Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-902/22 (U. E. i drugi)
Odluka donesena 19. 02. 2026.
- Nema povrede
- Član 13. EK (Pravo na djelotvoran pravni lijek)
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Pravično suđenje – obrazložena presuda
- Radni spor
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Konkurs
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-902/22
Apelacija
Odluka o dopustivosti
19. 02. 2026.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nußberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 19. februara 2026. godine, u predmetu broj AP-902/22, rješavajući apelaciju Une Ezić, Arnele Murtić i Šejle Porić, na osnovu člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Une Ezić, Arnele Murtić i Šejle Porić podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Bihaću broj 18 0 Rs 048075 21 Rsž od 26. januara 2022. godine zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Una Ezić, Arnela Murtić i Šejla Porić (u daljnjem tekstu: apelantice) iz Bosanske Krupe, koje zastupa Amir Ezić, advokat iz Bosanske Krupe, podnijele su 10. marta 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 18 0 Rs 048075 21 Rsž od 26. januara 2022. godine. Apelantice su 3. oktobra 2022. godine dopunile apelaciju.
Uvodna napomena
2. Zdravstvena ustanova „Dom zdravlja“ Bosanska Krupa (u daljnjem tekstu: tužena) objavila je Javni poziv za zasnivanje radnog odnosa na neodređeno vrijeme na poslovima i radnim zadacima medicinska sestra – tehničar, tri izvršioca.
3. Tužena je dostavila apelanticama pojedinačna obavještenja u kojima je navedeno da je Komisija za provođenje procedure prijema u radni odnos (u daljnjem tekstu: Komisija) nakon održanog pismenog ispita ocijenila testove i utvrdila da apelantice nisu zadovoljile član 17. stav 6. Pravilnika o postupku prijema u radni odnos (u daljnjem tekstu: Pravilnik). Naime, kako je istaknuto, navedenom odredbom je propisano da se kandidati koji na pismenom ispitu ostvare manje od 70% od ukupnog broja bodova isključuju iz daljnje procedure prijema. U vezi s tim je pojašnjeno da su apelantice od mogućih pet bodova pojedinačno ostvarile jedan, dva i tri boda, što iznosi 20, 40 i 60% od ukupnog broja bodova, te su stoga isključene iz daljnje procedure prijema. Također, u obrazloženjima obavještenja su navedeni tačni odgovori na pitanja iz pismenog testa. Apelanticama su uz obavještenje dostavljene i kopije njihovih pismenih testova.
4. Direktor tužene je donio Odluku o izboru kandidata za prijem u radni odnos (u daljnjem tekstu: Odluka o izboru) od 24. septembra 2020. godine u kojoj su, stav I izreke, navedena imena izabranih kandidata. Nadalje, u stavu II izreke Odluke o izboru navedena su imena dva kandidata čije su prijave odbačene kao nepotpune, kao i imena šest kandidata, među kojima su i apelantice, koji su isključeni iz daljnje procedure jer su na pismenom ispitu ostvarili manje od 70% od ukupnog broja bodova.
5. Odlukom Upravnog odbora tužene od 14. januara 2021. godine odbijen je prigovor koji su apelantice izjavile protiv Odluke o izboru. Postupak u kojem je donesena osporena odluka
6. Presudom Općinskog suda u Bosanskoj Krupi (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 18 0 Rs 048075 21 Rs od 21. oktobra 2021. godine, stavom I izreke, usvojen je tužbeni zahtjev apelantica, te je utvrđeno da su Odluka o izboru od 24. septembra 2020. godine i Odluka Upravnog odbora tužene od 14. januara 2021. godine nezakonite, pa su poništene. Stavom II izreke naloženo je tuženoj da po raspisanom javnom pozivu ponovo provede konkursnu proceduru i na osnovu pristiglih prijava izvrši izbor najuspješnijeg kandidata. Općinski sud je u obrazloženju naveo da je članom 15. stav 2. Uredbe o postupku prijema u radni odnos (u daljnjem tekstu: Uredba) i članom 19. Pravilnika propisano da je poslodavac, odnosno direktor, odluku o prijemu u radni odnos dužan donijeti u roku od tri dana od dana prijema rang-liste kandidata, te da odluka mora biti obrazložena. Nadalje, sud je naveo da procedura prijema u radni odnos predviđa i propisuje postupak, počevši od javnog oglašavanja, podnošenja prijava, načina vođenja pismenog i usmenog ispita, kriterija za prijem i načina bodovanja kandidata, te davanja određene prednosti kandidatima. Zatim, sud je ukazao da je direktor dužan primiti u radni odnos kandidata koji se nalazi na prvom mjestu rang-liste koju sačini Komisija. Općinski sud je pojasnio da u obrazloženju Odluke o izboru nije dovoljno navesti kada je javni poziv raspisan, koliko je prijava stiglo i konstatirati da je procedura provedena. Na osnovu takvog obrazloženja, kako je sud istakao, ne može se preispitati da li je odluka zakonita ili ne, odnosno da li su primljeni kandidati zaista imali dovoljan broj bodova da budu prvi na rang-listi. Općinski sud je naveo da obrazloženje Odluke o izboru mora sadržavati sve razloge za prijem prema kriterijima propisanim Pravilnikom, na osnovu kojih su kandidati ocjenjivani. Također, sud je naveo da iste nedostatke ima i Odluka Upravnog odbora tužene jer ne sadrži razloge i činjenice o izboru kandidata, već sadrži hronologiju, procedure i konstataciju da je direktor tužene donio odluku o prijemu na osnovu rang-liste. Općinski sud je ukazao da u obrazloženju odluka moraju biti navedeni razlozi za prijem u radni odnos i moraju biti potvrđeni relevantnim dokazima. Osim toga, Općinski sud je istakao da nije osnovan prigovor tužene da apelantice nemaju pravo pobijati Odluku o izboru zbog nedovoljno osvojenih bodova na pismenom ispitu i isključenja iz daljnje procedure jer takvo postupanje nije propisano niti jednom odredbom Pravilnika. Pri tome, sud je ukazao da tužena nije odbacila prigovore, već ih je odbila kao neosnovane, pa je apelanticama na taj način omogućeno da podnesu tužbu. Općinski sud je naveo da je Odluka Upravnog odbora tužene nezakonita i zato što ne sadrži pouku o pravnom lijeku, tj. da se protiv nje može podnijeti tužba nadležnom sudu, kako je to propisano članom 21. Pravilnika.
