Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1191/23 (S. P. i drugi)

Odluka donesena 11. 07. 2024.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Radni spor
  • Prava iz radnog odnosa
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Seada Palavrić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1191/23

Apelacija

Odluka o dopustivosti

11. 07. 2024.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nußberger i sudije Mirsad Ćeman, Helen Keller, Ledi Bianku i Marin Vukoja, na sjednici održanoj 11. jula 2024. godine, u predmetu broj AP-1191/23, rješavajući apelacije Spomenka Plakalovića i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:

Spomenko Plakalović, Amer Đedović, Mustafa Zec, Milan Kovačević, Vladimir Tadić, Refik Muratspahić, Almir Osmanović, Mirza Softić, Slaviša Mijanović, Damir Latifović, Haris Makarević, Eldin Penjo, Adin Ćatić, Senadin Menzilović i Adnel Poturak protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 537232 17 Rsž od 20. maja 2022. godine i Ante Stanić protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 585547 19 Rsž od 4. jula 2022. godine zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.

OBRAZLOŽENJE

1. AP-1191/23

1. Spomenko Plakalović, Amer Đedović, Mustafa Zec, Milan Kovačević, Vladimir Tadić, Refik Muratspahić, Almir Osmanović, Mirza Softić, Slaviša Mijanović, Damir Latifović, Haris Makarević, Eldin Penjo, Adin Ćatić, Senadin Menzilović i Adnel Poturak (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupaju Amila Eterović, Omar Eterović i Vedran Eterović, advokati iz Sarajeva, podnijeli su 9. marta 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 65 0 Rs 537232 22 Rev od 17. novembra 2022. godine, Presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 Rs 537232 17 Rsž od 20. maja 2022. godine i Presude Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 Rs 537232 15 Rs od 26. maja 2017. godine.

2. Ustavni sud je prethodno, Odlukom o dopustivosti broj AP-2878/22 od 2. novembra 2022. godine, odbacio kao preuranjenu apelaciju koju su apelanti podnijeli protiv navedene odluke Kantonalnog suda. Imajući u vidu da je osporenim rješenjem Vrhovnog suda od 17. novembra 2022. godine revizija apelanata odbačena kao nedopuštena, te kao takva ne predstavlja djelotvoran pravni lijek, Ustavni sud ukazuje da je navedena presuda Kantonalnog suda konačna odluka u konkretnoj pravnoj stvari.

2. AP-1328/23

3. Ante Stanić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tomislavgrada, kojeg zastupaju Amila Eterović, Omar Eterović i Vedran Eterović, advokati iz Sarajeva, podnio je 17. marta 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda broj 65 0 Rs 585547 22 Rev od 8. novembra 2022. godine, Presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 585547 19 Rsž od 4. jula 2022. godine i Presude Općinskog suda broj 65 0 Rs 585547 16 Rs od 7. oktobra 2019. godine.

4. Ustavni sud je prethodno, Odlukom o dopustivosti broj AP-3789/22 od 2. novembra 2022. godine, odbacio kao preuranjenu apelaciju koju je apelant podnio protiv navedene odluke Kantonalnog suda. Imajući u vidu da je osporenim rješenjem Vrhovnog suda od 8. novembra 2022. godine apelantova revizija odbačena kao nedopuštena, te kao takva ne predstavlja djelotvoran pravni lijek, Ustavni sud ukazuje da je navedena presuda Kantonalnog suda konačna odluka u konkretnoj pravnoj stvari.

Spajanje predmeta

5. S obzirom na to da se navedene apelacije zasnivaju na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-1191/23.

Činjenice

6. U postupcima, koji su u dijelu koji apelanti osporavaju okončani presudama Kantonalnog suda, odbijeni su tužbeni zahtjevi apelanata kojim su tražili da im tuženi (Federacija BiH, Federalno ministarstvo unutrašnjih poslova, Federalna uprava policije), na ime naknade za minuli rad, isplati novčane iznose navedene u izrekama presuda.

7. U obrazloženju osporenih presuda Kantonalni sud je naveo da su apelanti postavljeni tužbeni zahtjev zasnovali na tvrdnji da im tuženi, između ostalog, nije obračunao naknadu za minuli rad na osnovnu plaću i na dodatke na plaću. U vezi s tim, ukazao je da se osnovna plaća apelanata kao policijskih službenika računa tako što se utvrđena osnovica za obračun plaće množi s koeficijentom platnog razreda. Pri tome, istakao je da se na takvu utvrđenu plaću obračunava naknada za minuli rad u smislu odredbi člana 6. stav (1) i člana 7. stav (3) Zakona o plaćama i naknadama policijskih službenika (u daljnjem tekstu: Zakon o plaćama). Kantonalni sud je naveo da su neosnovani navodi apelanata da se minuli rad treba obračunavati i na dodatke na plaću (naknade za prekovremeni rad, rad u neradne dane, u dane državnih praznika te noćni rad). U vezi s tim, naveo je da bi u tom slučaju njihova plaća bila varijabilna i zavisila bi od visine dodataka. Pri tome, ukazao je da bi se plaće apelanata po osnovu minulog rada povećavale dva puta, prvi put nakon množenja osnovice i koeficijenta, a drugi put nakon uvećanja za dodatke na plaću. Imajući u vidu navedeno, Kantonalni sud je naveo da je prvostepeni sud pravilno zaključio da apelantima ne pripada razlika na ime takvog uvećanja plaće po osnovu minulog rada.

Apelacioni navodi

8. Apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelanti, u suštini, ponavljaju navode koje su iznosili i tokom postupka pred redovnim sudovima, te smatraju da su redovni sudovi pri donošenju osporenih odluka pogrešno primijenili relevantne propise. Naročito ističu da se kod policijskih službenika minuli rad ima obračunavati i na osnovnu plaću i na druge dodatke na plaću. Također ističu da drugostepene odluke nisu dovoljno obrazložene. Osim toga, apelanti smatraju da je došlo do povrede principa pravne sigurnosti, uz obrazloženje da je Vrhovni sud propustio ujednačiti praksu u kojoj postoje različite odluke drugostepenog suda. U vezi s tim, kao dokaz su priložili Presudu Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 585545 18 Rsž od 14. januara 2022. godine.

9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

10. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

11. Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

12. Ustavni sud podsjeća da u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta mora utvrditi, između ostalog, i jesu li ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj praksi i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koja štiti Ustav Bosne i Hercegovine i te povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji s dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Abedin Smajić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 16. januara 2018. godine, predstavka broj 48657/16, tačka 43, Khudunts protiv Azerbejdžana, presuda od 26. februara 2019. godine, tačka 32. i Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine, tačka 9, dostupna na www.ustavnisud.ba), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Evropski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, predstavka broj 5503/02, tačka 21. i Dumlu protiv Turske, odluka od 20. aprila 2021. godine, predstavka broj 65159/17, tačka 27), kao i kada se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine (vidi Evropski sud, Spasoje Lukić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, odluka o dopustivosti od 18. novembra 2008. godine, predstavka broj 34379/03).

13. Ustavni sud ukazuje da se navodi iz apelacija o povredi prava na pravično suđenje odnose na način na koji su sudovi primijenili relevantne propise. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je, prema praksi Evropskog suda, prvenstveno na domaćim organima, naročito sudovima, da rješavaju probleme tumačenja domaćih zakona. Evropski sud ističe da ne treba postupati kao sud „četvrte instance“ te da stoga neće, prema članu 6. stav 1. Evropske konvencije (kojem korespondira član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine), dovoditi u pitanje ocjenu domaćih sudova, osim ako se njihova utvrđenja mogu smatrati proizvoljnim ili „očigledno nerazumnim“ (vidi Evropski sud, Ašćerić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 17. decembra 2019. godine, predstavka broj 52871/13, tačka 23. s daljnjim referencama). Takvu praksu dosljedno prati i Ustavni sud u odnosu na odluke redovnih sudova (vidi, između ostalih, Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP- 4033/20 od 22. juna 2022. godine, tač. od 42. do 45. s daljnjim referencama, objavljenu na www.ustavnisud.ba).

14. Na osnovu činjenica konkretnih predmeta koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz navoda apelanata, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud u obrazloženju svojih odluka dao relevantne razloge za svoje odlučenje, kako u pogledu utvrđenih činjenica tako i u pogledu primjene prava, zbog čega se ne može reći da su takva utvrđenja proizvoljna ili očigledno nerazumna. Osim toga, apelanti osim paušalnih navoda nisu ponudili relevantne argumente i dokaze da je u provedenim postupcima, koji su meritorno okončani osporenim presudama Kantonalnog suda, prekršena neka procesna garancija iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije na njihovu štetu. Pri tome, Ustavni sud podsjeća da samo postojanje protivrječnih sudskih odluka u okviru istog suda u pogledu istog činjeničnog i pravnog pitanja ne dovodi nužno do povrede principa pravne sigurnosti kao neodvojivog elementa prava na pravično suđenje ukoliko time nisu stvorene duboke i dugoročne razlike u praksi jednog suda, o čemu apelanti nisu predočili dokaze (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-3279/20 od 20. aprila 2022. godine, tačka 27, dostupna na www.ustavnisud.ba). S obzirom na to, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju ne postoji bilo šta što bi ukazalo na kršenje prava na pravično suđenje.

15. Pri tome, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj praksi već rješavao isto ili slično činjenično i pravno pitanje, te u vezi s tim nije utvrdio kršenje navedenih ustavnih prava (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-271/22 od 6. aprila 2022. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba).

16. Imajući u vidu sve navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u pojedinačnim apelacijama pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da imaju „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

17. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Seada Palavrić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1191/23 (S. P. i drugi) | Sudska praksa | Aktio