Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1100/22 (A. M.)
Odluka donesena 22. 01. 2026.
- Apelacija preuranjena
- Pravično suđenje - razuman rok
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Upravni spor
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1100/22
Apelacija
Odluka o dopustivosti
22. 01. 2026.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 23. januara 2026. godine, u predmetu broj AP-1100/22, rješavajući apelaciju Andrije Markića, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) točka l) i stavak (4), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Andrija Markić zbog povrede prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je okončan Presudom Vrhovnog suda Federacije BiH broj 08 0 U 004318 22 Uvp od 16. ožujka 2023. godine zbog toga što je očigledno (prima facie) neutemeljena.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Andrija Markić protiv Presude Kantonalnog suda u Širokom Brijegu broj 08 0 U 004318 19 U od 28. siječnja 2022. godine zbog toga što je apelacija u vrijeme podnošenja bila preuranjena, a apelant nije osporio u međuvremenu donesenu Presudu Vrhovnog suda Federacije BiH broj 08 0 U 004318 22 Uvp od 16. ožujka 2023. godine, koja je u konkretnom slučaju konačna odluka.
OBRAZLOŽENJE
1. Andrija Markić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Širokog Brijega, kojeg zastupa Ivan Brekalo, odvjetnik iz Širokog Brijega, podnio je 26. ožujka 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 08 0 U 004318 19 U od 28. siječnja 2022. godine.
Uvodne napomene
2. Apelant je 2. kolovoza 2010. godine Agenciji za pružanje financijsko-informatičkih i posredničkih usluga d.d. Mostar, Poslovnica Široki Brijeg (u daljnjem tekstu: prvostupanjski organ), podnio zahtjev, na temelju ugovora o doživotnom izdržavanju, da se stara devizna štednja s imena P. P. (primatelj doživotnog izdržavanja) upiše na ime apelanta kao davatelja doživotnog izdržavanja. Nakon toga su prvostupanjski organ i Komisija za verifikaciju računa stare devizne štednje (u daljnjem tekstu: drugostupanjski organ) donijeli više odluka, koje su po apelantovoj tužbi tri puta poništavane presudama Kantonalnog suda u upravnom sporu, te predmet vraćan prvostupanjskom organu uprave na ponovni postupak.
3. U ponovnom postupku, po četvrti put, rješenjem prvostupanjskog organa od 19. srpnja 2018. godine odbijen je apelantov zahtjev. Rješenjem drugostupanjskog organa od 20. veljače 2019. godine odbijena je apelantova žalba podnesena protiv prvostupanjskog rješenja. Apelant je protiv navedenih rješenja organa uprave pokrenuo upravni spor pred Kantonalnim sudom. Također, apelant je 24. veljače 2021. godine podnio apelaciju Ustavnom sudu zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u konkretnom postupku verifikacije potraživanja stare devizne štednje.
4. Odlukom Ustavnog suda broj AP-623/21 od 20. listopada 2021. godine usvojena je apelantova apelacija, utvrđena je povreda prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku, te je naloženo predsjedniku Kantonalnog suda da odmah poduzme odgovarajuće mjere za okončanje upravnog spora u konkretnom postupku.
Osporena odluka
5. Presudom Kantonalnog suda broj 08 0 U 004318 19 U od 28. siječnja 2022. godine odbijena je apelantova tužba podnesena protiv rješenja drugostupanjskog organa od 20. veljače 2019. godine. Kantonalni sud je u obrazloženju istaknuo da apelant tvrdi da je kao davatelj izdržavanja, na temelju ugovora o doživotnom izdržavanju zaključenog sa P. P. kao primateljem izdržavanja, koji je umro 30. lipnja 1994. godine, postao vlasnik stare devizne štednje na računima koji su glasili na ime primatelja izdržavanja. Zbog navedenog, apelant traži da se izvrši verifikacija stare devizne štednje na njegovo ime. Kantonalni sud je istaknuo da je u konkretnom slučaju odlučna činjenica da je Gospodarska banka Mostar sredstva zatečena na računima P. P. 14. travnja 1999. godine prebacila na jedinstveni račun njegove supruge Z. P., što ni apelant ne dovodi u pitanje. Naime, kako je obrazloženo, time je pravo vlasništva nad tim računima stare devizne štednje stekla Z. P. a ne apelant, pa apelantu ne pripada pravo tražbine po osnovi računa stare devizne štednje. Pored toga, Kantonalni sud je naglasio da verifikacija predstavlja neophodan postupak kojim se identificiraju potražitelji, vrši provjera iznosa računa stare devizne štednje svakog potražitelja i registriraju sva potraživanja po osnovi računa stare devizne štednje, čime se potvrđuju, a ne redefiniraju i ne raskidaju postojeća prava (članak 6. stavak 1. Zakona o izmirenju obveza po osnovi računa stare devizne štednje).
6. Presudom Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 08 0 U 004318 22 Uvp od 16. ožujka 2023. godine odbijen je apelantov zahtjev za izvanredno preispitivanje presude Kantonalnog suda.
7. Apelant smatra da mu je osporenom odlukom Kantonalnog suda povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije i pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Pored toga, apelant je istaknuo da apelaciju podnosi zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku.
8. Drugostupanjski organ je u odgovoru na apelaciju istaknuo da je apelant protiv osporene presude Kantonalnog suda podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje sudske odluke, koji je odbijen presudom Vrhovnog suda od 16. ožujka 2023. godine.
Dopustivost apelacije u odnosu na osporenu presudu Kantonalnog suda
9. Članak 18. st. (1) i (3) točka l) Pravila Ustavnog suda glasi: (1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem učinkovitome pravnome lijeku koji je koristio. (3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
l) apelacija je preuranjena;
10. Apelant je apelacijom osporio Presudu Kantonalnog suda broj 08 0 U 004318 19 U od 28. siječnja 2022. godine, protiv koje je u vrijeme podnošenja apelacije podnio i zahtjeve za izvanredno preispitivanje sudske odluke Vrhovnom sudu. Dakle, predmet u vrijeme podnošenja apelacije nije bio okončan. Ustavni sud je uvidom u Sustav za upravljanje predmetima (CMS) utvrdio da je postupak u međuvremenu okončan, te da je konačna odluka u konkretnom slučaju Presuda Vrhovnog suda broj 08 0 U 004318 22 Uvp od 16. ožujka 2023. godine (koja je poslana apelantu 29. ožujka 2023. godine).
11. U svezi s tim, Ustavni sud podsjeća da, prema članku 31. Pravila Ustavnog suda, prilikom odlučivanja Ustavni sud ispituje postoje li samo one povrede koje su iznesene u apelaciji, te ukazuje da su apelanti, u smislu članka 21. stavak (6) Pravila Ustavnog suda, dužni obavijestiti Ustavni sud o promjenama pravnog i činjeničnog stanja u svezi sa svojom apelacijom, koje su se desile nakon njezinog podnošenja u kontekstu uvjeta njezine dopustivosti. U konkretnom slučaju apelant nije obavijestio Ustavni sud ni da je podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje sudske odluke, niti da je Vrhovni sud odlučio o njemu (Ustavni sud je za tu činjenicu saznao iz odgovora na apelaciju drugostupanjskog organa i uvidom u CMS), niti je osporio presudu Vrhovnog suda, koja je konačna odluka u osporenom postupku. Stoga je apelacija u vrijeme podnošenja, u odnosu na tadašnje stanje postupka, preuranjena (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-3552/20 od 16. studenog 2021. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba).
Dopustivost apelacije u odnosu na apelacijske navode o povredi prava na donošenje odluke u razumnom roku
12. Pri ispitivanju dopustivosti ovog dijela apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda.
13. Članak VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:b)Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.
14. Članak 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda glasi: (4)Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neutemeljenu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja prava zaštićenih Ustavom, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
15. Ustavni sud podsjeća da u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta mora utvrditi, između ostalog, i jesu li ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članku 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda. U svezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj praksi i praksi Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koja štiti Ustav Bosne i Hercegovine i te povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očigledno neutemeljena ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji s dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Europski sud, Abedin Smajić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 16. siječnja 2018. godine, predstavka broj 48657/16, točka 43., Khudunts protiv Azerbajdžana, odluka od 26. veljače 2019. godine, predstavka broj 74628/16, točka 32., te Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-156/05 od 18. svibnja 2005. godine, točka 9., dostupna na www.ustavnisud.ba), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Europski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. srpnja 2005. godine, predstavka broj 5503/02, točka 21., i Dumlu protiv Turske, odluka od 20. travnja 2021. godine, predstavka broj 65159/17, točka 27.), kao i kada se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava (vidi Europski sud, Spasoje Lukić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, odluka o dopustivosti od 18. studenog 2008. godine, predstavka broj 34379/03).
16. U svezi s apelacijskim navodima koji se odnose na duljinu trajanja postupka, Ustavni sud napominje da razmatra razdoblje od donošenja Odluke Ustavnog suda broj AP-623/21 od 20. listopada 2021. godine, kojom je u odnosu na tadašnje stanje spisa razmatrana duljina trajanja konkretnog postupka (vidi točku 4. ove odluke), do donošenja presude Vrhovnog suda od 16. ožujka 2023. godine, koja je konačna odluka u konkretnom postupku. Dakle, u konkretnom slučaju relevantno razdoblje je jedna godina i pet mjeseci. Imajući u vidu navedeno razdoblje, kao i činjenicu da su u tom razdoblju donesene dvije meritorne odluke, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje na to da apelantovi navodi pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da ima „opravdan zahtjev“ u smislu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda koji bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ti navodi očigledno (prima facie) neutemeljeni.
17. Imajući u vidu odredbe članka 18. stavak (3) točka l) i stavak (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojim će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, odnosno prema kojim će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neutemeljena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
18. U skladu sa člankom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman