Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-734/24 (M. i A. G.)
Odluka donesena 30. 05. 2024.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Seada Palavrić, Ledi Bianku, Helen Keller, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-734/24
Apelacija
Odluka o dopustivosti
30. 05. 2024.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Mirsad Ćeman i Helen Keller i sudije Seada Palavrić, Angelika Nußberger i Ledi Bianku, na sjednici održanoj 30. maja 2024. godine, u predmetu broj AP-734/24, rješavajući apelaciju Murisa Gadžuna i Amile Gadžun, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14 i 47/23), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Murisa Gadžuna i Amile Gadžun podnesena protiv Ljekarske komore Zeničko-dobojskog kantona zbog navodne povrede člana II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Muris Gadžun i Amila Gadžun (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Kaknja, koje zastupa Advokatsko društvo „Sabina Kadrić i Irma Muhović“ iz Sarajeva, podnijeli su 22. februara 2024. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Ljekarske komore Zeničko-dobojskog kantona (u daljnjem tekstu: Komora) zbog navodne povrede člana II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
Uvodne napomene
2. Kćerki apelanata, dvoipogodišnjoj djevojčici, kao novorođenčetu je dijagnosticiran „spušteni očni kapak“. Kćerka apelanata je bila pacijentica Kantonalne bolnice Zenica (u daljnjem tekstu: bolnica) kod dr. N. J., oftalmologa. U bolnici je urađena neophodna operacija, koja nije bila uspješna, pa je dr. N. J. predložila apelantima da se operacija obavi u Sarajevu. Nakon toga je, u privatnoj oftalmološkoj ordinaciji „Dr. H.“, zakazan operativni zahvat. Na dan zakazane operacije, 8. novembra 2021. godine, apelanti su saznali da će operativni zahvat biti obavljen na adresi na kojoj se nalazila „Poliklinika B.“, u kojoj su ih čekali ljekari. U toku operativnog zahvata došlo je do komplikacija, zbog čega je kćerka apelanata transportirana na Klinički centar Univerziteta u Sarajevu, gdje je nakon šest dana preminula. Nakon toga je izvršen inspekcijski nadzor nad radom tri privatne ordinacije involvirane u spornu operaciju, te je utvrđen niz nepravilnosti u radu tih ordinacija (detaljno navedeno u apelacijama). Između ostalog je utvrđeno i da dr. N. J. posjeduje važeću licencu za dopunski rad na području Zeničko-dobojskog kantona, ali ne i licencu za dopunski rad na području Kantona Sarajevo, gdje je učestvovala u spornoj operaciji. Činjenice u odnosu na Komoru
3. Predsjednica Ljekarske komore KS je 12. novembra 2021. godine e-mailom izvijestila predsjednika Komore da je dr. N. J. radila bez odgovarajuće licence za rad, te je tražila da se protiv nje pokrene disciplinski postupak. Predsjednik Komore je u svom odgovoru naveo da će nakon okončanja istražnih radnji i utvrđivanja eventualne odgovornosti dr. N. J. zahtijevati pokretanje postupka pred sudom Komore.
4. Punomoćnici apelanata su 16. maja 2022. godine tužiocu Komore uputili „zahtjev za utvrđivanje povrede dužnosti i ugleda ljekarskog zvanja“ dr. N. J. Predsjednik Komore je u svom odgovoru obavijestio advokate apelanata da nisu nadležni za pokretanje postupka za utvrđivanje povreda dužnosti i ugleda ljekarskog zvanja. Također, predsjednik je istakao da je tužilac Komore dostavio prijedlog o odustajanju od pokretanja postupka od 7. decembra 2021. godine zbog nepostojanja osnova za iniciranje postupka te zbog istražnih radnji koje Kantonalno tužilaštvo KS provodi protiv dr. N. J.
5. Nezadovoljni „pasivnim držanjem Komore“, apelanti su se 16. septembra 2022. godine žalbom obratili ombudsmenu za ljudska prava BiH (u daljnjem tekstu: ombudsmen), u kojoj su ukazali na povredu prava na život i zdravlje u vezi s „neadekvatnim i nezakonitim odbijanjem organa da preduzmu radnje i mjere iz svoje nadležnosti“. Postupajući po žalbi, ombudsmen je izdao preporuku predsjedniku i tužiocu Komore da „vodeći se odredbama Pravilnika o odgovornosti članova komore, preispitaju odluku od 7. decembra 2021. godine i ponovo razmotre zahtjev apelanata od 16. maja 2022. godine“.
6. Komora je, postupajući po preporuci ombudsmena, dostavila obavijest u kojoj je, između ostalog, navela da na osnovu raspoložive dokumentacije nije u mogućnosti utvrditi da li je dr. N. J. učinila propust koji se tiče stručnosti i profesionalnosti ljekara. Naime, kako je obrazloženo, Pravilnikom o utvrđivanju zajedničkih kriterija za licenciranje članova Ljekarske komore FBiH i članova kantonalnih ljekarskih komora propisano je da će ljekar koji obavlja dopunski rad na području drugog kantona, uz pozitivno mišljenje o obavljanju dopunskog rada, pribaviti „federalnu licencu“. U konkretnom slučaju je utvrđeno da je dr. N. J., uz pozitivno mišljenje o obavljanju dopunskog rada, bila izdata „federalna licenca“. S obzirom na to da evidenciju o izdatim licencama vodi komora koja je izdala licencu, te da se članovi obavještavaju 90 dana prije isteka roka važenja licence, kako bi mogli podnijeti zahtjev za obnovu, Komora je istakla da iz raspoložive dokumentacije nije mogla utvrditi da li je Ljekarska komora FBiH obavijestila dr. N. J. o isteku licence.
7. Apelanti su se pozvali na povredu prava na život iz člana II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Evropske konvencije. Istakli su da Komora nije u cijelosti provela postupak utvrđivanja povrede i ugleda ljekarskog zvanja pa nije donijela ni konačnu odluku protiv koje bi se mogle podnijeti apelacije. Međutim, apelanti su naglasili da je propust Komore da preduzmu mjere i radnje iz svoje nadležnosti doveo do povrede člana 2. Evropske konvencije. Apelanti su istakli da je dr. N. J. obavljala operacije bez važeće licence i bez odobrenja za izvođenje operacija u općoj anesteziji. Naime, na navedeni način dr. N. J. je učinila povrede pozitivnih propisa pa je Komora bila u obavezi da provede postupak utvrđivanja povrede dužnosti i ugleda ljekarskog zvanja. Apelanti su istakli kako je umjesto toga izostala učinkovita istraga organa Komore te je predloženo odustajanje od pokretanja postupka protiv dr. N. J. zato što protiv dr. N. J. Kantonalno tužilaštvo KS vodi istražne radnje. Apelanti smatraju da krivična odgovornost ljekara nikako ne može da bude izgovor Komori da ne pokrene utvrđivanje ljekarske odgovornosti.
Relevantni propisi
8. Zakon o upravnim sporovima („Službene novine Federacije BiH“ broj 9/05) u relevantnom dijelu glasi:
VII - POSTUPAK ZAŠTITE SLOBODA I PRAVA POJEDINACA ZAJAMČENIH USTAVOM
FEDERACIJE
Član 60.
Pojedinac čija su prava ili osnovne slobode zajamčene Ustavom Federacije i instrumentima Aneksa tog Ustava povrijeđene konačnim pojedinačnim aktom nadležnog organa, ima pravo zahtijevati zaštitu tih prava i sloboda kod nadležnog suda u skladu sa ovim Zakonom, ako nije osigurana druga sudska zaštita.
Član 62.
Zaštita sloboda i prava pojedinaca zajamčenih Ustavom Federacije osigurava se i u slučaju ako su te slobode ili prava povrijeđeni radnjom službenog lica u organu uprave odnosno odgovornog lica u privrednom ili drugom društvu, ustanovi ili drugom pravnom licu, kojem se, suprotno zakonu, neposredno sprečava ili ograničava određenom pojedincu takva sloboda ili pravo.
Zaštita sloboda i prava zajamčenih Ustavom Federacije koje su povrijeđene radnjom iz stava 1. ovog člana osigurava se u postupku predviđenom odredbama čl. od 63. do 71. ovog Zakona, ako nije osigurana druga sudska zaštita.
9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
b) Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda glasi:
(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće po zakonu.
10. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora doći do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispunio formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluke br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).
11. U vezi s pravilom o iscrpljivanju pravnih lijekova, Ustavni sud podsjeća i da se podnosioci predstavke mogu obratiti Evropskom sudu za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) samo nakon što su iscrpljena sva raspoloživa domaća pravna sredstva. U vezi s tim, Ustavni sud također podsjeća da je Evropski sud zauzeo stav da se pravilo iscrpljivanja domaćih pravnih lijekova primjenjuje s određenim stepenom fleksibilnosti. Naime, prilikom razmatranja da li je poštovano navedeno pravilo bitno je uzeti u obzir posebne okolnosti svakog pojedinačnog slučaja. To, između ostalog, znači da se mora uzeti u obzir ne samo postojanje formalnih pravnih lijekova u domaćem pravnom sistemu već i opći pravni i politički kontekst u kojem djeluju, kao i lične okolnosti podnosilaca predstavke (vidi Evropski sud, Tapayeva i dr. protiv Rusije, presuda od 23. novembra 2021. godine, predstavka broj 24757/18, tačka 69).
12. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da apelanti navode da Komora nije donijela konačnu odluku protiv koje bi se mogla podnijeti apelacija, ali nezavisno od toga ističu kako je Komora povrijedila član 2. Evropske konvencije. Apelanti, u suštini, traže da Ustavni sud, u vezi sa spornom operacijom njihove kćerke i učešćem dr. N. J. u toj operaciji, utvrdi da li je Komora preduzela sve neophodne radnje iz svoje nadležnosti. Međutim, Ustavni sud zapaža da su se u konkretnom slučaju mogla pokrenuti bar dva postupka pred redovnim sudovima kako bi se utvrdila eventualna odgovornost Komore. Prije svega, apelanti su mogli pokrenuti parnični postupak pred redovnim sudovima zbog naknade nematerijalne štete u skladu s relevantnim odredbama Zakona o obligacionim odnosima. Također, apelanti su mogli, shodno odredbi člana 60, tj. člana 62. Zakona o upravnim sporovima, podnijeti zahtjev za zaštitu sloboda i prava zajamčenih Ustavom Federacije BiH. U tim postupcima apelanti bi mogli iznijeti navode koje iznose u apelacijama, kao i dokaze kojim potkrepljuju te navode, te bi se u tim postupcima mogle utvrditi relevantne činjenice u vezi s eventualnim propustima u radu Komore. Dakle, apelanti su prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu morali prvo pokrenuti neki djelotvoran postupak pred nadležnim sudom koji imaju na raspolaganju i doći do odluke koja bi predstavljala „presudu“ u smislu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine te na taj način iscrpiti sve pravne lijekove moguće po zakonu.
13. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da apelanti u apelaciji ne navode bilo kakve razloge zbog kojih, eventualno, nisu ili ne bi mogli pokrenuti navedene postupke. Također, u apelaciji se ne daju bilo kakvi razlozi o tome da bi navedeni postupci bili nedjelotvorni. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da, iako se radi o vrlo osjetljivom i važnom pitanju, okolnosti konkretnog slučaja ne dozvoljavaju da Ustavni sud zanemari obavezu o iscrpljivanju pravnih lijekova prije podnošenja apelacije. Prema tome, budući da nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
14. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
15. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić