Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1435/23 (Općina Novi Grad Sarajevo)
Odluka donesena 19. 06. 2024.
- Ponavljanje postupka
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Seada Palavrić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1435/23
Apelacija
Odluka o dopustivosti
19. 06. 2024.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Mirsad Ćeman, Helen Keller, Ledi Bianku i Marin Vukoja, na sjednici održanoj 19. juna 2024. godine, u predmetu broj AP-1435/23, rješavajući apelaciju Općine Novi Grad Sarajevo, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Općine Novi Grad Sarajevo podnesena protiv Rješenja Okružnog suda u Bijeljini broj 80 0 O 116900 22 Gž od 13. februara 2023. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Općina Novi Grad Sarajevo (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupa Općinsko pravobranilaštvo, podnijela je 23. marta 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 80 0 O 116900 22 Gž od 13. februara 2023. godine.
2. U postupku, u kojem je doneseno osporeno rješenje Okružnog suda, odbačeni su kao nedopušteni apelantičina žalba i prijedlog za obnovu ostavinskog postupka pravosnažno okončanog rješenjem Osnovnog suda u Bijeljini od 25. maja 2022. godine, te je apelantica upućena da svoja prava ostvaruje u parničnom postupku. U obrazloženju osporene odluke Okružni sud je naveo da se, nakon pravosnažnosti rješenja o nasljeđivanju, zaostavština ne može ponovo raspravljati, niti se taj postupak može ponoviti. Stoga, zaključio je da apelantica svoja prava može ostvariti isključivo u parničnom postupku shodno odredbama čl. 140. i 141. Zakona o vanparničnom postupku.
3. Apelantica se pozvala na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Osim toga, ukazuje na povredu prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, te na povredu čl. III/2.c) i III/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine.
4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
5. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
6. Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
7. S obzirom na apelantičin pravni status, Ustavni sud podsjeća da, prema ustaljenoj praksi Ustavnog suda, državni organi i javna vlast, kao učesnici sudskih postupaka, uživaju garancije prava na pravičan postupak i prava na imovinu iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine (vidi, Ustavni sud, Odluke o dopustivosti i meritumu br. AP-39/03 od 27. februara 2004. godine, tač. 14. i 15. i AP-3444/19 od 7. aprila 2021. godine, tačka 28, objavljene na www.ustavnisud.ba). Međutim, primjenljivi standardi su isti.
8. Ustavni sud podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi jasno ukazao da je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv kada se radi o odlučivanju o „građanskim pravima i obavezama“ ili kada je odluka koja je u postupku donesena odlučujuća za utvrđivanje „građanskih prava i obaveza“ (vidi, Ustavni sud, između ostalih, odluke o dopustivosti br. AP-739/07 od 17. septembra 2009. godine, AP-766/12 od 22. oktobra 2013. godine i AP-1466/16 od 22. marta 2017. godine, dostupne na web-stranici Ustavnog suda, www.ustavnisud.ba). Ustavni sud ukazuje da su u konkretnom postupku apelantičina žalba i prijedlog za ponavljanje postupka odbačeni, iz čega slijedi da se u konkretnom slučaju odlučivalo samo o procesnim pitanjima, tj. procesnoj dopustivosti žalbe i prijedloga. S obzirom na to, Ustavni sud ukazuje da se osporenom odlukom nije odlučivalo o apelantičinim „građanskim pravima i obavezama“ u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine. Također, Ustavni sud zaključuje da se nije odlučivalo ni o apelantičinom pravu na „imovinu“ u smislu člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine, već samo o procesnom pitanju.
9. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud zaključuje da član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, te član II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine nisu primjenjivi u konkretnom slučaju, pa slijedi da su apelantičini navodi u vezi sa povredom prava na pravično suđenje i prava na imovinu ratione materie inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Seada Palavrić