Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-641/22 (S.A.)

Odluka donesena 27. 02. 2025.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Seada Palavrić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-641/22

Apelacija

Odluka o dopustivosti

27. 02. 2025.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Mirsad Ćeman, Helen Keller, Ledi Bianku i Marin Vukoja, na sjednici održanoj sjednici održanoj 27. februara 2025. godine, u predmetu broj AP-641/22, rješavajući apelaciju koju je podnio S. A., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka m), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio S. A. protiv Rješenja Povjerenstva za uvjetni otpust broj 18.5-50-8704-1/21 od 2. decembra 2021. godine, zbog ne iscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. S. A. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Prizrena, u vrijeme podnošenja apelacije na izdržavanju kazne zatvora u Zavodu za izvršenje krivičnih sankcija, pritvora i drugih mjera BiH (u daljnjem tekstu: Zavod), kojeg zastupa Ahmed Žilić advokat iz Sarajeva, podnio je 18. februara 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Povjerenstva za uvjetni otpust (u daljnjem tekstu: Povjerenstvo) broj 18.5-50-8704-1/21 od 2. decembra 2021. godine. Na zahtjev Ustavnog suda, apelant je 7. marta 2022. godine, dopunio apelaciju. Apelant je u apelaciji i dopuni apelacije zatražio i donošenje privremene mjere.

2. Ustavni sud je 11. maja 2022. godine donio odluku broj AP-641/22 (dostupna na www.ustavnisud.ba), kojom je odbio, kao neosnovan, apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere.

3. Povjerenstvo je rješenjem broj 18.5-50-8704-1/21 od 2. decembra 2021. godine, odbilo apelantovu molbu za uvjetni otpust, koju je podnio, kao zatvorenik koji se nalazi na izdržavanju kazne zatvora u Zavodu. Povjerenstvo je u obrazloženju rješenja navelo da apelant u Zavodu izdržava jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od osam godina, na osnovu presude Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 2 K 013737 13 K od 2. juna 2014. godine. Zatim je navelo da su uz molbu za uvjetni otpust, u smislu člana 194. stav 3. Zakona Bosne i Hercegovine o izvršenju kaznenih sankcija, pritvora i drugih mjera BiH (u daljnjem tekstu: ZIKS), dostavljeni podaci relevantni za odluku Povjerenstva i mišljenje o opravdanosti molbe. Povjerenstvo je, kako je dalje navedeno, na osnovu tih podataka odlučilo da još nema valjanih pokazatelja iz kojih se može pouzdano tvrditi da su ispunjeni uvjeti iz člana 194. stav 5. ZIKS-a za apelantov uvjetni otpust. U vezi s tim, Povjerenstvo je navelo da je imalo u vidu apelantovu raniju osuđivanost, vrstu i težinu krivičnog djela za koje izdržava zatvorsku kaznu i visinu neizdržanog dijela izrečene zatvorske kazne zbog čega je apelantova molba odbijena. Navedeno i da se protiv tog rješenja ne može izjaviti žalba niti se može pokrenuti upravni spor.

4. Apelant smatra da mu je osporenom odlukom povrijeđeno pravo iz člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, zabrana diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno člana 14. Evropske konvencije i opća zabrana diskriminacije iz člana 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju kao i pravo na žalbu u krivičnim stvarima iz člana 2. stav (1) Protokola broj 7 uz Evropsku konvenciju. U veoma opširnoj apelaciji, koju je precizirao na zahtjev Ustavnog suda, apelant je naveo da je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od osam godina, od čega je izdržao pet godina, četiri mjeseca i 10 dana. Zatim, navodi da je Sud BiH novčanu kaznu, koju mu je izrekao pravosnažnom presudom kao sporednu kaznu u iznosu od 80.000,00 KM, pretvorio u kaznu zatvora u trajanju od dvije godine, dva mjeseca i 10 dana. Također, navodi da je u periodu od 13. juna 2020. do 15. aprila 2021. godine proveo u ekstradicijskom pritvoru u Sloveniji. Stoga, apelant smatra da je „premašen“ rok iz čl. 44. i 123. Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: KZBiH) za uvjetni otpust. U vezi s tim, apelant je ukazao na „nejasnoće i nedorečenosti“ bilateralnog ugovora između Bosne i Hercegovine i Slovenije, „zbog kojih i dalje postoji dilema da li će se u izdržanu kaznu uračunati i vrijeme koje je proveo u ekstradicijskom pritvoru“. Apelant je ukazao i na navodne povrede ljudskih prava koje su učinjene prema njemu kao pripadniku albanske manjine, uključujući prigovore koji se tiču njegove komunikacije sa porodicom. U vezi s tim, apelant ističe da je Povjerenstvo prilikom donošenja osporene odluke trebalo uzelo u obzir „nepodnošljivu diskriminirajuću situaciju prema kojoj je apelant bio uskraćen za sve pogodnosti propisane kao njegovo zakonsko pravo u proteklih devet godina“. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Član 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda glasi: (1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio. (3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu

5. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispunio formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluke br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-

106/04 od 18. januara 2005. godine).

6. U konkretnom slučaju, apelant osporava odluku Povjerenstva koja je donesena povodom njegove molbe za uvjetni otpust. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da apelant protiv te odluke nije imao mogućnost da izjavi žalbu niti da pokrene upravni spor. Međutim, apelant je, prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu, imao mogućnost da protiv osporene odluke koju je donijelo Povjerenstvo Sudu Bosne i Hercegovine podnese zahtjev za zaštitu sloboda i prava građana zagarantovanih Ustavom Bosne i Hercegovine, shodno odredbi člana 67. Zakona o upravnim sporovima BiH (vidi, mutatis mutandis, Evropski sud za ljudska prava, Šerbečić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 26. aprila 2022. godine, predstavka broj 51661/21).

7. Budući da je apelant propustio da iskoristi ovaj pravni lijek, Ustavni sud smatra da nije iscrpio sve efektivne pravne lijekove moguće prema zakonu. S obzirom na to, apelacije se ne može razmatrati.

8. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Seada Palavrić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-641/22 (S.A.) | Sudska praksa | Aktio