Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1392/22 („Malcom“ d.o.o. Sarajevo)

Odluka donesena 19. 02. 2026.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Obligaciono- pravni odnosi
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1392/22

Apelacija

Odluka o dopustivosti

19. 02. 2026.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nußberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 19. februara 2026. godine, u predmetu broj AP-1392/22, rješavajući apelaciju koju je podnio „Malcom“ d.o.o. Sarajevo, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio „Malcom“ d.o.o. Sarajevo protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Ps 612031 18 Pž od 2. februara 2022. godine zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. „Malcom“ d.o.o. Sarajevo (u daljnjem tekstu: apelant), koji zastupa Plamenko Čustović, advokat iz Sarajeva, podnio je 22. aprila 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 Ps 612031 18 Pž od 2. februara 2022. godine.

2. Presudom Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 Ps 612031 16 Ps od 23. juna 2017. godine usvojen je apelantov tužbeni zahtjev i obavezana tužena JP „Elektroprivreda BiH“ d.d. Sarajevo (u daljnjem tekstu: tužena) da apelantu isplati iznos od 17.426,07 KM sa zakonskom zateznom kamatom.

3. Općinski sud je u obrazloženju presude naveo da je apelant 16. novembra 2016. godine podnio tužbu radi isplate duga. Zatim je istakao da je u postupku utvrdio da se apelant ugovorom od 19. juna 2015. godine (u daljnjem tekstu: sporni ugovor) obavezao tuženoj isporučiti određenu robu u dvije tranše. Dalje je navedeno da je članom 10. spornog ugovora ugovoreno da se za svaki dan neopravdanog kašnjenja u isporuci robe apelant obavezuje tuženoj platiti na ime ugovorne kazne jedan promil ukupno ugovorene vrijednosti. Istaknuto je da je apelant u cijelosti isporučio robu, s tim da je prvu tranšu isporučio s određenim kašnjenjem. Također je istaknuto da je tuženi platio ugovorenu cijenu tako da je ukupan iznos umanjio za iznos od 34.852,14 KM na ime ugovorne kazne koju je samoinicijativno obračunao računajući po jedan promil od ukupno ugovorene cijene za svaki dan kašnjenja za robu iz prve tranše. Općinski sud je ocijenio da odredbe spornog ugovora nisu jasne i da je dužan primijeniti član 99. stav 2. Zakona o obligacionim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO). U vezi s tim, ukazao je da je tužena pripremila tekst spornog ugovora i da se shodno članu 100. ZOO-a sporna odredba treba tumačiti u apelantovu korist. Dalje je ukazao da je apelant zakasnio s isporukom robe samo iz prve tranše i da je druga tranša ispunjena u ugovorenom roku pa nema razumnog opravdanja da se obračuna ugovorna kazna u odnosu na cjelokupnu vrijednost robe. Stoga je Općinski sud zaključio da je tužena obračunala ugovornu kaznu protivno spornom ugovoru, načelima obligacionog prava i volji stranaka. Budući da je tužena imala pravo samo na 50% umanjenog iznosa, Općinski sud je obavezao tuženu da apelantu isplati iznos naveden u izreci presude.

4. Presudom Kantonalnog suda broj 65 0 Ps 612031 18 Pž od 2. februara 2022. godine usvojena je žalba tužene i preinačena prvostepena presuda tako što je odbijen apelantov tužbeni zahtjev.

5. Kantonalni sud je u obrazloženju presude naveo da je pogrešan zaključak Općinskog suda u vezi s tumačenjem nejasnoća u članu 10. spornog ugovora. U vezi s tim, ukazano je da član 10. spornog ugovora potpuno jasno ukazuje da su stranke „po svom nahođenju odredile visinu ugovorne kazne za svaki dan zakašnjenja u ispunjenju obaveze procentualno od ukupno ugovorene vrijednosti predmeta ugovora“ iz člana 2. spornog ugovora, kako propisuje član 271. ZOO-a. Dalje je ukazano da se član 10. spornog ugovora apsolutno ne može dovoditi u vezu s brojem ugovorenih tranši, niti s njihovom pojedinačnom vrijednošću, već samo s ukupno ugovorenom vrijednošću predmeta ugovora. Kantonalni sud je istakao da stručno mišljenje vještaka finansijske struke nesporno upućuje da je tužena obračunala ugovornu kaznu u smislu navedene ugovorne odredbe. Stoga je zaključio da je neosnovan apelantov tužbeni zahtjev za isplatu polovine vrijednosti obračunate ugovorne kazne zbog kašnjenja samo prve tranše, tj. 50% spornog ugovora.

6. Apelant navodi da mu je osporenom presudom prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Tvrdi da je na njega stavljen nesrazmjeran teret zbog neznatnog prekoračenja roka za samo dio ugovorne obaveze. Također tvrdi da je tužena obračunala ugovornu kaznu protivno volji strana i da je obračun ugovorne kazne trebao biti samo u odnosu na vrijednost robe koja je isporučena sa zakašnjenjem. Posebno ističe da je tužena pripremila sporni ugovor i da nije mogao utjecati na tekst ugovora. Stoga smatra da je Kantonalni sud proizvoljno primijenio čl. 99. i 100. ZOO-a, te načela obligacionog prava iz čl. 12, 15. i 21. ZOO-a. Apelant također navodi da mu je prekršeno pravo na suđenje u razumnom roku, bez bilo kakvog obrazloženja.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

b) Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi: (4) Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

8. Ustavni sud u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije mora utvrditi između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj praksi i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koja štiti Ustav Bosne i Hercegovine i te povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Abedin Smajić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 16. januara 2018. godine, predstavka broj 48657/16, tačka 43, i Khudunts protiv Azerbejdžana, odluka od 26. februara 2019. godine, predstavka broj 74628/16, tačka 32, te Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine, tačka 9, dostupna na www.ustavnisud.ba), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Evropski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, predstavka broj 5503/02, tačka 21, i Dumlu protiv Turske, odluka od 20. aprila 2021. godine, predstavka broj 65159/17, tačka 27), kao i kada se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava (vidi Evropski sud, Spasoje Lukić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, odluka o dopustivosti od 18. novembra 2008. godine, predstavka broj 34379/03).

9. Ustavni sud podsjeća da je, prema praksi Evropskog suda, prvenstveno na domaćim organima, naročito sudovima, da rješavaju probleme tumačenja domaćih zakona. Evropski sud ističe da ne treba postupati kao sud „četvrte instance“, te da stoga neće, prema članu 6. stav 1. Evropske konvencije (kojem korespondira član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine), dovoditi u pitanje ocjenu domaćih sudova, osim ako se njihova utvrđenja mogu smatrati proizvoljnim ili „očigledno nerazumnim“ (vidi Evropski sud, Ašćerić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 17. decembra 2019. godine, predstavka broj 52871/13, tačka 23. s daljnjim referencama). Takvu praksu dosljedno slijedi i Ustavni sud u odnosu na odluke redovnih sudova (vidi, između ostalih, Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP-

4033/20 od 22. juna 2022. godine, tač. od 42. do 45. s daljnjim referencama, objavljenu na www.ustavnisud.ba).

10. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud u obrazloženju osporene odluke dao relevantne razloge za svoje odlučenje, kako u pogledu utvrđenih činjenica tako i u pogledu primjene prava, tj. odredbi ZOO-a, zbog čega se ne može reći da su takva utvrđenja proizvoljna ili očigledno nerazumna. Ustavni sud naročito zapaža da je Kantonalni sud obrazložio da su stranke spornim ugovorom odredile visinu ugovorne kazne procentualno od ukupno ugovorene vrijednosti predmeta ugovora. U odnosu na apelantove navode o kršenju prava na pravično suđenje u razumnom roku, Ustavni sud zapaža da apelant, osim što je naveo da mu je prekršeno pravo na suđenje u razumnom roku, nije posebno obrazlagao te navode, dakle nije ponudio argumente i dokaze kojima bi potkrijepio te svoje navode. Stoga, Ustavni sud smatra da su apelantovi navodi izneseni u tom pravcu očigledno (prima facie) neosnovani (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-

2195/19 od 27. novembra 2020. godine, tačka 13, dostupna na www.ustavnisud.ba). Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud zapaža da u provedenom postupku nije prekršena bilo koja procesna garancija iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije na apelantovu štetu. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju ne postoji bilo šta što bi ukazalo na kršenje prava na pravično suđenje. Osim toga, apelant se pozvao i na kršenje prava na imovinu. Međutim, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju ništa ne ukazuje da je njegovo pravo na imovinu došlo u pitanje na način koji bi vodio potrebi da Ustavni sud to pravo posebno ispita prema standardima iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, niti su u apelaciji pruženi dokazi iz kojih bi se moglo zaključiti suprotno.

11. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda, kao i stavove navedene u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da apelantovi navodi pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda koji bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ti navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

12. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1392/22 („Malcom“ d.o.o. Sarajevo) | Sudska praksa | Aktio