Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1863/22 ("B2Kapital" d.o.o. Sarajevo)
Odluka donesena 26. 03. 2026.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Izvršni postupak
- Pristup sudu
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1863/22
Apelacija
Odluka o dopustivosti
26. 03. 2026.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednica Valerija Galić i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 27. marta 2026. godine, u predmetu broj AP-1863/22, rješavajući apelaciju koju je podnio „B2Kapital“ d.o.o. Sarajevo, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio „B2Kapital“ d.o.o. Sarajevo protiv Rješenja Okružnog suda u Istočnom Sarajevu broj 89 1 I 034420 22 Gži 3 od 28. aprila 2022. godine zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. „B2Kapital“ d.o.o. Sarajevo (u daljnjem tekstu: apelant), koji zastupa Advokatsko društvo „Arslanagić Elmir & CO“, podnio je 26. maja 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Istočnom Sarajevu (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 89 1 I 034420 22 Gži 3 od 28. aprila 2022. godine, Rješenja Osnovnog suda u Sokocu, Odjeljenje u Istočnom Sarajevu (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 89 1 I 034420 16 I od 2. februara 2022. godine i Rješenja Okružnog suda broj 89 1 I 034420 20 Gži 2 od 11. maja 2021. godine. Također, apelant je zatražio donošenje privremene mjere kojom će se zabraniti brisanje zabilježbe Rješenja o izvršenju broj 65 0 I 175850 10 I koja je upisana u C teretnom listu zk. uloška broj 474 KO SP Gornji Butmir (u daljnjem tekstu: sporne nekretnine) do donošenja konačne odluke o njegovoj apelaciji.
2. Ustavni sud je donio Odluku broj AP-1863/22 od 14. jula 2022. godine (dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba) kojom je odbio apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere.
Uvodne napomene
3. Iz spisa predmeta proizlazi da je izvršni postupak 2003. godine pokrenuo prednik „Intesa SanPaolo Banke“ d.d. BiH radi naplate novčanih potraživanja – kreditnih sredstava koja su odobrena društvu „AG Merx“ d.o.o. Istočno Sarajevo. U tom postupku je E. G. kao vlasnik sporne nekretnine bio garant urednog povrata kreditnih sredstava. Dalje, na osnovu pravomoćne presude, Općinski sud u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) donio je Rješenje o izvršenju broj 65 0 I 175850 10 I od 27. juna 2014. godine radi naplate novčanog potraživanja. Tim rješenjem je određeno da će tražilac izvršenja svoje potraživanje naplatiti prodajom i procjenom spornih nekretnina, dok je zabilježba izvršenja na spornoj nekretnini provedena 12. februara 2015. godine. Rješenjem od 4. novembra 2015. godine Općinski sud se proglasio mjesno nenadležnim za postupanje u konkretnoj pravnoj stvari, te je nakon pravomoćnosti rješenja predmet dostavio Osnovnom sudu na nadležno postupanje.
4. Apelant je na osnovu ugovora o ustupanju potraživanja od 25. januara 2018. godine stekao svojstvo tražioca izvršenja u izvršnom postupku. Zaključkom suda od 19. oktobra 2018. godine apelantu je kao novom tražiocu izvršenja dozvoljeno da stupi u predmetni postupak.
5. Tokom postupka, nakon smrti vlasnika sporne nekretnine, kao izvršenik je označena V. G., koja je preminula 14. jula 2019. godine. Na osnovu ugovora o kupoprodaji od 10. januara 2017. godine došlo je do promjene titulara prava vlasništva na spornoj nekretnini u korist „Agore“ d.o.o. Istočno Sarajevo.
Postupak u kojem su donesena osporena rješenja
6. Rješenjem Osnovnog suda broj 89 1 I 034420 16 I od 26. augusta 2020. godine usvojen je apelantov prijedlog od 10. jula 2020. godine, te je odlučeno da će umjesto ranijeg izvršenika V. G. kao izvršenik u predmetnom postupku biti „Agora“ d.o.o. Istočno Sarajevo (u daljnjem tekstu: „Agora“). U obrazloženju rješenja sud je ukazao na sadržaj odredbe člana 72. stav 3. Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP), prema kojem promjena vlasnika nekretnine tokom izvršnog postupka ne sprečava da se taj postupak nastavi protiv novog vlasnika kao izvršenika, te je istakao da su u datim okolnostima ispunjeni uvjeti za promjenu izvršenika. Naveo je da je poslije donošenja rješenja o izvršenju V. G. prodala spornu nekretninu „Tehnomercu“ d.o.o. Sarajevo, a on je tu nekretninu prodao preduzeću „Agora“, te da se postupak nastavlja protiv novog vlasnika kao izvršenika.
7. Rješenjem Okružnog suda broj 89 1 I 034420 20 Gži 2 od 11. maja 2021. godine uvažene su žalbe novog izvršenika i „Tehnomerca“ d.o.o. Sarajevo, ukinuto je prvostepeno rješenje i predmet je vraćen na ponovni postupak. Okružni sud je ukazao na odredbu člana 72. ZIP-a kojim je regulirana zabilježba izvršenja, koja je od značaja za tok izvršnog postupka i redoslijed namirenja. Također, sud je naveo da je u konkretnom slučaju nastupila univerzalna sukcesija usljed smrti izvršenika V. G., pa je bilo potrebno postaviti privremenog zastupnika njenim nasljednicima u smislu člana 34. stav 4. ZIP-a. Okružni sud je naveo da prvostepeno rješenje nije moglo biti doneseno ni na osnovu člana 30. ZIP-a, kojim je reguliran prijelaz potraživanja ili obaveze. Naime, prvostepeni sud je, kako je obrazloženo, prije donošenja osporenog rješenja propustio dostaviti apelantov prijedlog od 10. jula 2020. godine na izjašnjenje „Agori“ kao novom izvršeniku. Pored toga, Okružni sud je istakao da prvostepeni sud u daljnjem toku postupka treba voditi računa o odredbi člana 73. ZIP-a, kao i o činjenici da se pod brojem 89 1 I 000193 07 I vodi izvršni postupak u pravnoj stvari tražioca izvršenja „Fabrika specijalnih vozila“ a.d. u stečaju protiv izvršenika V. G. radi naplate duga prodajom istih nekretnina.
8. Postupajući po uputi Okružnog suda, Osnovni sud je u ponovnom postupku donio Rješenje broj 89 1 I 034420 16 I od 25. maja 2021. godine kojim je određeno je da apelant kao tražilac izvršenja protiv izvršenika V. G. pristupa izvršnom postupku koji se vodi pod brojem 89 1 I 000193 07 I 2.
9. Rješenjem Osnovnog suda broj 89 1 I 034420 16 I od 2. februara 2022. godine usvojen je prigovor „Agore“ i obustavljeno je izvršenje, dok je apelantov prigovor odbijen kao neosnovan. U obrazloženju rješenja sud je ukazao na stavove iz rješenja Okružnog suda od 11. maja 2021. godine. Istakao je da se prije razrješenja pitanja apelantovog pristupanja izvršnom postupku, koji se vodi pod brojem 89 1 I 000193 07 I 2 i koji je u međuvremenu obustavljen, potrebno kao prethodno pitanje razmotriti da li se uopće može voditi ovaj izvršni postupak zbog smrti izvršenika V. G. S obzirom na to da je u konkretnom slučaju nastupila univerzalna sukcesija zbog smrti izvršenika V. G., prvostepeni sud nije mogao umjesto tog izvršenika odrediti preduzeće „Agora“. Naime, kako je obrazloženo, postupajući prema odredbi člana 34. stav 4. ZIP-a i uputama Okružnog suda, sud je dopisom od 10. jula 2020. godine obavijestio apelanta o smrti izvršenika V. G. kao i o tome da može u roku od 15 dana od prijema obavještenja dostaviti podatke o izvršenikovim nasljednicima, te predložiti postavljanje privremenog zastupnika nasljednicima radi nastavka izvršnog postupka. Pored toga, sud je upozorio apelanta na posljedice nepostupanja po navedenom dopisu. Apelant je, međutim, podneskom od 13. jula 2020. godine obavijestio sud da je sporna nekretnina u vlasništvu „Agore“, te je predložio da se izvršni postupak vodi u odnosu na novog vlasnika sporne nekretnine. S obzirom na to, Osnovni sud je istakao da apelant nije u zakonskom roku od 15 dana od dana prijema obavještenja o smrti izvršenika V.G. predložio postavljanje privremenog zastupnika izvršenikovim nasljednicima. Budući da je apelant propustio da postupi po nalogu suda, iako je bio poučen o posljedicama nepostupanja, Osnovni sud je primjenom odredbe člana 49. stav 2. u vezi sa članom 34. stav 4. ZIP-a obustavio izvršenje.
10. Rješenjem Okružnog suda broj 89 1 I 034420 22 Gži 3 od 28. aprila 2022. godine odbijena je kao neosnovana apelantova žalba i potvrđeno je rješenje Osnovnog suda od 2. februara 2022. godine. Okružni sud je obrazložio da, prema odredbi člana 72. ZIP-a, zabilježba izvršenja ima apsolutni učinak tako da promjena vlasnika nekretnina tokom izvršnog postupka ne sprečava sud da postupak nastavi protiv novog vlasnika. Također, ukazano je i na odredbu člana 34. stav 4. ZIP-a koju je prvostepeni sud primijenio zbog činjenice da je tokom postupka nastupila univerzalna sukcesija – smrt izvršenika V. G. Okružni sud je istakao da apelant nije postupio po nalogu prvostepenog suda, odnosno nije u ostavljenom roku predložio postavljanje privremenog zastupnika izvršeniku. U vezi s tim, Okružni sud je zaključio da je prvostepeni sud primjenom odredbi člana 34. stav 4. i člana 49. stav
2. ZIP-a pravilno usvojio prigovor „Agore“ i obustavio izvršenje, a apelantov prigovor odbio kao neosnovan. Okružni sud je istakao da je navedenim odredbama izričito propisan postupak u slučaju smrti izvršenika u toku postupka, zbog čega su neosnovani žalbeni navodi da je prvostepeni sud pogrešno primijenio materijalno pravo. Također, navedeno je da na drugačiju odluku suda ne mogu utjecati ni navodi da je apelant prije smrti izvršenika podnosio zahtjeve da se kao izvršenik označi novi vlasnik nekretnine. Naime, kako je obrazloženo, o tim zahtjevima nije odlučeno za života izvršenika, zbog čega su takvi navodi u ovoj fazi postupka irelevantni.
11. Apelant navodi da je osporenim odlukama povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). U suštini, apelant ponavlja navode koje je isticao tokom postupka, a naročito da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo, odnosno odredbe ZIP-a. Ističe da redovni sudovi tokom postupka nisu raspravljali o njegovom zahtjevu da se društvo „Agora“ d.o.o. Istočno Sarajevo kao vlasnik sporne nekretnine označi kao izvršenik u predmetnom postupku. Smatra da mu je zbog arbitrarne primjene prava uskraćeno pravo na pristup sudu. Predložio je da Ustavni sud usvoji njegovu apelaciju i stavi van snage osporena rješenja, kao i da mu naknadi troškove sastavljanja apelacije.
12. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
13. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
14. Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi: Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
15. Ustavni sud podsjeća da u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta mora utvrditi, između ostalog, i jesu li ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj praksi i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koja štiti Ustav Bosne i Hercegovine i te povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji s dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Abedin Smajić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 16. januara 2018. godine, predstavka broj 48657/16, tačka 43. i Khudunts protiv Azerbejdžana, odluka od 26. februara 2019. godine, predstavka broj 74628/16, tačka 32, te Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine, tačka 9, dostupna na www.ustavnisud.ba), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Evropski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, predstavka broj 5503/02, tačka 21. i Dumlu protiv Turske, odluka od 20. aprila 2021. godine, predstavka broj 65159/17, tačka 27), kao i kada se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine (vidi Evropski sud, Spasoje Lukić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, odluka o dopustivosti od 18. novembra 2008. godine, predstavka broj 34379/03).
16. U odnosu na apelantove navode o povredi prava na pristup sudu, Ustavni sud podsjeća da je Evropski sud u svojoj praksi utvrdio opća načela prava na pristup sudu. Naime, kako ističe Evropski sud, pravo na pristup sudu je inherentni aspekt zaštitnih mjera sadržanih u članu 6. Evropske konvencije koji se odnosi na načela vladavine prava i izbjegavanja proizvoljnosti, koji su u osnovi većeg dijela Evropske konvencije. Dakle, član 6. stav 1. osigurava svakome pravo da sudu podnese zahtjev u vezi sa svojim građanskim pravima i obavezama. Osim toga, pravo na pristup sudu mora biti „praktično i djelotvorno“, a ne „teoretsko ili iluzorno“ (vidi Evropski sud, Zubac protiv Hrvatske, presuda od 5. aprila 2018. godine, predstavka broj 40160/12, tač. 76−77). Međutim, pravo na pristup sudu nije apsolutno, već može biti podvrgnuto ograničenjima, a javna vlast uživa određenu slobodnu procjenu prilikom nametanja ograničenja. Primijenjena ograničenja ne smiju ograničiti ili umanjiti pristup koji se pojedincu nalazi na raspolaganju na takav način ili u obimu koji umanjuje samu suštinu prava. Također, ograničenje neće biti spojivo sa članom 6. stav 1. Evropske konvencije ako ne teži legitimnom cilju, te ako ne postoji razuman odnos srazmjernosti između upotrijebljenih sredstava i legitimnog cilja koji se nastoji ostvariti (idem, tačka 78).
