Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1849/24 (R. R.)
Odluka donesena 19. 09. 2024.
- Nema povrede
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Izvršni postupak
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Seada Palavrić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1849/24
Apelacija
Odluka o dopustivosti
19. 09. 2024.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i suci Mirsad Ćeman, Helen Keller, Ledi Bianku i Marin Vukoja, na sjednici održanoj 19. rujna 2024. godine, u predmetu broj AP- 1849/24, rješavajući apelaciju koju je podnio Radojica Ratkovac, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) točka h) i stavak (4), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine – Pre čišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Radojica Ratkovac protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 78 0 I 016520 23 Gž 5 od 11. siječnja 2024. godine, u odnosu na navode o povredi prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Radojica Ratkovac protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 78 0 I 016520 23 Gž 5 od 11. siječnja 2024. godine, u odnosu na navode o povredi prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, zbog toga što je očigledno (prima facie) neutemeljena.
OBRAZLOŽENJE
1. Radojica Ratkovac (u daljnjem tekstu: apelant) iz Prnjavora, kojeg zastupa Goran Blagojević, odvjetnik iz Šamca, podnio je 30. travnja 2024. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 78 0 I 016520 23 Gž 5 od 11. siječnja 2024. godine i Rješenja Osnovnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 78 0 I 016520 23 Ip 4 od 18. srpnja 2023. godine. Također, apelant je podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud odgodio provođenja ovršnih radnji u konkretnom postupku do donošenja odluke o apelaciji.
Uvodne napomene
2. Rješenjem o ovrsi Osnovnog suda od 16. svibnja 2014. godine, po prijedlogu tražitelja ovrhe („Hypo Alpe Adria Bank“ a.d. Banjaluka) protiv apelanta kao ovršenika, na temelju ovršne isprave-rješenja tog suda od 29. lipnja 2004. godine, donesenog na temelju sporazuma vjerovnika i dužnika o uknjižbi založnog prava na nekretninama, određena je ovrha na nekretninama pobliže opisanim u izreci tog rješenja.
3. Rješenjem Osnovnog suda od 24. ožujka 2016. godine dozvoljena je promjena tražitelja ovrhe tako što je umjesto dotadašnjeg tražitelja ovrhe kao tražitelj ovrhe označena „Bora“ d.o.o. Banjaluka.
Osporene odluke
4. Rješenjem Osnovnog suda od 11. svibnja 2023. godine dozvoljena je promjena tražitelja ovrhe tako što je umjesto dotadašnjeg tražitelja ovrhe („Bora“ d.o.o. Banjaluka), kao tražitelj ovrhe označen „Eos Matrix“ d.o.o. Sarajevo.
5. Osporenim rješenjem Okružnog suda od 11. siječnja 2024. godine odbijena je kao neutemeljena apelantova žalba izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja. U obrazloženju osporene odluke Okružni sud je naveo da je tražitelj ovrhe ugovorom o ustupanju potraživanja od 23. prosinca 2022. godine svoje potraživanje ustupio gospodarskom društvu „Eos Matrix“ d.o.o. Sarajevo. Zatim, naveo je da je „Eos Matrix“ d.o.o. Sarajevo podnio zahtjev za promjenu tražitelja ovrhe u konkretnom ovršnom postupku uz koji je dostavio navedeni ugovor. U vezi s tim, Okružni sud je ukazao da je odredbom članka 30. Zakona o ovršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZOP) propisano da se ovrha određuje i na prijedlog i u korist osobe koje u ovršnoj ispravi nije označeno kao tražitelj ovrhe ako javnom ili ovjerenom privatnom ispravom dokaže da je potraživanje na njega preneseno ili da je na njega na drugi način prešlo. Imajući u vidu navedeno, Okružni sud je zaključio da je prvostupanjski pravilno dozvolio promjenu tražitelja ovrhe. U odnosu na apelantovo pozivanje na odluke o dopustivosti Ustavnog suda AP-4971/14 i AP-740/15, Okružni sud je ukazao da se ne radi o istom činjeničnom i pravnom pitanju.
6. Apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Apelant, u suštini, ponavlja navode koje je iznosio i tijekom postupka pred redovitim sudovima, te smatra da su redoviti sudovi pri donošenju osporenih odluka pogrešno utvrdili činjenično stanje i primijenili relevantne propise. Naročito ističe da je u konkretnom postupku povrijeđeno načelo pravne sigurnosti, budući da je Ustavni sud odlukama o dopustivosti br. AP-4971/14 i AP-740/15 odbacio kao nedopustive apelacije koje je podnio „Eos Matrix“ d.o.o. Sarajevo protiv odluka Apelacionog suda Brčko distriklta BiH kojim je odbijen njihov prijedlog za stupanje u ovršni postupak. Također, ističe da osporene odluke izravno utječu na njegovo pravo na imovinu, s obzirom da su predmet ovrhe nekretnine u njegovom vlasništvu.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) točka h) i članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda.
Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
b) Ustavni sud također ima apelacijsku nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.
Članak 18. stavak (3) točka h) i članak (4) Pravila Ustavnoga suda glase:
(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
(4) Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neutemeljenu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja prava zaštićenih Ustavom, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
U odnosu na navode o povredi prava na pravično suđenje
8. Ustavni sud ukazuje da se u konkretnom slučaju radi o ovršnome postupku u kojem apelant ima svojstvo ovršenika, te se stoga postavlja pitanje primjenjivosti članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije. Naime, Ustavni sud podsjeća na svoj principijelan stav o neprimjenjivosti članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije na ovršni postupak u situaciji kada apelaciju podnosi ovršenik, odnosno osoba protiv koje se provodi ovrha. Međutim, Ustavni sud isto tako podsjeća na svoj stav da je članak II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članak 6. stavak 1. Europske konvencije primjenjiv u situaciji kada se u ovršnom postupku utvrđuju nova građanska prava i obveze (vidi Ustavni sud, Odluka broj U-21/02 od 26. ožujka 2004. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba).
9. U konkretnom slučaju, osporenim rješenjem Okružnog suda se odlučivalo o žalbi koju je podnio apelant kao ovršenik u ovršnom postupku u kojem se odlučivalo o ovrsi na temelju pravomoćne presude. Ustavni sud ukazuje da u tom postupku nisu utvrđivana apelantova „nova građanska prava ili obveze“, već da su ona utvrđena ovršnom ispravom. Stoga, Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju apelant ne uživa zaštitu i garancije iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, pa je apelacija u odnosu na navode o povredi prava na pravično suđenje, uključujući navode o povredi načela pravne sigurnosti, ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine.
U odnosu na navode o povredi prava na imovinu
10. Ustavni sud podsjeća da u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, jesu li ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članku 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da prema vlastitoj i praksi Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očigledno neutemeljena ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji, s dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Europski sud, Abedin Smajić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 16. siječnja 2018. godine, predstavka broj 48657/16, točka 43, i Khudunts protiv Azerbajdžana, presuda od 26. veljače 2019. godine, točka 32, te Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-156/05 od 18. svibnja 2005. godine, točka 9, dostupna na www.ustavnisud.ba), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Europski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. srpnja 2005. godine, predstavka broj 5503/02, točka 21. i Dumlu protiv Turske, odluka od 20. travnja 2021. godine, predstavka broj 65159/17, točka 27), kao i kada se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava (vidi, Europski sud, Spasoje Lukić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, odluka o dopustivosti od 18. studenog 2008. godine, predstavka broj 34379/03).
11. U konkretnom slučaju, Ustavni sud smatra da je Okružni sud u obrazloženju osporene odluke, pozivajući se na relevantne odredbe ZOP, dao jasne i relevantne razloge za svoje odlučenje. Naime, Ustavni sud zapaža da je taj sud jasno ukazao da u konkretnom slučaju „EOS Matrix“ d.o.o. Sarajevo dokazao da mu je tražitelj ovrhe, ugovorom o ustupanju potraživanja, prenio svoje potraživanje koje ima prema apelantu, te da su stoga ispunjeni uvjeti za promjenu tražitelja ovrhe u smislu članka 30. stavak (1) ZOP. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju ništa ne ukazuje da je apelantovo pravo na imovinu došlo u pitanje na način koji bi vodio potrebi da Ustavni sud to pravo ispita prema standardima iz članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, niti su u apelaciji pruženi dokazi iz kojih bi se moglo zaključiti suprotno.
12. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (3) točka h) i stavak (4) Pravila Ustavnoga suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine, odnosno ukoliko je očigledno (prima facie) neutemeljena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
13. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije neophodno posebno razmatrati apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere.
14. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnoga suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Seada Palavrić