Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4302/22 (M. T.)
Odluka donesena 24. 09. 2026.
- Nema povrede
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Izvršni postupak
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Proporcionalnost
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4302/22
Apelacija
Odluka o dopustivosti
24. 09. 2026.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednica Valerija Galić i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 25. septembra 2026. godine, u predmetu broj AP-4302/22, rješavajući apelaciju Marice Tolić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h) i stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, br. 94/14 i 47/23), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Marice Tolić podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Mostaru broj 53 0 I 070387 19 Gži od 20. jula 2022. godine, u odnosu na navode o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Marice Tolić podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Mostaru broj 53 0 I 070387 19 Gži od 20. jula 2022. godine, u odnosu na navode o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana .
OBRAZLOŽENJE
1. Marica Tolić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Čapljine, koju zastupa Slaven Jukić advokat iz Livna, podnijela je 11. novembra 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 53 0 I 070387 19 Gži od 20. jula 2022. godine i rješenja Općinskog suda u Čapljini (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 53 0 I 07038718 P od 11. marta 2019. godine.
2. Raiffeisen bank d.d. BiH (u daljnjem tekstu: tražilac izvršenja) podnio je Općinskom sudu 8. oktobra 2018. godine prijedlog za izvršenje protiv apelantice i S. J. (u daljnjem tekstu: drugoizvršenik), na osnovu notarski ovjerenog ugovora o zasnivanju hipoteke od 5. juna 2017. godine (u daljnjem tekstu: izvršna isprava), radi naplate novčanog iznosa od 154.993,25 KM.
3. Rješenjem o izvršenju Općinskog suda od 3. oktobra 2018. godine određeno je izvršenje na apelantičinim založenim nekretninama i na drugoizvršenikovim novčanim sredstvima i pokretnim stvarima.
4. Apelantica je podnijela Općinskom sudu tužbu radi utvrđenja ništavosti izvršne isprave i predložila da sud donese mjeru osiguranja kojom bi odložio izvršni postupak do okončanja tog parničnog postupka, koji se vodio pod brojem 53 0 P 070066 18 P.
5. Rješenjem Općinskog suda broj 53 0 I 07038718 P od 11. marta 2019. godine djelimično je usvojen drugoizvršenikov prigovor i izvršenje je obustavljeno za iznos od 1.411,51 KM. U preostalom dijelu drugoizvršenikov prigovor je odbijen, kao i apelantičin prigovor. U obrazloženju sud je ocijenio neosnovanim apelantičine tvrdnje da je izvršna isprava ništava uz obrazloženje da izvršni sud, shodno načelu formalnog legaliteta, nije ovlašten mijenjati ili utvrđivati činjenice utvrđene izvršnom ispravom. Osim toga, sud je istakao da činjenica da je apelantica pokrenula parnični postupak s ciljem utvrđivanja ništavosti izvršne isprave ne sprječava sud da nastavi izvršni postupak. Slijedom navedenog je zaključio da izvršenici nisu naveli niti jedan od razloga za prigovor propisanih članom 47. Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP), osim činjenice da je drugoizvršenik izmirio dio duga u kom dijelu je izvršenje obustavljeno.
6. Apelantica je 21. marta 2019. godine izjavila žalbu protiv prvostepenog rješenja.
7. Presudom Općinskog suda broj 53 0 P 070066 18 P od 28. novembra 2019. godine utvrđeno je da je izvršna isprava ništava i tražilac izvršenja je obavezan da trpi da se izbriše upis založnog prava na apelantičinim nekretninama.
8. Zaključkom Općinskog suda broj 53 0 I 070387 18 I od 22. oktobra 2021. godine izvršenje je odgođeno do okončanja parničnog postupka koji se vodi pod brojem 53 0 P 070066 18 P.
9. Rješenjem Kantonalnog suda broj 53 0 I 070387 19 Gži od 20. jula 2022. godine odbijena je apelantičina žalba i potvrđeno prvostepeno rješenje. Sud je u obrazloženju rješenja naveo da u smislu člana 23. ZIP-a izvršnu ispravu predstavlja i izvršna notarska isprava. Osim toga, podržao je zaključak prvostepenog suda o primjeni načela formalnog legaliteta. U vezi s tim se pozvao na odluku Ustavnog suda broj AP-3144/13 od 17. septembra 2013. godine u kojoj je navedeno „da rješenje o izvršenju mora biti identično izvršnoj ispravi, odnosno da obaveza izvršenika iz rješenja o izvršenju mora biti istovjetna sa obavezom iz izvršne isprave“. Osim toga, sud se pozvao i na pravno stanovište Vrhovnog suda Federacije BiH zauzeto na proširenoj opštoj sjednici od 30. jula 2013. godine. Sud je podržao i razloge koje je prvostepeni sud dao u vezi sa ostalim apelantičinim prigovorima, koje je ponovila i u žalbi.
10. Apelantica smatra da je osporenim odlukama povrijeđeno njeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U vezi s tim, apelantica navodi da je drugostepeni sud zanemario da je Općinski sud presudom broj 53 0 P 070066 18 P od 28. novembra 2019. godine utvrdio da je izvršna isprava ništava i da je donio mjeru osiguranja kojom je odloženo provođenje konkretnog izvršenja. Takođe navodi da je prvostepeni sud donio zaključak od 22. oktobra 2021. godine kojim je izvršenje odgođeno do okončanja parničnog postupka koji se vodi pod brojem 53 0 P 070066 18 P. Stoga smatra da miješanje u njeno pravo na imovinu nije bilo u skladu sa zakonom.
11. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) i stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: b)Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tač. h) i stav (4) Pravila Ustavnog suda glase: (3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom (4)Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno. U odnosu na pravično suđenje – ratione materiae
12. Ustavni sud ukazuje da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku u kojem apelantica ima procesni položaj izvršenika, te da se stoga postavlja pitanje primjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Naime, Ustavni sud podsjeća na svoj principijelan stav o neprimjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije na izvršni postupak u situaciji kada apelaciju podnosi izvršenik, odnosno lice protiv kojeg se provodi izvršenje. Međutim, Ustavni sud isto tako podsjeća na svoj stav da je član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv u situaciji kada se u izvršnom postupku utvrđuju „nova građanska prava i obaveze“ (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 817/21 od 13. jula 2023. godine, tačka 12, dostupna na web stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).
13. U vezi s tim, Ustavni sud smatra da u konkretnom izvršnom postupku nisu utvrđivana „nova građanska prava ili obaveze“, već su ona utvrđena navedenim ugovorom kao izvršnom ispravom (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP 4829/24 od 23. januara 2026. godine, tačka 10. dostupnana www.ustavnisud.ba). Stoga, Ustavni sud zaključuje da apelantica u konkretnom slučaju ne uživa zaštitu i garancije člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa je apelacija u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
U odnosu na pravo na imovinu - prima facie
14. Ustavni sud podsjeća da u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta mora utvrditi, između ostalog, i jesu li ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj praksi i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i te povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji s dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Abedin Smajić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 16. januara 2018. godine, predstavka broj 48657/16, tačka 43, Khudunts protiv Azerbajdžana, odluka od 26. februara 2019. godine, predstavka broj 74628/16, tačka 32, te Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine, tačka 9, dostupna na www.ustavnisud.ba), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Evropski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, predstavka broj 5503/02, tačka 21. i Dumlu protiv Turske, odluka od 20. aprila 2021. godine, predstavka broj 65159/17, tačka 27), kao i kada se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine (vidi Evropski sud, Spasoje Lukić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, odluka o dopustivosti od 18. novembra 2008. godine, predstavka broj 34379/03).
15. Ustavni sud ukazuje da je osporenim odlukama došlo do miješanja u apelantičino pravo na imovinu koje je propisano „zakonom“ i koje služi zakonitom cilju u javnom interesu, a to je provođenje postupka prinudnog namirenja potraživanja na osnovu izvršne isprave u situaciji kad izvršenik dobrovoljno ne ispuni utvrđenu obavezu. U vezi apelantičinih navoda da je drugostepeni sud zanemario da je Općinski sud presudom od 28. novembra 2019. godine donio mjeru osiguranja kojom je odloženo provođenje konkretnog izvršenja, Ustavni sud primjećuje da je ta presuda donesena nakon što je apelantica izjavila žalbu drugostepenom sudu. Osim toga, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud, koji vodi izvršni postupak, u međuvremenu donio zaključak od 22. oktobra 2021. godine kojim je izvršenje odgođeno do okončanja parničnog postupka koji se vodi pod brojem 53 0 P 070066 18 P. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da su navodi o kršenju prava na imovinu očigledno (prima facie) neosnovani.
16. Imajući u vidu sve navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda, kao i stavove navedene u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da apelantičini navodi pokreću ustavno pitanje na koje se pozvala, odnosno ništa što ukazuje da ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda koji bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ti navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
17. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) i stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavomodnosno očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
18. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman