Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-966/22 („Mlinpek-Žitar“ d.d. Jajce)

Odluka donesena 19. 12. 2024.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Procesna odluka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Seada Palavrić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-966/22

Apelacija

Odluka o dopustivosti

19. 12. 2024.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Mirsad Ćeman, Helen Keller, Ledi Bianku i Marin Vukoja, na sjednici održanoj 19. decembra 2024. godine, u predmetu broj AP-966/22 , rješavajući apelacije „Mlinpek-Žitar“ d. d. Jajce, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacija „Mlinpek-Žitar“ d.d. Jajce podnesene protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 51 0 P 065412 22 Rev 3 od 7. marta 2023. godine i rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 51 0 P 065412 21 Rev 2 od 9. decembra 2021. godine, zbog toga što su ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. „Mlinpek-Žitar“ d.d. Jajce (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Feđad Začiragić, advokat iz Sarajeva, podnio je 17. marta 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 51 0 P 065412 21 Rev 2 od 9. decembra 2021. godine. Apelacija je evidentirana pod brojem AP-966/22.

2. Apelant je, putem istog advokata, 10. jula 2023. godine podnio apelaciju Ustavnom sudu protiv presuda Vrhovnog suda br. 51 0 P 065412 22 Rev 3 od 7. marta 2023. godine i 51 0 P 065412 15 Rev od 27. decembra 2018. godine. Apelacija je evidentirana pod brojem AP-3128/23.

3. S obzirom na to da se obje apelacije registrirane odnose na isti postupak, Ustavni sud je, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, odlučio voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-966/22.

4. Presudom Općinskog suda u Travniku (u daljnjem tekstu: Općinski sud) od 3. marta 2014. godine utvrđeno je da je raskinut ugovor o koncesiji (u daljnjem tekstu: sporni ugovor) i svi njegovi aneksi, da je ništav dio člana spornog ugovora i obavezan Srednjobosanski kanton, Vlada Srednjobosanskog kantona, Ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva Srednjobosanskog kantona (u daljnjem tekstu: tuženi) da apelantu na ime naknade štete isplati određeni iznos. Presudom Kantonalnog suda u Novom Travniku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) od 27. marta 2015. godine je preinačena prvostepena presuda samo u dijelu odluke o naknadi štete tako što je dosuđen manji iznos naknade. Prvostepena presuda je potvrđena u preostalom dijelu. Presudom Vrhovnog suda od 27. decembra 2018. godine ukinuta je presuda Kantonalnog suda u dosuđujućem dijelu i predmet vraćen tom sudu na ponovno suđenje u ovom dijelu. U ponovnom postupku, Kantonalni sud je rješenjem ukinuo presudu Općinskog suda i predmet vratio Općinskom sudu na ponovni postupak.

5. U ponovnom postupku, presudom Općinskog suda broj 51 0 P 065412 19 P 2 od 25. marta 2020. godine, utvrđeno je da je raskinut sporni ugovor i svi njegovi aneksi (stav I izreke). Utvrđeno je da su ništave odredbe člana 60. spornog ugovora i svi njegovi aneksi, u precizno označenom dijelu tekstu tog člana (stav II izreke). Obavezan je tuženi da apelantu na ime naknade štete isplati iznos od 9.693.477,47 KM sa zakonskom zateznom kamatom (stav III izreke). Odbijen je apelantov tužbeni zahtjev preko dosuđenog iznosa (stav IV izreke).

6. Presudom Kantonalnog suda broj 51 0 P 065412 20 Gž 3 od 30. decembra 2020. godine, djelomično su uvažene žalbe tuženog i preinačena presuda Općinskog suda u stavu III izreke presude tako što je odbijen apelantov tužbeni zahtjev u dijelu stava III kojim je tražio da se tuženi obavezuje da na ime naknade štete isplati iznos od 1.416.384,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom. Ukinuta je presuda Općinskog suda od 25. marta 2020. godine i odbačena tužba u preostalom dijelu stava III izreke, koji se odnosi na naknadu izmakle koristi, o kojem je pravomoćno presuđeno presudom Kantonalnog suda od 27. marta 2015. godine. U preostalom dijelu, stav I, II i IV, prvostepena presuda je ostala neizmijenjena. U obrazloženju presude Kantonalni sud je naveo da je u ukinutom dijelu prvostepene presude pravomoćno presuđeno presudom Kantonalnog suda od 27. marta 2015. godine, kojom je odbijen ovaj dio tužbenog zahtjeva, a presudom Vrhovnog suda od 27. decembra 2018. godine, nije ukinut odbijajući dio te drugostepene presude.

7. Rješenjem Vrhovnog suda broj 51 0 P 065412 21 Rev 2 od 9. decembra 2021. godine, djelomično je usvojena apelantova revizija, ukinuta drugostepena presuda u odbijajućem dijelu zahtjeva za isplatu materijalne štete i odluci o troškovima postupka, te u tom dijelu predmet vraćen drugostepenom sudu na ponovno suđenje. U preostalom dijelu odbijena je apelantova revizija.

8. U ponovnom postupku, presudom Kantonalnog suda broj 51 0 P 065412 22 Gž 4 od 25. januara 2022. godine, odbijene su žalbe u dijelu stava III izreke presude Općinskog suda od 25. marta 2020. godine, kojim je obavezan tuženi da apelantu na ime naknade štete isplati iznos od 1.416.384,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom. Ukinuta je presuda Općinskog suda od 25. marta 2020. godine i odbačena tužba u preostalom dijelu stava III koji se odnosi na naknadu štete, o kojem je pravomoćno presuđeno presudom Kantonalnog suda od 27. marta 2015. godine.

9. Presudom Vrhovnog suda broj 51 0 P 065412 22 Rev 3 od 7. marta 2023. godine, odbijene su revizije apelanta i tuženog. U obrazloženju presude Vrhovni sud je naveo da je u ranijem postupku protiv drugostepene presude u odbijajućem dijelu zahtjeva odbijena apelantova revizija, a revizija tuženog usvojena u preostalom dosuđujućem dijelu i ukinuta drugostepena presuda (vidi tačku 4. odluke). Stoga je zaključeno da je drugostepeni sud, odlučujući u ponovnom postupku i ispitujući prvostepenu presudu, mogao odlučivati samo u povodu žalbe tuženog u dijelu u kojem je apelant uspio sa zahtjevom, a ne i u odbijajućem dijelu, jer je u tom dijelu pravomoćno odlučeno. Istaknuo je da Vrhovni sud u konkretnom postupku, suprotno apelantovim navodima da je prvostepeni sud imao osnov za odlučivanje o cijelom tužbenom zahtjevu, nema ovlaštenja preispitivati ranije ukidno rješenje drugostepenog suda.

10. Apelant navodi da mu je osporenim odlukama prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana

13. Evropske konvencije u vezi sa pravom na pravično suđenje i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U apelaciji broj AP-

966/22, apelant navodi da je pogrešan stav Vrhovnog i Kantonalnog suda da je trebalo odbaciti dio tužbenog zahtjeva za naknadu štete koji se odnosi na izmaklu korist. U apelaciji broj AP-3128/23, apelant ponavlja navode u pogledu odbacivanja dijela tužbe, te dodatno ističe da su redovni sudovi pogrešno primijenili čl. 155, 189, 190. i član 226. stav 2. Zakona o obligacionim odnosima razmatrajući navedeni dio tužbenog zahtjeva za izmaklu korist.

11. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi: (3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

12. Ustavni sud podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi jasno ukazao da je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv kada se radi o odlučivanju o „građanskim pravima i obavezama“ ili kada je odluka koja je u postupku donesena odlučujuća za utvrđivanje „građanskih prava i obaveza“ (vidi, Ustavni sud, između ostalih, odluke o dopustivosti br. AP-739/07 od 17. septembra 2009. godine, AP-766/12 od 22. oktobra 2013. godine i AP-1466/16 od 22. marta 2017. godine, dostupne na web-stranici Ustavnog suda, www.ustavnisud.ba). Ustavni sud zapaža da apelant u konkretnom slučaju osporava odluke donesene u parničnom postupku u kojem je njegova tužba u dijelu koji se odnosi na naknadu izmakle koristi odbačena zbog pravomoćnosti ranije sudske odluke u tom dijelu, shodno relevantnim odredbama ZPP-a. Dakle, u konkretnom postupku odlučivalo se samo o procesnim pitanjima, tj. o procesnoj dopustivosti dijela tužbe. S obzirom na to, Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju nije raspravljano o apelantovim „građanskim pravima ili obavezama“ u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. S obzirom na navedeno, Ustavni sud zaključuje da se i navodi o kršenju prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije u vezi sa pravom na pravično suđenje moraju odbaciti kao ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine. Također, Ustavni sud zaključuje da se nije odlučivalo ni o apelantovom pravu na „imovinu“ u smislu člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, već samo o procesnom pitanju, kako je to već navedeno.

13. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud zaključuje da član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije, član 13. Evropske konvencije i član II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju nisu primjenjivi u konkretnom slučaju, pa slijedi da su apelantovi navodi u vezi sa povredom prava na pravično suđenje, pravom na djelotvoran pravni lijek i prava na imovinu ratione materie inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

14. U skladu sa navedenim, imajući u vidu odredbu člana 18. stav 3. tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

15. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Seada Palavrić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-966/22 („Mlinpek-Žitar“ d.d. Jajce) | Sudska praksa | Aktio