Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-745/23 (E. N. i drugi)
Odluka donesena 11. 07. 2024.
- Nema povrede
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 14. EK i član II/4. Ustava BiH (Zabrana diskriminacije)
- Član 13. EK (Pravo na djelotvoran pravni lijek)
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Prava iz radnog odnosa
- Radni spor
- Kolektivni ugovor
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Seada Palavrić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-745/23
Apelacija
Odluka o dopustivosti
11. 07. 2024.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nußberger i sudije Mirsad Ćeman, Helen Keller, Ledi Bianku i Marin Vukoja, na sjednici održanoj 11. jula 2024. godine, u predmetu broj AP-745/23, rješavajući apelacije koje su podnijeli Edin Nanić i drugi, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:
Edin Nanić, Senad Šahinović, Sabaheta Alešević, Emira Kazić, Ismeta Čizmić, Sadeta Prošić i Lejla Karajković protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 545639 17 Rsž od 23. maja 2022. godine, N. P. protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 551905 18 Rsž od 16. novembra 2022. godine, G. L., V. B. i DŽ. J. protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 Rs 370271 21 Rsž od 9. decembra 2022. godine, F. B. protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 548809 18 Rsž od 10. novembra 2022. godine, Franjo Grabovac, Sanja Kolenda, Enes Leko i Nermina Sitnić protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 556859 18 Rsž od 9. januara 2023. godine, Marija Batinić, Safet Tekešić, Merima Gledilo, Besima Kadunić i Sadika Brčić protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 557136 18 Rsž od 11. aprila 2023. godine, Jasmin Hadžimešić, Zelkida Starhonić, Ifet Starhonić, Haris Delizaimović i Elvedin Mirvić protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 596976 18 Rsž od 7. jula 2023. godine, Manda Šarić, Filip Križanac, Kata Kovač, Pavo Bandić i Enver Kozarić protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 556864 18 Rsž od 18. jula 2023. godine, Refik Lušija protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 558039 Rsž od 20. juna 2023. godine i Safet Kurtović, Maida Karabeg, Islam Haznadarević, Ivan Protuđer i Midhad Mešan protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 557132 18 Rsž od 5. oktobra 2023. godine zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.
OBRAZLOŽENJE
1. AP-745/23
1. Edin Nanić, Senad Šahinović, Sabaheta Alešević, Emira Kazić, Ismeta Čizmić, Sadeta Prošić i Lejla Karajković (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Sead Festić, advokat iz Sarajeva, podnijeli su 15. februara 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 65 0 Rs 545639 22 Rev od 16. januara 2023. godine i Presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 Rs 545639 17 Rsž od 23. maja 2022. godine.
2. Ustavni sud je prethodno, Odlukom o dopustivosti i meritumu broj AP-2151/22 od 18. oktobra 2022. godine, odbacio kao preuranjenu apelaciju koju su apelanti podnijeli protiv presude Kantonalnog suda. Imajući u vidu da je rješenjem Vrhovnog suda od 16. januara 2023. godine odbačena kao nedopuštena revizija apelanata, te da kao takva ne predstavlja djelotvoran pravni lijek, Ustavni sud ukazuje da je navedena presuda Kantonalnog suda konačna odluka u konkretnom postupku.
2. AP-841/23
3. N. P. (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupa Ibro Nezić, advokat iz Konjica, podnijela je 21. februara 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 Rs 551905 18 Rsž od 16. novembra 2022. godine i Presude Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 551905 16 Rs 0d 12. februara 2018. godine. Apelantica je 1. juna 2023. godine dopunila apelaciju tako što je dostavila Rješenje Vrhovnog suda broj 65 0 Rs 551905 23 Rev od 23. marta 2023. godine kojim je odbačena apelanticina revizija protiv navedene presude Kantonalnog suda.
4. Imajući u vidu da je rješenjem Vrhovnog suda apelanticina revizija odbačena kao nedopuštena, te da kao takva ne predstavlja djelotvoran pravni lijek, Ustavni sud ukazuje da je presuda Kantonalnog suda konačna odluka u konkretnom postupku.
3. AP-899/23
5. G. L., V. B. i DŽ. J. (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Sanjin Bandović, advokat iz Živinica, podnijeli su 23. februara 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 32 0 Rs 370271 21 Rsž od 9. decembra 2022. godine i Presude Općinskog suda u Tuzli broj 32 0 Rs 370271 19 Rs od 21. maja 2021. godine.
