Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-4910/22 (B.K.)

Odluka donesena 24. 10. 2025.

Nema povrede
Član 13. EK (Pravo na djelotvoran pravni lijek)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Prekid postupka
  • Upravni spor
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4910/22

Apelacija

Odluka o meritumu

24. 10. 2025.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj AP-4910/22, rješavajući apelaciju B. K., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), u sastavu: Mirsad Ćeman – predsjednik

Valerija Galić – potpredsjednica

Angelika Nussberger – potpredsjednica

Helen Keller – sudija

Ledi Bianku – sudija

Marin Vukoja – sudija

Larisa Velić – sudija na sjednici održanoj 24. oktobra 2025. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija koju je podnio B. K. u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u postupku koji je okončan Presudom Kantonalnog suda u Tuzli broj 03 0 U 022568 22 U od 20. oktobra 2022. godine.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. B. K. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banovića, kojeg zastupa Majda Salkanović Aljić, advokat iz Živinica, podnio je 20. decembra 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka koji je okončan Presudom Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 03 0 U 022568 22 U od 20. oktobra 2022. godine. II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, 4. oktobra 2023. godine zatraženo je od Kantonalnog suda, Ministarstva prostornog uređenja i zaštite okolice Tuzlanskog kantona Tuzla (u daljnjem tekstu: Ministarstvo), te Službe za prostorno uređenje, stambeno komunalne poslove Općine Banovići (u daljnjem tekstu: Služba) da dostave odgovor na apelaciju.

3. Služba nije u ostavljenom roku dostavila odgovor na apelaciju.

4. Kantonalni sud i Ministarstvo su dostavili odgovor na apelaciju, koji su 24. marta 2024. godine dostavljeni apelantovom punomoćniku na izjašnjenje. Međutim, ona nije dostavila izjašnjenje u ostavljenom roku. III.Činjenično stanje

5. Činjenice koje su relevantne za odlučivanje o apelaciji navedene su kako slijedi: Uvodne napomene

6. Apelant je 18. marta 2013. godine Službi podnio zahtjev za izdavanje naknadne urbanističke saglasnosti za legalizaciju bespravno izgrađenog stambeno-pomoćnog objekta. Služba je Rješenjem broj 05/1-23-272/13 od 22. avgusta 2016. godine usvojila apelantov zahtjev, na način preciznije naveden u izreci rješenja. Navedeno rješenje je postalo pravosnažno 8. septembra 2016. godine. Osporeni postupak

7. Apelant je 8. novembra 2016. godine Službi podnio zahtjev za izdavanje naknadnog odobrenja za građenje u postupku legalizacije bespravno izgrađenog stambeno-pomoćnog objekta.

8. Zaključkom Službe od 11. novembra 2016. godine prekinut je postupak u ovoj pravnoj stvari, zbog rješavanja spora između apelanta i F.Š..

9. Apelant je 28. januara 2021. godine Službi podnio zahtjev za nastavak upravnog postupka. Služba je održala usmenu raspravu (21. oktobra. 2021. godine) i nastavak usmene rasprave (17. novembra., 20. decembra 2021. i 17. januara 2022. godine).

10. Rješenjem Službe od 8. februara 2022. godine odbijen je apelantov zahtjev.

11. Rješenjem Ministarstva od 14. aprila 2022. godine odbijena je apelantova žalba podnesena protiv prvostepenog rješenja.

12. Presudom Kantonalnog suda odbijena je apelantova tužba podnesena protiv navedenog rješenja. IV.Apelacijaa)Navodi iz apelacije

13. Apelant smatra da mu je zbog nedonošenja odluke u razumnom roku povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Apelant smatra da je postupak trajao devet godina i sedam mjeseci tj. od kada je Službi podnio zahtjev, preciznije naveden u tački 6. ove odluke, do donošenja presude Kantonalnog suda. Apelant traži naknadu nematerijalne štete, te naknadu troškova za sastav apelacije. b)Odgovor na apelaciju

14. Kantonalni sud i Ministarstvo smatraju da nisu povrijedili apelantova prava na koja se u apelaciji poziva, te predlažu da se apelacija odbije kao neosnovana. V.Relevantni propisi

15. Zakon o upravnom postupku („Službene novine Federacije BiH“, br. 2/98, 48/99 i 61/22). U konkretnom slučaju primjenjuje se Zakon o upravnom postupku („Službene novine Federacije BiH“, br. 2/98 i 48/99), a koji u relevantnom dijelu glasi:

14. Ekonomičnost postupka

Član 14.

Postupak se ima voditi brzo i sa što manje troškova i gubitka vremena za stranku i druge osobe koje učestvuju u postupku, ali tako da se pribavi sve što je potrebno za pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja i za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja.

