Apelacijskim vijećem. Dalje, Ustavni sud zapaža da je tijekom pretresa pred Apelacijskim vijećem odbijen apelantov prijedlog da se provede dokaz vještačenjem po vještaku financijske struke, iz razloga što provođenje ovog dokaza nije bilo predloženo u apelantovoj žalbi. Pri tome, Ustavni sud na temelju stanja u spisu nije mogao utvrditi da je apelant zaista predložio provođenje ovog dokaza u žalbi. Imajući u vidu navedeno, kao i imperativnu odredbu člana 295. stav 4. ZKP-a, Ustavni sud ne može zaključiti da je Apelacijsko vijeće arbitrarno postupilo kada je odbilo apelantov prijedlog za provođenje ovog dokaza, pa proizlazi da su apelantovi navodi o povredi prava na pravično suđenje očigledno neutemeljeni.
13. Imajući u vidu sve navedeno, te konzistentnu praksu Europskog i Ustavnog suda, kao i stavove navedene u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da apelantovi navodi pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda koji bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ti navodi očigledno (prima facie) neutemeljeni.
14. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neutemeljena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
15. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman