Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2729/22 (D. B.)

Odluka donesena 16. 04. 2026.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Bračna stečevina
  • Građanski postupak
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2729/22

Apelacija

Odluka o dopustivosti

16. 04. 2026.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nußberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 16. aprila 2026. godine, u predmetu broj AP-2729/22, rješavajući apelaciju Dragane Buzić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Dragane Buzić podnesena protiv Dopunske presude Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 51 0 P 133236 20 Gž 2 od 14. januara 2021. godine i Presude Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 51 0 P 133236 19 Gž od 16. oktobra 2019. godine zbog toga što je očigledno (prima facie ) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Dragana Buzić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Novog Travnika, koju zastupa Jasna Dunđer, advokat iz Novog Travnika, podnijela je 15. jula 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 51 0 P 133236 20 Rev od 22. marta 2022. godine, Dopunske presude Kantonalnog suda u Novom Travniku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 51 0 P 133236 20 Gž 2 od 14. januara 2021. godine, Presude Kantonalnog suda broj 51 0 P 133236 19 Gž od 16. oktobra 2019. godine, Dopunske presude Općinskog suda u Travniku (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 51 0 P 133236 17 P od 8. oktobra 2020. godine i Presude Općinskog suda broj 51 0 P 133236 17 P od 30. novembra 2018. godine.

2. Ustavni sud je prethodno Odlukom o dopustivosti broj AP-4920/19 od 19. februara 2020. godine odbacio apelaciju koju je apelantica podnijela protiv presude Kantonalnog suda od 16. oktobra 2019. godine jer je pred Vrhovnim sudom bio u toku postupak po reviziji koju je izjavila protiv te presude (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-4920/19 od 19. februara 2020. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba).

3. Presudom Općinskog suda broj 51 0 P 133236 17 P od 30. novembra 2018. godine utvrđeno je da zajedničku bračnu imovinu D. P. (u daljnjem tekstu: tužilac) i apelantice čine sredstva po kreditu od 20. marta 2014. godine u iznosu od 30.190,72 KM, Mastercard revolving kreditu u iznosu od 1.015,54 KM i tekućem računu i prekoračenju u iznosu od 1.475,24 KM, te je apelantica obavezana da tužiocu na ime ½ navedenih dugovanja isplati iznos od 17.331,75 KM. Usvojen je apelanticin protivtužbeni zahtjev i utvrđeno je da zajedničku bračnu imovinu parničnih stranaka čine 2.000,00 KM od prodaje automobila, kao i pokretne stvari, pobrojane u izreci presude, te je tužilac obavezan da apelantici isplati iznos od 1.000,00 KM od prodaje automobila, a na ime ostalih stvari koje su prodate iznos od 1.200,00 KM, dok je ostatak stvari podijeljen među parničnim strankama. Usvojen je protivtužbeni zahtjev kojim je apelantica tražila da sud utvrdi da zajedničku bračnu imovinu čine sredstva po ugovoru o kreditu od 7. oktobra 2016. godine u iznosu od 8.004,83 KM i tužilac je obavezan da joj po tom osnovu isplati iznos od 3.674,43 KM, dok je odbijen protivtužbeni zahtjev u dijelu u kojem je apelantica tražila da joj tužilac isplati ½ dugovanja po osnovu Mastercard revolving kredita u iznosu od 710,25 KM.

4. Sud je u obrazloženju naveo da su parnične stranke bile u braku koji je razveden presudom Općinskog suda od 18. aprila 2017. godine, dok je bračna zajednica faktički prestala 21. oktobra 2016. godine. Dalje je utvrdio da je tužilac podigao kredit od 20. marta 2014. godine, te da iz njegove platne liste za oktobar 2016. godine proizlazi da ostatak duga po tom kreditu iznosi 31.594,59 KM. Sud je utvrdio da je revolving kredit podignut radi izmirenja obaveza po drugim kreditima koje su parnične stranke podigle za vrijeme trajanja bračne zajednice te da predstavlja obavezu obje parnične stranke. Stoga je zaključio da je tužilac dokazao osnov i visinu tužbenog zahtjeva. Sud je dalje usvojio apelanticin protivtužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na ugovor o kreditu od 7. oktobra 2016. godine u iznosu od 3.674,43 KM, uz obrazloženje da je tužilac priznao apelanticino potraživanje po tom osnovu u toj visini. Također je obavezao tužioca da apelantici isplati iznos od 1.000,00 KM od prodaje automobila, a na ime ostalih stvari koje su prodate iznos od 1.200,00 KM jer je tužilac te iznose učinio nespornim. U vezi s navedenim, sud se pozvao na čl. 2, 7, 123. i 126. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP).

5. Presudom Kantonalnog suda broj 51 0 P 133236 19 Gž od 16. oktobra 2019. godine apelanticina žalba je odbijena i prvostepena presuda potvrđena. Kantonalni sud je u obrazloženju ponovio činjenično utvrđenje i pravne stavove prvostepenog suda, te je istakao da ga u cijelosti prihvata jer je sud pravilno utvrdio činjenično stanje i pravilno primijenio materijalno pravo, što je jasno obrazložio.

6. Dopunskom presudom Općinskog suda broj 51 0 P 133236 17 P od 8. oktobra 2020. godine utvrđeno je da zajedničku bračnu imovinu parničnih stranaka čini dug po prekoračenju bankovnog računa u iznosu od 901,84 KM te je tužilac obavezan da apelantici isplati ½ tog iznosa.

7. Dopunskom presudom Kantonalnog suda broj 51 0 P 133236 20 Gž 2 od 14. januara 2021. godine usvojena je apelanticina žalba i prvostepena presuda je preinačena tako što je utvrđeno da zajedničku bračnu imovinu parničnih stranaka čine i sredstva po osnovu Mastercard revolving kredita u iznosu od 710,25 KM te je tužilac obavezan da apelantici isplati ½ tog iznosa.

8. Rješenjem Vrhovnog suda broj 51 0 P 133236 20 Rev od 22. marta 2022. godine odbačena je apelanticina revizija izjavljena protiv drugostepene presude jer od postavljenih pravnih pitanja ne zavisi odluka u konkretnom postupku, niti su ta pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, u smislu člana 247. stav 4. ZPP-a. Vrhovni sud je u obrazloženju zaključio da se pravno shvatanje nižestepenih sudova podudara s pravnim stavom koji je taj sud zauzeo na sjednici Građanskog odjeljenja od 12. juna 2019. godine. Ukazao je da taj stav glasi: „Neotplaćeni iznos kredita nakon prestanka bračne zajednice je teret bračne stečevine koji snose oba bračna partnera na jednake dijelove. Isplatom cjelokupnog preostalog duga od strane jednog bračnog partnera, on je ujedno ispunio i obavezu drugog bračnog partnera u podmirenju iste kao duga bračne stečevine, pa isplatilac ima pravo tražiti povrat ½ iznosa, kao dospjele obaveze drugog bračnog partnera“.

9. Apelantica smatra da je povrijeđeno njeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). U vezi s tim, navodi da je sud zaključio da je tužilac dokazao osnovanost tužbenog zahtjeva a da se nije upustio u matematički obračun dosuđenih iznosa, te da je odluku o protivtužbenom zahtjevu obrazložio u dvije rečenice i dosudio joj manji iznos od potraživanog. Dalje navodi da je sud utvrdio tužiočeva potraživanja u ukupnom iznosu od 32.681,50 KM, a obavezao ju je da mu isplati 17.331,75 KM, što je za 991 KM više od ½ utvrđenog dugovanja. Apelantica navodi da tužilac nije dokazao stanje duga po Mastercard revolving kreditu, niti po tekućem računi i prekoračenju na dan faktičkog prestanka bračne zajednice, te ističe da se i nakon toga zaduživao, što ona nije dužna plaćati. Navodi da sud nije obrazložio na koji način je utvrdio visinu duga, niti je odgovorio na te njene žalbene navode. Apelantica dalje navodi da tužilac nije dokazao da je platio cijeli iznos duga po kreditu od 20. marta 2014. godine, te da sud nije mogao obavezati da plati dug koji nije dospio. Stoga smatra da je sud proizvoljno primijenio materijalno pravo i povrijedio njeno pravo na obrazloženu sudsku odluku.

10. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

11. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

b) Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

12. Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi: (4) Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

13. Ustavni sud podsjeća da u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta mora utvrditi, između ostalog, i jesu li ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj praksi i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i te povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji s dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Abedin Smajić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 16. januara 2018. godine, predstavka broj 48657/16, tačka 43, Khudunts protiv Azerbejdžana, odluka od 26. februara 2019. godine, predstavka broj 74628/16, tačka 32, te Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine, tačka 9, dostupna na www.ustavnisud.ba), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Evropski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, predstavka broj 5503/02, tačka 21, i Dumlu protiv Turske, odluka od 20. aprila 2021. godine, predstavka broj 65159/17, tačka 27), kao i kada se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine (vidi Evropski sud, Spasoje Lukić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, odluka o dopustivosti od 18. novembra 2008. godine, predstavka broj 34379/03).

14. Ustavni sud ukazuje da se apelanticini navodi o povredi prava na pravično suđenje odnose na način na koji je Kantonalni sud primijenio relevantne propise. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je, prema praksi Evropskog suda, prvenstveno na domaćim organima, naročito sudovima, da rješavaju probleme tumačenja domaćih zakona. Evropski sud ističe da ne treba postupati kao sud „četvrte instance“, te da stoga neće, prema članu 6. stav 1. Evropske konvencije (kojem korespondira član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine), dovoditi u pitanje ocjenu domaćih sudova, osim ako se njihova utvrđenja mogu smatrati proizvoljnim ili „očigledno nerazumnim“ (vidi Evropski sud, Ašćerić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 17. decembra 2019. godine, predstavka broj 52871/13, tačka 23. s daljnjim referencama). Takvu praksu dosljedno slijedi i Ustavni sud u odnosu na odluke redovnih sudova (vidi, između ostalih, Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP-4033/20 od 22. juna 2022. godine, tač. od 42. do 45. s daljnjim referencama, objavljenu na www.ustavnisud.ba).

15. Ustavni sud smatra da su sudovi dali relevantne i dovoljne razloge za zaključak da kreditna zaduženja koja su nastala za vrijeme trajanja bračne zajednice parničnih stranaka i pokretna imovina predstavljaju njihovu zajedničku imovinu za koju odgovaraju u jednakim dijelovima, slijedom čega su ih obavezali da jedno drugom isplate međusobna dugovanja po tom osnovu. Osim toga, Ustavni sud zapaža da takav stav korespondira i pravnom stavu koji je Vrhovni sud zauzeo na sjednici Građanskog odjeljenja od 12. juna 2019. godine. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da se apelanticini navodi o matematičkom obračunu novčanih iznosa koje je sud međusobno dosudio parničnim strankama odnose na traženje da Ustavni sud postupa kao sud četvrte instance, što, kako je već rečeno, nije njegova nadležnost. Konačno, apelantica ne navodi, niti Ustavni sud zapaža da je u provedenom postupku prekršena neka procesna garancija iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije na njenu štetu. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju ne postoji bilo šta što bi ukazalo na kršenje prava na pravično suđenje.

16. Imajući u vidu sve navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda, kao i stavove navedene u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da apelanticini navodi pokreću ustavno pitanje na koje se pozvala, odnosno ništa što ukazuje da ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda koji bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ti navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

17. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

18. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2729/22 (D. B.) | Sudska praksa | Aktio