16. U Zakonu o upravnim sporovima Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ broj 9/05), relevantna odredba glasi: Član 55. Ukoliko ovaj Zakon ne sadrži odredbe o postupku u upravnim sporovima shodno će se primjenjivati odgovarajuće odredbe zakona kojim je uređen parnični postupak.

17. U Zakonu o parničnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15), relevantna odredba glasi:

Član 10. (1) Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku. (2) Sud je dužan da sprovede postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

VI.Dopustivost i meritum

18. Ustavni sud zapaža da apelacija ispunjava uslove propisane članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, da je podnesena u roku, da ispunjava i ostale uslove dopustivosti iz člana 18. stav (3) Pravila Ustavnog suda, te da nije očigledno (prima facie) neosnovana u smislu odredbe člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

19. Apelant tvrdi da mu je zbog nedonošenja odluke u razumnom roku povrijeđeno pravo na pravično suđenje. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da se opravdanost dužine postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti predmeta i u odnosu na sljedeće kriterije: složenost predmeta, postupanje apelanata i relevantnih organa vlasti, te šta je u sporu za apelante bilo dovedeno u pitanje (vidi Evropski sud, Delić protiv Bosne i Hercegovine, presuda od 2. marta 2021. godine, predstavka broj 59181/18, tačka 18).

20. Ustavni sud zapaža da je apelant podnio zahtjev za izdavanje naknadnog odobrenja za građenje 8. novembra 2016. godine, a da je presuda Kantonalnog suda donesena 20. oktobra 2022. godine. Dakle, radi se o periodu od oko šest godina. Međutim, Ustavni sud uočava da je postupak bio prekinut četiri godine i dva mjeseca. Ustavni sud podsjeća na to da za vrijeme prekida postupka rokovi ne teku, odnosno da nadležni organ za vrijeme prekida postupka ne može preduzimati procesne radnje. Stoga će Ustavni sud, podržavajući svoju praksu u predmetima koji su s ovog aspekta pokretali slična pravna pitanja (vidi, mutatis mutandis, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-343/09 od 18. aprila 2012. godine, tačka 18., dostupna na www.ustavnisud.ba), prilikom ocjene dužine trajanja postupka ocijeniti periode kada postupak nije bio prekinut. Imajući to u vidu, relevantni period koji u konkretnom slučaju treba uzeti u obzir jeste period od jedne godine i devet mjeseci. Dalje, Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radilo o upravnom postupku i upravnom sporu, koji po zakonu nisu hitne prirode. Ustavni sud smatra da se nije radilo o složenom predmetu.

21. Analizirajući ponašanje organa uprave i Kantonalnog suda, u analiziranom periodu od jedne godine i devet mjeseci, Ustavni sud zapaža da je postupak pred Službom trajao jednu godinu i oko jedan mjesec, u kom periodu je Služba preduzela više procesnih radnji. Dalje, Ustavni sud zapaža da je Ministarstvo donijelo odluku u roku od dva mjeseca od dana donošenja prvostepene odluke, odnosno da je Kantonalni sud donio odluku u upravnom sporu u roku od šest mjeseci od dana donošenja drugostepene odluke. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zapaža da u konkretnom slučaju nisu uočeni elementi koji bi ukazivali da su organi uprave i Kantonalni sud bezrazložno odugovlačili postupak.

22. Na osnovu navedenog, Ustavni sud zaključuje da u okolnostima konkretnog slučaja nema kršenja prava na suđenje u razumnom roku kao elementa prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

23. S obzirom na ovakvu odluku, Ustavni sud zaključuje da apelantu ne pripada pravo na naknadu nematerijalne štete.

24. U pogledu apelantovog zahtjeva da mu Ustavni sud dosudi troškove sastavljanja apelacije, Ustavni sud podsjeća da Pravilima Ustavnog suda nije propisano da apelant ima pravo na te troškove.

Pravo na djelotvoran pravni lijek

25. Apelant navodi da mu je zbog dužine trajanja postupaka povrijeđeno pravo na djelotvoran pravni lijek. Imajući u vidu da je zaključio da su neosnovani apelantovi navodi o povredi prava na pravično suđenje, a da apelant kršenje ovog prava, u suštini, zasniva na tvrdnjama koje je istakao i u vezi sa pravom na pravično suđenje, Ustavni sud smatra da su neosnovani i apelantovi navodi o kršenju prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. VII.Zaključak

26. Ustavni sud zaključuje da nije došlo do kršenja prava na suđenje u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, jer u okolnostima konkretnog slučaja dužina trajanja postupaka u relevantnom periodu od jedne godine i devet mjeseci nije prešla granice razumnog roka u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

27. Osim toga, nema ni kršenja prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije kada apelant kršenje ovog prava, u suštini, zasniva na tvrdnjama koje je istakao i u vezi sa pravom na pravično suđenje, a Ustavni sud je zaključio da su te tvrdnje neosnovane.

28. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

29. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-4910/22 (B.K.) | Sudska praksa | Aktio