Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4351/23 (A.Š. i drugi)
Odluka donesena 02. 07. 2026.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Kolektivni ugovor
- Radni spor
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Prava iz radnog odnosa
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4351/23
Apelacija
Odluka o dopustivosti
02. 07. 2026.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 2. jula 2026. godine, u predmetu broj AP-4351/23, rješavajući apelacije koje su podnijeli A. Š. i drugi, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:
A. Š., A. P., D. T., N. J. P., A. D., S. R., A. Š., K. J., M. K., Z. R., M. Š., M. B., L. J., J. M., K. B., LJ. K., S. K., G. K., J. L., S. Dž., G. D., L. Š., LJ. H., D. M., I. B., I. Š., K. Ć. J., M. P., S. T., D. L., D. P., S. M., V. B., LJ. K., M. P. i M. B. protiv Presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 53 0 Rs 067666 19 Rsž od 9. februara 2023. godine;
E. M., S. S., S. B., A. F., A. P., A. S., A. Š., B. Dž., L. Š., A. Z., A. V., F. V., Dž. M., A. M., M. S., E. V., A. S., A. M., N. A., N. Z., E. Č., E. K., F. Dž., A. G., A. D., A. P., E. R., S. H., H. Dž., M. K., E. K., M. Dž., J. M., S. P., A. P. K., H. T., M. N., A. H., A. E., N. L., B. B. M., A. O., Z. K. i Dž. I. protiv Presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 Rs 197626 21 Rsž od 11. oktobra 2022. godine;
M. P.-K., J. P., M. P., M. P., I. P., M. P., V. P., K. P., D. P., Z. P., J. P., I. R., Ž. S., M. S., S. S., I. S., V. Š., B. V., A. V., D. V., J. V., R. V., M. V. i O. Z. protiv Presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 55 0 Rs 004775 20 Rsž od 10. jula 2023. godine; A. A., S. B., M. B., J. B., N. Č., D. F., M. G., I. K., O. M., S. M., M. P., M. P., K. R. - B. i V. T. protiv Presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 Rs 209266 19 Rsž od 10. maja 2023. godine i
A. M., A. K., M. E., D. V., E. P., F. B., M. Z., A. T., M. Đ., I. E., A. T., A. P., A. S., A. P., S. B., A. Ž., A. H., E. H., A. B., A. O., A. H., Š. S., E. R., S. H., R. B., E. F., S. P., S. M., S. B., N. E., J. Đ., M. K., F. Z., E. P., A. B., A. M., N. Z., M. S., A. O., A. Č., M. M. i D. T. protiv Presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 53 0 Rs 068616 19 Rsž od 26. aprila 2023. godine,zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.
OBRAZLOŽENJE
AP-4351/23
1. A. Š., A. P., D. T., N. J. P., A. D., S. R., A. Š., K. J., M. K., Z. R., M. Š., M. B., L. J., J. M., K. B., LJ. K., S. K., G. K., J. L., S. Dž., G. D., L. Š., LJ. H., D. M., I. B., I. Š., K. Ć. J., M. P., S. T., D. L., D. P., S. M., V. B., LJ. K., M. P. i M. B. (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Sadudin Zaklan advokat iz Mostara, podnijeli su 13. oktobra 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 53 0 Rs 067666 23 Rev od 6. juna 2023. godine i Presude Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 53 0 Rs 067666 19 Rsž od 9. februara 2023. godine.
2. Ustavni sud je prethodno, Odlukom o dopustivosti broj AP-2259/23 od 13. jula 2023. godine, odbacio kao preuranjenu apelaciju koju su apelanti podnijeli protiv navedene presude Kantonalnog suda. Imajući u vidu da je osporenim rješenjem Vrhovnog suda revizija apelanata odbačena kao nedopuštena, te da kao takva ne predstavlja efektivan pravni lijek, Ustavni sud ukazuje da je navedena presuda Kantonalnog suda konačna odluka u konkretnoj pravnoj stvari.
AP-796/24
3. E. M., S. S., S. B., A. F., A. P., A. S., A. Š., B. Dž., L. Š., A. Z., A. V., F. V., Dž. M., A. M., M. S., E. V., A. S., A. M., N. A., N. Z., E. Č., E. K., F. Dž., A. G., A. D., A. P., E. R., S. H., H. Dž., M. K., E. K., M. Dž., J. M., S. P., A. P. K., H. T., M. N., A. H., A. E., N. L., B. B. M., A. O., Z. K. i Dž. I. (udaljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Sadudin Zaklan advokat iz Mostara, podnijeli su 19. januara 2024. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda broj 58 0 Rs 197626 23 Rev od 24. novembra 2023. godine i Presude Kantonalnog suda broj 58 0 Rs 197626 21 Rsž od 11. oktobra 2022. godine.
4. Ustavni sud je prethodno, Odlukom o dopustivosti broj AP-4831/22 od 23. marta 2023. godine, odbacio kao preuranjenu apelaciju koju su apelanti podnijeli protiv navedene presude Kantonalnog suda. Imajući u vidu da je osporenim rješenjem Vrhovnog suda revizija apelanata odbačena kao nedopuštena, te da kao takva ne predstavlja efektivan pravni lijek, Ustavni sud ukazuje da je navedena presuda Kantonalnog suda konačna odluka u konkretnoj pravnoj stvari.
AP-1256/24
5. M. P., J. P., M. P., M. P., I. P., M. P., V. P., K. P., D. P., Z. P., J. P., I. R., Ž. S., M. S., S. S., I. S., V. Š., B. V., A. V., D. V., J. V., R. V., M. V. i O. Z. (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Advokat Sadudin Zaklan advokat iz Mostara, podnijeli su 21. marta 2024. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda broj 55 0 Rs 004775 23 Rev od 21. decembra 2023. godine i Presude Kantonalnog suda broj 55 0 Rs 004775 20 Rsž od 10. jula 2023. godine.
6. Ustavni sud je prethodno, Odlukom o dopustivosti broj AP-4352/23 od 18. januara 2024. godine, odbacio kao preuranjenu apelaciju koju su apelanti podnijeli protiv navedene presude Kantonalnog suda. Imajući u vidu da je osporenim rješenjem Vrhovnog suda revizija apelanata odbačena kao nedopuštena, te da kao takva ne predstavlja efektivan pravni lijek, Ustavni sud ukazuje da je navedena presuda Kantonalnog suda konačna odluka u konkretnoj pravnoj stvari.
AP-1257/24
7. A. A., S. B., M. B., J. B., N. Č., D. F., M. G., I. K., O. M., S. M., M. P., M. P., K. R. B. i V. T. (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Sadudin Zaklan advokat iz Mostara, podnijeli su 21. marta 2024. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda broj 58 0 Rs 209266 23 Rev od 5. decembra 2023. godine i Presude Kantonalnog suda broj 58 0 Rs 209266 19 Rsž od 10. maja 2023. godine.
8. Ustavni sud je prethodno, Odlukom o dopustivosti broj AP-3407/23 od 13. jula 2023. godine, odbacio kao preuranjenu apelaciju koju su apelanti podnijeli protiv navedene presude Kantonalnog suda. Imajući u vidu da je osporenim rješenjem Vrhovnog suda revizija apelanata odbačena kao nedopuštena, te da kao takva ne predstavlja efektivan pravni lijek, Ustavni sud ukazuje da je navedena presuda Kantonalnog suda konačna odluka u konkretnoj pravnoj stvari.
AP-1728/24
9. A. M., A. K., M. E., D. V., E. P., F. B., M. Z., A. T., M. Đ., I. E., A. T., A. P., A. S., A. P., S. B., A. Ž., A. H., E. H., A. B., A. O., A. H., Š. S., E. R., S. H., R. B., E. F., S. P., S. M., S. B., N. E., J. Đ., M. K., F. Z., E. P., A. B., A. M., N. Z., M. S., A. O., A. Č., M. M. i D. T. (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Sadudin Zaklan advokat iz Mostara, podnijeli su 22. aprila 2024. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda broj 53 0 Rs 068616 23 Rev od 31. oktobra 2023. godine i Presude Kantonalnog suda broj 53 0 Rs 068616 19 Rsž od 26. aprila 2023. godine.
10. Ustavni sud je prethodno, Odlukom o dopustivosti broj AP-3151/23 od 28. septembra 2023. godine, odbacio kao preuranjenu apelaciju koju su apelanti podnijeli navedene protiv presude Kantonalnog suda. Imajući u vidu da je osporenim rješenjem Vrhovnog suda revizija apelanata odbačena kao nedopuštena, te da kao takva ne predstavlja efektivan pravni lijek, Ustavni sud ukazuje da je navedena presuda Kantonalnog suda konačna odluka u konkretnoj pravnoj stvari.
Spajanje predmeta
11. S obzirom na to da se navedene apelacije zasnivaju na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-4351/23.
Činjenice
12. U postupcima, koji su okončani osporenim presudama Kantonalnog suda, odbijeni su tužbeni zahtjevi apelanata (zaposlenika tuženih obrazovnih ustanova u Hercegovačko-neretvanskom kantonu) radi isplate razlike plaća. Među strankama nije sporno da su apelanti u utuženom periodu bili uposlenici tuženih, te da im je plaća obračunata po osnovici jedinstvenoj za sve budžetske korisnike, dok je sporno pitanje postojanja pravnog osnova za primjenu povoljnije osnovice na obračun plaća apelanata utvrđene kantonalnim odlukama o utvrđivanju koeficijenta za plaće zaposlenih u osnovnim i srednjim školama na području HNK od 27. januara 2009. godine. U pogledu spornog pravnog osnova, u postupcima pred nižestepenim sudovima utvrđeno je da su navedene odluke iz januara 2009. godine prestale su važiti stupanjem na snagu Granskog kolektivnog ugovora (GKU) od 31. marta 2009. godine. Članom 33. GKU-a propisano je da osnovicu za plaću ugovaraju Sindikat i Vlada, da je ona jedinstvena za sve korisnike kantonalnog budžeta, te da najniža plaća u školi ne može biti manja od 60% prosječne neto plaće isplaćene po zaposleniku u Federaciji Bosne i Hercegovine u protekla tri mjeseca. Slijedom toga, obračun plaća prema ranijim odlukama Vlade bio bi u direktnoj suprotnosti sa članom 33. GKU-a. Prestankom važenja GKU-a (od 11. novembra 2016. godine) prestala je i obaveza Vlade da osnovicu ugovara sa Sindikatom, pa je Vlada autonomno utvrdila jedinstvenu osnovicu za sve budžetske korisnike. U prelaznom periodu, do zaključivanja novog GKU-a 2018. godine, supsidijarno su se primjenjivale odredbe Općeg kolektivnog ugovora za teritoriju Federacije Bosne i Hercegovine (OKU) iz 2016. godine. Odredbe OKU-a ne propisuju visinu osnovice za obračun plaća ni koeficijente za pojedina mjesta, već samo iznos najniže plaće. Budući da je u postupcima utvrđeno da su apelantima isplaćene plaće u iznosu višem od najniže plaće propisane članom 9. OKU-a i članom 33. ranijeg GKU-a, tužbeni zahtjevi apelanata su pravosnažno odbijeni kao neosnovani.
Apelacioni navodi
13. U svim navedenim apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelanti, u biti, smatraju da je redovni sud pri donošenju osporenih odluka pogrešno utvrdio činjenično stanje i pogrešno primijenio relevantne propise. U vezi s tim ističu da im pripada pravo na isplatu razlike plaće obračunate primjenom povoljnije osnovice koja je bila predviđena odlukama Vlade HNK iz januara 2009. godine.
14. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
15. Ustavni sud u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj praksi i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), koju Ustavni sud cijeni prilikom ispitivanja ustavnih prava, apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i te povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji s dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Abedin Smajić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 16. januara 2018. godine, predstavka broj 48657/16, tačka 43, Khudunts protiv Azerbajdžana, odluka od 26. februara 2019. godine, predstavka broj 74628/16, tačka 32, te Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine, tačka 9, dostupna na www.ustavnisud.ba), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Evropski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, predstavka broj 5503/02, tačka 21. i Dumlu protiv Turske, odluka od 20. aprila 2021. godine, predstavka broj 65159/17, tačka 27), kao i kada se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine (vidi Evropski sud, Spasoje Lukić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, odluka o dopustivosti od 18. novembra 2008. godine, predstavka broj 34379/03).
16. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje odnose na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili relevantne propise. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je, prema praksi Evropskog suda, prvenstveno na domaćim organima, naročito sudovima, da rješavaju probleme tumačenja domaćih zakona. Evropski sud ističe da ne treba postupati kao sud „četvrte instance“ te da stoga neće, prema članu 6. stav 1. Evropske konvencije (kojem korespondira član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine), dovoditi u pitanje ocjenu domaćih sudova, osim ako se njihova utvrđenja mogu smatrati proizvoljnim ili „očigledno nerazumnim“ (vidi Europski sud, Ašćerić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 17. decembra 2019. godine, predstavka broj 52871/13, tačka 23. sa daljnjim referencama). Takvu praksu dosljedno slijedi i Ustavni sud u odnosu na odluke redovnih sudova (vidi, između ostalih, Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP-
4033/20 od 22. juna 2022. godine, tač. od 42. do 45. sa daljnjim referencama, objavljena na www.ustavnisud.ba).
17. Na osnovu činjenica konkretnih predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz navoda apelanata, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud u obrazloženju svojih odluka dao relevantne razloge za svoje odlučenje, kako u pogledu utvrđenih činjenica tako i u pogledu primjene prava, zbog čega se ne može reći da su takva utvrđenja proizvoljna ili očigledno nerazumna. Naročito, Ustavni sud ukazuje da je Kantonalni sud, u pogledu navoda apelanata da imaju pravo na isplatu razlike plaće primjenom osnovice iz navedenih odluka, ukazao da su te odluke prestale da važe stupanjem na snagu Granskog kolektivnog ugovora (GKU) od 31. marta 2009. godine, kojim je imperativno propisana jedinstvena osnovica za sve korisnike budžeta, zbog čega se ranija, jednostrano utvrđena osnovica iz Odluke ne može zakonito primijeniti na utužene periode. Osim toga, apelanti ne navode, niti Ustavni sud zapaža da je u provedenim postupcima prekršena neka procesna garancija iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije na njihovu štetu. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da u odnosu na navedene apelacije ne postoji bilo šta što bi ukazalo na kršenje prava na pravično suđenje. Apelanti su se pozvali i na kršenje prava na imovinu. Međutim, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju ništa ne ukazuje da je njihovo pravo na imovinu došlo u pitanje na način koji bi vodio potrebi da Ustavni sud to pravo posebno ispita prema standardima iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, niti su u apelacijama pruženi dokazi iz kojih bi se moglo zaključiti suprotno. Pri tome, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj praksi već rješavao isto ili slično činjenično i pravno pitanje, te da u vezi s tim također nije utvrdio kršenje navedenih ustavnih prava (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-4902/22 od 28. septembra 2023. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba).
18. Imajući u vidu sve navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u pojedinačnim apelacijama pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da imaju „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
19. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman