Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-4632/23 (N. G.)

Odluka donesena 19. 09. 2024.

Nema povrede
Član 5. EK i član II/3.d) Ustava BiH (Pravo na slobodu i sigurnost)
  • Hitno privođenje nadležnoj sudskoj vlasti
  • Zakonito hapšenje neophodno radi sprječavanja izvršenja krivičnog djela
  • Pritvor
  • Krivični postupak
  • Konkretizacija razloga za određivanje pritvora
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Seada Palavrić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4632/23

Apelacija

Odluka o meritumu

19. 09. 2024.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj AP-4632/23, rješavajući apelaciju Nikole Glavaša, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b) i člana 59 st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), u sastavu:

Seada Palavrić, predsjednica

Valerija Galić, potpredsjednica

Angelika Nußberger, potpredsjednica

Mirsad Ćeman, sudija

Helen Keller, sudija

Ledi Bianku, sudija

Marin Vukoja, sudijana sjednici održanoj 19. septembra 2024. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija Nikole Glavaša podnesena protiv Rješenja Osnovnog suda u Bijeljini broj 80 0 K 156043 23 Kv od 31. oktobra 2023. godine.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Nikola Glavaš (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bijeljine, kojeg zastupa advokat Matija Bodirogić iz Bijeljine, podnio je 3. novembra 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Osnovnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) br. 80 0 K 156043 23 Kv od 31. oktobra 2023. godine i 80 0 K 156043 23 Kpp od 27. oktobra 2023. godine.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23 Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda i Okružnog javnog tužilaštva u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Tužilaštvo) zatraženo je 23. novembra 2023. godine da dostave odgovor na apelaciju.

3. Osnovni sud i Tužilaštvo su 1. i 5. decembra 2023. godine dostavili odgovore na apelaciju, koje je Ustavni sud 7. decembra 2023. godine dostavio apelantu radi eventualnog izjašnjenja. Apelant je 18. decembra 2023. godine dostavio izjašnjenje na odgovore na apelaciju.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način.

Uvodne napomene

5. Iz potvrde o lišenju slobode nadležne policijske stanice od 26. oktobra 2023. godine proizlazi da je apelant kao osumnjičeni lišen slobode 26. oktobra 2023. godine u 13.30 na osnovu odredbe čl. 197 i 204 Zakona o krivičnom postupku Republike Srpske (u daljnjem tekstu: ZKPRS).

6. Iz zapisnika o predaji lica lišenog slobode nadležnom tužiocu od 26. oktobra 2023. godine proizlazi da je 26. oktobra 2023. godine u 20.40 apelant predat nadležnom tužiocu.

7. Iz naredbe Tužilaštva proizlazi da je 27. oktobra 2023. godine prije 13 časova apelant, zajedno s prijedlogom za određivanje pritvora, predat u nadležnost sudije za prethodni postupak Osnovnog suda.

8. Sudija za prethodni postupak je 27. oktobra 2023. godine saslušao apelanta i njegovog branioca na okolnosti razloga zbog kojih je predložen pritvor apelantu.

Osporena rješenja

9. Rješenjem sudije za prethodni postupak Osnovnog suda broj 80 0 K 156043 23 Kpp od 27. oktobra 2023. godine (u daljnjem tekstu: prvostepeno rješenje) apelantu je određen pritvor iz razloga propisanih članom 197 stav (1) tačka v) ZKPRS zbog osnovane sumnje da je počinio krivično djelo neovlašćene proizvodnje i prometa opojnih droga iz člana 207 stav (1) Krivičnog zakonika Republike Srpske. Rješenjem je apelantu određen jednomjesečni pritvor, koji se ima računati počev od 26. oktobra 2023. godine u 13.30 pa do 26. novembra 2023. godine u 13.30.

10. Osnovni sud je u obrazloženju, između ostalog, ukazao da je osnovan prijedlog Tužilaštva da se apelantu pritvor odredi iz razloga propisanih članom 197 stav (1) tačka v) ZKPRS. U vezi s tim je navedeno da iz priloženih materijalnih dokaza proizlazi da je apelant opojne droge kokain i marihuanu nabavljao s namjerom da ih prodaje licima koja su korisnici i da na taj način pribavlja protivpravnu imovinsku korist, odnosno da iz takve-nezakonite djelatnosti pribavlja novac za svoje potrebe. Ocijenjeno je da to ukazuje na postojanje naročitih okolnosti koje opravdavaju bojazan od ponavljanja krivičnog djela. Pri tome je istaknuto da je za krivično djelo za koje se apelant sumnjiči propisana kazna zatvora u trajanju od jedne do deset godina zatvora. S obzirom na navedeno, zaključeno je da je, osim opšteg uslova – osnovane sumnje, ispunjen i drugi kumulativni uslov za određivanje pritvora apelantu.

11. Rješenjem vijeća Osnovnog suda broj 80 0 K 156043 23 Kv od 31. oktobra 2023. godine (u daljnjem tekstu: drugostepeno rješenje) odbijena je kao neosnovana apelantova žalba izjavljena protiv prvostepenog rješenja.

12. U obrazloženju je, između ostalog, navedeno da je pravilna odluka sudije za prethodni postupak u odnosu na zaključak da postoji realna bojazan da bi apelant boravkom na slobodi ponovio krivično djelo. U vezi s tim je prvenstveno ukazano na činjenicu da apelant nije zaposlen i da ne ostvaruje prihode po bilo kojem drugom osnovu za sopstveno izdržavanje. Zbog toga je zaključeno da se apelant bavi neovlašćenim nabavljanjem i držanjem opojne droge radi prodaje, te da mu to služi kao izvor prihoda. Vijeće Osnovnog suda je takav zaključak izvelo na osnovu preduzetih realnih apelantovih radnji, o čemu je svjedočio svjedok J. P. koji je potvrdio da apelanta poznaje odmalena i da je u zadnjih mjesec-dva čuo da se on bavi prodajom opojnih droga – kokain i marihuana. Taj svjedok je ukazao da je mjesec dana ranije kontaktirao apelanta preko aplikacije Vajber u namjeri da od njega kupi kokain, te da mu je apelant potvrdio da ima „lobe“ i da mu je stigao „kristal“. Nakon toga mu je apelant donio dva paketića kokaina na benzinsku pumpu i to mu naplatio. Navedeni svjedok je takođe istakao da mu je apelant u proteklih mjesec dana prodao kokain između 15 i 20 puta. Vijeće Osnovnog suda je na osnovu izjava svjedoka J. P. utvrdilo postojanje apelantove odlučnosti da se bavi neovlašćenom prodajom opojne droge u vidu sticanja imovinske koristi.

13. Konačno, ocijenjen je kao neosnovan apelantov prigovor da je „sudija za prethodni postupak odluku po tužiočevom prijedlogu za određivanje pritvora apelantu donio poslije isteka roka od 24 časa od njegove predaje uz prijedlog sudu“. U vezi s tim je navedeno da apelantova odbrana previđa činjenicu da je pravo policijskog organa u skladu sa članom 204 stav (1) ZKPRS da lice lišeno slobode sprovede tužiocu najkasnije u roku 24 časa. Dalje je navedeno da je u smislu člana 204 stav (5) ZKPRS pravo tužioca da lice lišeno slobode ispita bez odgađanja, a najkasnije u roku od 24 časa i da u tom roku odluči da li će to lice pustiti na slobodu ili staviti obrazložen prijedlog za određivanje pritvora osumnjičenom uz obezbjeđivanje dovođenja osumnjičenog pred sudiju za prethodni postupak. Pri tome je navedeno da je, u smislu člana 204 stav (6) ZKPRS, sudija za prethodni postupak u obavezi da odmah, a najkasnije u roku 24 časa donese odluku o prijedlogu za određivanje pritvora osumnjičenom. Dakle, vijeće Osnovnog suda je utvrdilo da je od momenta apelantovog lišenja slobode 26. oktobra 2023. godine u 13.30 pa do momenta donošenja prvostepenog rješenja proteklo vrijeme kraće od 48 časova, odnosno da su unutar roka od 24 časa policija i nadležni tužilac apelanta predali sudiji za prethodni postupak. Utvrđeno je i da je sudija za prethodni postupak unutar roka od 24 časa odlučio o tužiočevom prijedlogu za određivanje pritvora apelantu. S obzirom na navedeno, zaključeno je da donošenjem osporenog prvostepenog rješenja nisu povrijeđene odredbe člana 204 ZKPRS. IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

14. Apelant smatra da su mu osporenim rješenjima prekršena prava iz člana II/3.d) i e) Ustava Bosne i Hercegovine i čl. 5 i 6 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Ističe, prije svega, da mu je pritvor određen nezakonito jer je sudija za prethodni postupak Osnovnog suda donio osporeno prvostepeno rješenje protekom roka od 24 časa nakon što je apelant lišen slobode. U vezi s tim, apelant smatra da su redovni sudovi proizvoljno tumačili i primijenili odredbu člana 204 ZKPRS. U svjetlu zakonitosti njegovog pritvora, apelant takođe osporava i postojanje posebnog pritvorskog razloga iz člana 197 stav (1) tačka v) ZKPRS.

b) Odgovori na apelaciju

15. Osnovni sud je istakao da apelant ponavlja prigovore koji su raspravljeni u postupku donošenja osporenih rješenja, te da nije povrijeđeno nijedno apelantovo pravo, slijedom čega je predloženo da se apelacija odbije kao neosnovana.

16. Tužilaštvo je navelo da su netačni apelantovi navodi da mu je pritvor određen nakon isteka roka od 24 časa. U vezi s tim je ukazano na materijalne dokaze, opisane u Uvodnim napomenama ove odluke, te je navedeno da su nadležna policija, postupajući tužilac i sudija za prethodni postupak ispoštovali zakonom propisane rokove u pogledu lica lišenog slobode. Stoga je navedeno da u konkretnom slučaju nije došlo do povrede apelantovih prava, pa je predloženo da se apelacija odbije kao neosnovana.

17. Apelant je u izjašnjenju na odgovore na apelaciju istakao da ostaje pri navodima iznesenim u apelaciji, te da je netačna tvrdnja Tužilaštva da je Osnovni sud donio osporeno prvostepeno rješenje poslije isteka roka od 24 časa u smislu člana 204 stav (1) ZKPRS.

V.Relevantni propisi

18. Zakon o krivičnom postupku Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 53/12, 91/17, 66/18 i 15/21)

Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji u relevantnom dijelu glasi:

Razlozi za pritvor

Član 197. stav (1) tačka v) (1) Ako postoji osnovana sumnja da je određeno lice učinilo krivično djelo, pritvor se protiv tog lica može odrediti:

v) ako naročite okolnosti opravdavaju bojazan da će ponoviti krivično djelo ili da će dovršiti pokušano krivično djelo ili da će učiniti krivično djelo kojim prijeti, a za ta krivična djela može se izreći kazna zatvora od tri godine ili teža kazna i

Lišenje slobode i zadržavanje

Član 204. st. (1), (5) i (6) (1) Policijski organ može lice lišiti slobode ako postoje osnovi sumnje da je to lice počinilo krivično djelo i ako postoji bilo koji razlog predviđen u članu 197. ovog zakona, a policijski organ dužan je da takvo lice bez odgađanja, a najkasnije u roku od 24 časa sprovede tužiocu. Prilikom dovođenja, policijski organ će obavijestiti tužioca o razlozima i o vremenu lišenja slobode. Upotreba sile prilikom dovođenja dopuštena je u skladu sa zakonom. (5) Tužilac je dužan da lice lišeno slobode ispita bez odgađanja, a najkasnije u roku od 24 časa i u tom roku odluči da li će lice lišeno slobode pustiti na slobodu ili će postaviti obrazloženi prijedlog za određivanje pritvora osiguravajući dovođenje lica pred sudiju za prethodni postupak. (6) Sudija za prethodni postupak će odmah, a najkasnije u roku od 24 časa donijeti odluku o prijedlogu za određivanje pritvora.

VI.Dopustivost i meritum

19. Ustavni sud utvrđuje da apelacija ispunjava uslove propisane članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, kao i da je podnesena u roku, da ispunjava i ostale uslove dopustivosti iz člana 18 stav (3) Pravila Ustavnog suda te da nije očigledno (prima facie) neosnovana u smislu odredbe člana 18 stav (4) Pravila Ustavnog suda.

20. Apelant smatra da su mu osporenim rješenjima prekršena prava iz člana II/3.d) i e) Ustava Bosne i Hercegovine i čl. 5 i 6 Evropske konvencije. Međutim, Ustavni sud smatra da svi apelantovi navodi svojom suštinom isključivo pokreću pitanja poštovanja garancija iz člana 5 Evropske konvencije, zbog čega će ih ispitati isključivo po tom osnovu.

21. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovneslobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:

d) Pravo na ličnu slobodu i bezbjednost.

22. Član 5 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Svako ima pravo na slobodu i bezbjednost ličnosti. Niko ne može biti lišen slobode osim u sljedećim slučajevima i u skladu sa postupkom propisanim zakonom:

c) u slučaju zakonitog hapšenja ili pritvaranja lica u svrhu njegovog dovođenja pred nadležnu zakonitu vlast zbog razumne sumnje da je počinilo krivično djelo, ili kada se to razumno smatra potrebnim kako bi se spriječilo počinjenje krivičnog djela ili bjekstvo nakon počinjenja krivičnog djela;

3. Svako ko je uhapšen ili pritvoren u skladu s odredbama iz stava 1 tačka

c) ovog člana izvodi se bez odlaganja pred sudiju ili drugo službeno lice ovlašćeno zakonom da vrši sudsku vlast, te ima pravo da mu se sudi u razumnom roku ili da bude pušten na slobodu do suđenja. Puštanje na slobodu može biti uslovljeno jemstvima da će se lice pojaviti na suđenju.

23. Prema praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), kompatibilnost pritvora sa članom 5 stav 1 tačka c) Evropske konvencije je uslovljena ispunjenjem tri uslova. Prvo, pritvor mora biti zasnovan na „osnovanoj sumnji” da je određeno lice počinilo krivično djelo, što pretpostavlja postojanje činjenica ili informacija koje bi objektivnog posmatrača uvjerile da je to lice moglo počiniti krivično djelo. Drugo, svrha pritvora mora biti da se određeno lice dovede pred „nadležnu zakonitu vlast” – što treba razmotriti nezavisno od toga da li je ta svrha postignuta. Treće, pritvor prema tački (c) mora, kao i svako lišenje slobode prema članu 5 stav 1 Evropske konvencije, biti „zakonit“ i „u skladu s postupkom propisanim zakonom“ (vidi Evropski sud (VV), Merabishvili protiv Gruzije, presuda od 28. novembra 2017. godine, predstavka broj 72508/13, tač. 181–186 s daljnjim referencama).

24. Dalje, član 5 stav 3 Evropske konvencije zahtijeva da je lice lišeno slobode u skladu sa članom 5 stav 1 tačka c) Evropske konvencije, tj. da je lišenje „zakonito“ u smislu navedenog člana i da obuhvata podjednako i proceduralnu i materijalnu zaštitu takvih lica. Poštovanje člana 5 stav 3 Evropske konvencije zahtijeva da sudska vlast preispita sva pitanja u vezi s pritvorom, te da odluku o pritvoru donese pozivajući se na objektivne kriterijume predviđene zakonom (vidi Evropski sud, Moldoveanu protiv Moldavije, presuda od 14. septembra 2021. godine, predstavka broj 53660/15, tačka 51 s daljnjim referencama). Pri tome, Ustavni sud podsjeća da, prema praksi Evropskog suda, u stavu 3 člana 5 Evropske konvencije nisu predviđeni nikakvi izuzeci od zahtjeva da određeno lice bude bez odlaganja izvedeno pred sudiju ili drugo službeno lice koje obavlja sudske funkcije nakon što je uhapšeno ili lišeno slobode, čak ni na osnovu prethodnog sudskog postupanja (vidi Bergmann protiv Estonije, presuda od 29. maja 2008. godine, predstavka broj 38241/04, tačka 45).

25. Budući da apelant nije problematizovao postojanje osnovane sumnje i nadležnost redovnog suda koji mu je produžio pritvor, Ustavni sud smatra da su ispunjena prva dva uslova kompatibilnosti njegovog pritvora u smislu člana 5 stav 1 tačka c) Evropske konvencije. Preostaje odgovoriti na pitanje da li je u smislu navedenih garancija određivanje apelantovog pritvora bio zakonito, odnosno „u skladu s postupkom propisanim zakonom“. U vezi s tim, Ustavni sud će prvo raspraviti apelantov prigovor koji se odnosi poštovanje zakonskog roka, odnosno rokova u vezi s određivanjem pritvora nakon što je lišen slobode 26. oktobra 2023. godine. Naime, apelant smatra da je rješenje o određivanju njegovog pritvora od 27. oktobra 2023. godine doneseno protekom roka od 24 časa nakon što je lišen slobode. Ustavni sud zapaža da je taj apelantov prigovor bio predmet meritornog ispitivanja u žalbenom postupku. Međutim, suprotno apelantovim tvrdnjama, Ustavni sud smatra da ne postoji proizvoljnost u zaključku vijeća Osnovnog suda iz osporenog drugostepenog rješenja da je u konkretnom slučaju pravilno primijenjena odredba člana 204 ZKPRS. Naime, Osnovni sud je dovoljno obrazložio zbog čega je zaključio da su zakonski rokovi od 24 časa iz st. (1), (5) i (6) navedenog člana, koji se odnose na preduzimanje svake zasebne radnje iz pojedinačne nadležnosti policijskog organa, nadležnog tužioca i sudije za prethodni postupak, u apelantovom slučaju poštovani (vidi tačku 13 ove odluke). Zbog toga je neosnovan apelantov navod o proizvoljnoj primjeni odredbi člana 204 ZKPRS.

26. Nadalje, apelant je ukazao da u njegovom slučaju ne postoji iteracijska opasnost u smislu člana 197 stav (1) tačka v) ZKPRS. Međutim, suprotno apelantovim tvrdnjama, Ustavni sud smatra da se utvrđenja redovnih sudova u pogledu postojanja navedenog posebnog pritvorskog razloga ne mogu ocijeniti proizvoljnim. Navedena opasnost, prema ocjeni Ustavnog suda, nije ocijenjena in abstracto, već je potkrijepljena konkretnim činjenicama/dokazima (vidi tačku 12 ove odluke). Stoga, Ustavni sud smatra da su razlozi redovnih sudova opravdavali određivanje apelantovog pritvora po ovom pravnom osnovu i predstavljali relevantne i dovoljne razloge od javnog interesa koji su, nezavisno od pretpostavke nevinosti, pretezali nad apelantovim pravom na slobodu. Pri ocjeni opravdanosti određivanja mjere pritvora apelantu, redovni sudovi su imali u vidu značaj osnovnog prava na slobodu i bezbjednost, s jedne strane, i posebne okolnosti koje su ispitane u svjetlu razloga „za“ i „protiv“, s druge strane. Ti razlozi su ocijenjeni u odnosu na konkretne okolnosti. Pri tome, Ustavni sud napominje da je stvar ocjene redovnih sudova da u svakom konkretnom slučaju procijene relevantne okolnosti koje mogu uticati na nesmetano vođenje krivičnog postupka. Isto tako, Ustavni sud smatra da su redovni sudovi poštovali zahtjev „posebne revnosti“ u postupku donošenja osporenih rješenja. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra neosnovanim apelantove navode o proizvoljnoj primjeni člana 197 stav (1) tačka v) ZKPRS.

27. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da određivanje apelantovog pritvora nije bilo „nezakonito“ u smislu člana 5 stav 1 tačka c) i stav 3 Evropske konvencije. Stoga, Ustavni sud smatra da osporenim rješenjima nisu povrijeđena apelantova prava iz člana II/3 .d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5 Evropske konvencije.

VII.Zaključak

28. Ustavni sud zaključuje da nije povrijeđeno apelantovo pravo na ličnu slobodu i bezbjednost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5 stav 1 tačka c) i stav 3 Evropske konvencije jer nije izostala promptna sudska kontrola apelantovog lišenja slobode u smislu odredbi člana 204 st. (1), (5) i (6) ZKPRS i jer redovni sudovi nisu propustili da navedu konkretne razloge u vezi s postojanjem okolnosti koje opravdavaju zaključak da bi njegovo puštanje na slobodu rezultiralo iteracijskom opasnošću u smislu odredbi 197 stav (1) tačka v) ZKPRS.

29. Na osnovu člana 59 st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

30. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Seada Palavrić

Odluka o meritumu u predmetu AP-4632/23 (N. G.) | Sudska praksa | Aktio