Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1752/23 (M. R.)

Odluka donesena 19. 12. 2024.

  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Seada Palavrić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1752/23

Apelacija

Odluka o dopustivosti

19. 12. 2024.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Mirsad Ćeman, Helen Keller, Ledi Bianku i Marin Vukoja, na sjednici održanoj 19. decembra 2024. godine, u predmetu broj AP-1752/23 , rješavajući apelaciju koju je podnio Mitar Radukić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka m), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14 i 47/23), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Mitar Radukić protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 11 0 U 027345 21 Uvp od 19. januara 2023. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Mitar Radukić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banjaluke, kojeg zastupaju Milorad Đukić i Dejan Đukić, advokati iz Banjaluke, podnio je 11. aprila 2023. apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 11 0 U 027345 21 Uvp od 19. januara 2023. godine.

2. Zaključkom Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje RS (u daljnjem tekstu: Fond) - filijale u Banjaluci od 4. juna 2020. godine odbačena je kao neblagovremena apelantova žalba podnesena protiv zaključka tog organa od 4. marta 2020. godine. Rješenjem Fonda od 13. augusta 2020. godine odbijena je apelantova žalba podnesena protiv zaključka prvostepenog organa od 4. juna 2020. godine. Presudom Okružnog suda u Banjaluci od 23. marta 2021. godine odbijena je apelantova tužba podnesena protiv navedenog rješenja.

3. Presudom Vrhovnog suda od 19. januara 2023. godine odbijen je kao neosnovan apelantov zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke. U obrazloženju osporene presude Vrhovni sud je naveo da iz stanja spisa proizlazi da je apelant zaključak prvostepenog organa od 4. marta 2020. godine primio 10. marta 2020. godine, na koji je podnio žalbu 1. juna 2020. godine, tj. protekom roka od 15 dana od prijema zaključka. Slijedom toga, zaključio je da su organi uprave pravilno postupili kada su odbacili apelantovu žalbu kao neblagovremenu.

4. Osim toga, apelant je 1. januara 2023. godine podnio zahtjev za ubrzanje navedenog postupka, koji je odbijen Rješenjem Vrhovnog suda broj 118 0 Zup 002931 23 Zup od 2. februara 2023. godine. U obrazloženju osporenog rješenja Vrhovni sud je istakao da je taj postupak okončan donošenjem presude tog suda od 19. januara 2023. godine, te je stoga zaključio da je zahtjev neosnovan shodno odredbi člana 11. stav (3) Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku.

5. Apelant se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), uključujući pravo na suđenje u razumnom roku, te prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Osim toga, apelant se pozvao na povredu prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije i na povredu zabrane diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda.

7. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

8. Član 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda glasi: (1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio. (3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu.

9. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora doći do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispunio formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluke br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).

10. Također, Ustavni sud podsjeća da pravo na donošenje odluke u razumnom roku predstavlja samo jedan od aspekata prava na pravično suđenje koji garantira apelantima da i bez ispunjavanja ostalih uvjeta neophodnih za dopustivost apelacije u smislu člana 18. Pravila Ustavnog suda (meritorna odluka, rok, iscrpljivanje pravnih lijekova i dr.), mogu podnijeti apelaciju tokom trajanja postupka pred redovnim sudovima. Smisao ove odredbe je omogućavanje Ustavnom sudu da razmatra apelaciju samo u pogledu dužine postupka kako bi svojom odlukom omogućio apelantima da u razumnim rokovima dođu do konačne odluke što je osnovni smisao i krajnji cilj svakog sudskog postupka. Stoga bi, u situaciji kad sami apelanti ne postupe po nalogu suda ili ne koriste pravni lijek u zakonskom roku i time izgube mogućnost da dođu do konačne odluke u konkretnom postupku bilo iluzorno očekivati da će Ustavni sud pružiti zaštitu samo u odnosu na ovaj aspekt prava na pravično suđenje i pored činjenice da apelanti zbog neiscrpljivanja pravnog lijeka neće ispuniti prvi i osnovni uvjet dopustivosti, a to je konačna odluka. Suprotno tumačenje garancija koje pruža ovaj član dovelo bi do toga da bi redovni sudovi imali čitav niz sudskih postupaka u kojim apelanti uopće ne žele ishoditi konačnu odluku ali će, zbog mogućnosti koje pruža pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao segmenta prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Europske konvencije, pokretati i istrajavati na vođenju ovakvih postupaka s nadom da će zbog eventualnog kršenja ovog prava moći dobiti naknadu nematerijalne štete shodno članku 74. Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-4265/14 od 19. travnja 2017. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba).

11. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da je apelant propustio da, u skladu sa odredbama člana 215. u vezi sa članom 210. stav (2) Zakona o opštem upravnom postupku, u propisanom roku izjavi žalbu protiv zaključka prvostepenog organa od 4. marta 2020. godine. Dakle, apelantova žalba je odbačena iz formalnih razloga, s obzirom da apelant nije postupio u skladu sa navedenim zakonskim odredbama, čime je propustio da iscrpi djelotvorne pravne lijekove. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

12. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Seada Palavrić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1752/23 (M. R.) | Sudska praksa | Aktio