Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-912/22 (B. P.)

Odluka donesena 27. 02. 2025.

  • Pitanje o kojem je Ustavni sud već odlučivao
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Seada Palavrić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-912/22

Apelacija

Odluka o dopustivosti

27. 02. 2025.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Mirsad Ćeman, Helen Keller, Ledi Bianku i Marin Vukoja, na sjednici održanoj 27. februara 2025. godine, u predmetu broj AP-912/22,rješavajući apelaciju Borislava Popovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka e), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14, 47/23 i 41/24), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Borislava Popovića podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 09 0 U 038255 21 U od 16. februara 2022. godine zbog toga što se radi o pitanju o kojem je Ustavni sud Bosne i Hercegovine već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.

OBRAZLOŽENJE

1. Borislav Popović (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Amir Šapčanin, advokat iz Sarajeva, podnio je 14. marta 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 09 0 U 038255 21 U od 16. februara 2022. godine.

Uvodne napomene

2. U parničnom postupku koji je okončan Presudom Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 008057 08 Gz od 11. aprila 2012. godine, odbijen je apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio da se utvrdi da je stekao pravo vlasništva na stanu u Sarajevu (bliže opisan u navedenoj presudi, u daljnjem tekstu sporni stan) za koji je 25. februara 1992. godine zaključio kupoprodajni Ugovor sa pravnim prednikom tuženog- Ministarstva odbrane Federacije BiH, te da mu se omogući uknjižba prava vlasništva i uvođenje u posjed spornog stana.

3. Apelant je 31. maja 2012. godine protiv navedene presude Kantonalnog suda podnio apelaciju koja je zavedena pod brojem AP-2076/12. Ustavni sud je odlukom o dopustivosti i meritumu broj AP-

1370/08 od 23. novembra 2012. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba) usvojio navedenu apelaciju (zajedno sa drugim apelacijama o istom pitanju), utvrdio povredu prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i odredio da se ta Odluka dostavlja Vladi Federacije BiH, koja je dužna da osigura prava apelanata u skladu sa standardima Odluke Ustavnog suda broj U-15/11 od 30. marta 2012. godine.

Postupak u kojem je donesena osporena odluka

4. Rješenjem Uprave za stambena pitanja KS broj 23/5-372-6710/98 od 9. decembra 2020. godine, odbijen je apelantov zahtjev za vraćanje u posjed spornog stana. Rješenjem Ministarstva komunalne privrede, infrastrukture, prostornog uređenja, građenja i zaštite okoliša KS (u daljnjem tekstu: tuženi) broj 05/02-19-1970/20 od 11. januara 2021. godine odbijena je apelantova žalba.

5. Presudom Kantonalnog suda broj 09 0 U 038255 21 U od 16. februara 2022. godine odbijena je apelantova tužba. U obrazloženju, Kantonalni sud je istakao da je nakon provedenog ispitnog postupka nesporno utvrđeno da je apelant ostao u oružanim snagama van teritorije BiH nakon 19. maja 1992. godine, odnosno nakon 14. decembra 1995. godine i to u svojstvu civilnog lica u Vojsci Jugoslavije, odnosno u oružanim snagama izvan teritorije Bosne i Hercegovine. Naime, kako je obrazloženo, apelant je bio pripadnik vojske druge države, u svojstvu civilnog lica, gdje je ostvario svoja statusna prava, te je u smislu odredbe člana 3a. Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima, izgubio status izbjeglice, a time i pravo na povrat spornog stana. Polazeći od ovako utvrđenog činjeničnog stanja i navedene odredbe materijalnog prava, Kantonalni sud je prihvatio kao pravilan zaključak organa uprave da se apelant ne može smatrati izbjeglicom i da stoga nema pravo na povrat spornog stana u posjed. Pored toga, Kantonalni sud je ukazao da je tuženi u osporenom rješenju pravilno istakao, da je Odlukom Ustavnog suda broj AP-1370/08 od 23. novembra 2012. godine utvrđena povreda apelantovog prava na imovinu, ali apelantu tom odlukom nije utvrđeno pravo na vračanje spornog stana u posjed, jer se utvrđena povreda prava na imovinu „može realizirati i dodjelom pravične naknade“.

6. Apelant smatra da mu je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant je predložio da Ustavni sud donese odluku kojom će utvrditi povredu navedenih prava, te tu odluku dostaviti Vladi Federacije BiH, koja je dužna da obezbijedi apelantu prava u skladu sa standardima Odluke Ustavnog suda broj U-15/11 od 30. marta 2012. godine.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka e) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

b) Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka e) Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

e) radi se o pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje; […]

8. Ustavni sud zapaža da iz apelacionih navoda proizlazi da apelant u konkretnom slučaju osporava odluke organa uprave, tj. Kantonalnog suda, kojim je odbijen njegov zahtjev za povrat stana, tražeći prvenstveno da se utvrdi povreda prava na imovinu, te da mu se obezbijede prava u skladu sa standardima Odluke Ustavnog suda broj U-15/11 od 30. marta 2012. godine.

9. U vezi sa tim, Ustavni sud ukazuje da je apelant prije podnošenja konkretne apelacije podnio apelaciju protiv odluke redovnog suda donesene u parničnom postupku kojom je odlučivano o njegovom tužbenom zahtjevu usmjerenom na utvrđivanje pravne valjanosti ugovora o otkupu spornog stana, omogućavanju uknjižbe prava vlasništva i uvođenje u posjed tog stana, o kojoj je Ustavni sud odlučio Odlukom o dopustivosti i meritumu broj AP-1370/08 od 23. novembra 2012. godine. Ustavni sud zapaža da je u navedenoj odluci, slijedeći svoju praksu iz odluke AP-1205/08 od 13. jula 2012. godine, te praksu iz odluke U-15/11, zaključio da je apelantima imovina oduzeta a da nisu utvrđene relevantne činjenice da li su ispunjeni uslovi da im njihova predratna stanarska prava, odnosno prava po zaključenom pravno obavezujućem ugovoru o otkupu stana budu kompenzirana putem odgovarajuće naknade, čime je na apelante stavljen preveliki teret, odnosno čime nije postignuta pravična ravnoteža između zaštite imovine apelanata i zahtjeva javnog interesa.

10. Dakle, imajući u vidu sve naprijed navedeno Ustavni sud smatra da je u odluci AP-1370/08 od 23. novembra 2012. godine već bio inkorporiran apelantov zahtjev koji je postavio u osporenom upravnom postupku, odnosno da se navodi u konkretnoj apelaciji u suštini odnose na ista pitanja o kojim je Ustavni sud već odlučio navedenom odlukom, a da iz navoda i dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje (vidi, odluke Ustavnog suda br. AP-4879/14 od 7. marta 2017. godine i AP-4974/17 od 17. jula 2019. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba).

11. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka e) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je podnesena po pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda i dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Seada Palavrić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-912/22 (B. P.) | Sudska praksa | Aktio