7. Presudom Kantonalnog suda broj 18 0 Rs 048075 21 Rsž od 26. januara 2022. godine žalba tužene je uvažena i prvostepena presuda preinačena tako što je tužbeni zahtjev odbijen. Kantonalni sud je u obrazloženju naveo da je pogrešan zaključak prvostepenog suda da odluka čiju zakonitost apelantice osporavaju nije obrazložena. Kantonalni sud je podsjetio da su u Odluci o izboru navedena imena kandidata koji su primljeni u radni odnos, imena kandidata čije su prijave odbačene kao nepotpune, te imena kandidata koji su isključeni iz daljnje procedure jer su na pismenom ispitu osvojili manje od 70% od ukupnog broja bodova. Kantonalni sud je ponovio da je članom 19. Pravilnika tužene propisano, između ostalog, da odluka o prijemu u radni odnos mora biti obrazložena. Međutim, kako je sud naglasio, Pravilnikom nije propisano šta sve treba da sadrži obrazloženje takve odluke. Zatim je istaknuto da apelantice nisu osporavale rezultate pismenog testa i broj osvojenih bodova, već nezakonitost odluke o prijemu u radni odnos vide u nedostatku obrazloženja. U vezi s tim, Kantonalni sud je naveo da je tužena dala potrebno obrazloženje, te da je svakom od kandidata jasno zašto nije primljen u radni odnos. Prema ocjeni Kantonalnog suda, na zakonitost odluke Upravnog odbora tužene nije od utjecaja činjenica što apelantice nisu poučene da odluku mogu pobijati pred sudom.
8. Apelantice se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). U vezi s tim, apelantice su ukazale na proizvoljno utvrđeno činjenično stanje i proizvoljnu primjenu materijalnog prava, te kršenje prava na obrazloženu odluku. Apelantice su se pozvale na član 19. Pravilnika i član 15. stav 2. Uredbe, te navele da su se kroz primjenu Uredbe izdefinirali osnovni elementi koje odluka mora sadržavati da bi bila obrazložena, te podobna za preispitivanje. Smatraju da je nejasan i dvosmislen stav drugostepenog suda da Pravilnik ne propisuje šta sve obrazloženje odluke treba da sadrži. Takvim stavom se, kako su ukazale, stvara sudska praksa koja daje za pravo donosiocima odluka da zloupotrijebe takav stav i da se učesnicima konkursnih procedura ne obrazloži razlog za prijem u radni odnos određenog kandidata, te omogući potpuna samovolja i podrivanje pravne sigurnosti. Osim toga, apelantice su navele da im je osporenim odlukama tužene povrijeđeno pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije u vezi s pravom na pristup sudu zbog toga što u Odluci Upravnog odbora tužene nisu poučene da shodno članu 17. stav 5. Uredbe imaju pravo na podnošenje tužbe nadležnom sudu u roku od 30 dana.
9. Apelantice su u dopuni apelacije dostavile Presudu Općinskog suda broj 18 0 P 046275 21 P 2 od 7. februara 2022. godine i Presudu Kantonalnog suda broj 18 0 P 046275 22 Gž 2 od 19. septembra 2022. godine. Navedenim presudama je utvrđeno da je Odluka o imenovanju direktora tužene nezakonita i da je stoga poništena, a razlog za to je što nisu bili ispunjeni uvjeti da to lice bude imenovano na konkretnu poziciju jer nema jednu od specijalizacija iz djelokruga opisa poslova.
10. Prilikom razmatranja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
11. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
12. Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi: (4) Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
13. Ustavni sud podsjeća da u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj praksi i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koja štiti Ustav Bosne i Hercegovine i te povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji s dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Abedin Smajić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 16. januara 2018. godine, predstavka broj 48657/16, tačka 43, i Khudunts protiv Azerbejdžana, odluka od 26. februara 2019. godine, predstavka broj 74628/16, tačka 32, kao i Ustavni sud, Odluka broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Evropski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, predstavka broj 5503/02, i Dumlu protiv Turske, odluka od 20. aprila 2021. godine, tačka 27), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava (vidi Evropski sud, Spasoje Lukić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, odluka o dopustivosti od 18. novembra 2008. godine, predstavka broj 34379/03).
14. Razmatrajući navode o kršenju prava na pravično suđenje, Ustavni sud podsjeća da je, prema praksi Evropskog suda, prvenstveno na domaćim organima, naročito sudovima, da rješavaju probleme tumačenja domaćih zakona. Evropski sud ističe da ne treba postupati kao sud „četvrte instance“, te stoga neće, prema članu 6. stav 1. Evropske konvencije (kojem korespondira član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine), dovoditi u pitanje ocjenu domaćih sudova, osim ako se njihova utvrđenja mogu smatrati proizvoljnim ili „očigledno nerazumnim“ (vidi Evropski sud, Ašćerić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 17. decembra 2019. godine, predstavka broj 52871/13, tačka 23. s daljnjim referencama). Ovakvu praksu dosljedno slijedi i Ustavni sud u odnosu na odluke redovnih sudova (vidi, između ostalih, Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP-4033/20 od 22. juna 2022. godine, tač. od 42. do 45. s daljnjim referencama, objavljenu na www.ustavnisud.ba).
15. Osim toga, pravo na obrazloženu odluku predstavlja neodvojiv dio prava na pravično suđenje i ono obavezuje sudove da obrazlože svoje odluke. Naime, nedostatak dovoljnih i relevantnih razloga u sudskoj odluci može ukazivati, između ostalog, na arbitrarno sudsko odlučivanje. Međutim, to ne znači i obavezu sudova da detaljno odgovore na svaki argument koji stranke iznesu u postupku, već moraju odgovoriti na one argumente koji su ključni i odlučujući za donošenje odluke (vidi, npr. Evropski sud, Petrović i drugi protiv Crne Gore, presuda od 17. jula 2018. godine, predstavka broj 18116/15, tačka 41, i Ustavni sud, npr. Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-81/21 od 2. novembra 2022. godine, stav 23. s daljnjim referencama, objavljena na www.ustavnisud.ba).
16. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz navoda apelantica, Ustavni sud zapaža da je drugostepeni sud zaključio da tužbeni zahtjev nije osnovan. U vezi s tim, Ustavni sud primjećuje da je drugostepeni sud imao u vidu nespornu činjenicu da su apelantice nakon pismenog ispita okončale svoje učešće u konkursnoj proceduri jer nisu zadovoljile kvalifikacioni uvjet koji se tiče minimalnog broja osvojenih bodova na pismenom ispitu (vidi tačku 3. ove odluke). Također, drugostepeni sud je imao u vidu i činjenicu da apelantice nisu osporavale ostvarene rezultate sa pismenog ispita, dovodeći sve u vezu sa članom 19. Pravilnika čiji je sadržaj cijenio i u tom pravcu dao svoje mišljenje, te je za razliku od prvostepenog suda zaključio da je tužena dala dovoljne razloge u odnosu na učešće apelantica u konkursnoj proceduri. Ustavni sud smatra da je drugostepeni sud dao jasne razloge za odbijanje tužbenog zahtjeva, koje Ustavni sud ne smatra proizvoljnim niti „očigledno nerazumnim“. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju ne postoji bilo šta što bi ukazalo na kršenje prava na pravično suđenje.
17. U odnosu na dopunu apelacije, Ustavni sud zapaža da su apelantice dostavile presude redovnih sudova (vidi tačku 9. ove odluke) kojima je utvrđeno da je Odluka o imenovanju direktora tužene nezakonita, te je poništena. S obzirom na datum donošenja tih presuda, Ustavni sud ukazuje da se radi o novim okolnostima koje nisu postojale u vrijeme donošenja osporene odluke drugostepenog suda. Međutim, Ustavni sud ukazuje da navedene presude same po sebi ne mogu voditi zaključku o povredi ustavnih prava apelantica u konkretnom apelacionom postupku.
18. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju ne postoji bilo šta što bi ukazalo na kršenje prava na pravično suđenje.
19. Osim toga, apelantice su se pozvale i na povredu prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije u vezi s pravom na pristup sudu jer u Odluci Upravnog odbora tužene nisu poučene da imaju pravo na podnošenje tužbe nadležnom sudu. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da su apelantice podnijele tužbu prvostepenom sudu, te da im je omogućeno da na dvije sudske instance ravnopravno učestvuju u parničnom postupku u kojem su donesene dvije meritorne presude. Stoga, Ustavni sud smatra da su takvi navodi očigledno neosnovani.
20. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelantica pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvale, odnosno ništa što ukazuje da imaju „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda koji bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ti navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
21. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
22. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman