Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-459/22 (M. J.)

Odluka donesena 15. 12. 2025.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Naknada
  • Vanparnični postupak
  • Eksproprijacija
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-459/22

Apelacija

Odluka o dopustivosti

15. 12. 2025.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 15. decembra 2025. godine, u predmetu broj AP-459/22, rješavajući apelaciju Milorada Jerinića na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je:

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Milorad Jerinić protiv Rješenja Okružnog suda u Doboju broj 85 0 V 093476 21 Gž od 24. novembra 2021. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Milorad Jerinić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Stanara, kojeg zastupa Predrag Herbez, advokat iz Banjaluke, podnio je 4. februara 2022. godine. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 85 0 V 093476 21 Gž od 24. novembra 2021. godine.

2. Rješenjem Osnovnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 85 0 V 093476 20 V od 24. juna 2021. godine apelantu je, za nekretnine eksproprisane rješenjem Republičke uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove Banjaluka - Područna jedinica Stanari (u daljnjem tekstu: Uprava) od 16. oktobra 2020. godine (u daljnjem tekstu: eksproprisane nekretnine), određena naknada u iznosu od 27.578,37 KM. Eksproprisane nekretnine opisane su u izreci rješenja kao dvije katastarske čestice, od kojih je jedna u naravi označena kao „njiva“, a druga kao „šuma“. Republika Srpska, kao korisnik eksproprijacije, obavezana je da apelantu isplati naknadu u roku preciziranom u izreci rješenja.

3. U obrazloženju, sud je naveo da je rješenjem Uprave od 16. oktobra 2020. godine izvršena potpuna eksproprijacija apelantovih nekretnina u korist korisnika eksproprijacije, u svrhu eksploatacije uglja za potrebe EFT - Rudnik i Termoelektrana „Stanari“ d.o.o. Stanari. Dalje, sud je naveo da pred Upravom nije postignut sporazum o visini naknade budući da je korisnik eksproprijacije, na osnovu procjene vještaka poljoprivredne i šumarske struke (D. Đ. i S. L.), apelantu nudio ukupan iznos od 18.769,00 KM, ali da apelant nije prihvatio tu ponudu. Imajući u vidu navedeno, te uzimajući u obzir da korisnik eksproprijacije nije obezbijedio apelantu drugu odgovarajuću nepokretnost, sud je obrazložio da je u konkretnom slučaju potrebno odrediti pravičnu naknadu u smislu odredbi člana 54. Zakona o eksproprijaciji (u daljnjem tekstu: Zakon). U vezi s tim, sud je naveo da naknada ne može biti niža od tržišne vrijednosti nepokretnosti koja se ekspropriše u vrijeme donošenja prvostepenog rješenja o eksproprijaciji, odnosno u vrijeme sklapanja sporazuma.

4. Dalje, sud je prihvatio apelantov prijedlog da se provedu nova vještačenja posredstvom drugih vještaka šumarske i poljoprivredne struke (R. S. i D. P.). U odnosu na vrijednost drvne mase, sud je konstatovao da je razlika između procjena vještaka šumarske struke neznatna, ali da je procjena vještaka u postupku pred sudom detaljnija i određenija. Stoga, sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka u postupku pred sudom (R.S.) u iznosu od 1.452,27 KM. U odnosu na vrijednost eksproprisanog zemljišta, sud je konstatovao da je vještak poljoprivredne struke D. P. imao u vidu položaj i karakteristike spornih nekretnina, podatke o postignutim cijenama u postupcima eksproprijacije za slična zemljišta, ugovorene cijene u notarski obrađenim ugovorima, te naknade određene u sudskim odlukama koje su određene nakon procjena koje su izvršili on i drugi vještaci poljoprivredne struke. Imajući to u vidu, ovaj vještak je vrijednost dijela spornih nekretnina koji je po kulturi „njiva“ procijenio na iznos od 5,50 KM/m², a dio spornih nekretnina koji je po kulturi „šuma“ procijenio je na iznos od 4,80 KM/m². Ukupna vrijednost zemljišta za obje parcele i voćna stabla, prema procjeni tog vještaka, iznosi 26.126,10 KM. Sud je prihvatio procjenu ovog vještaka zaključivši da je izvršena u skladu sa nalogom suda i da je realnija od procjene vještaka u postupku pred Upravom. Naime, taj vještak je procijenio da je vrijednost zemljišta koje je po kulturi njiva 3,50 KM/m², a da je vrijednost zemljišta koje je po kulturi šuma 2,50 KM/m².

5. Dalje, sud je ukazao da je u cilju utvrđivanja pravične i tržišne vrijednosti nekretnina izvršio uvid u ugovore i sporazume, kako je detaljno precizirano u rješenju. Međutim, kako je to sud dalje naveo, na osnovu tih materijalnih dokaza nije mogao odrediti visinu naknade za sporne nekretnine jer iz tih dokaza nije jasno da li se radi o sličnim nepokretnostima. Osim toga, ukazao je da su navedeni sporazumi zaključeni voljom stranaka, bez vještačenja posredstvom vještaka odgovarajuće struke, te da nisu navedeni nikakvi parametri o zemljištu (lokacija, položaj, oblik, bonitet) i da su cijene u tim sporazumima različite. Shodno tome, sud ih nije prihvatio kao dokaz. Imajući u vidu navedeno, Osnovni sud je visinu naknade odredio prihvatajući nalaze i mišljenja navedenih vještaka u postupku pred sudom. Pri tome, istakao je da će sa finansijskog aspekta taj iznos naknade apelanta staviti u položaj kao da nepokretnost nije ni izgubio, jer njime može kupiti sličnu nepokretnost u istoj ili susjednoj katastarskoj opštini. Osim toga, sud je ocijenio neosnovanim apelantove navode da je vrijednost spornih nekretnina veća od iznosa koji su procijenili navedeni vještaci, jer apelant za te navode nije sudu dostavio nikakve dokaze.

6. Osporenim rješenjem Okružnog suda, apelantova žalba je odbijena kao neosnovana i potvrđeno je prvostepeno rješenje. U obrazloženju, sud je naveo da je prihvatio činjenične i pravne razloge prvostepenog suda. Dalje, ukazao je da je odredbom člana 55. Zakona propisano da će se lične i porodične prilike ranijeg vlasnika eksproprisane nepokretnosti uzeti u obzir kao korektiv uvećanja visine utvrđene naknade u određenim okolnostima. Naime, te okolnosti su: ako su lične i porodične prilike od bitne važnosti za materijalnu egzistenciju ranijeg vlasnika, ako je zbog eksproprijacije većeg dijela i cijelog zemljišta ili poslovne prostorije u kojoj je raniji vlasnik obavljao dozvoljenu poslovnu djelatnost ugrožena njegova materijalna egzistencija i ako se, zbog eksproprijacije, članovi poljoprivrednog domaćinstva moraju seliti iz područja gdje su prebivali ili boravili. U vezi s tim, sud je ocijenio neosnovanim apelantove navode da je prvostepeni sud, imajući u vidu njegove lične prilike, odnosno da se radi o njegovoj djedovini, shodno navedenoj odredbi trebao dosuditi korektiv povećanja naknade. Naime, sud je obrazložio da apelant te navode nije potkrijepio niti jednim dokazom.

7. Apelant smatra da je osporenim odlukama povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U suštini, apelant ponavlja navode koje je iznosio u toku postupka pred redovnim sudovima. U vezi sa tim, apelant tvrdi da nisu primijenjene odredbe člana 55. Zakona i to dovodi u vezu sa činjenicom da su eksproprisane nekretnine preko sto godina bile u vlasništvu njegovog prednika. Takođe, navodi da su redovni sudovi zanemarili činjenicu da se eksproprisane nekretnine nalaze u zoni u kojoj je opština Stanari za svoje potrebe otkupljivala zemljište po cijeni od 8 do 14 KM/m².

8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

9. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

10. Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi: Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

11. Ustavni sud podsjeća da u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta mora utvrditi, između ostalog, i jesu li ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj praksi i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i te povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji s dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Abedin Smajić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 16. januara 2018. godine, predstavka broj 48657/16, tačka 43, Khudunts protiv Azerbajdžana, odluka od 26. februara 2019. godine, predstavka broj 74628/16, tačka 32, te Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine, tačka 9, dostupna na www.ustavnisud.ba), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Evropski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, predstavka broj 5503/02, tačka 21. i Dumlu protiv Turske, odluka od 20. aprila 2021. godine, predstavka broj 65159/17, tačka 27.), kao i kada se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine (vidi Evropski sud, Spasoje Lukić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, odluka o dopustivosti od 18. novembra 2008. godine, predstavka broj 34379/03).

12. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi, u suštini, odnose na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili relevantne propise. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je, prema praksi Evropskog suda, prvenstveno na domaćim organima, naročito sudovima, da rješavaju probleme tumačenja domaćih zakona. Evropski sud ističe da ne treba postupati kao sud „četvrte instance“ te da stoga neće, prema članu 6. stav 1. Evropske konvencije (kojem korespondira član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine) dovoditi u pitanje ocjenu domaćih sudova, osim ako se njihova utvrđenja mogu smatrati proizvoljnim ili „očigledno nerazumnim“ (vidi, Europski sud, Ašćerić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 17. decembra 2019. godine, predstavka broj 52871/13, tačka 23. sa daljnjim referencama). Ovakvu praksu dosljedno slijedi i Ustavni sud u odnosu na odluke redovnih sudova (vidi, između ostalih, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-4033/20 od 22. juna 2022. godine, tač. 42. do 45. s daljnjim referencama objavljena na www.ustavnisud.ba).

13. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da su Okružni sud i Osnovni sud, pozivajući se na relevantne odredbe Zakona, u obrazloženju osporenih odluka dali relevantne razloge za svoje odlučenje, kako u pogledu utvrđenih činjenica tako i u pogledu primjene prava, zbog čega se ne može reći da su takva utvrđenja proizvoljna ili očigledno nerazumna. Naročito, Ustavni sud zapaža da su sudovi jasno, detaljno i argumentovano obrazložili zbog čega u konkretnom slučaju nije dosuđen korektiv povećanja naknade iz člana 55. Zakona, te na koji način je utvrđena visina pravične naknade, odnosno zbog čega su neosnovani apelantovi navodi izneseni u tom pravcu (vidi, tač. 4. do 6. ove odluke). Osim toga, apelant ne navodi, niti Ustavni sud zapaža da je u provedenom postupku prekršena neka procesna garancija iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije na njegovu štetu. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju ne postoji bilo šta što bi ukazalo na kršenje prava na pravično suđenje.

14. Apelant se pozvao i na kršenje prava na imovinu. Međutim, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju ništa ne ukazuje da je njegovo pravo na imovinu došlo u pitanje na način koji bi vodio potrebi da Ustavni sud to pravo posebno ispita prema standardima iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, niti su u apelaciji pruženi dokazi iz kojih bi se moglo zaključiti suprotno.

15. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da apelantovi navodi pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda koji bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

16. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

17. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-459/22 (M. J.) | Sudska praksa | Aktio