Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1481/24 (Stambena zadruga "BOSNA" p.o. Sarajevo)
Odluka donesena 19. 09. 2024.
- Nema povrede
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Izvršni postupak
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Seada Palavrić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1481/24
Apelacija
Odluka o dopustivosti
19. 09. 2024.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nußberger i sudije Mirsad Ćeman, Helen Keller, Ledi Bianku i Marin Vukoja, na sjednici održanoj 19. septembra 2024. godine, u predmetu broj AP-
1481/24, rješavajući apelaciju koju je podnijela Stambena zadruga „Bosna“ p.o. Sarajevo, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h) i stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela Stambena zadruga „Bosna“ p.o. Sarajevo protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Ip 765729 22 Pž od 17. januara 2024. godine u odnosu na navode o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i povredi prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela Stambena zadruga „BOSNA“ p.o. Sarajevo protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Ip 765729 22 Pž od 17. januara 2024. godine u odnosu na navode o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Stambena zadruga „Bosna“ p.o. Sarajevo (u daljnjem tekstu: apelantica) podnijela je 8. aprila 2024. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 Ip 765729 22 Pž od 17. januara 2024. godine i Rješenja Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 Ip 765729 19 Ip od 31. maja 2019. godine. Također, apelantica je podnijela zahtjev za donošenje privremene mjere kojom je tražila da joj se odblokiraju transakcijski računi do donošenja konačne odluke Ustavnog suda.
2. Rješenjem Općinskog suda od 14. juna 2022. godine odbijen je apelanticin prigovor izjavljen na rješenje o izvršenju tog suda od 31. maja 2019. godine, slijedom čega je rješenje o izvršenju ostavljeno na snazi. Rješenjem Kantonalnog suda od 17. januara 2024. godine odbijena je apelanticina žalba i potvrđeno je prvostepeno rješenje.
3. U obrazloženju osporenog rješenja Kantonalni sud je naveo da je tokom postupka utvrđeno da je na osnovu izvršne isprave – presude Općinskog suda od 29. januara 2016. godine, koja je djelimično preinačena presudom Kantonalnog suda od 14. septembra 2016. godine, po prijedlogu tražioca izvršenja (Elektronski računarski centar zdravstva i penzijskog osiguranja, Sarajevo), protiv apelantice kao izvršenika određeno izvršenje na način pobliže naznačen u navedenom prijedlogu. Također, utvrđeno je da su navedene presude preinačene presudom Vrhovnog suda od 16. maja 2017. godine u dijelu zakonskih zateznih kamata. Pri tome, utvrđeno je da je apelantica isticala da navedene presude nisu podobne za izvršenje, pri čemu je predlagala obustavu izvršenja.
4. U vezi s tim, Kantonalni sud je naveo da je prvostepeni sud pravilno primijenio odredbe Zakona o izvršnom postupku kada je utvrdio da apelanticini prigovori ne predstavljaju razloge koji mogu dovesti do sprečavanja izvršenja u smislu člana 47. tog zakona. Naime, ukazao je da je u konkretnom slučaju predmet izvršenja novčano potraživanje iz navedenih presuda koje su pravomoćne i izvršne, pri čemu predstavljaju izvršne isprave podobne za izvršenje u smislu člana 23. Zakona o izvršnom postupku. Također, ukazao je da, prema odredbi člana 22. Zakona o izvršnom postupku, sud određuje izvršenje na osnovu izvršne isprave ili vjerodostojne isprave. Pri tome, istakao je da je sud dužan postupiti po navedenoj ispravi tako da omogući prinudnu naplatu utvrđenog novčanog potraživanja, te da nema ovlaštenja cijeniti pravilnost i zakonitost sudske odluke. Imajući to u vidu, Kantonalni sud je ukazao da je prvostepeni sud, cijeneći princip formalnog legaliteta, odredio izvršenje u skladu s izvršnom ispravom koja je podobna za izvršenje u smislu čl. 22. i 23. stav (1) tačka 2) u vezi sa članom 25. Zakona o izvršnom postupku budući da izvršna isprava nije izgubila svoju djelotvornost te predstavlja osnov izvršenja.
5. Apelantica se pozvala na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelantica, u suštini, ponavlja navode koje je iznosila i tokom postupka pred redovnim sudovima, te smatra da su redovni sudovi pri donošenju osporenih odluka pogrešno utvrdili činjenično stanje i pogrešno primijenili relevantne propise. Naročito osporava presude na osnovu kojih je određeno izvršenje, pri čemu ističe da nisu podobne za izvršenje. Osim toga, apelantica se pozvala na povredu prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) i stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: b)Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) i stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom; (4)Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
Ratione materiae u odnosu na navode o povredi prava na pravično suđenje i prava na djelotvoran pravni lijek
7. Ustavni sud ukazuje da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku u kojem apelantica ima svojstvo izvršenika, te se stoga postavlja pitanje primjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Naime, Ustavni sud podsjeća na svoj principijelan stav o neprimjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije na izvršni postupak u situaciji kada apelaciju podnosi izvršenik, odnosno lice protiv kojeg se provodi izvršenje. Međutim, Ustavni sud isto tako podsjeća na svoj stav da je član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine te član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv u situaciji kada se u izvršnom postupku utvrđuju nova građanska prava i obaveze (vidi Ustavni sud, Odluka broj U-
21/02 od 26. marta 2004. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba).
8. Ustavni sud primjećuje da se u konkretnom postupku u kojem je donesena osporena odluka odlučivalo o ispunjenosti zakonskih uvjeta da se protiv apelantice provede prinudno izvršenje na osnovu pravomoćne presude. Ustavni sud ukazuje da u tom postupku nisu utvrđivana apelanticina „nova građanska prava ili obaveze“, već da su ona utvrđena izvršnom ispravom. Stoga, Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju apelantica ne uživa zaštitu i garancije iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa je apelacija u tom dijelu ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine.
9. Imajući u vidu da su apelanticini navodi o kršenju člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni s Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ukazuje da su stoga i navodi o kršenju prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije (kao akcesornog prava) u vezi s pravom na pravično suđenje također ratione materiae inkompatibilni s Ustavom Bosne i Hercegovine
Prima facie u odnosu na navode o povredi prava na imovinu
10. Ustavni sud podsjeća da u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta mora utvrditi, između ostalog, i jesu li ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj praksi i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koja štiti Ustav Bosne i Hercegovine i te povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji s dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Abedin Smajić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 16. januara 2018. godine, predstavka broj 48657/16, tačka 43, Khudunts protiv Azerbejdžana, presuda od 26. februara 2019. godine, tačka 32. i Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine, tačka 9, dostupna na www.ustavnisud.ba), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Evropski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, predstavka broj 5503/02, tačka 21. i Dumlu protiv Turske, odluka od 20. aprila 2021. godine, predstavka broj 65159/17, tačka 27), kao i kada se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine (vidi Evropski sud, Spasoje Lukić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, odluka o dopustivosti od 18. novembra 2008. godine, predstavka broj 34379/03).
11. U vezi s navodima o kršenju prava na imovinu, Ustavni sud ukazuje da se u konkretnom slučaju nesporno radi o miješanju u apelanticino pravo na imovinu koje je propisano „zakonom“ i koje služi zakonitom cilju u javnom interesu, a to je provođenje postupka prinudnog namirenja potraživanja na osnovu izvršne isprave u situaciji kad izvršenik dobrovoljno ne ispuni utvrđenu obavezu u smislu člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da apelantica ne navodi bilo kakve razloge zbog kojih bi ovakva odluka predstavljala neproporcionalno miješanje u njeno pravo na imovinu, odnosno predstavljalo prevelik teret. Ustavni sud naročito primjećuje da je Kantonalni sud utvrdio da je izvršenje određeno na osnovu izvršne isprave koja je podobna za izvršenje u skladu sa čl. 22 i 23. Zakona o izvršnom postupku. Ustavni sud također podsjeća da postoji nesumnjiva obaveza izvršenja pravomoćnih sudskih odluka, te da se samo paušalnim pozivanjem na pravo na imovinu takva obaveza ne može izbjeći. Zbog toga, Ustavni sud smatra da ništa ne ukazuje da je osporenim odlukama na apelanticu stavljen neproporcionalno težak teret. Stoga su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
12. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) i stav (4) Pravila Ustavnoga suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine, odnosno ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
13. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije neophodno posebno razmatrati apelanticin zahtjev za donošenje privremene mjere.
14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Seada Palavrić