17. Dovodeći navedene stavove u vezu sa činjenicama apelantovog slučaja, Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud prvobitno udovoljio apelantovom prijedlogu za promjenu izvršenika, ali da je nakon ukidanja te odluke (vidi tačku 7. ove odluke) u ponovnom postupku uvažio prigovor novooznačenog izvršenika „Agora“ i obustavio izvršenje. Naime, apelant u ponovnom postupku, iako je upozoren na posljedice propuštanja, nije postupio po nalogu suda od 10. jula 2020. godine i u zakonskom roku od 15 dana od dana prijema obavijesti o smrti izvršenika predložio postavljanje privremenog zastupnika izvršenikovim nasljednicima. Dakle, iz navedenog proizlazi da je sud postupao u skladu s apelantovim prijedlogom i relevantnim odredbama ZIP-a, ali da je izvršni postupak obustavljen isključivo zbog apelantovog propusta da postupi po nalogu suda. Iz navedenog se nesporno može zaključiti da je apelant ostvario pravo na pristup sudu, a u činjenicama predmeta nema ničega što bi ukazivalo da se neprovođenje izvršenja može pripisati propustima odnosno greškama suda. Također, Ustavni sud smatra da osporenom odlukom nije umanjena sama suština apelantovog prava, te su stoga apelantovi navodi o kršenju prava na pristup sudu neosnovani.
18. U vezi s apelantovim navodima koji se u suštini tiču utvrđenog činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava, Ustavni sud podsjeća da je, prema praksi Evropskog suda, prvenstveno na domaćim organima, naročito sudovima, da rješavaju probleme tumačenja domaćih zakona. Evropski sud ističe da ne treba postupati kao sud „četvrte instance“ te da stoga neće, prema članu 6. stav 1. Evropske konvencije (kojem korespondira član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine), dovoditi u pitanje ocjenu domaćih sudova, osim ako se njihova utvrđenja mogu smatrati proizvoljnim ili „očigledno nerazumnim“ (vidi Evropski sud, Ašćerić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 17. decembra 2019. godine, predstavka broj 52871/13, tačka 23. s daljnjim referencama). Takvu praksu dosljedno prati i Ustavni sud u odnosu na odluke redovnih sudova (vidi, između ostalih, Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP-4033/20 od 22. juna 2022. godine, tač. od 42. do 45. s daljnjim referencama, objavljenu na www.ustavnisud.ba).
19. Dovodeći navedene stavove u vezu sa činjenicama apelantovog slučaja, Ustavni sud smatra da su redovni sudovi, pozivajući se na relevantne odredbe ZIP-a, u obrazloženju osporenih odluka dali dovoljna i relevantna obrazloženja kako o činjeničnim tako i o pravnim zaključcima, zbog čega se ne može zaključiti da su takva utvrđenja proizvoljna ili „očigledno nerazumna“. Naročito, Ustavni sud ukazuje da je Okružni sud u potpunosti prihvatio kao pravilna obrazloženja prvostepenog suda u pogledu propusta apelanta da postupi po nalogu suda, kao i primjene materijalnog prava prilikom odlučivanja o apelantovom prigovoru. Također, Ustavni sud zapaža da su redovni sudovi razmatrali sve apelantove navode i dali odgovore na sva ključna pitanja relevantna za odlučivanje u konkretnoj pravnoj stvari. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju ne postoji bilo šta što bi ukazalo na kršenje apelantovog prava na pravično suđenje.
20. U odnosu na apelantov zahtjev za naknadu troškova sastavljanja apelacije, Ustavni sud podsjeća da, prema Pravilima Ustavnog suda, nije propisano da apelanti imaju pravo na troškove sastavljanja apelacije, iz čega proizlazi da ih isključivo snose apelanti.
21. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ničega što ukazuje da apelantovi navodi pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ničega što ukazuje da ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda koji bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga Ustavni sud zaključuje da su ti navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
22. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
23. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman