Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-3716/22 (A.V. i mldb. H.V.)

Odluka donesena 30. 05. 2024.

Nema povrede
Član 8. EK i član II/3.f) Ustava BiH (Pravo na poštovanje privatnog i porodičnog života)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 3. EK i član II/3.b) Ustava BiH (Zabrana mučenja)
  • Pravično suđenje - jednakost strana u postupku
  • Izvršni postupak
  • Pravično suđenje – obrazložena presuda
  • Pravično suđenje - nepristrasan sud
  • Dijete
  • Vještak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Seada Palavrić, Ledi Bianku, Helen Keller, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3716/22

Apelacija

Odluka o meritumu

30. 05. 2024.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj AP-3716/22, rješavajući apelacije A. V., na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 57. stavak (2) točka b) i članka 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14 i 47/23), u sastavu:

Valerija Galić, predsjednica Mirsad Ćeman, dopredsjednik Helen Keller, dopredsjednica Seada Palavrić, sutkinja Angelika Nußberger, sutkinja Ledi Bianku, sudac na sjednici održanoj 30. svibnja 2024. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbijaju se kao neutemeljene apelacije A. V. podnesene protiv rješenjā Kantonalnog suda u Zenici br. 43 0 I 204193 22 Gž od 15.

srpnja 2022. godine i 43 0 I 204193 23 Gž 3 od 2. kolovoza 2023.

godine.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. A. V. (u daljnjem tekstu: apelantica), zakonski staratelj maloljetnog djeteta H. D. (u daljnjem tekstu: maloljetno dijete), koju zastupa Vlado Adamović, odvjetnik iz Sarajeva, podnijela je 27. rujna 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 43 0 I 204193 22 Gž od 15. srpnja 2022. godine i rješenjā Općinskog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Općinski sud) br. 43 0 I 204193 21 I od 2. lipnja 2022. godine i 43 0 I 204193 21 I od 2. prosinca 2021. godine. Istovremeno, apelantica je podnijela i zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi se obustavio postupak izvršenja određen rješenjem Općinskog suda od 2. prosinca 2021. godine dok Ustavni sud ne okonča postupak po podnesenoj apelaciji. Apelacija je registrirana pod brojem AP-3716/22. Apelantica je podnescima od 10. studenog, 5. prosinca 2022. godine i 24. travnja 2023. godine dopunila apelaciju.

2. Apelantica, koju zastupa isti punomoćnik, podnijela je 26. rujna 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Kantonalnog suda broj 43 0 I 204193 23 Gž 3 od 2. kolovoza 2023. godine i Rješenja Općinskog suda broj 43 0 I 204193 21 I od 16. lipnja 2023. godine. Istovremeno, apelantica je podnijela i zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi se obustavio postupak izvršenja određen rješenjem Općinskog suda od 2. prosinca 2021. godine i rješenjem Općinskog suda od 16. lipnja 2023. godine dok Ustavni sud ne okonča postupak po podnesenoj apelaciji. Apelacija je registrirana pod brojem AP-4165/23.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

3. S obzirom na to da su apelacije podnesene protiv odluka koje su donesene u istom izvršnom postupku, tiču se istog činjeničnog stanja i pravnog temelja i pokreću ista pitanja, Ustavni sud je, u skladu s odredbom članka 32. Pravila Ustavnog suda, odlučio apelacije spojiti, voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-3716/22.

4. Na temelju članka 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda, Općinskog suda, tražitelja izvršenja J. D. (u daljnjem tekstu: tražitelj izvršenja), Javne ustanove Centar za socijalni rad Zenica (u daljnjem tekstu: Centar) i Kantonalne javne ustanove „Porodično savjetovalište“ Sarajevo (u daljnjem tekstu: Porodično savjetovalište) zatraženo je u oba predmeta da dostave odgovore na apelacije.

5. Pozvani su dostavili odgovore na apelacije koji su proslijeđeni apelantici na eventualno izjašnjenje. Apelantica je dostavila izjašnjenja 1. studenog 2022. godine odnosno 3. studenog 2023. godine.

III.Činjenično stanje

6. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantičinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

Uvodna napomena

7. Pravomoćnom Presudom Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 P 830947 20 P od 17. veljače 2021. godine razveden je brak između tražitelja izvršenja i apelantice. Istovremeno je određeno da će njihovo maloljetno dijete živjeti s apelanticom, uz obvezu tražitelja izvršenja da mjesečno doprinosi na ime izdržavanja maloljetnog djeteta određenim novčanim iznosom dok za to budu postojali zakonski uvjeti. Također je određeno da će se kontakti između tražitelja izvršenja i maloljetnog djeteta održavati dva puta u tijeku radnog tjedna, svakog drugog vikenda u mjesecu, za vrijeme ljetnog i zimskog raspusta, te vjerskih i državnih praznika.

Osporene odluke AP-3716/22

8. Tražitelj izvršenja podnio je Općinskom sudu prijedlog za izvršenje protiv apelantice radi izvršenja pravomoćne i izvršne presude Općinskog suda u Sarajevu od 17. veljače 2021. godine.

9. Rješenjem Općinskog suda broj 43 0 I 204193 21 I od 2. prosinca 2021. godine određeno je predloženo izvršenje i apelantica je kao izvršitelj obvezana omogućiti i poštovati održavanje redovnih, osobnih i neposrednih kontakata između tražitelja izvršenja i maloljetnog djeteta na način određen presudom. Istovremeno je određeno da će apelantici biti izrečena novčana kazna u slučaju da u roku od osam dana ne postupi prema rješenju o izvršenju. Također je određeno da će rješenje o izvršenju biti dostavljeno Centru.

10. Nakon toga, Rješenjem Općinskog suda broj 43 0 I 204193 21 I od 2. lipnja 2022. godine odbijen je apelantičin prigovor izjavljen protiv rješenja od 2. prosinca 2021. godine (stavak I. izreke). Istovremeno, Općinski sud je odredio da će se kontakti između tražitelja izvršenja i maloljetnog djeteta, kako su određeni presudom Općinskog suda u Sarajevu od 17. veljače 2021. godine, provoditi kao prijelazno rješenje, organiziranjem kontakata pod nadzorom Centra. Pri tome je određeno da će se kontakti odvijati dva puta tjedno, dok za to budu postojali opravdani razlozi, pod nadzorom stručnih osoba Centra i to psihologa i pedagoga te, po potrebi, i socijalnog radnika. Općinski sud je naložio tražitelju izvršenja da u određenim terminima pristupi u Centar, a apelantici da osigura prisustvo maloljetnog djeteta organiziranim kontaktima. Također, Centru je naloženo da svaka dva tjedna obavještava sud o ostvarivanju redovitih osobnih i neposrednih kontakata, prilagođavanju i reakcijama maloljetnog djeteta i cjelokupnom procesu održavanja kontakata, radi donošenja odluke o daljnjem tijeku izvršnog postupka. Najzad, tražitelj izvršenja i apelantica su upozoreni da će im u slučaju nepostupanja po nalogu suda biti izrečena novčana kazna (stavak II. izreke).

11. U obrazloženju, Općinski sud je naveo da nije sporno da se osobni i neposredni kontakti tražitelja izvršenja i maloljetnog djeteta nisu održavali. U svezi s tim, Općinski sud je naveo da tražitelj izvršenja smatra da apelantica opstruira kontakte, dok apelantica ukazuje da maloljetno dijete odbija kontakte, posebice jer „postoji sumnja“ da ga je tražitelj izvršenja seksualno zlostavljao. Imajući u vidu navedeno, Općinski sud je istaknuo da je naložio Centru da izvrši psihološku procjenu tražitelja izvršenja, apelantice i maloljetnog djeteta. Dalje je ukazano da je Centar dostavio nalaz za tražitelja izvršenja i apelanticu, dok za maloljetno dijete nalaz nije dostavljen zato što apelantica nije pristala na suradnju. Pri tome je istaknuto da iz nalaza Centra proizlazi da apelantica opstruira kontakte i svoje interese stavlja ispred interesa maloljetnog djeteta, te ne prepoznaje važnost i ulogu tražitelja izvršenja u životu maloljetnog djeteta. Zatim je istaknuto da se Centar nije mogao izjasniti o potrebama i željama maloljetnog djeteta jer s njim razgovor nikada nije obavljen i stoga nije mogao dati konačan prijedlog o nastavku kontaktiranja, posebno imajući u vidu „prijavu za seksualno nasilje nad maloljetnim djetetom“.

12. Dalje, Općinski sud je naveo da je na apelantičin prijedlog određeno da vještak pedagoško-psihološke struke provede vještačenje, pa je na temelju dokumentacije u spisu, intervjua i procjene, provedeno psihološko vještačenje tražitelja izvršenja, apelantice i maloljetnog djeteta. U svezi s tim je naglašeno da iz osnovnog i dopunskog nalaza i mišljenja, te odgovora vještaka psihologa s ročišta, proizlazi da maloljetno dijete nije pokazalo otpor ni animozitet prema tražitelju izvršenja, adekvatno je s njim razgovaralo pokazavši bliskost u vidu zagrljaja, poljubaca i verbalno. Također, maloljetno dijete nije bilo uznemireno i nisu uočeni „specifični elementi traumatskih reakcija u ponašanju i ispoljavanju emocionalnih reakcija niti su utvrđeni specifični psihološki indikatori seksualnog zlostavljanja“. Pri tome je ukazano da je vještak dao jasna objašnjenja za svoje zaključke, koje apelantica nije osporila istaknutim prigovorima. Pored toga, Općinski sud je naveo da je odbijen apelantičin prijedlog da se izvrši i vještačenje posredstvom tima vještaka radi utvrđivanja je li maloljetno dijete seksualno zlostavljano. U svezi s tim je obrazloženo da je iz provedenog vještačenja potpuno jasno da kod maloljetnog djeteta ne postoje apsolutno nikakvi pokazatelji koji bi ukazivali na to da je ono bilo seksualno zlostavljano.

13. Općinski sud je ukazao da je uvažen prijedlog Centra i vještaka psihologa da se kontakti određeno vrijeme održavaju pod nadzorom Centra i tima stručnih osoba kako bi se pratio cjelokupan proces prilagođavanja maloljetnog djeteta. Pri tome je istaknuto da će Centar redovito obavještavati sud o dinamici odnosa i ostvarenih kontakata i da će se na temelju takvih opservacija donositi dalje odluke u postupku. S obzirom na to da je kontakt između tražitelja izvršenja i maloljetnog djeteta izostao u razdoblju od najmanje osam mjeseci, sud je pojasnio da je potrebno vrijeme za ponovnu uspostavu međusobne veze. Općinski sud je ponovio da je održavanje kontakata na taj način određeno kao prijelazno rješenje. Imajući u vidu da je izvršenje određeno na temelju izvršne isprave koja nije ukinuta, poništena, preinačena ili na drugi način stavljena izvan snage, odnosno na bilo koji način izgubila svoju učinkovitost ili je utvrđeno da je bez učinka, Općinski sud je naveo da ne postoji nijedan razlog za prigovor propisan odredbama članka 47. Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP) niti drugi razlog koji sprečava izvršenje.

14. Zaključkom Općinskog suda broj 43 0 I 204193 21 I od 14. srpnja 2022. godine odlučeno je da će se kontakti između tražitelja izvršenja i maloljetnog djeteta, sukladno utvrđenom rasporedu, održati 26. srpnja 2022. godine u prostorijama Općinskog suda pod nadzorom stručnih osoba Centra. Općinski sud je naložio tražitelju izvršenja da u tom terminu pristupi u Općinski sud, a apelantici da osigura prisustvo maloljetnog djeteta i da se uzdrži od svih radnji koje ometaju sud u provedbi rješenja o izvršenju. Zaključkom je određeno da će se daljnji kontakti tražitelja izvršenja i maloljetnog djeteta održavati na način određen rješenjem od 2. lipnja 2022. godine. Općinski sud je upozorio stranke da će im izreći novčane kazne u slučaju nepostupanja po nalogu suda.

15. Također, Općinski sud je donio Zaključak broj 43 0 I 204193 21 I od 14. srpnja 2022. godine kojim je naloženo apelantici da se, sukladno članku 17. stavak 4. ZIP-a, izjasni zašto poduzima radnje kojima ometa sud u provođenju rješenja o izvršenju od 2. prosinca 2021. godine i 2. lipnja 2022. godine. Općinski sud je za izjašnjenje ostavio rok od sedam dana od prijema zaključka, uz upozorenje da će u protivnom pristupiti izricanju novčane kazne u skladu sa člankom 17. st. 1. i 2. ZIP-a.

16. Odlučujući o apelantičinoj žalbi protiv rješenja Općinskog suda od 2. lipnja 2022. godine (vidi točku 10. ove odluke), Kantonalni sud je donio Rješenje broj 43 0 I 204193 22 Gž od 15. srpnja 2022. godine kojim je žalba odbijena i osporeno rješenje potvrđeno. U obrazloženju, Kantonalni sud je naveo da iz dopunskog nalaza i mišljenja vještaka psihologa slijedi da je maloljetno dijete s tražiteljem izvršenja razgovaralo opušteno, na njegov poziv ga je zagrlilo i poljubilo, a na pitanje voli li oca odgovorilo sa „da“. Također, Kantonalni sud je ukazao da je maloljetno dijete, na pitanje vještaka psihologa je li ga otac ikada povrijedio ili nešto ružno uradio odgovorilo sa „ne“, te je u nekoliko navrata spontano pristupilo tražitelju izvršenja, kako je to detaljno navedeno u obrazloženju rješenja. Kantonalni sud je naveo da je vještak psiholog zaključio da maloljetno dijete prilikom kontakta nije pokazivalo otpor i animozitet prema tražitelju izvršenja, nije ispoljavalo strah, nelagodu ili bilo koju negativnu emociju, uznemirenost, niti su uočeni specifični elementi traumatičnih reakcija u ponašanju i ispoljavanju emocionalnih reakcija.

17. Zatim, Kantonalni sud je istaknuo da iz dopunskog nalaza i mišljenja vještaka psihologa slijedi da kod maloljetnog djeteta nisu utvrđeni specifični psihološki indikatori seksualnog zlostavljanja (posttraumatska simptomatologija, osjećaj tuge, stida, krivnje, ljutnje, tjeskobe i bespomoćnosti). Dalje, iz dopunskog nalaza i mišljenja vještaka psihologa, kako je sud naveo, slijedi da maloljetno dijete ne ispoljava strah od fizičkog kontakta s tražiteljem izvršenja i da nije prisutan nijedan pokazatelj agresivnog ponašanja. Također, slijedi da na pitanja o detaljima i primjerima seksualnog zlostavljanja maloljetno dijete iznosi jedan te isti izolirani opis događaja „uz koji je prisutna izjava nekonzistentna u nekim aspektima (specifični detalji)“. S obzirom na to da u tom momentu, u psihološkoj procjeni maloljetnog djeteta, nisu utvrđeni specifični znakovi niti bilo kakvi psihološki indikatori seksualnog zlostavljanja, Kantonalni sud je ukazao da se navodi o neophodnosti timskog vještačenja maloljetnog djeteta na tu okolnost pokazuju neutemeljenim. Kantonalni sud je naveo da se vještak psiholog izjasnio da u osnovnom nalazu nije tražio timsko vještačenje. Pri tome, sud je podsjetio da je vještak psiholog pojasnio da on daje psihološku obradu ispitanika, a da dokazivanje krivice ili optužbe nije u njegovom domenu, već se to radi u kaznenom postupku. Također je ukazano da se vještak izjasnio „da nije dokazivao je li bilo zlostavljanja ili nije, već da maloljetno dijete nema simptome“ koji bi ukazivali na seksualno zlostavljanje. Kantonalni sud je ukazao da je pobijanim rješenjem, prije svega u interesu maloljetnog djeteta, određeno odvijanje kontakata pod nadzorom stručnih osoba Centra, koji će obavještavati sud o ostvarivanju kontakata i prilagođavanju maloljetnog djeteta i njegovim reakcijama, sve s ciljem donošenja pravilne odluke u daljnjem tijeku postupka.

AP-4165/23

18. Rješenjem Općinskog suda broj 43 0 I 204193 21 I od 16. lipnja 2023. godine izmijenjen je stavak II. izreke Rješenja broj 43 0 I 204193 21 I od 2. lipnja 2022. godine tako što je određeno da će se kontakti tražitelja izvršenja i maloljetnog djeteta provoditi kao prijelazno rješenje kroz porodično savjetovanje i to posredstvom Porodičnog savjetovališta. Istovremeno je određeno da će se kontakti odvijati jednom tjedno, prema rasporedu koji će strankama i spis suda dostaviti Porodično savjetovalište u trajanju od tri do šest mjeseci, što će biti određeno prema procjeni Porodičnog savjetovališta. Zatim, tražitelj izvršenja i apelantica su pozvani da pristupe na organizirane sastanke u Porodično savjetovalište u terminima koje odredi Porodično savjetovalište. Također, apelantica je pozvana da osigura prisustvo maloljetnog djeteta organiziranim kontaktima, a Porodičnom savjetovalištu je naloženo da obavještava sud o uspješnosti savjetovanja jednom mjesečno radi donošenja odluke o daljem tijeku izvršnog postupka. U konačnici, tražitelj izvršenja i apelantica su upozoreni da će im u slučaju nepostupanja po nalogu suda biti izrečena novčana kazna.

19. U obrazloženju, Općinski sud je naveo da je, s obzirom na izvještaje Centra i nalaze koje je apelantica dostavila za maloljetno dijete, po službenoj dužnosti odredio vještačenje posredstvom vještaka psihologa i vještaka neuropsihijatra. Pri tome je ukazano da je zadatak ovih vještaka bio da u međusobnoj koordinaciji, nakon uvida u spis i intervjua s tražiteljem izvršenja, apelanticom i maloljetnim djetetom, u skladu s pravilima struke daju stručno mišljenje o utjecaju kontakata s tražiteljem izvršenja na psihofizičko zdravlje i razvoj maloljetnog djeteta i mogućnostima njihovog daljeg ostvarivanja. Općinski sud je naveo da je 29. svibnja 2023. godine održano ročište u prisustvu vještaka, predstavnika Centra, stranaka i njihovih punomoćnika. Zatim je navedeno da iz nalaza i mišljenja, kao i odgovora vještaka s ročišta, proizlazi da bi daljnje kontaktiranje tražitelja izvršenja i maloljetnog djeteta na dosadašnji način i u postojećim okolnostima nepovoljno utjecalo na maloljetno dijete u smislu konstantnih stresnih iskustava s kojima se sve teže nosi. Općinski sud je naveo da su vještaci pojasnili da maloljetno dijete ne može niti smije ispoljavati bilo kakve emocije prema tražitelju izvršenja, pa čak ni razgovarati s njim, a najveći psihološki pritisak doživljava u situacijama u kojima se boji „hoće li postupiti ili reći nešto pogrešno što bi moglo ugroziti njegov odnos s [apelanticom]“. Također je navedeno da se za susrete maloljetnog djeteta s tražiteljem izvršenja, prema mišljenju vještaka, moraju omogućiti adekvatni uvjeti i okruženje uz konstantno pružanje pomoći s ciljem njihova približavanja.

20. Zatim je ukazano da su vještaci podržali prijedlog Centra da se daljnji kontakti između tražitelja izvršenja i maloljetnog djeteta odvijaju uz podršku i tretman pri Porodičnom savjetovalištu, s obzirom na stručnost i kapacitete uposlenika te ustanove, a da se potom omoguće uvjeti za njihovo viđanje u Centru uz prisustvo stručne osobe iz Centra. Općinski sud je naveo da je predstavnik Centra istaknuo da će kontaktiranje u Porodičnom savjetovalištu biti adekvatno samo ako apelantica i maloljetno dijete dobrovoljno sudjeluju u tretmanu s iskrenom željom za uspostavu kontakta. U suprotnom, kako je sud naveo, predstavnik Centra je predložio da se pokrene postupak za oduzimanje roditeljskog staranja i podržao prijedlog tražitelja izvršenja da se maloljetno dijete smjesti i njegovo čuvanje i odgoj povjere drugoj osobi ili ustanovi, radi zaštite njegovog najboljeg interesa. Općinski sud je istaknuo da je apelantica pristala na porodično savjetovanje. Prema ocjeni Općinskog suda, u najboljem interesu maloljetnog djeteta je da ima oba roditelja i da uživa njihovu ljubav i pažnju. Prije poduzimanja bilo kakvih drastičnih mjera, Općinski sud smatra da je potrebno pokušati kroz porodično savjetovanje prevazići negativne emocije i uspostaviti normalan kontakt između tražitelja izvršenja i maloljetnog djeteta. S obzirom na iskustvo i stručnost uposlenika Centra i vještaka, Općinski sud je naveo da oni mogu procijeniti koja ustanova je adekvatna za pružanje podrške tretmana maloljetnom djetetu, a sve s ciljem zaštite najboljeg interesa maloljetnog djeteta. Stoga je Općinski sud prihvatio njihov prijedlog da to bude Porodično savjetovalište.

21. Rješenjem Kantonalnog suda broj 43 0 I 204193 23 Gž 3 od 2. kolovoza 2023. godine apelantičina žalba je odbijena i prvostupanjsko rješenje potvrđeno. U obrazloženju, Kantonalni sud je naveo da u cijelosti prihvata razloge koje je dao prvostupanjski sud. Dalje je navedeno da je apelantica isticala da interes maloljetnog djeteta nije „ostvarenje roditeljskog prava po svaku cijenu“, te da se održavanje osobnih i neposrednih kontakata obustavi i nastavi nakon što se u sudskom postupku utvrdi je li maloljetno dijete seksualno zlostavljano. U svezi s tim je ukazano da je predmet postupka izvršenje pravomoćne odluke o ostvarivanju odnosa i osobnih kontakata tražitelja izvršenja s maloljetnim djetetom. Pri tome je navedeno da izvršna odluka nije izmijenjena. Zatim je istaknuto da sud može u izvanparničnom postupku, na prijedlog roditelja, djeteta ili organa starateljstva zabraniti roditelju koji ne živi s djetetom da se neovlašteno približava djetetu ili uznemirava ga, sukladno članku 145. stavak 5. Porodičnog zakona, ako bude utvrđeno da postoji takva potreba. Izvršni postupak provedbe presude se, kako je sud obrazložio, ne može obustaviti, tim prije što iz obavijesti Kantonalnog tužiteljstva Kantona Sarajevo od 13. srpnja 2023. godine proizlazi da se protiv tražitelja izvršenja neće provoditi istraga zbog kaznenog djela bludne radnje iz članka 208. stavak 2. Kaznenog zakona. Kantonalni sud je naveo da je evidentno da između tražitelja izvršenja i apelantice postoje izraženi problemi u odnosima i komunikaciji, što se, kako je zaključeno u nalazima i mišljenjima vještaka te mišljenju Centra, negativno odražava na razvoj i cjelokupno ponašanje maloljetnog djeteta. Kantonalni sud je istaknuo da će Porodično savjetovalište biti aktivno uključeno u pitanja ostvarivanja kontakata, te će o njihovoj uspješnosti obavještavati sud kako bi se donijela odluka o daljnjem tijeku izvršnog postupka. IV.Apelacija I.Navodi iz apelacije

22. Apelantica se u obje apelacije poziva na povredu prava iz članka II/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 3. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije. U apelaciji broj AP-4165/23, apelantica se poziva i na povredu članka II/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 3. Europske konvencije, te članka II/3.(f) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 8. Europske konvencije.

23. Apelantica ukazuje na proizvoljno utvrđene činjenice, proizvoljnu primjenu procesnog i materijalnog prava, izostanak zakonitog obrazloženja, pristrano i arbitrarno ponašanje suda, nezakonito postupanje suda u žalbenom postupku, te povredu zagarantiranosti drugostupanjskog postupka i sudske zaštite. Navodi da je insistirala na provedbi timskog vještačenja maloljetnog djeteta i na obustavi izvršnog postupka dok se ne utvrdi je li maloljetno dijete zaista zlostavljano. Dalje ukazuje da se sudovi pozivaju na nalaz vještaka koji je zaključio „da nema evidentnih simptoma“, a zaboravljaju da je prvostupanjski sud prihvatio nalaz vještaka u kojem je eksplicitno naznačeno da u toj vrsti postupka, tim metodama i opremom nije moguće utvrditi je li bilo zlostavljanja. Smatra da intencija sudova nije bila da se utvrdi najbolji interes maloljetnog djeteta. Zatim ukazuje da je sud naložio da se kontakti odvijaju pod nadzorom Centra „svjestan da je ostalo neutvrđeno je li maloljetno dijete zlostavljano ili nije“. Apelantica navodi da se kontakti odvijaju, ali ih maloljetno dijete odbija. Također ističe da se u izvještajima Centra ona optužuje da ne priprema maloljetno dijete za kontakte i da je to temeljni razlog što viđanja ne uspijevaju. U svezi s tim ukazuje da nikada nije obvezana da maloljetno dijete dovodi pripremljeno niti je precizirano što su njene obveze u tom smislu. Prema njezinoj ocjeni, to je poslužilo prikrivanju nedostataka stručnosti uposlenika Centra da primjene odgovarajuće stručne metodologije. Pri tome navodi da u viđanjima sudjeluju neovlaštene i neupućene osobe i to pravnica i direktor Centra. Smatra da se maloljetno dijete „emocionalno, fizički i psihički zlostavlja“, pri čemu je ona spriječena da prisustvuje i istakne primjedbe, čime joj se, kao staratelju, uskraćuju zakonska prava i obveze. Apelantica ukazuje da Zakon o zaštiti od nasilja u porodici izričito propisuje da sudovi, tužiteljstva, centri za socijalni rad, policija moraju uskladiti svoj rad. U svezi s tim navodi da je Centar podnio prijavu policiji kada je maloljetno dijete objelodanilo da je moguće seksualno zlostavljano, ali da policija (dva puta) nije postupila po Zakonu o zaštiti od nasilja u porodici niti Centar insistira na primjeni tog zakona.

24. Dalje navodi da Centar, vještaci, tužiteljstvo i izvršni sud zapravo misle isto. Naime, sve se temelji na mišljenju vještaka psihologa koji nije utvrdio simptome seksualnog zlostavljanja i taj dio nalaza se koristi kao da seksualno zlostavljanje nije počinjeno. Smatra da joj je onemogućen pristup sudu jer joj na ročištu od 29. svibnja 2023. godine nije dana mogućnost da se izjasni na nalaze i mišljenja vještaka te da im postavlja pitanja. Ukazuje da Centar nije obavljao svoj rad kako treba, da su vještaci dali pogrešne preporuke, te da je sud propustio cijeniti njihove nalaze i mišljenja. Ukazuje da je „institucionalno zlostavljanje“ isključivo usmjereno da se prikriju ranije greške i zloupotrebe odgovornih osoba u sudu i Centru, kao i vještaka, a svi oni su doprinijeli da se zdravlje maloljetnog djeteta trajno naruši. Ističe da je odluka Kantonalnog suda od 2. kolovoza 2023. godine utemeljena na nepravomoćnoj obavijesti tužiteljstva od 13. srpnja 2023. godine da se neće provoditi istraga protiv tražitelja izvršenja zbog kaznenog djela bludne radnje iz članka 208. stavak 2. Kaznenog zakona. Apelantica navodi da Centar i vještaci koriste kvaziznanstvenu „teoriju otuđenja“, kojom se ona optužuje da namjerno odvaja maloljetno dijete od tražitelja izvršenja. Ukazuje da je Skupina stručnjaka za djelovanje protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici javno objavila 6. rujna 2023. godine Osnovno evaluacijsko izvješće o zakonodavnim i drugim mjerama kojima se provode odredbe Konvencije vijeća Evrope o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici (Istanbulska konvencija) za Republiku Hrvatsku u kojem se oštro kritizira primjena tzv. „teorije otuđenja“ u sporovima o skrbništvu, te citira određene dijelove izvješća. Također, apelantica citira dijelove teksta Rezolucije Europskog parlamenta od 6. listopada 2021. godine o posljedicama nasilja koje vrše partneri u intimnim vezama i prava skrbništva po žene i djecu, te dijelove izvješća posebne izvjestiteljice Ujedinjenih naroda o nasilju nad ženama i djevojčicama od 13. travnja 2023. godine.

25. Osim toga, apelantica navodi da je ranije protiv tražitelja izvršenja podnijela kaznenu prijavu za nasilničko ponašanje prema njoj i maloljetnom djetetu i da je taj postupak u tijeku (podignuta optužnica), kao i kaznenu prijavu zbog navoda o seksualnom zlostavljanju maloljetnog djeteta. Pri tome, navodi da je tužiteljstvo donijelo naredbu od 13. srpnja 2023. godine da se protiv tražitelja izvršenja neće provoditi istraga u svezi prijave za seksualno zlostavljanje (bludne radnje), ali da je ta naredba stavljena izvan snage 24. kolovoza 2023. godine. Također ističe da je i protiv uposlenika Centra, vještaka te tužitelja iz tužiteljstva podnijela kaznene prijave. Apelantica je dostavila Presudu Općinskog suda broj 43 0 K 215328 22 K od 14. travnja 2023. godine kojom je oslobođena optužbe da je počinila kazneno djelo oduzimanja djeteta ili maloljetnika iz članka 217. stavak 1. Kaznenog zakona.

II.Odgovori na apelaciju

26. Kantonalni sud navodi da su na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjene odredbe ZIP-a. Smatra da nisu utemeljeni navodi o povredi prava na koje se apelantica poziva, te predlaže da se apelacije odbiju kao neutemeljene.

27. Općinski sud ukazuje da apelantičini navodi sadrže proizvoljnu interpretaciju cjelokupnog postupka. Pri tome ističe da apelantica detaljno interpretira osnovni nalaz vještaka psihologa, a zanemaruje dopunski nalaz i izjašnjenje tog vještaka s ročišta od 27. svibnja 2022. godine. Smatra da je riječ o pokušaju davanja pogrešne i nepotpune slike psihološkog stanja maloljetnog djeteta i njegova odnosa prema tražitelju izvršenja i apelantici. Također ističe da ni na koji način „ne prikriva ranije greške“ niti provodi izvršni postupak da bi bilo koga „institucionalno maltretirao“, već pokušava utjecati na to da tražitelj izvršenja i apelantica ostave postrani međusobne odnose, a da se maloljetnom djetetu omogući pravo na oba roditelja.

28. Centar navodi da su radnje i postupci poduzimani u skladu s Porodičnim zakonom i pravilima struke, te da nisu utemeljeni navodi o „institucionalnom zlostavljanju djeteta“. Također navodi da ga Općinski sud nijednom nije upozorio na nepravilnosti niti je utvrdio bilo kakvu zamjerku na postupanje tijekom nadzora. Centar ističe da je usljed apelantičine nesuradnje uskraćen za obavljanje razgovora i eventualnu psihološku procjenu maloljetnog djeteta. Centar navodi da je tražitelj izvršenja spreman na suradnju, dok apelantica zaštitničkim stavom opravdava svaki vid negativnog ponašanja maloljetnog djeteta prema tražitelju izvršenja i radnicima Centra. Dalje je ukazano da je direktor Centra dva puta prisustvovao susretima s ciljem stvaranja preduvjeta za kontaktiranje, a jednom je obavio razgovor s maloljetnim djetetom, čemu se apelantica nije protivila. Centar ističe da su se izvještaji temeljili na opisima ponašanja koja su kod učesnika bila vidljiva i prepoznata, te da su njegova dosadašnja zapažanja podudarna sa zapažanjima vještaka. Centar navodi da apelantičino osporavanje pojma „otuđenja“ pozivanjem na preporuke, upute i izvješća koji nemaju obvezujući karakter i koje naglašavaju na potrebu opreza pri ovoj problematici, samo ukazuje na potrebu za posvećenim i profesionalnim radom na ovom polju. Smatra da je upravo apelantica odbijanjem suradnje znatno doprinijela narušavanju zdravlja maloljetnog djeteta. Prijedlozi i preporuke su dani u skladu s najboljim interesima maloljetnog djeteta, pa je razumljivo da ih roditelji mogu doživljavati na način da su usmjereni protiv njih. Navodi da je apelantica od početka protiv bilo kakvog kontakta između tražitelja izvršenja i maloljetnog djeteta, iako se ono odvija pod nadzorom stručnih osoba, te u sigurnom okruženju za malodobno dijete. Smatra da je potrebno cijeniti presumpciju nevinosti do okončanja postupaka koji se protiv tražitelja izvršenja i apelantice vode pred drugim institucijama.

29. Tražitelj izvršenja navodi da se apelantica poziva na „institucionalno zlostavljanje“ (nezadovoljstvo radom suda, Centra, vještaka, tužilaštava, MUP-a), pa se „logičnim postavlja pitanje kako baš sve institucije postupaju protiv nje“. Zatim ističe da apelantica iznosi niz neistina na njegov račun i nastavlja s odugovlačenjem postupka, umjesto da gleda interes djeteta i omogući mu normalno djetinjstvo. Dalje ukazuje da je apelantica odbijala bilo kakvu suradnju s Centrom, te je odbijala dovođenje maloljetnog djeteta na psihološku opservaciju. Ukazuje da se apelantica samoinicijativno obratila udruženju „Medica“ putem kojeg je vodila paralelni dokazni postupak i „osiguravala dokaze“ o navodnom seksualnom zlostavljanju nad maloljetnim djetetom i pogoršanju njegovog zdravlja, iako jedino „ona i njena majka sve vrijeme imaju utjecaj na maloljetno dijete“. Tražitelj izvršenja ističe da potpuno povjerenje daje institucijama, a prijave podnesene protiv njega služe apelantici kao osnova za žalbe, prigovore, apelacije, privremene mjere i sl. Ističe da je podnio tužbu radi izmjene odluke o povjeravanju i izdržavanju maloljetnog djeteta. Tražitelj izvršenja je 9. travnja 2024. godine Ustavnom sudu dostavio Obavijest Kantonalnog tužiteljstva Kantona Sarajevo broj T09 0 KT 0176079 23 2 od 1. travnja 2024. godine kojim je obaviješten da je tužiteljstvo u skladu sa člankom 231. stavak 3. Zakona o kaznenom postupku donijelo naredbu da se protiv njega neće provoditi istraga zbog kaznenog djela bludne radnje iz članka 208. stavak 2. Kaznenog zakona jer ne postoje osnove sumnje da je počinio kazneno djelo koje mu je stavljeno na teret.

30. Porodično savjetovalište navodi da je obavijestilo Općinski sud da će organizirati i realizirati porodično savjetovanje sukladno nadležnostima, te da se tretman može odvijati isključivo uz poštovanje načela dobrovoljnosti i diskrecije vezane za identitet korisnika i sadržaja tretmana. Dalje navodi da su ga tražitelj izvršenja i apelantica kontaktirali i da je 25. rujna 2023. godine održana seansa gdje su im predočene informacije o nadležnostima i načela rada savjetovališta, te ponuđen savjetodavno-terapeutski tretman s ciljem reuspostave roditeljske komunikacije.

31. U izjašnjenjima na odgovore na apelacije, apelantica ističe da sud i Centar brane svoje ranije propuste, iako su svjesni da to trajno narušava kako njeno tako i zdravlje maloljetnog djeteta. Apelantica navodi da nije odgovoreno na suštinu apelacija, te ponavlja određene apelacijske navode.

V.Relevantni propisi

32. Zakon o ovršnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 32/03, 52/03 – ispravka, 33/06, 39/06 – ispravka, 39/09, 29/11 – odluka USBiH, 74/11 – odluka USFBiH, 35/12, 35/12 – rješenje USBiH, 46/16, 36/17 – odluka USBiH, 55/18 – rješenje USBiH i 25/20 – odluka

USBiH)

U konkretnom slučaju primjenjuje se Zakon o ovršnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 32/03, 52/03 – ispravka, 33/06, 39/06 – ispravka, 39/09, 29/11 – odluka USBiH, 74/11 – odluka USFBiH, 35/12, 35/12 – rješenje USBiH i 46/16) koji je važio u vrijeme donošenja osporenih odluka, a koji u relevantnom dijelu glasi:

Članak 47. točka 2.

Razlozi za prigovor Prigovor protiv rješenja o ovrsi može se podnijeti iz razloga koji sprječavaju ovrhu, a osobito ako:

2) je ovršna isprava na temelju koje je doneseno rješenje o ovrsi ukinuta, poništena, preinačena ili na drugi način stavljena izvan snage, odnosno ako je na drugi način izgubila svoju učinkovitost ili je utvrđeno kako je bez učinka;

33. Konvencija Ujedinjenih naroda o pravima djeteta (usvojena na Općoj skupštini Ujedinjenih naroda 20. studenog 1989. godine; „Službeni list SFRJ“ – Međunarodni ugovori broj 15/90). Konvencija u izvorniku na engleskom jeziku i u prijevodu na hrvatski književni jezik, kako je objavljena u „Službenom listu“, u relevantnom dijelu glasi:

Članak 3. stavak 1.

1. U svim aktivnostima koje se tiču djece, od primarnog su značaja interesi djeteta bez obzira na to da li ih provode javne ili privatne institucije za socijalnu zaštitu, sudovi, administrativni organi ili zakonodavna tijela.

VI.Dopustivost i meritum

34. Ustavni sud utvrđuje da apelacije ispunjavaju uvjete propisane člankom VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine i člankom 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, kao i da su podnesene u roku, da ispunjavaju i ostale uvjete dopustivosti iz članka 18. stavak (3) Pravila Ustavnog suda, te da nisu očigledno (prima facie) neutemeljene u smislu odredbe članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda.

35. Apelantica se poziva na povredu prava iz članka II/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 3. Europske konvencije, članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, te članka II/3.(f) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 8. Europske konvencije.

Pravo na pravično suđenje

36. Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz ovog članka, stavak 2 što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima, i druga prava vezana za krivične postupke.

37. Članak 6. Europske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obveza ili kaznene optužbe protiv njega, svatko ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim sudom ustanovljenim zakonom.

38. Ustavni sud primjećuje da su predmet apelacionih postupaka odluke donesene u postupku izvršenja u kojem apelantica ima poziciju izvršenika. U svezi s tim, Ustavni sud, prije svega, podsjeća na svoj načelan stav o neprimjenjivosti članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije na izvršni postupak u situaciji kada apelaciju podnosi izvršitelj, odnosno osoba protiv koje se provodi izvršenje. Međutim, Ustavni sud isto tako podsjeća na svoj stav da je članak II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članak 6. stavak 1. Europske konvencije primjenjiv u situaciji kada se u izvršnom postupku utvrđuju nova građanska prava i obveze (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-4147/20 od 7. rujna 2022. godine, točka 38.).

39. U konkretnom slučaju Ustavni sud, podržavajući praksu u predmetu broj AP-1876/20 koja se može primijeniti na konkretan slučaj (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP-1876/20 od 23. lipnja 2020. godine, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba), smatra da su se u izvršnom postupku pojavila nova pravna pitanja. Naime, Ustavni sud zapaža da su nakon okončanja parničnog postupka u kojem je, između ostalog, određeno da će maloljetno dijete živjeti s apelanticom, sudovi u izvršnom postupku mijenjali način ostvarivanja kontakata između tražitelja izvršenja i maloljetnog djeteta. Pri tome, apelantica navodi da maloljetno dijete odbija kontakte s tražiteljem izvršenja ukazujući da je ono žrtva seksualnog zlostavljanja (nasilja) koje je navodno počinio tražitelj izvršenja, te da se na taj način narušava zdravlje maloljetnog djeteta. Navedeno ukazuje da se osporenim odlukama odlučivalo o pitanjima koja imaju velik značaj za prava i obveze apelantice kao izvršenika. Stoga je članak 6. stavak 1. Europske konvencije u okolnostima konkretnog slučaja primjenjiv.

40. U odnosu na apelantičine navode o pristranom ponašanju suda, Ustavni sud ukazuje da se, prema utvrđenoj praksi Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud) i Ustavnog suda, postojanje nepristranosti u svrhu članka 6. stavak 1. Europske konvencije mora ocjenjivati prema subjektivnom i objektivnom testu (vidi, između ostalih, Europski sud, Šekerija protiv Hrvatske, predstavka broj 3021/14, presuda od 5. novembra 2020. godine, točka 134. do 137. uz ukazivanje na drugu relevantnu praksu). Subjektivna ili osobna nepristranost se pretpostavlja, odnosno smatra se da je u osobnom smislu sud uvijek nepristran u odnosu na stranke, osim ukoliko se to ne ospori uvjerljivim dokazima. U svezi s tim, Ustavni sud zapaža da apelantica ne nudi nikakve dokaze koji bi ukazivali na subjektivnu nepristranost sudova. S druge strane, Ustavni sud ukazuje na to da se objektivna nepristranost ne pretpostavlja, već se utvrđuje na temelju objektivnih činjenica koje se nalaze u samom predmetu, tj. utvrđuje se da li u spisu postoje objektivni dokazi na temelju kojih se može razumno sumnjati da sud nije bio nepristran, a takvih dokaza u konkretnom slučaju nema. Osim toga, Ustavni sud zapaža da apelantica u apelacijama ne navodi da je tražila izuzeće sudaca u izvršnom postupku ako je sumnjala u njihovu nepristranost. S obzirom na navedeno, Ustavni sud ove navode smatra neutemeljenim.

41. U odnosu na ostale navode o povredi prava na pravično suđenje, koji se u biti temelje na tvrdnji o proizvoljno utvrđenom činjeničnom stanju i proizvoljnoj primjeni prava, Ustavni sud ukazuje da je, prema praksi Europskog suda, prvenstveno na domaćim organima, naročito sudovima, da rješavaju probleme tumačenja domaćih zakona. Europski sud ističe da ne treba postupati kao sud „četvrte instance“ te stoga neće, prema članku 6. stavak 1. Europske konvencije (kojem korespondira članak II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine), dovoditi u pitanje ocjenu domaćih sudova, osim ako se njihova utvrđenja mogu smatrati proizvoljnim ili „očigledno nerazumnim“ (vidi Europski sud, Ašćerić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 17. prosinca 2019. godine, predstavka broj 52871/13, točka 23. s daljnjim referencama). Ovakvu praksu dosljedno prati i Ustavni sud u odnosu na odluke redovnih sudova (vidi, između ostalih, Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP-4033/20 od 22. lipnja 2022. godine, toč. 42. do 45. s daljnjim referencama, objavljenu na www.ustavnisud.ba).

42. Osim toga, pravo na obrazloženu odluku predstavlja neodvojiv dio prava na pravično suđenje, koje obvezuje sudove da obrazlože svoje odluke zato što nedostatak dovoljnih i relevantnih razloga u sudskoj odluci može ukazivati, između ostalog, na arbitrarno sudsko odlučivanje. Međutim, to ne znači i obvezu sudova da detaljno odgovore na svaki argument koji stranke iznesu u postupku, odnosno u žalbama ili drugim odgovarajućim podnescima, već moraju odgovoriti na one argumente koji su ključni i odlučujući za donošenje odluke (vidi npr. Europski sud za ljudska prava, Ajdarić protiv Hrvatske, presuda od 13. prosinca 2011. godine, aplikacija broj 20883/09, točka 34, i Ustavni sud, npr. Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-2478/06 od 17. rujna 2008. godine, stavak 22. s daljnjim referencama, objavljena na www.ustavnisud.ba).

43. U odnosu na navode o kršenju prava na pristup sudu, apelantica navodi da joj nije dana mogućnost izjašnjenja na nalaz i mišljenje vještaka psihologa i neuropsihijatra, te joj nije dozvoljeno da vještacima postavlja pitanja, pri čemu se poziva na sadržaj zapisnika s ročišta od 29. svibnja 2023. godine. Ustavni sud smatra da apelantica ovim navodima zapravo pokreće pitanje načela ravnopravnosti stranaka iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije. U svezi s tim, Ustavni sud zapaža da iz sadržaja navedenog zapisnika ne proizlazi da je sud onemogućio izjašnjenje na nalaz i mišljenje vještaka, odnosno da nije dozvolio postavljanje pitanja vještacima. Sukladno tome, Ustavni sud smatra da su ovi navodi neutemeljeni.

44. Zatim, Ustavni sud zapaža da je izvršni sud međusobne kontakte tražitelja izvršenja i maloljetnog djeteta oba puta, u postupcima okončanim osporenim rješenjima Kantonalnog suda, odredio kao prijelazna rješenja, tj. oni su bili, a i trenutno su privremenog karaktera. Također, izvršni sud je eksplicitno odredio lokaciju/prostor njihovog održavanja, uz prisustvo stručnih osoba iz Centra i Porodičnog savjetovališta. Ustavni sud zapaža da je Općinski sud pratio odvijanje kontakata, a to će činiti i ubuduće, tj. pratit će tijek tretmana u Porodičnom savjetovalištu. Pri tome, Ustavni sud zapaža da se i apelantica suglasila da se kontakti odvijaju posredstvom Porodičnog savjetovališta. Dakle, iz navedenog proizlazi da se međusobni kontakti odvijaju u reguliranom okruženju. Ustavni sud zapaža da iz činjenica predmeta ne proizlazi da se tražitelj izvršenja prilikom kontakata u Centru ponašao na neprimjeren ili grub (nasilan) način prema maloljetnom djetetu, niti bilo kome ko je prisustvovao tim kontaktima. Dalje, Ustavni sud zapaža da je u izvršnom postupku provedeno vještačenje posredstvom vještaka psihologa u svezi s navodima o „seksualnom zlostavljanju maloljetnog djeteta“, čijem nalazu i mišljenju su sudovi posebno posvetili pažnju. U svezi s tim je ukazano da je vještak psiholog obrazložio da je razgovor s maloljetnim djetetom obavljen u prisustvu tražitelja izvršenja. Pri tome, vještak je detaljno opisao ponašanje i reakcije maloljetnog djeteta prilikom susreta s tražiteljem izvršenja, te pojasnio da maloljetno dijete tom prilikom nije pokazalo animozitet niti otpor prema tražitelju izvršenja, niti su tom prilikom kod maloljetnog djeteta utvrđeni specifični znakovi niti bilo kakvi psihološki indikatori seksualnog zlostavljanja. Ustavni sud zapaža da iz obrazloženja odluka ne proizlazi, kako to apelantica sugerira, da su izvršni sud i drugi sudionici u postupku zbog toga „zaključili“ da nije bilo seksualnog zlostavljanja. U svezi s tim, Ustavni sud ukazuje da se u izvršnom postupku ne može utvrđivati bilo čija kaznena odgovornost, a takvo što nisu učinili ni izvršni sud ni vještak psiholog. Stoga, imajući u vidu detaljne i jasne razloge redovnih sudova i njihovu analizu u svezi s međusobnim odnosima maloljetnog djeteta s tražiteljem izvršenja i detaljnu elaboraciju svih provedenih dokaza u svezi s tim, Ustavni sud ove navode smatra neutemeljenim. Pri tome, Ustavni sud zapaža da Centar, kao organ starateljstva, nije obavio razgovor s maloljetnim djetetom i izvršio njegovu psihološku procjenu, upravo iz razloga što apelantica nije pristala na suradnju po tom pitanju. Također, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud dao relevantne razloge zbog čega je odbijen prijedlog za provedbu timskog vještačenja.

45. Dalje, Ustavni sud zapaža da su odluke iz druge faze izvršnog postupka utemeljene na nalazu i mišljenju vještaka psihologa i neuropsihijatra, te mišljenju Centra koji je ranije vršio nadzor nad kontaktima. Naime, vještaci su obavili razgovor s maloljetnim djetetom i izvršili njegovu opservaciju, te u skladu s tim dali prijedlog daljnjeg nastavka kontaktiranja. Ustavni sud zapaža da je izvršni sud uzeo u obzir zapažanja i mišljenja vještaka u odnosu na trenutno stanje i ponašanje maloljetnog djeteta. Također, izvršni sud je imao u vidu da su Centar i vještaci jasno ukazali da bi dosadašnji način ostvarivanja kontakata pod nadzorom Centra, u konkretnim okolnostima slučaja, imao nepovoljan utjecaj na maloljetno dijete. Upravo je Centar predložio, sa čime su se vještaci suglasili, da se nastavak kontakata izmjesti izvan nadzora i prostora te ustanove i da se povjeri Porodičnom savjetovalištu, koje, kako to proizlazi iz obrazloženja osporenih odluka, ima veću stručnost, kapacitete i bolja iskustva u konkretnoj oblasti. Porodično savjetovalište će se, kako to slijedi iz odgovora na apelaciju te ustanove, baviti savjetodavno-terapeutskim tretmanom. Sve navedeno predstavlja elemente koji su bili dio procjene suda pri donošenju odluke u najboljem interesu djeteta.

46. Imajući to u vidu, Ustavni sud smatra da su redovni sudovi u najboljoj poziciji da u neposrednom kontaktu s Centrom, kao organom starateljstva, vještacima, te Porodičnim savjetovalištem procijene sve relevantne okolnosti koje će biti u najboljem interesu maloljetnog djeteta, što su u okolnostima konkretnog slučaja i radili, upravo vodeći računa o onome što je, neovisno o međusobnom odnosu roditelja, u najboljem interesu maloljetnog djeteta. Pri tome su cijenili apelantičine navode o navodnom seksualnom zlostavljanju maloljetnog djeteta i dali razloge zašto oni, u datim okolnostima, ne mogu dovesti do drugačijeg odlučenja. Pri tome, Ustavni sud podsjeća da iz članka 3. stavak 1. Konvencije o pravima djeteta proizlazi da će najbolji interes djeteta biti od prvenstvenog značaja u svim aktivnostima koje se tiču djece. Također, Ustavni sud podsjeća da je, prema praksi Europskog suda koju podržava i Ustavni sud, zauzet stav da u postupcima u kojima se odlučuje o pravima djeteta „najbolji interesi djeteta bit će od prvenstvenog značaja“. Shodno tome, Ustavni sud smatra da je svrsishodno ukazati, da je, prije svega, zadatak redovnih sudova voditi računa o tome jesu li se promijenile okolnosti konkretnog slučaja od kada je doneseno posljednje rješenje Kantonalnog suda u izvršnom postupku, tj. analizirati šta je u najboljem interesu maloljetnog djeteta i u skladu s tim donijeti novu odluku.

47. Ustavni sud ne može prejudicirati kako će se okončati postupci koji se po podnesenim kaznenim prijavama vode protiv tražitelja izvršenja, niti to može učiniti izvršni sud. U svezi s tim, Ustavni sud zapaža da je protiv tražitelja izvršenja podignuta optužnica po kaznenoj prijavi za nasilje u porodici i da je taj postupak u tijeku. S druge strane, iz stanja spisa (vidi točku 29. ove odluke) proizlazi da je tužiteljstvo, kao nadležno tijelo, donijelo naredbu od 1. travnja 2024. godine da se protiv tražitelja izvršenja neće provoditi istraga zbog kaznenog djela bludne radnje iz članka 208. stavak 2. Kaznenog zakona jer ne postoje osnove sumnje da je počinio kazneno djelo koje mu je stavljeno na teret.

48. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da su redovni sudovi o svim činjeničnim i pravnim zaključcima dali dovoljna i relevantna obrazloženja, kao i da se apelantičine tvrdnje o proizvoljnosti osporenih odluka zapravo odnose na zahtjev da Ustavni sud postupa kao sud „četvrte instance“, a to, kako je prethodno navedeno, nije njegov zadatak.

49. Stoga, Ustavni sud smatra da nije došlo do povrede prava na pravično suđenje iz članka II/3. (e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije.

Pravo na porodični život

50. Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz ovog članka, stavak 2 što uključuje:

f) Pravo na privatni i obiteljski život, dom i dopisivanje.

51. Članak 8. Europske konvencije glasi:

1. Svatko ima pravo na poštovanje svoga privatnog i obiteljskog života, doma i prepiske.

2. Javne vlasti se ne smiju miješati u ostvarivanje ovog prava osim ako to nije sukladno zakonu i neophodno u demokratskom društvu u interesima nacionalne sigurnosti, javne sigurnosti ili gospodarske dobrobiti zemlje, radi sprječavanja nereda ili kriminala, radi zaštite zdravlja ili morala, ili radi zaštite prava i sloboda drugih.

52. Apelantica smatra da joj je odlukama izvršnog suda kojima je određen međusobni kontakt tražitelja izvršenja i maloljetnog djeteta povrijeđeno pravo na porodični život. U svezi s tim, Ustavni sud podsjeća da se iz članka 8. Europske konvencije ne može izvući prioritet za bilo kojeg od dva roditelja, a svaka odluka oko davanja starateljstva nad djecom podrazumijeva miješanje u pravo na poštovanje porodičnog života jednog ili oba roditelja (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-77/17 od 15. veljače 2017. godine, točka 30, dostupna na www.ustavnisud.ba). Imajući u vidu navedeno, te okolnost da je ranije u brakorazvodnoj parnici odlučeno da će maloljetno dijete živjeti s apelanticom, kao i to da je u izvršnom postupku osporenim odlukama određen način viđanja maloljetnog djeteta sa tražiteljem izvršenja, pri čemu je apelantica obvezana da osigura prisustvo maloljetnog djeteta organiziranim kontaktima, Ustavni sud smatra da su navodi o kršenju prava na porodični život iz članka II/3.(f) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 8. Europske konvencije, neutemeljeni. Pri tome Ustavni sud ukazuje da je u datim okolnostima prevagnuo interes maloljetnog djeteta koje ima pravo održavati osobne odnose i neposredne kontakte s tražiteljem izvršenja tj. s roditeljem s kojim ne živi.

Ostali navodi

53. Apelantica se pozvala i na povredu prava da se ne bude podvrgnuto mučenju niti nečovječnom ili ponižavajućem tretmanu ili kazni iz članka II/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 3. Europske konvencije. Imajući u vidu da se u izvršnom postupku odlučivalo o održavanju međusobnih kontakata tražitelja izvršenja i maloljetnog djeteta, Ustavni sud smatra da u okolnostima konkretnog slučaja ne postoji ništa što bi ukazivalo da se konkretni postupak može dovesti u svezu s garancijama ovog prava. Stoga, Ustavni sud navode o povredi ovog prava smatra neutemeljenim.

VII.Zaključak

54. Ustavni sud zaključuje da ne postoji kršenje prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije budući da su sudovi u osporenim odlukama dali jasne razloge za odlučenje, koji razlozi, nasuprot apelantičinim navodima ne upućuju na zaključak o proizvoljnosti osporenih odluka niti na zaključak o povredi načela nepristranosti suda i prava na obrazloženu odluku.

55. Ustavni sud također zaključuje da ne postoji kršenje prava na porodični život iz članka II/3. (f) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 8. Europske konvencije, s obzirom na to da je već ranije maloljetno dijete povjereno apelantici na brigu i odgoj, a u osporenom izvršnom postupku je određen način ostvarivanja kontakata tražitelja izvršenja i maloljetnog djeteta.

56. Na temelju članka 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

57. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije neophodno posebno razmatrati apelantičin zahtjev za donošenje privremene mjere.

58. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o meritumu u predmetu AP-3716/22 (A.V. i mldb. H.V.) | Sudska praksa | Aktio