Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-1015/22 (I. O.)
Odluka donesena 23. 01. 2025.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Upravni postupak
- Upravni spor
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Seada Palavrić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Angelika Nußberger
Citirani propisi
- Zakon o upravnom postupku
- Zakon o parničnom postupku · čl. 55
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o upravnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku
- Zakon o izmjeni Zakona o parničnom postupku
- Zakon o upravnim sporovima
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o upravnom postupku
- Zakon o upravnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 74
- Odluka o izmjeni pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 74
- Odluka o dopuni pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 74
Predmeti (1)
AP-1015/22
Apelacija
Odluka o meritumu
23. 01. 2025.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj AP-1015/22, rješavajući apelaciju Ismeta Omerovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka l), člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), u sastavu:
Seada Palavrić, predsjednica
Valerija Galić, potpredsjednica
Angelika Nußberger, potpredsjednica
Mirsad Ćeman, sudija
Helen Keller, sutkinja
Ledi Bianku, sudija
Marin Vukoja, sudijana sjednici održanoj 23. januara 2025. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Djelimično se usvaja apelacija koju je podnio Ismet Omerović.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je okončan Presudom Vrhovnog suda Federacije BiH broj 03 0 U 021451 22 Uvp od 17. oktobra 2022. godine.
Na osnovu člana 74. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Tuzlanskog kantona da apelantu Ismetu Omeroviću u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke isplati iznos od 800,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog povrede prava na donošenje odluke u razumnom roku, uz obavezu da nakon isteka tog roka plati apelantu zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Tuzlanskog kantona da u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Ismet Omerović protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 03 0 U 021451 21 U od 10. januara 2022. godine zbog toga što je apelacija u vrijeme podnošenja bila preuranjena, a apelant nije osporio u međuvremenu donesenu Presudu Vrhovnog suda Federacije BiH broj 03 0 U 021451 22 Uvp od 17. oktobra 2022. godine, koja je u konkretnom slučaju konačna odluka.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Ismet Omerović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Kalesije, kojeg zastupa Salih Mehanović, advokat iz Kalesije, podnio je 19. marta 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 03 0 U 021451 21 U od 10. januara 2022. godine.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), Kantonalnog suda, Federalne uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove (u daljnjem tekstu: drugostepeni organ) i Općine Kalesija – Službe za prostorno uređenje, geodetske i imovinsko-pravne poslove (u daljnjem tekstu: prvostepeni organ) zatraženo je da dostave odgovore na apelaciju.
3. Pozvani su dostavili odgovore na apelaciju, koji su dostavljeni apelantu na eventualno izjašnjenje. Apelant nije dostavio izjašnjenje u ostavljenom roku.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5. Apelant je prvostepenom organu 25. septembra 2012. godine podnio zahtjev za uplanjenje objekta u katastru zemljišta, na određenom zemljištu (sve bliže precizirano u obrazloženju osporene odluke).
6. Prvostepeni organ je zaključkom od 11. februara 2013. godine odbacio apelantov zahtjev. Rješenjem drugostepenog organa od 16. septembra 2013. godine odbijena je apelantova žalba. Presudom Kantonalnog suda od 15. januara 2016. godine apelantova tužba je usvojena, drugostepeno rješenje poništeno i predmet vraćen na ponovno odlučivanje. Drugostepeni organ je rješenjem od 8. februara 2016. godine poništio zaključak prvostepenog organa od 11. februara 2013. godine i predmet vratio na ponovni postupak.
7. Prvostepeni organ je donio zaključak od 15. marta 2016. godine kojim je odbio apelantov zahtjev za uplanjenje objekta. Taj zaključak je poništen rješenjem drugostepenog organa od 24. juna 2016. godine. Prvostepeni organ je u ponovnom postupku donio rješenje od 5. novembra 2018. godine kojim je odbio apelantov zahtjev. Rješenjem drugostepenog organa od 26. juna 2019. godine odbijena je apelantova žalba. Presudom Kantonalnog suda od 10. februara 2020. godine poništeno je rješenje drugostepenog organa i predmet vraćen na ponovno rješavanje.
8. Rješenjem drugostepenog organa broj 05-30-2-1861/18 od 17. maja 2021. godine odbijena je apelantova žalba podnesena protiv rješenja prvostepenog organa od 5. novembra 2018. godine.
9. Presudom Kantonalnog suda broj 03 0 U 021451 21 U od 10. januara 2022. godine odbijena je apelantova tužba podnesena protiv rješenja drugostepenog organa. Kantonalni sud je u obrazloženju istakao da je u osporenom rješenju navedeno da je apelant prvostepenom organu uputio zahtjev za uplanjenje objekta na zemljištu, što je prijava o promjeni na zemljištu u smislu odredbe člana 57. Zakona o premjeru i katastru zemljišta. Dalje je istakao da je nakon toga prvostepeni organ, odlučujući o zahtjevu, ocijenio da se nisu stekli uvjeti za uplanjenje spornog objekta jer apelant uz zahtjev nije priložio odobrenje nadležnog organa za upotrebu objekta. Kantonalni sud je istakao da su organi uprave pravilno postupili kada su odbili apelantov zahtjev. Naime, kako je obrazloženo, organi uprave su pravilno primijenili odredbu člana 57. Zakona o premjeru i katastru zemljišta, iz koje proizlazi da je apelant kao korisnik zemljišta bio dužan da prijavi nadležnom općinskom organu nastalu promjenu na zemljištu, izgradnju objekta – kuće, u roku od 30 dana od dana nastale promjene, što nije blagovremeno učinio. Kantonalni sud je istakao da to, u smislu odredbi člana 61. navedenog zakona, znači da su te promjene na zemljištu izvršene protivno propisima, iz kojih razloga se samo snimaju na terenu, ali se ne provode u katastru zemljišta.
10. Presudom Vrhovnog suda broj 03 0 U 021451 22 Uvp od 17. oktobra 2022. godine odbijen je apelantov zahtjev za vanredno preispitivanje presude Kantonalnog suda.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
11. Apelant smatra da su mu osporenom odlukom Kantonalnog suda povrijeđeni pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i zabrana diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Apelant je u apelaciji istakao da je protiv osporene presude Kantonalnog suda podnio zahtjev Vrhovnom sudu za vanredno preispitivanje sudske odluke. Pored toga, apelant je istakao da konkretni postupak traje više od devet godina, da su organi uprave isključivo doprinijeli dužini trajanja postupka imajući u vidu koliko puta su odluke tih organa ukidane i predmet vraćan na ponovni postupak. Apelant je tražio i da mu se naknadi šteta u iznosu od 3.510,00 KM.
b) Odgovori na apelaciju
12. Vrhovni sud je istakao da nije povrijedio apelantovo pravo na donošenje odluke u razumnom roku, te je naknadno dostavio Ustavnom sudu i presudu tog suda od 17. oktobra 2022. godine, kao i fotokopiju dostavnice kada je apelantu uručena ta odluka (apelantovom advokatu uručena 1. decembra 2022. godine).
13. Kantonalni sud je, između ostalog, istakao da je apelacija preuranjena jer je apelant protiv osporene presude Kantonalnog suda podnio zahtjev za vanredno preispitivanje.
14. Drugostepeni organ je istakao da ostaje pri razlozima navedenim u rješenju tog organa.
15. U vezi s dužinom trajanja postupka prvostepeni organ je istakao da su razlozi za duži vremenski rok za postupanje u ovom predmetu nastali zbog više puta uloženih žalbi i vođenja upravnih sporova, a da je postupanje prvostepenog organa bilo u okviru Zakona o upravnom postupku.
V.Relevantni propisi
16. Zakon o upravnom postupku („Službene novine Federacije BiH” br. 2/98, 48/99 i 61/22)
U konkretnom slučaju primjenjuje se Zakon o upravnom postupku („Službene novine Federacije BiH” br. 2/98 i 48/99), koji u relevantnom dijelu glasi:
6. Načelo efikasnosti
Član 6.
Kad organi i institucije koje imaju javne ovlasti rješavaju u upravnim stvarima, dužni su da osiguraju efikasno ostvarivanje prava i interesa građana, poduzeća (društava), ustanova i drugih pravnih lica, što obuhvata dobru organizaciju na izvršavanju poslova organa, koja osigurava brzo, potpuno i kvalitetno rješavanje upravnih stvari u upravnom postupku uz svestrano razmatranje tih stvari.
14. Ekonomičnost postupka
Član 14.
Postupak se ima voditi brzo i sa što manje troškova i gubitka vremena za stranku i druge osobe koje učestvuju u postupku, ali tako da se pribavi sve što je potrebno za pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja i za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja.
17. U Zakonu o upravnim sporovima Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ broj 9/05) relevantna odredba glasi:
Član 55.
Ukoliko ovaj Zakon ne sadrži odredbe o postupku u upravnim sporovima shodno će se primjenjivati odgovarajuće odredbe zakona kojim je uređen parnični postupak.
18. Zakon o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji u relevantnom dijelu glasi:
Član 10. (1) Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku. (2) Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
VI.Dopustivost i meritum
Dopustivost apelacije u odnosu na osporenu presudu Kantonalnog suda
19. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije u odnosu na osporenu presudu Kantonalnog suda Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18 st. (1) i (3) tačka
l) Pravila Ustavnog suda.
20. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
21. Član 18. st. (1) i (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda glasi: (1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio. (3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
l) apelacija je preuranjena;
22. Apelant je apelacijom osporio presudu Kantonalnog suda od 10. januara 2022. godine protiv koje je u vrijeme podnošenja apelacije podnio i zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke Vrhovnom sudu. Dakle, predmet u vrijeme podnošenja apelacije nije bio okončan. Na osnovu dokumenata koje je Vrhovni sud dostavio Ustavnom sudu, Ustavni sud je utvrdio da je postupak u međuvremenu okončan, te da je konačna odluka u konkretnom slučaju Presuda Vrhovnog suda broj 03 0 U 021451 22 Uvp od 17. oktobra 2022. godine, koja je apelantu dostavljena 1. decembra 2022. godine.
23. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da, prema članu 31. Pravila Ustavnog suda, prilikom odlučivanja Ustavni sud ispituje da li postoje samo one povrede koje su iznesene u apelaciji, te ukazuje da su apelanti u smislu člana 21. stav (6) Pravila Ustavnog suda dužni obavijestiti Ustavni sud o promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi sa svojom apelacijom, koje su se desile nakon njenog podnošenja u kontekstu uvjeta njene dopustivosti. U konkretnom slučaju apelant nije obavijestio Ustavni sud da je Vrhovni sud odlučio o njegovom zahtjevu za vanredno preispitivanje sudske odluke, niti je osporio presudu Vrhovnog suda, koja je konačna odluka u osporenom postupku. Stoga je apelacija u vrijeme podnošenja u odnosu na tadašnje stanje postupka preuranjena.
24. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
Dopustivost apelacije u odnosu na apelacione navode o povredi prava na donošenje odluke u razumnom roku
25. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju apelant apelacijom ukazuje na povredu prava na donošenje odluke u razumnom roku, u smislu odredbi člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, u postupku koji je nakon podnošenja apelacije okončan, pa je u vrijeme podnošenja konkretna apelacija u ovom dijelu bila dopustiva u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda.
26. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija u ovom dijelu nije dopustiva. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija u ovom dijelu ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
27. Apelant smatra da mu je zbog nedonošenja odluke u razumnom roku povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.a)Pravo na suđenje u razumnom roku
28. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2 . ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
29. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku prednezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. [...]
30. Ustavni sud ponavlja da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, dužina trajanja postupka mora cijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, presuda od 7. februara 2002. godine, predstavka broj 53176/99, tačka 38, i Delić protiv Bosne i Hercegovine, presuda od 2. marta 2021. godine, predstavka broj 59181/18, tačka 18).
31. Ustavni sud će u odnosu na dužinu trajanja postupka analizirati period od 25. septembra 2012. godine, kada je apelant prvostepenom organu podnio zahtjev, pa do donošenja konačne odluke Vrhovnog suda od 17. oktobra 2022. godine. Dakle, period od 10 godina i oko jednog mjeseca je relevantni period koji će Ustavni sud ispitati u odnosu na standard „razumnog roka“.
32. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju nije radilo o složenijem činjeničnom i pravnom pitanju, te da je apelant svojim zahtjevom tražio uplanjenje objekta – kuće na zemljištu, pa se može reći da se radi o pitanju koje je značajno za apelanta. Također, Ustavni sud zapaža da apelant nije doprinio dužini trajanja konkretnog postupka.
33. S druge strane, Ustavni sud zapaža da su u konkretnom postupku organi uprave i Kantonalni sud donijeli više odluka, te da je predmet više puta vraćan na ponovni postupak. Međutim, Ustavni sud smatra da je ukupna dužina trajanja postupka od 10 godina i oko jednog mjeseca a priori suprotna standardu „razumnog roka“, te da bi se mogla opravdati postojanjem samo izuzetnih okolnosti. Međutim, kako organi uprave i Kantonalni sud nisu ukazali na postojanje takvih okolnosti, Ustavni sud smatra da je povrijeđeno apelantovo pravo na suđenje u razumnom roku kao segment prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije.
34. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je povrijeđeno apelantovo pravo na suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Naknada nematerijalne štete
35. S obzirom na odluku u ovom predmetu i svoju dosadašnju praksu (vidi, npr. Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-2975/21 od 7. septembra 2022. godine, tač. 32–34), Ustavni sud smatra da apelantu, u smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, na ime naknade štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku treba isplatiti iznos od 800,00 KM.
36. Ovu naknadu je dužna platiti Vlada Tuzlanskog kantona u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
VII.Zaključak
37. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda apelantovog prava na pravično suđenje u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada je konkretni postupak trajao 10 godina i oko jedan mjesec, pri čemu organi uprave i Kantonalni sud nisu ukazali na neke naročite okolnosti koje bi eventualno mogle opravdati takvu dužinu postupka.
38. Na osnovu člana 18. stav (3) tačka l), člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) i člana 74.
Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
39. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Seada Palavrić