4. AP-1126/23
6. F. B. (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupa Ibro Nezić, advokat iz Konjica, podnijela je 3. marta 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 Rs 548809 18 Rsž od 10. novembra 2022. godine. Apelantica je 1. juna 2023. godine dopunila apelaciju tako što je dostavila Rješenje Vrhovnog suda broj 65 0 Rs 548809 22 Rev od 21. marta 2023. godine.
7. Imajući u vidu da je rješenjem Vrhovnog suda apelanticina revizija odbačena kao nedopuštena, te da kao takva ne predstavlja djelotvoran pravni lijek, Ustavni sud ukazuje da je presuda Kantonalnog suda konačna odluka u konkretnom postupku.
5. AP-4989/23
8. Franjo Grabovac, Sanja Kolenda, Enes Leko i Nermina Sitnić (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Nedim Muhić, advokat iz Sarajeva, podnijeli su 29. novembra 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda broj 65 0 Rs 556859 23 Rev od 15. juna 2023. godine i Presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 Rs 556859 18 Rsž od 9. januara 2023. godine.
9. Ustavni sud je prethodno, Odlukom o dopustivosti broj AP-1008/23 od 30. novembra 2023. godine, odbacio kao preuranjenu apelaciju koju su apelanti podnijeli protiv presude Kantonalnog suda. Imajući u vidu da je rješenjem Vrhovnog suda od 15. juna 2023. godine odbačena kao nedopuštena revizija apelanata, te da kao takva ne predstavlja djelotvoran pravni lijek, Ustavni sud ukazuje da je navedena presuda Kantonalnog suda konačna odluka u konkretnom postupku.
6. AP-173/24
10. Marija Batinić, Safet Tekešić, Merima Gledilo, Besima Kadunić i Sadika Brčić (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Nedim Muhić, advokat iz Sarajeva, podnijeli su 12. januara 2024. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda broj 65 0 Rs 557136 23 Rev od 23. novembra 2023. godine i Presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 Rs 557136 18 Rsž od 11. aprila 2023. godine.
11. Ustavni sud je prethodno, Odlukom o dopustivosti broj AP-2616/23 od 28. septembra 2023. godine, odbacio kao preuranjenu apelaciju koju su apelanti podnijeli protiv presude Kantonalnog suda. Imajući u vidu da je rješenjem Vrhovnog suda od 23. novembra 2023. godine odbačena kao nedopuštena revizija apelanata, te da kao takva ne predstavlja djelotvoran pravni lijek, Ustavni sud ukazuje da je navedena presuda Kantonalnog suda konačna odluka u konkretnom postupku.
7. AP-174/24
12. Jasmin Hadžimešić, Zelkida Starhonić, Ifet Starhonić, Haris Delizaimović i Elvedin Mirvić (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Nedim Muhić, advokat iz Sarajeva, podnijeli su 12. januara 2024. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda broj 65 0 Rs 596976 23 Rev od 9. novembra 2023. godine i Presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 Rs 596976 18 Rsž od 7. jula 2023. godine.
13. Ustavni sud je prethodno, Odlukom o dopustivosti broj AP-4004/23 od 30. novembra 2023. godine, odbacio kao preuranjenu apelaciju koju su apelanti podnijeli protiv presude Kantonalnog suda. Imajući u vidu da je rješenjem Vrhovnog suda od 9. novembra 2023. godine odbačena kao nedopuštena revizija apelanata, te da kao takva ne predstavlja djelotvoran pravni lijek, Ustavni sud ukazuje da je navedena presuda Kantonalnog suda konačna odluka u konkretnom postupku.
8. AP-750/24
14. Manda Šarić, Filip Križanac, Kata Kovač, Pavo Bandić i Enver Kozarić (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Nedim Muhić, advokat iz Sarajeva, podnijeli su 23. februara 2024. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda broj 65 0 Rs 556864 23 Rev od 19. decembra 2023. godine i Presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 Rs 556864 18 Rsž od 18. jula 2023. godine.
15. Ustavni sud je prethodno, Odlukom o dopustivosti broj AP-4003/23 od 30. novembra 2023. godine, odbacio kao preuranjenu apelaciju koju su apelanti podnijeli protiv presude Kantonalnog suda. Imajući u vidu da je rješenjem Vrhovnog suda od 19. decembra 2023. godine odbačena kao nedopuštena revizija apelanata, te da kao takva ne predstavlja djelotvoran pravni lijek, Ustavni sud ukazuje da je navedena presuda Kantonalnog suda konačna odluka u konkretnom postupku.
9. AP-984/24
16. Refik Lušija (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Nedim Muhić, advokat iz Sarajeva, podnio je 8. marta 2024. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda broj 65 0 Rs 558039 23 Rev od 9. januara 2024. godine i Presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 Rs 558039 Rsž od 20. juna 2023. godine.
17. Ustavni sud je prethodno, Odlukom o dopustivosti broj AP-3892/23 od 18. januara 2024. godine, odbacio kao preuranjenu apelaciju koju je apelant podnio protiv presude Kantonalnog suda. Imajući u vidu da je rješenjem Vrhovnog suda od 9. januara 2024. godine odbačena kao nedopuštena apelantova revizija, te da kao takva ne predstavlja djelotvoran pravni lijek, Ustavni sud ukazuje da je navedena presuda Kantonalnog suda konačna odluka u konkretnom postupku
10. AP-1633/24
18. Safet Kurtović, Maida Karabeg, Islam Haznadarević, Ivan Protuđer i Midhad Mešan (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Nedim Muhić, advokat iz Sarajeva, podnijeli su 17. aprila 2024. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda broj 65 0 Rs 557132 24 Rev od 22. februara 2024. godine i Presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 Rs 557132 18 Rsž od 5. oktobra 2023. godine.
19. Ustavni sud je prethodno, Odlukom o dopustivosti broj AP-5183/23 od 15. februara 2024. godine, odbacio kao preuranjenu apelaciju koju su apelanti podnijeli protiv presude Kantonalnog suda. Imajući u vidu da je rješenjem Vrhovnog suda od 22. februara 2024. godine odbačena kao nedopuštena revizija apelanata, te da kao takva ne predstavlja djelotvoran pravni lijek, Ustavni sud ukazuje da je navedena presuda Kantonalnog suda konačna odluka u konkretnom postupku. Spajanje predmeta
20. S obzirom na to da se navedene apelacije zasnivaju na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud je, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-745/23.
Činjenice
21. U postupcima koji su okončani osporenim presuda kantonalnih sudova odbijeni su tužbeni zahtjevi apelanata kojim su tražili da se obaveže tužena (Federacija BiH, Federalno ministarstvo finansija, Porezna uprava FBiH) da im isplati razliku plaće zbog primjene različite osnovice (izuzev u predmetima br. AP-841/23 i AP-1126/23), razlike naknade za minuli rad (izuzev u predmetima br. AP-745/23, AP-841/23 i AP-1126/23), te povećanja troškova života više od 5% (samo apelanti u predmetu broj AP-745/23). Zatim, odbijeni su zahtjevi apelanata za isplatu razlike naknade za ishranu tokom rada u predmetima br. AP-745/23, AP-841/23 i AP-1126/23, kao i zahtjevi za isplatu razlike naknade za regres u predmetima br. AP-841/23 i AP-1126/23, u novčanim iznosima koji su navedeni u izreci prvostepenih presuda. Konačno, u predmetu broj AP-899/23 odbijen je zahtjev apelanata za isplatu razlike plaće zbog neprimjene obračuna dodatka na plaću u visini od 30% od osnovne plaće.
22. U obrazloženjima osporenih presuda (izuzev u predmetima br. AP-841/23 i AP-1126/23) kantonalni sudovi su ukazali da se plaće državnih službenika i namještenika utvrđuju isključivo prema parametrima iz istog izvora radnog zakonodavstva, tj. Zakona o plaćama i naknadama u organima vlasti Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Zakon). Slijedom toga, zaključili su da u konkretnom slučaju nema mjesta primjeni odredbi Općeg kolektivnog ugovora za teritoriju Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Opći kolektivni ugovor). Naime, kantonalni sudovi su obrazložili da bi se u tom slučaju radilo o nedozvoljenoj primjeni parametara za obračun plaće iz dva različita izvora radnog zakonodavstva. Također, u svim predmetima (izuzev u predmetima br. AP-745/23, AP-841/23 i AP-1126/23), kantonalni sudovi su ukazali da se navedeno primjenjuje i na zahtjev apelanata da im se naknada za minuli rad računa po stopi od 0,6%, budući da je relevantnim odredbama Zakona propisana stopa od 0,5%. Pri tome su kantonalni sudovi istakli da je navedeni pravni stav potvrdio Vrhovni sud u Odluci o spornom pravnom pitanju broj 65 0 Rs 539250 16 Spp od 17. marta 2017. godine. Nadalje, u predmetu broj AP-745/23 Kantonalni sud je naveo da su apelanti tražili povećanje najniže bruto satnice prema odredbama člana 9. Općeg kolektivnog ugovora. U vezi s tim, ukazao je da usklađivanje najniže bruto satnice u skladu s povećanjem indeksa troškova života vrši Vlada FBiH na osnovu službenih podataka Federalnog zavoda za statistiku. S obzirom na to, Kantonalni sud je zaključio da sud nema ovlaštenje da u redovnom postupku, prostom računicom, vrši usklađivanje najniže bruto satnice.
23. Zatim, u predmetima br. AP-745/23, AP-841/23 i AP-1126/23 Kantonalni sud je ukazao da apelantima ne pripada pravo na isplatu razlike naknade za ishranu tokom rada u skladu sa članom
31. Kolektivnog ugovora o izmjenama Kolektivnog ugovora za službenike organa uprave i sudske vlasti u FBiH (u daljnjem tekstu: GKU). Pri tome je ukazao da su ovlašteni pregovarači u spornom periodu zaključili sporazume prema kojima se nastavlja primjena Kolektivnog ugovora o izmjenama GKU iz 2013. godine (kojim je član 31. GKU, koji se odnosi na visinu iznosa naknade za ishranu tokom rada, izmijenjen tako da se broj „2%“ zamjenjuje brojem „1%“).
24. Pored toga, u predmetima br. AP-841/23 i AP-1126/23 Kantonalni sud je ukazao da apelantima ne pripada pravo na isplatu razlike naknade za korištenje godišnjeg odmora u skladu sa članom 32. GKU. Naime, ukazao je da je član 32. GKU, koji se odnosi na visinu naknade plaće za korištenje godišnjeg odmora, izmijenjen tako da službeniku pripada naknada plaće za korištenje godišnjeg odmora u visini od 50% prosječne plaće u FBiH umjesto ranije određenih 70% od visine njegove plaće. U prilog takvom odlučenju, Kantonalni sud se pozvao na pravni stav Vrhovnog suda iznesen u Odluci o spornom pravnom pitanju broj 65 0 Rs 564161 17 Spp od 4. oktobra 2017. godine.
25. Osim toga, u predmetu broj AP-899/23 Kantonalni sud je ukazao da je prvostepeni sud pravilno zaključio da apelantima ne pripada pravo na dodatak od 30% od osnovne plaće na osnovu posebnih uvjeta rada. U vezi s tim, ukazao je da je članom 23. Zakona propisano da je za status zaposlenika, kakav imaju apelanti, propisan dodatak na plaću na osnovu posebnih uvjeta rada od 20–30%, te da se visina određuje Pravilnikom o plaćama i naknadama organa državne službe. Pri tome je ukazao da je tužena svojim pravilnikom, tj. odredbom člana 7. tog pravilnika propisala dodatak na plaću na osnovu posebnih uvjeta rada u iznosu od 20% od osnovne plaće, za status kakav imaju apelanti.
Apelacioni navodi
26. U svim navedenim apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju (izuzev apelanata u predmetu broj AP-899/23). Apelanti, u suštini, ponavljaju navode koje su iznosili i tokom postupka pred redovnim sudovima, te smatraju da su redovni sudovi, pri donošenju osporenih odluka, pogrešno primijenili relevantne propise. Također, apelanti u predmetima br. AP-745/23, AP-841/23, AP-899/23, AP-1126/23 se pozivaju i na zabranu kršenja diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Osim toga, apelanti u predmetu broj AP-899/23 se pozivaju na povredu prava na djelotvoran pravni lijek z člana 13. Evropske konvencije.
27. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
28. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
29. Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
30. Ustavni sud u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), koju Ustavni sud cijeni prilikom ispitivanja ustavnih prava, apelant mora navesti povredu svojih prava koja štiti Ustav Bosne i Hercegovine i te povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji, s dovoljnom jasnoćom, pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Abedin Smajić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 16. januara 2018. godine, predstavka broj 48657/16, tačka 43, Khudunts protiv Azerbejdžana, presuda od 26. februara 2019. godine, tačka 32, te Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine, tačka 9, dostupna na www.ustavnisud.ba), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Evropski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, predstavka broj 5503/02, tačka 21, i Dumlu protiv Turske, odluka od 20. aprila 2021. godine, predstavka broj 65159/17, tačka 27), kao i kada se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava (vidi Evropski sud, Spasoje Lukić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, odluka o dopustivosti od 18. novembra 2008. godine, predstavka broj 34379/03).
31. Ustavni sud ukazuje da se navodi apelanata o povredi ustavnih prava odnose isključivo na način na koji su sudovi primijenili relevantne propise. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je, prema praksi Evropskog suda, prvenstveno na domaćim organima, naročito sudovima, da rješavaju probleme tumačenja domaćih zakona. Evropski sud ističe da ne treba postupati kao sud „četvrte instance“, te da stoga neće, prema članu 6. stav 1. Evropske konvencije (kojem korespondira član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine), dovoditi u pitanje ocjenu domaćih sudova, osim ako se njihova utvrđenja mogu smatrati proizvoljnim ili „očigledno nerazumnim“ (vidi Evropski sud, Ašćerić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 17. decembra 2019. godine, predstavka broj 52871/13, tačka 23. s daljnjim referencama). Ovakvu praksu dosljedno slijedi i Ustavni sud u odnosu na odluke redovnih sudova (vidi, između ostalih, Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP-4033/20 od 22. juna 2022. godine, tač. od 42. do 45. s daljnjim referencama, objavljenu na www.ustavnisud.ba).
32. Na osnovu činjenica konkretnih predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz navoda apelanata, Ustavni sud smatra da su redovni sudovi u obrazloženju svojih odluka dali relevantne razloge za svoje odlučenje kako u pogledu utvrđenih činjenica tako i u pogledu primjene prava, zbog čega se ne može reći da su takva utvrđenja proizvoljna ili očigledno nerazumna. Također, Ustavni sud ne zapaža da je u provedenim postupcima prekršena neka procesna garancija iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije na njihovu štetu. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da u odnosu na navedene apelacije ne postoji bilo šta što bi ukazalo na kršenje prava na pravično suđenje. Apelanti (izuzev apelanata u predmetu broj AP-899/23) su se pozvali i na kršenje prava na imovinu. Međutim, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju ništa ne ukazuje da je njihovo pravo na imovinu došlo u pitanje na način koji bi vodio potrebi da Ustavni sud to pravo posebno ispita prema standardima iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, niti su u apelacijama pruženi dokazi iz kojih bi se moglo zaključiti suprotno. Pri tome, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj praksi već rješavao isto ili slično činjenično i pravno pitanje, te da u vezi s tim također nije utvrdio kršenje navedenih ustavnih prava (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-136/19 od 28. oktobra 2020. godine i odluke o dopustivosti br. AP-2649/21 od 7. septembra 2022. godine i AP-122/23 od 21. marta 2024. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba).
33. Također, imajući u vidu da su apelanti u predmetu broj AP-899/23 imali i koristili mogućnost podnošenja zakonom propisanog pravnog lijeka, Ustavni sud ukazuje da činjenica da korišteni pravni lijek nije rezultirao uspjehom apelanata u postupku ne pokreće pitanje kršenja prava na djelotvoran pravni lijek.
34. Pojedini apelanti (vidi tačku 26. Odluke) su se pozvali i na kršenje zabrane diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Ustavni sud ukazuje da član 14. Evropske konvencije nije nezavisan nego ima važnu ulogu u nadopunjavanju ostalih odredbi Evropske konvencije i njenih protokola (vidi Evropski sud, Oreščanin protiv Hrvatske, odluka od 7. februara 2023. godine, predstavke br. 19544/15 i 44792/16, tačka 21). Imajući u vidu prethodna razmatranja Ustavnog suda, kao i činjenicu da apelanti nisu dostavili bilo kakav dokaz koji bi mogao učiniti vjerovatnim da su u postupku diskriminirani po nekom od zabranjenih osnova u vezi s uživanjem prava iz Evropske konvencije, niti da to proizlazi iz predočenih dokumenata, Ustavni sud zaključuje da su i ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
35. Imajući u vidu sve navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u pojedinačnim apelacijama pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da imaju „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
36. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
37. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Seada Palavrić