Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu U-3/24 (K. A.)
Odluka donesena 30. 05. 2024.
- Privremena mjera - usvojena
- Državno vlasništvo
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Seada Palavrić, Ledi Bianku, Helen Keller, Angelika Nußberger
Citirani propisi
- Odluka kojom se donosi zakon o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom Bosne i Hercegovine · čl. 1
- Odluka kojom se donose izmjene i dopune Zakona o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom Bosne i Hercegovine · čl. 1
- Odluka o izmjenama i dopunama Zakona o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom Bosne i Hercegovine · čl. 1
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 64
- Odluka o izmjeni pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 64
Predmeti (1)
U-3/24
Ocjena ustavnosti
Odluka o privremenoj mjeri
30. 05. 2024.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj U-3/24, rješavajući zahtjev Kemala Ademovića, predsjedavajućeg Doma naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. st. (1) i (4) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik BiH“ br. 94/14 i 47/23), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Mirsad Ćeman, potpredsjednik Helen Keller, potpredsjednica Seada Palavrić, sutkinja Angelika Nußberger, sutkinja Ledi Bianku, sudija na sjednici održanoj 30. maja 2024. godine donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Usvaja se zahtjev Kemala Ademovića, predsjedavajućeg Doma naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, za donošenje privremene mjere.
Privremeno se stavlja van pravne snage Odluka o promjeni namjene šumskog zemljišta i privremenom korištenju šumskog zemljišta u druge namjene Vlade Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 89/23 i 100/23).
Ova odluka stupa na snagu odmah i proizvodi pravno djelovanje do donošenja konačne odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine o podnesenim zahtjevima.
Odluku objaviti u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine”, „Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine”, „Službenom glasniku Republike Srpske” i u „Službenom glasniku Brčko distrikta Bosne i Hercegovine“.
Obrazloženje
1. Kemal Ademović, predsjedavajući Doma naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: podnosilac zahtjeva), podnio je 4. marta 2024. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zahtjev za ocjenu ustavnosti Odluke o promjeni namjene šumskog zemljišta i privremenom korištenju šumskog zemljišta u druge namjene Vlade Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 89/23 i 100/23; u daljnjem tekstu: Odluka).
2. Podnosilac zahtjeva je, na osnovu člana 64. Pravila Ustavnog suda, podnio i zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud privremeno stavio van pravne snage Odluku do donošenja konačne odluke Ustavnog suda.
Relevantne činjenice
3. Visoki predstavnik za Bosnu i Hercegovinu (u daljnjem tekstu: visoki predstavnik) proglasio je Zakon o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom BiH, koji je kasnije dopunjavao („Službeni glasnik BiH“ br. 18/05, 29/06, 85/06, 32/07, 41/07, 74/07, 99/07, 58/08 i 22/22; u daljnjem tekstu: Zakon o zabrani raspolaganja). Istovremeno s tim zakonom, visoki predstavnik je proglasio i dva entitetska zakona kojim se zabranjuje raspolaganje državnom imovinom. Na području Federacije BiH proglašen je Zakon o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom Federacije BiH („Službeni glasnik BiH“ br. 20/05, 17/06, 62/06, 40/07, 70/07, 94/07 i 41/08).
4. Zakonom o zabrani raspolaganja zabranjeno je raspolaganje državnom imovinom koju, između ostalog, predstavljaju šume i šumsko zemljište, za koje je Ustavni sud Bosne i Hercegovine utvrdio da predstavljaju državnu imovinu u svojim odlukama u predmetima br. U-9/19 i U-4/21 (član 1). Također, u tom zakonu je navedeno da se pod raspolaganjem smatra direktni ili indirektni prenos vlasništva. Zatim je navedeno da bez obzira na odredbe bilo kojeg drugog zakona ili propisa, državnom imovinom može raspolagati isključivo Bosna i Hercegovina kao njen titular u skladu s odredbama tog zakona, te da su ništavni svaki odluka, akt, ugovor ili bilo koji drugi pravni instrument kojim se raspolaže imovinom iz člana 1. tog zakona suprotno odredbama tog zakona (član 2). Predviđena je mogućnost da Komisija za državnu imovinu, na prijedlog zainteresirane strane, odluči da određenu imovinu izuzme od privremene zabrane raspolaganja (član 3. stav 2). Konačno, propisano je da privremena zabrana raspolaganja ostaje na snazi do stupanja na snagu zakona na državnom nivou kojim se uređuju prava vlasništva i upravljanja državnom imovinom.
5. Odlukom Ustavnog suda broj U-4/21 od 23. septembra 2021. godine (tač. 39. i 40, dostupna na www.ustavnisud.ba) utvrđeno je da „državna imovina (imovina države BiH) obuhvata (i) šume i šumsko zemljište“ i da Bosna i Hercegovina kao titular državne imovine ima pravo nastaviti da regulira tu imovinu.
6. Vlada Federacije Bosne i Hercegovine je 15. novembra 2023. godine donijela Odluku kojom je regulirala pitanja promjene namjene šumskog zemljišta te privremenog korištenja šumskog zemljišta. Nakon toga, Vlada FBiH je 22. decembra 2023. godine donijela Odluku o izmjeni Odluke o promjeni namjene šumskog zemljišta i privremenom korištenju zemljišta u druge namjene. Navodi iz zahtjeva
7. Podnosilac zahtjeva smatra da je Odluka suprotna odredbama čl. I/2, II/3.k), III/3.b) i IV/4.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članu 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
8. Argumentirajući ove navode, podnosilac zahtjeva najprije navodi da osporena odluka predstavlja opći akt i da je Ustavni sud nadležan za ocjenu ustavnosti, te smatra da postoji spor između Bosne i Hercegovine i Federacije BiH jer bi provođenje te odluke moglo imati štetne posljedice po imovinu Bosne i Hercegovine. Podnosilac zahtjeva dalje navodi da Vlada FBiH nije imala ustavni osnov za reguliranje pitanja državne imovine i da je postupila protivno odredbama Zakona o zabrani raspolaganja i entitetskim zakonima kojima se zabranjuje raspolaganje državnom imovinom za područje Federacije Bosne i Hercegovine. Također, podnosilac zahtjeva smatra da je na taj način Vlada FBiH postupila protivno velikom broju odluka Ustavnog suda (U-1/11, U-8/19, U-9/19, U-16/20, U-4/21 i U-10/22) u kojima je zauzet stav da je pitanje državne imovine u isključivoj nadležnosti države Bosne i Hercegovine i njenih tijela vlasti i da entiteti nemaju pravo raspolaganja državnom imovinom.
9. U tom pogledu, podnosilac zahtjeva smatra da promjena namjene šumskog zemljišta predstavlja čin raspolaganja državnom imovinom. Navodi da takvu radnju može preduzeti samo vlasnik i da odluku o tome ne mogu donositi entitetski organi već isključivo institucije Bosne i Hercegovine, odnosno Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Parlamentarna skupština). Zatim je ukazao na sadržaj člana 5. Odluke kojim je propisano da se naknada za promjenu namjene šumskog zemljišta uplaćuje kao namjenski prihod budžeta Federacije BiH. U vezi s tim, podnosilac zahtjeva navodi da iz činjenice da entiteti nemaju pravo raspolaganja proizlazi i da ne mogu jednostrano raspolagati finansijskim koristima od te imovine, već da to pitanje može regulirati samo Parlamentarna skupština u skladu s nadležnošću iz člana IV/4.b) Ustava BiH. Osim toga, podnosilac zahtjeva smatra da činjenica da je u članu IV/2 Odluke navedeno da zahtjev za promjenu namjene može podnijeti samo ovlašteni organ države Bosne i Hercegovine ne umanjuje neusklađenost osporene odluke s Ustavom Bosne i Hercegovine zbog toga što Vlada FBiH nije bila nadležna da regulira ta pitanja.
10. Podnosilac zahtjeva zatim ukazuje i da su neustavne odredbe Odluke kojima je propisana mogućnost davanja šumskog zemljišta na privremeno korištenje u druge namjene. U tom pogledu navodi da je članom VII.2) Odluke predviđena mogućnost korištenja šumskog zemljišta za druge namjene na zahtjev koncesora, koncesionara ili investitora. U vezi s tim, upućuje na Odluku Ustavnog suda broj U-16/20 iz koje proizlazi da je za donošenje odluke o dodjeli koncesija na državnoj imovini i rješavanje sporova koji nastaju po tom pitanju nadležna Komisija za koncesije Bosne i Hercegovine (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj U-16/20 od 16. jula 2021. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). Zbog toga smatra da se osporenim normama nastoji direktno ili indirektno raspolagati državnom imovinom, bez bilo kakve saglasnosti vlasnika imovine odnosno države i njenih institucija. U tom pogledu je ukazao da je Odlukom o izmjeni i dopuni Odluke brisan dio odredbe koji se odnosi na saglasnost Pravobranilaštva Bosne i Hercegovine prilikom davanja na privremeno korištenje. Prema mišljenju podnosioca zahtjeva, na taj način Vlada FBiH je pokazala jasnu namjeru da odlučuje o raspolaganju državnom imovinom bez saglasnosti i bez znanja njenog titulara, što je suprotno osnovnim pravnim načelima. Osim toga, podnosilac zahtjeva smatra da su neustavne i odredbe člana VII.3) i 4) Odluke kojima je propisano određivanje naknade za korištenje te davanje dozvole za korištenje šumskog zemljišta. U tom pogledu smatra da je Parlamentarna skupština jedina ovlaštena da odlučuje o raspodjeli sredstava koja bi se odnosila na naknadu za koncesiju, te da entitetski ministar ili organi ne mogu biti nadležni za donošenje dozvole za korištenje šumskog zemljišta. Naposljetku, podnosilac zahtjeva smatra da se osporenom odlukom titularu državne imovine onemogućava vršenje vlasničkih prava, što predstavlja kršenje člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine.
Navodi iz zahtjeva za donošenje privremene mjere
11. Podnosilac zahtjeva navodi da se osporenom odlukom omogućava raspolaganje državnom imovinom, i to na način da se vrši promjena namjene zemljišta iz šumskog u građevinsko zemljište, što bi moglo imati nesagledive posljedice po pravnu prirodu takvog zemljišta te bi mogla nastati šteta koja bi se teško mogla otkloniti. Također, smatra da bi na taj način došlo do kršenja Zakona o zabrani raspolaganja i da bi to predstavljalo kršenje odluka visokog predstavnika. Istovremeno, podnosilac zahtjeva smatra da bi se na taj način omogućilo neovlaštenim organima da izdaju dozvole za korištenje državne imovine bez bilo kakve saglasnosti ili znanja titulara vlasništva, odnosno države Bosne i Hercegovine. To bi imalo, kako se navodi, nesagledive posljedice za pravnu sigurnost i budućnost te imovine. Osim toga, podnosilac zahtjeva smatra da bi došlo i do kršenja odluka Ustavnog suda, te narušavanja načela ustavnosti, državnosti, suverenosti, teritorijalnog integriteta, stabilnosti i napretka Bosne i Hercegovine. Naposljetku, podnosilac zahtjeva navodi da se ne trebaju zanemariti ni finansijski aspekti iz Odluke jer bi entitetu Federacija BiH i kantonima pripadali prihodi koji bi trebali pripadati Bosni i Hercegovini i koristiti se za finansiranje rada institucija i izvršavanje međunarodnih obaveza.
Relevantni propisi
12. Odluka o promjeni namjene šumskog zemljišta i privremenom korištenju šumskog zemljišta u druge namjene („Službene novine FBiH“ br. 89/23 i 100/23) Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji glasi:
I.
(1) Ovom odlukom regulira se način promjene namjene šumskog zemljišta i privremenom korištenju šumskog zemljišta u druge namjene.
(2) U smislu odredbi ove odluke, pod imovinom države Bosne i Hercegovine smatra se imovina koja je kao takva utvrđena u članu 1. stav (2) Zakona o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", br. 18/05, 29/06, 85/06, 32/07, 41/07, 74/07, 99/07, 58/08 i 22/22) bez obzira na trenutni upis vlasnika u odjeljku B zemljišnoknjižnog uloška.
(3) Ovom odlukom ne regulira se vlasništvo niti druga stvarna prava na nekretninama i zakup nekretnina.
III.
Dozvola za promjenu namjene šumskog zemljišta izdaje se u formi rješenja, koje donosi Federalni ministar poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva (u daljnjem tekstu: federalni ministar) uz prethodno mišljenje kantonalnog ministarstva nadležnog za šumarstvo (u daljnjem tekstu: kantonalno ministarstvo) i mišljenje Federalne uprave za šumarstvo.
IV. stav (2) (2) Zahtjev za promjenu namjene šumskog zemljišta koje je vlasništvo države Bosne i Hercegovine može podnijeti samo ovlašteni organ države Bosne i Hercegovine.
V.
(1) Rješenjem kojim se dozvoljava promjena namjene zemljišta nalaže se investitoru da uplati naknadu za promjenu namjene šumskog zemljišta, čija vrijednost se određuje u visini troškova podizanja i održavanja novih šuma na površini koja ne može biti manja od površine kojoj se mijenja namjena i tržišnoj vrijednosti drveta koja se dobije sječom.
(2) Naknadu obračunava stručna komisija koju formira kantonalno ministarstvo, a uplaćuje se kao namjenski prihod Budžeta Federacije Bosne i Hercegovine za zaštitu, unapređenje i podizanje novih šuma i za ruralni razvoj u iznosu od 40% (četrdeset procenata), odnosno namjenski prihod budžeta kantona u iznosu od 60% (šezdeset procenata).
VII.
(1) Šumsko zemljište može se, osim za gospodarenje šumama, privremeno koristiti za druge planirane namjene, i to:
a) u svrhu eksploatacije mineralnih sirovina i drugih prirodnih bogatstava, u periodu trajanja koncesionog ugovora;
b) u svrhu korištenja obnovljivih izvora energije u periodu trajanja koncesionog ugovora;
c) u svrhu obavljanja sportsko-turističke djelatnosti u periodu trajanja koncesionog ugovora;
d) za postavljanje/izgradnju GSM baznih stanica, vodovoda, oborinskih, otpadnih, gasnih, toplovodnih, elektro i telekomunikacijskih vodova;
(2) Koncesor, koncesionar ili investitor iz stava (1) ove tačke može podnijeti zahtjev kantonalnom ministarstvu za korištenje šumskog zemljišta za druge namjene ukoliko je to predviđeno planom prostornog uređenja, a uz zahtjev se prilaže, pored dokumentacije iz tačke IV. ove odluke, za tač. a), b) i c) iz stava (1) ove tačke i ugovor o koncesiji. Izuzetno, za tačku d) iz stava (1) ove tačke ne prilaže se izvod iz plana prostornog uređenja. Za tačku d) prilaže se i GSM licenca za bazne stanice i dokaz o pravu korištenja zemljišta.
(3) Nakon što je dostavljena kompletna dokumentacija, kantonalno ministarstvo formira komisiju iz tačke V. ove odluke radi obračuna naknade iz stava (5) ove tačke te svu dokumentaciju, zajedno sa svojim mišljenjem, dostavlja Federalnom ministarstvu poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva.
(4) Dozvola za korištenje šumskog zemljišta za svrhe iz stava (1) ove tačke izdaje se u formi rješenja, koje donosi federalni ministar uz prethodno mišljenje Federalne uprave za šumarstvo.
(5) Zbog umanjenja ekoloških i ekonomskih funkcija šume, rješenjem kojim se dozvoljava korištenje šumskog zemljišta za svrhe iz stava (1) ove tačke nalaže se investitoru da uplati naknadu čija vrijednost se određuje u visini troškova podizanja i održavanja novih šuma na površini koja ne može biti manja od površine koja se daje za korištenje u druge svrhe i tržišnoj vrijednosti drveta koja se dobije sječom.
(6) Naknadu iz stava (5) ove tačke obračunava stručna komisija koju formira kantonalno ministarstvo, a uplaćuje se kao namjenski prihod Budžeta Federacije Bosne i Hercegovine za zaštitu, unapređenje i podizanje novih šuma i za ruralni razvoj u iznosu od 40% (četrdeset procenata), odnosno namjenski prihod budžeta kantona u iznosu od 60% (šezdeset procenata).
VIII. stav (1) (1) Nakon isteka ugovora o koncesiji, osoba koja je dobila rješenje iz tačke VII. ove odluke dužna je izvršiti rekultivaciju-pošumljavanje zemljišta na površini na kojoj je koristila zemljište u druge namjene.
13. Pri ispitivanju osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud polazi od odredbi člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. st. (1) i (4) Pravila Ustavnog suda.
14. Član VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud će podržavati ovaj Ustav.
a) Ustavni sud je jedini nadležan da odlučuje o bilo kojem sporu koji se javlja po ovom Ustavu između dva entiteta, ili između Bosne i Hercegovine i jednog ili oba entiteta, te između institucija Bosne i Hercegovine, uključujući ali ne ograničavajući se na to:
- Da li je odluka entiteta da uspostavi poseban paralelan odnos sa susjednom državom u skladu sa ovim Ustavom, uključujući i odredbe koje se odnose na suverenitet i teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine.
- Da li je bilo koja odredba ustava ili zakona jednog entiteta u skladu sa ovim Ustavom.
Sporove može pokrenuti član Predsjedništva, predsjedavajući Vijeća ministara, predsjedavajući, ili njegov zamjenik, bilo kojeg doma Parlamentarne skupštine; jedna četvrtina članova/delegata bilo kojeg doma Parlamentarne skupštine, ili jedna četvrtina članova bilo kojeg doma zakonodavnog organa jednog entiteta.
15. Član 64. st. (1) i (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
(1) Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.
[...] (4) Postupak za donošenje privremene mjere je hitan, a odluka kojom se usvaja zahtjev za donošenje privremene mjere je obavezujuća do donošenja konačne odluke Ustavnog suda.
[...]
16. Ustavni sud podsjeća da je član 64. Pravila Ustavnog suda primjenjiv u slučajevima u kojima Ustavni sud ocijeni, na osnovu razloga i dokaza o opravdanosti dostavljenih uz zahtjev za donošenje privremene mjere, da je to u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka, odnosno da bi mogle nastati neotklonjive štetne posljedice.
17. Ustavni sud smatra da je podnosilac zahtjeva navodima iz zahtjeva i dokazima uz zahtjev učinio izvjesnim da se sporna odluka odnosi na šumu i šumsko zemljište koji su državno vlasništvo, kako to proizlazi iz Odluke Ustavnog suda broj U-4/21 od 23. septembra 2021. godine. Nadalje, Ustavni sud ima u vidu da je podnosilac zahtjeva iznio niz argumenata koji prima facie idu u prilog zahtjevu za donošenje privremene mjere u konkretnom slučaju. Naime, Ustavni sud zapaža da se pitanje promjene namjene zemljišta i pitanje davanja na privremeno korištenje šumskog zemljišta za druge namjene odnose na pitanja koja su bliska pitanju raspodjele državnih šuma i šumskog zemljišta kao državne imovine. Zbog toga se u ovom predmetu postavlja pitanje da li je i u kojoj mjeri Vlada FBiH mogla regulirati takva pitanja bez zadiranja u vlasnička prava države Bosne i Hercegovine da odlučuje o pitanjima raspolaganja i raspodjele šuma i šumskog zemljišta kao državne imovine. Cijeneći iznesene argumente, Ustavni sud smatra da u ovoj fazi postupka postoji dovoljno razloga koji ukazuju na to da bi provođenje sporne odluke, prije nego što Ustavni sud odluči o podnesenom zahtjevu, imalo ozbiljne i neotklonjive štetne posljedice, tako da je donošenje privremene mjere u interesu stranaka i pravilnog vođenja postupka.
18. U smislu člana 64. stav (4) Pravila Ustavnog suda, Odluka o privremenoj mjeri proizvodi pravno djelovanje do donošenja konačne odluke Ustavnog suda.
19. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
20. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kojem slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu podnesenog zahtjeva.
21. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić