Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1548/22 (I. D.)
Odluka donesena 19. 02. 2026.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Građanski postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger
Citirani propisi
- Zakon o zemljišnim knjigama Federacije Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o zemljišnim knjigama Federacije Bosne i Hercegovine
- Odluka kojom se proglašava zakon o zemljišnim knjigama Federacije Bosne i Hercegovine
- Zakon o zemljišnim knjigama Federacije Bosne i Hercegovine
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 58
- Odluka o izmjeni pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 58
- Odluka o dopuni pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 58
Predmeti (1)
AP-1548/22
Apelacija
Odluka o dopustivosti
19. 02. 2026.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nußberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 19. februara 2026. godine, u predmetu broj AP-1548/22, rješavajući apelaciju Ivana Džaje, na osnovu člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ivana Džaje podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Livnu broj 10 0 Dn 005477 21 Gž od 29. marta 2022. godine zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Ivan Džaja (u daljnjem tekstu: apelant) iz Livna, kojeg zastupa Zlatko Petrović, advokat iz Sarajeva, podnio je 6. maja 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Livnu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 10 0 Dn 005477 21 Gž od 29. marta 2022. godine i Rješenja Općinskog suda u Livnu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 68-0-Dn-21-000-287 od 11. maja 2021. godine.
Uvodna napomena
2. Služba za imovinskopravne, geodetske poslove i katastar nekretnina Općine Livno (u daljnjem tekstu: Općina Livno) podnijela je 9. septembra 2015. godine Općinskom sudu zahtjev za upis zabilježbe.
3. Rješenjem Općinskog suda broj 068-0-DN-16-000 585 od 29. jula 2016. godine odobren je upis zabilježbe na parceli u vlasništvu Općenarodne imovine i apelantovim pravom korištenja, bliže označenoj u izreci rješenja (u daljnjem tekstu: sporna parcela), sa zabranom promjena na spornoj parceli, osobito upisa novih tereta, dok se pravna situacija ne razriješi. Općinski sud je u obrazloženju naveo da je Općina Livno uz zahtjev priložila kopiju Presude Kantonalnog suda broj 10 0 U 002244 13 U od 16. decembra 2013. godine (kojom je uvažena tužba „AC Krželj“ i poništena rješenja OV Općine Livno o dodjeli neizgrađenog građevinskog zemljišta apelantu za izgradnju poslovnog objekta i predmet je vraćen Općini Livno na ponovni postupak) i kopiju Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 10 0 U 002244 14 Uvp od 4. juna 2015. godine (kojim su odbijeni zahtjevi Općine Livno i apelanta za preispitivanje presude Kantonalnog suda). Općina je zatražila zabilježbu zabrane promjena dok se ta pravna situacija ne razriješi. Također je navedeno da je pred Općinom Livno pokrenut postupak utvrđivanja gubitka apelantovog prava korištenja na spornoj parceli. Općinski sud je naveo da je na osnovu člana 2. stav 4. Zakona o zemljišnim knjigama donio odluku kao u izreci rješenja.
Osporeni postupak
4. Rješenjem Općinskog suda broj 68-0-Dn-21-000-287 od 11. maja 2021. godine odbijen je apelantov zahtjev za brisanje upisa zabilježbe na spornoj parceli kao neosnovan. Općinski sud je u obrazloženju naveo da iz činjenica predmeta proizlazi da na spornoj parceli postoji spor koji je u toku. Općinski sud je naveo da apelant traži preispitivanje zakonitosti donesenog rješenja koje je mogao pobijati u redovnoj proceduri po redovnim pravnim lijekovima u skladu s odredbama člana 76. Zakona o zemljišnim knjigama. Pri tome je istaknuto da je rješenje o upisu pravomoćno. Zatim je ukazano da apelant nije dostavio relevantne dokaze kojima bi opravdao zahtjev za promjenu/brisanje izvršenog upisa. U vezi s tim je navedeno da apelant zahtjev zasniva isključivo na vlastitoj interpretaciji pravnih normi koje reguliraju proceduru upisa zabilježbe.
5. Rješenjem Kantonalnog suda broj 10 0 Dn 005477 21 Gž od 29. marta 2022. godine apelantova žalba je odbijena i prvostepeno rješenje potvrđeno. Kantonalni sud je u obrazloženju naveo da je Zakonom o zemljišnim knjigama propisano da se upis u zemljišne knjige vrši nakon podnesenog zahtjeva, na osnovu zakonom predviđenih isprava. U vezi s tim je istaknuto da je u članu 3. stav 2. tačka 3. Zakona o zemljišnim knjigama kao isprava na osnovu koje se vrši upis prava na nekretninama navedena i ovjerena kopija sudske odluke koja je osnov za upis. Kantonalni sud je podsjetio da je postupak upisa pravomoćno okončan. Prema ocjeni suda, neosnovana je apelantova tvrdnja da se radi o nezakonitom upisu zabilježbe. Pri tome je istaknuto da na drugačije rješenje nije od utjecaja ni apelantova tvrdnja da u presudi Kantonalnog suda i rješenju Vrhovnog suda nije navedeno da će se izvršiti zabilježba spora. Kantonalni sud je istakao da je zabilježba izvršena na prijedlog Općine Livno u vezi sa sporom koji se vodi na spornoj parceli.
6. Apelant se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U vezi s tim, apelant je ukazao da su utvrđenja sudova proizvoljna, da je proizvoljna primjena materijalnog prava te da je došlo do kršenja prava na obrazloženu odluku. Smatra da je upis zabilježbe nezakonit i suprotan imperativnim odredbama Zakona o zemljišnim knjigama. Apelant ukazuje na sadržaj člana 2. stav 4. Zakona o zemljišnim knjigama kojim je definiran pojam zabilježbe. Pri tome navodi da zabilježba ima obavještavajući karakter prema trećim licima da u vezi s određenom nekretninom postoje određeni pravni odnosi koji nisu do kraja razriješeni, a koji bi eventualno mogli imati utjecaj na realizaciju prava trećih lica, ukoliko bi se oglušili o sadržaj zabilježbe. Smatra da presuda Kantonalnog suda i rješenje Vrhovnog suda nisu mogli poslužiti kao osnov za upis zabilježbe takve vrste zabrane. Navodi da nije izvršena zabilježba postojanja spora ili postupka koji se vodi pred sudom ili drugim organom, već je izvršena zabilježba postojanja mjere osiguranja zabrane opterećenja sporne parcele bez prethodno donesenog rješenja kojim je ta mjera određena.
Relevantni propisi
7. Zakon o zemljišnim knjigama („Službene novine FBiH“ br. 58/02, 19/03, 54/04, 32/19 – odluka USFBiH, 94/20 – rješenje USFBiH i 61/22)
U konkretnom slučaju primjenjuje se Zakon o zemljišnim knjigama Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije BiH“ br. 58/02, 19/03 i 54/04) koji je važio u vrijeme donošenja osporenih odluka, a koji u relevantnom dijelu glasi:
Član 2. stav 4. (4) Zabilježba je upis određenih okolnosti i činjenica koje su od uticaja na raspolaganje nekretninama. Zabilježba se može odnositi na lične odnose kao što su maloljetnost, stavljanje pod starateljstvo, produženje roditeljskog prava ali i na druge činjenice kao što su otvaranje stečaja, postojanje spora, postupak eksproprijacije, prvenstveni red, prinudna uprava i dr.
8. Prilikom razmatranja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
9. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
b) Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
10. Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi: (4)Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
11. Ustavni sud podsjeća da u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj praksi i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koja štiti Ustav Bosne i Hercegovine i te povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji s dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Abedin Smajić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 16. januara 2018. godine, predstavka broj 48657/16, tačka 43, Khudunts protiv Azerbejdžana, odluka od 26. februara 2019. godine, predstavka broj 74628/16, tačka 32, i Ustavni sud, Odluka broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Evropski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, predstavka broj 5503/02, i Dumlu protiv Turske, odluka od 20. aprila 2021. godine, tačka 27), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava (vidi Evropski sud, Spasoje Lukić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, odluka o dopustivosti od 18. novembra 2008. godine, predstavka broj 34379/03).
12. Razmatrajući navode o kršenju prava na pravično suđenje, Ustavni sud podsjeća da je, prema praksi Evropskog suda, prvenstveno na domaćim organima, naročito sudovima, da rješavaju probleme tumačenja domaćih zakona. Evropski sud ističe da ne treba postupati kao sud „četvrte instance“, te stoga neće, prema članu 6. stav 1. Evropske konvencije (kojem korespondira član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine), dovoditi u pitanje ocjenu domaćih sudova, osim ako se njihova utvrđenja mogu smatrati proizvoljnim ili „očigledno nerazumnim“ (vidi Evropski sud, Ašćerić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 17. decembra 2019. godine, predstavka broj 52871/13, tačka 23. s daljnjim referencama). Takvu praksu dosljedno slijedi i Ustavni sud u odnosu na odluke redovnih sudova (vidi, između ostalih, Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP-4033/20 od 22. juna 2022. godine, tač. od 42. do 45. s daljnjim referencama, objavljenu na www.ustavnisud.ba).
13. Osim toga, pravo na obrazloženu odluku predstavlja neodvojiv dio prava na pravično suđenje i ono obavezuje sudove da obrazlože svoje odluke. Naime, nedostatak dovoljnih i relevantnih razloga u sudskoj odluci može ukazivati, između ostalog, na arbitrarno sudsko odlučivanje. Međutim, to ne znači i obavezu sudova da detaljno odgovore na svaki argument koji stranke iznesu u postupku, već moraju odgovoriti na one argumente koji su ključni i odlučujući za donošenje odluke (vidi, npr. Evropski sud, Petrović i drugi protiv Crne Gore, presuda od 17. jula 2018. godine, predstavka broj 18116/15, tačka 41, i Ustavni sud, npr. Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-81/21 od 2. novembra 2022. godine, stav 23. s daljnjim referencama, objavljena na www.ustavnisud.ba).
14. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelantovih navoda, Ustavni sud zapaža da su redovni sudovi zaključili da apelantov zahtjev za brisanje upisa zabilježbe nije osnovan. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da su sudovi prilikom odlučenja imali u vidu relevantne činjenice koje se odnose na pravomoćno okončani postupak upisa zabilježbe po zahtjevu Općine Livno (vidi tačku 3. ove odluke). Iz činjenica konkretnog predmeta proizlazi da je upis zabilježbe izvršen na osnovu člana 2. stav 4. Zakona o zemljišnim knjigama. Ustavni sud ukazuje da je navedenom odredbom propisano da je zabilježba upis određenih okolnosti i činjenica koje su od utjecaja na raspolaganje nekretninama i može se odnositi, između ostalog, i na postojanje spora. Također, Ustavni sud zapaža da se drugostepeni sud pozvao i na sadržaj odredaba člana 3. istog zakona kojim su regulirane pretpostavke za upis u zemljišnu knjigu, odnosno pokretanje postupka i koju dokumentaciju je potrebno dostaviti uz zahtjev za upis. Imajući u vidu navedeno, kao i utvrđene činjenice, redovni sudovi su, suprotno apelantovim navodima, ocijenili da upis zabilježbe nije bio nezakonit. Ustavni sud smatra da su redovni sudovi dali jasne razloge za odbijanje apelantovog zahtjeva, koje Ustavni sud ne smatra proizvoljnim, niti „očigledno nerazumnim“. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju ne postoji bilo šta što bi ukazalo na kršenje prava na pravično suđenje.
15. Apelant se pozvao i na kršenje prava na imovinu. Međutim, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju ništa ne ukazuje da je njegovo pravo na imovinu došlo u pitanje na način koji bi vodio potrebi da Ustavni sud to pravo posebno ispita prema standardima iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine odnosno člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, niti su u apelaciji pruženi dokazi iz kojih bi se moglo zaključiti suprotno.
16. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda, kao i stavove navedene u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da apelantovi navodi pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda koji bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ti navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
17. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
18. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman