Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1033/22 („Vita Land“ d.o.o. Gradiška i „Prodex Agro“ d.o.o. Gradiška)
Odluka donesena 19. 02. 2026.
- Nema povrede
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Izvršenje
- Apelacija preuranjena
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Izvršni postupak
- Miješanje u imovinu
- Proporcionalnost
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Prekid postupka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1033/22
Apelacija
Odluka o dopustivosti
19. 02. 2026.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nußberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 19. februara 2026. godine, u predmetu broj AP-1033/22, rješavajući apelacije koje su podnijeli „Vita Land“ d.o.o. Gradiška i „Prodex Agro“ d.o.o. Gradiška, na osnovu člana 18. stav (1), stav (3) tač. h) i l) i stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli „
Vita Land“ d.o.o. Gradiška i „Prodex Agro“ d.o.o. Gradiška protiv Rješenja Okružnog suda u Banjoj Luci broj 72 0 I 022888 21 Gž 2 od 17. januara 2022. godine u odnosu na navode o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog toga što su ratione materiae inkompatibilne s Ustavom Bosne i Hercegovine. Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli „
Vita Land“ d.o.o. Gradiška i „Prodex Agro“ d.o.o. Gradiška protiv Rješenja Okružnog suda u Banjoj Luci broj 72 0 I 022888 21 Gž 2 od 17. januara 2022. godine u dijelu u kojem je odlučivano o prekidu postupka (stav I izreke rješenja) zato što su preuranjene. Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli „
Vita Land“ d.o.o. Gradiška i „Prodex Agro“ d.o.o. Gradiška protiv Rješenja Okružnog suda u Banjoj Luci broj 72 0 I 022888 21 Gž 2 od 17. januara 2022. godine u dijelu u kojem je odlučivano o rješenju o dosudi (stav II izreke rješenja) u odnosu na navode o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.
OBRAZLOŽENJE
1. „Vita Land“ d.o.o. Gradiška (u daljnjem tekstu: prvoapelant), koji zastupa Dragan Stupar, advokat iz Banje Luke, podnio je 21. marta 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 72 0 I 022888 21 Gž 2 od 17. januara 2022. godine. Ova apelacija je evidentirana kao AP-1033/22.
2. „Prodex Agro“ d.o.o. Gradiška (u daljnjem tekstu: drugoapelant), zastupan po Mirku B. Šaviji, advokatu iz Gradiške, podnio je 21. marta 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Okružnog suda broj 72 0 I 022888 21 Gž 2 od 17. januara 2022. godine, koje je osporio i prvoapelant. Ova apelacija je evidentirana kao AP-1034/22.
3. Ustavni sud ukazuje da je obje apelacije prvobitno podnio advokat Dragan Stupar. Zatim, advokat Mirko B. Šavija je Ustavnom sudu dostavio punomoć za zastupanje drugoapelanta. Ustavni sud je dopisom od 12. decembra 2024. godine zatražio od advokata Dragana Stupara da obavijesti Ustavni sud da li je on još uvijek drugoapelantov zastupnik, ali advokat se nije izjasnio na dopis. Stoga Ustavni sud konstatuje da je advokat Mirko B. Šavija drugoapelantov zastupnik.
4. S obzirom na to da se navedenim apelacijama osporava ista odluka redovnog suda, Ustavni sud je, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-1033/22.
Uvodne napomene
5. Naučni institut za ratarstvo i povrtlarstvo Novi Sad (u daljnjem tekstu: tražilac izvršenja) podnio je Osnovnom sudu u Gradišci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) prijedlog za izvršenje protiv drugoapelanta kao izvršenika radi namirenja novčanog potraživanja. Prijedlog za izvršenje podnesen je na osnovu izvršne isprave Presude Osnovnog suda broj 71 0 Ps 09511 07 Ps od 21. aprila 2010. godine. Rješenjem o izvršenju Osnovnog suda od 24. avgusta 2011. godine dozvoljeno je da se izvršenje sprovede na drugoapelantovim nepokretnostima, precizno označenim u rješenju o izvršenju (u daljnjem tekstu: nepokretnosti A i nepokretnosti B). Drugoapelant je u toku izvršnog postupka prodao prvoapelantu nepokretnosti A, pa je izvršni postupak nastavljen i protiv prvoapelanta kao hipotekarnog izvršenika.
6. Na drugom ročištu za prodaju nepokretnosti održanom 28. septembra 2021. godine tražilac izvršenja je za kupovinu nepokretnosti A ponudio novčani iznos koji je veći od 1/3 njihove procijenjene vrijednosti, te su one prodate tražiocu izvršenja. Takođe, na istom ročištu tražilac izvršenja je za kupovinu nepokretnosti B ponudio novčani iznos koji je veći od 1/3 njihove procijenjene vrijednosti, te su i one prodate tražiocu izvršenja.
7. Rješenjem o dosudi Osnovnog suda broj 72 0 I 022888 od 19. oktobra 2021. godine nepokretnosti A su dosuđene i predate tražiocu izvršenja, te je naloženo da se u javnim evidencijama izvrši brisanje prava svojine s imena prvoapelanta kao hipotekarnog izvršenika i da se izvrši upis prava svojine na ime tražioca izvršenja, kao i brisanje zabilježbe izvršenja i svih tereta. Postupak u kojem su donesene osporene odluke
8. Rješenjem Osnovnog suda broj 72 0 I 022888 11 I od 14. oktobra 2021. godine prekinut je izvršni postupak u odnosu na drugoapelanta, tj. u odnosu na nepokretnosti B, zbog pokretanja prethodnog postupka za utvrđivanje uslova za otvaranje stečajnog postupka nad drugoapelantom. Rješenjem je istovremeno određeno da će se izvršni postupak nastaviti u zavisnosti od toga da li postoje uslovi za otvaranje stečajnog postupka ili za odbijanje prijedloga za otvaranje stečajnog postupka, o čemu će odlučiti Okružni privredni sud u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni privredni sud). Osnovni sud je u obrazloženju rješenja naveo da je nakon održanog drugog ročišta za prodaju nepokretnosti, tačnije 1. oktobra 2021. godine, primio Rješenje Okružnog privrednog suda broj 57 0 St 136547 21 St od 27. septembra 2021. godine kojim je pokrenut prethodni postupak za utvrđivanje uslova za otvaranje stečajnog postupka nad drugoapelantom. Dalje, sud je ukazao da je stečajni sudija u navedenom rješenju donio i mjeru radi obezbjeđenja stečajne mase kojom su privremeno obustavljene mjere pojedinačnog prinudnog izvršenja. Shodno tome, Osnovni sud je istakao da je, u skladu sa članom 57. stav 4. Zakona o stečaju, donio rješenje o prekidu postupka u odnosu na nepokretnosti B.
9. Rješenjem Okružnog suda broj 72 0 I 022888 21 Gž 2 od 17. januara 2022. godine stavom I izreke uvažene su žalbe tražioca izvršenja, prvoapelanta i drugoapelanta tako što je rješenje prvostepenog suda o prekidu postupka od 14. oktobra 2021. godine ukinuto i predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovni postupak. Zatim, stavom II izreke odbijene su žalbe prvoapelanta i drugoapelanta izjavljene protiv Rješenja o dosudi Osnovnog suda broj 72 0 I 0
22888 11 I od 19. oktobra 2021. godine i rješenje je potvrđeno. Okružni sud je u obrazloženju naveo da se pokretanjem prethodnog stečajnog postupka utvrđuje da li postoje razlozi i uslovi za otvaranje i vođenje stečajnog postupka. U vezi s tim je ukazano da u fazi donošenja rješenja Okružnog privrednog suda od 27. septembra 2021. godine nisu nastupile pravne posljedice otvaranja stečajnog postupka zbog kojih bi, shodno odredbama člana 378. stav 1. tačka 4. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) i člana 109. stav 1. Zakona o stečaju, moglo da dođe do prekida izvršnog postupka u odnosu na drugoapelanta i nepokretnosti B. Dalje, sud je naveo da je rješenjem od 27. septembra 2021. godine određeno da se mjere pojedinačnog prinudnog izvršenja privremeno obustavljaju. Okružni sud je ukazao da je prvostepeni sud u toj situaciji imao mogućnost da, shodno odredbama člana 57. stav 4. Zakona o stečaju, privremeno obustavi postupak izvršenja u odnosu na drugoapelanta i nepokretnosti B, a ne da prekine postupak. Prema ocjeni Okružnog suda, rješenje o prekidu nema razloge o odlučnim činjenicama, te je, shodno odredbama člana 235. stav 1. tačka 3. ZPP-a u vezi sa članom 21. stav 1. Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP), donesena odluka o vraćanju predmeta prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje.
10. U odnosu na rješenje o dosudi Osnovnog suda od 19. oktobra 2021. godine kojim je nepokretnost A dosuđena tražiocu izvršenja, Okružni sud je naveo da prvoapelent i drugoapelant u žalbama ukazuju da prvostepeni sud nije dostavio zaključak o prodaji hipotekarnom povjeriocu „Kutjevo“ d.o.o. Kutjevo (u daljnjem tekstu: hipotekarni povjerilac) iz drugog izvršnog postupka koji ima prioritet u namirenju. U vezi s tim, Okružni sud je istakao da u zk. ulošku nije upisana hipoteka u korist hipotekarnog povjerioca niti je izvršena zabilježba rješenja o izvršenju iz drugog izvršnog postupka. Stoga, kako je Okružni sud ukazao, obaveza suda nije bila da zaključak o prodaji dostavi hipotekarnom povjeriocu. Takođe, sud je naveo da se prvoapelant i drugoapelant u žalbi pozivaju da je u zk. ulošku u teretnom listu upisana hipoteka u korist „Volksbank“, sada „Sberbank“, te da je Ugovorom o ustupanju potraživanja od 31. oktobra 2007. godine banka prenijela potraživanje na hipotekarnog povjerioca tako da on ima pravo na namirenje potraživanja prije tražioca izvršenja. U vezi s tim, Okružni sud je istakao da u zk. ulošku nije izvršena zabilježba prenosa potraživanja na hipotekarnog povjerioca, a da iz podneska „Sberbank“ proizlazi da drugoapelant kod te banke nema zaduženja niti banka ima bilo kakvo potraživanje prema drugoapelantu. Shodno navedenom, Okružni sud je zaključio da je prvostepeni sud pravilno i zakonito sproveo postupak prodaje, te dosudio nepokretnost A tražiocu izvršenja kao kupcu.
11. Apelanti se u obje apelacije pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. U vezi s tim, apelanti ukazuju da se izvršni postupak vodi duže od deset godina. Smatraju da je na taj način potpuno obesmišljen i obezvrijeđen član 10. ZPP-a prema kojem stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku i da se postupak sprovede bez odugovlačenja i sa što manje troškova. Dalje, apelanti su naveli da im je donošenjem odluke kojom je uvažena žalba tražioca izvršenja izjavljena protiv rješenja Osnovnog suda od 14. oktobra 2021. godine o prekidu postupka u odnosu na drugoapelanta direktno ugroženo pravo na imovinu. Smatraju da je sud, suprotno odredbama ZIP-a i Zakona o stečaju, propustio prekinuti izvršni postupak i u odnosu na nepokretnosti A koje su predmet rješenja o dosudi. Pri tome, apelanti su naveli da je riječ o nepokretnostima koje je stečajni upravnik u skladu sa Zakonom o stečaju dužan da uvrsti u stečajnu masu. Takođe, apelanti smatraju da je sud bio dužan da izvršni postupak prekine u odnosu na sve stranke u postupku i sve nepokretnosti koje su predmet izvršenja, uključujući i nepokretnosti A.
12. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1), stav (3) tač. h) i l) i stav (4) Pravila Ustavnog suda.
13. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud ima i apelacionu nadležnost nad pitanjima po ovom Ustavu, koja proističu iz presude svakog suda u Bosni i Hercegovini.
14. Član 18. stav (1), stav (3) tač. h) i l) i stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi: Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio. (3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
l) apelacija je preuranjena; (4) Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu da opravdaju tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja prava zaštićenih Ustavom, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
U odnosu na pravično suđenje i efektivan pravni lijek – ratione materiae
15. Ustavni sud ukazuje da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku u kojem apelanti imaju svojstvo izvršenika, te da se stoga postavlja pitanje primjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Naime, Ustavni sud podsjeća na svoj principijelan stav o neprimjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije na izvršni postupak u situaciji kada apelaciju podnosi izvršenik, odnosno lice protiv kojeg se sprovodi izvršenje. Međutim, Ustavni sud isto tako podsjeća na svoj stav da su član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjivi u situaciji kada se u izvršnom postupku utvrđuju „nova građanska prava i obaveze“ (vidi Ustavni sud, Odluka broj U-21/02 od 26. marta 2004. godine, dostupna na internet stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).
16. U konkretnom slučaju apelanti se žale na dužinu trajanja izvršnog postupka koji je pokrenuo tražilac izvršenja na osnovu izvršne isprave – presude Osnovnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud smatra da u izvršnom postupku nisu utvrđivana „nova građanska prava ili obaveze“ apelanata, već su ona utvrđena navedenom izvršnom ispravom (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-2628/21 od 27. novembra 2025. godine, tačka 12). Stoga Ustavni sud zaključuje da apelanti u konkretnom slučaju ne uživaju zaštitu i garancije iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa su apelacije u tom dijelu ratione materiae inkompatibilne s Ustavom Bosne i Hercegovine, uključujući i navode o dužini trajanja izvršnog postupka.
17. Imajući u vidu da su navodi o kršenju člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana
6. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni s Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ukazuje da su stoga i navodi o kršenju prava na djelotvoran pravni lijek iz člana
13. Evropske konvencije, kao akcesornog prava u vezi s pravom na pravično suđenje, takođe ratione materiae inkompatibilni s Ustavom Bosne i Hercegovine.
U odnosu na odluku o prekidu postupka - preuranjenost
18. Prema odredbama člana 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.
19. Ustavni sud zapaža da je odlukom Okružnog suda od 17. januara 2022. godine u odnosu na prekid izvršnog postupka ukinuto osporeno rješenje prvostepenog suda od 14. oktobra 2021. godine i predmet vraćen na ponovni postupak. S obzirom na to da odluka Okružnog suda od 17. januara 2022. godine u odnosu na prekid izvršnog postupka ne predstavlja konačnu odluku, proizlazi da su apelacije u tom dijelu u odnosu na povredu prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju preuranjene.
U odnosu na pravo na imovinu - prima facie
20. U vezi s navodima o kršenju prava na imovinu zbog proizvoljne primjene prava u vezi s dijelom osporene odluke Okružnog suda (stav II) koje se tiče rješenja o dosudi, Ustavni sud ukazuje da u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Ustavni sud podsjeća da u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da prema sopstvenoj praksi i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora da navede povredu svojih prava koja štiti Ustav Bosne i Hercegovine i te povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji s dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Abedin Smajić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 16. januara 2018. godine, predstavka broj 48657/16, tačka 43. i Khudunts protiv Azerbejdžana, odluka od 26. februara 2019. godine, predstavka broj 74628/16, tačka 32, kao i Ustavni sud, Odluka broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Evropski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, predstavka broj 5503/02 i Dumlu protiv Turske, Odluka od 20. aprila 2021. godine, tačka 27), kao i kada se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine (vidi Evropski sud, Spasoje Lukić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, odluka o dopustivosti od 18. novembra 2008. godine, predstavka broj 34379/03).
21. U vezi s navodima o kršenju prava na imovinu, Ustavni sud ukazuje da se u konkretnom slučaju, u smislu člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, neosporno radi o miješanju u pravo na imovinu koje je propisano „zakonom“. Navedeno miješanje služi zakonitom cilju u javnom interesu, a to je sprovođenje postupka prinudnog namirenja potraživanja na osnovu izvršne isprave u situaciji kada izvršenik, konkretno apelanti, dobrovoljno ne ispune utvrđenu obavezu. Naime, u konkretnom slučaju, radi se o prinudnoj naplati duga po osnovu pravosnažne i izvršne presude. Sljedeće relevantno pitanje je postojanje proporcionalnosti miješanja u imovinu apelanata. Ustavni sud primjećuje da je izvršni sud dozvolio da se izvršenje sprovede na nepokretnostima A i B kako bi tražilac izvršenja mogao da namiri svoje potraživanje utvrđeno presudom Osnovnog suda. Dalje, Ustavni sud primjećuje da su nepokretnosti A prodate tokom izvršnog postupka tražiocu izvršenja kao kupcu, nakon čega su mu i dosuđene. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da postoji nesumnjiva obaveza izvršenja pravosnažnih sudskih odluka, a da se paušalnim pozivanjem na povredu prava na imovinu takva obaveza ne može izbjeći. Ustavni sud smatra da ništa ne ukazuje da se prodajom i dosuđenjem nepokretnosti A tražiocu izvršenja, koje je sprovedeno u skladu s relevantnim odredbama ZIP-a, te paušalnim pozivanjem na pravo na imovinu može dovesti u pitanje proporcionalnost miješanja u navedeno pravo. Stoga Ustavni sud zaključuje da su navodi o kršenju prava na imovinu očigledno (prima facie) neosnovani.
22. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ničega što ukazuje da navodi apelanata pokreću ustavna pitanja na koje se pozivaju, odnosno ničega što ukazuje da imaju „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda koji bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga Ustavni sud zaključuje da su ti navodi očigledno (prima facie)neosnovani.
23. Imajući u vidu odredbe člana 18. stav (3) tač. h) i l) i stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine te ukoliko je preuranjena, odnosno ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
24. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman