Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-97/24 (I. F.)
Odluka donesena 19. 06. 2024.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Seada Palavrić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-97/24
Apelacija
Odluka o dopustivosti
19. 06. 2024.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nußberger i sudije Mirsad Ćeman, Helen Keller, Ledi Bianku i Marin Vukoja, na sjednici održanoj 19. juna 2024. godine, u predmetu broj AP-97/24, rješavajući apelaciju Ivana Filipovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ivana Filipovića podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 07 0 K 019632 23 Kž 9 od 23. oktobra 2023. godine zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Ivan Filipović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Ljubuškog, kojeg zastupa advokat Emir Karača iz Sarajeva, podnio je 7. januara 2024. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 07 0 K 019632 23 Kž 9 od 23. oktobra 2023. godine i Rješenja Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 07 0 K 019632 23 Kv 14 od 27. septembra 2023. godine.
Uvodne napomene
2. Nakon prihvatanja sporazuma o priznanju krivnje, Kantonalni sud je 23. decembra 2021. godine donio presudu kojom je apelanta i ostale optužene proglasio krivim zbog više krivičnih djela, te je apelantu izrekao jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od godinu i 11 mjeseci u koju se uračunava vrijeme koje je apelant proveo u pritvoru, a to je od 15. juna do 23. decembra 2021. godine. Prilikom izricanja navedene presude, a na tužiočev prijedlog, apelantu je rješenjem Kantonalnog suda ukinut pritvor i pušten je na slobodu. Protiv navedene presude žalbu je izjavio samo apelantov branilac.
3. Rješenjem Vrhovnog suda od 18. januara 2023. godine djelimično je uvažena žalba apelantovog branioca i presuda Kantonalnog suda od 23. decembra 2021. godine ukinuta te predmet vraćen na ponovno suđenje.
4. U ponovnom postupku nadležno tužilaštvo je 14. februara 2023. godine podnijelo prijedlog Kantonalnom sudu za određivanje pritvora apelantu zbog osnovane sumnje da je počinio precizirana krivična djela, i to iz osnova člana 146. stav (1) tačka c) Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: ZKPFBiH) u vezi sa članom 151. ZKPFBiH. Osporena rješenja
5. Rješenjem Kantonalnog suda broj 07 0 K 019632 23 Kv 14 od 27. septembra 2023. godine apelantu je određen pritvor iz osnova člana 146. stav (1) tačka c) ZKPFBiH, koji može trajati dva mjeseca računajući od dana lišenja slobode.
6. Rješenjem Vrhovnog suda broj 07 0 K 019632 23 Kž 9 od 23. oktobra 2023. godine odbijena je kao neosnovana žalba apelantovog branioca izjavljena protiv prvostepenog rješenja.
7. Iz odgovora nadležnog tužilaštva na apelaciju proizlazi da je nadležna policijska uprava 2. novembra 2023. godine raspisala potjernicu za apelantom.
8. Apelant smatra da su mu osporenim rješenjima prekršena prava iz člana II/3.e) i d) Ustava Bosne i Hercegovine i čl. 5. i 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Ističe da je nakon ukidanja prvostepene osuđujuće presude doveden u „gori položaj nego što je bio prije izjavljivanja žalbe, sve glede određivanja pritvora“. U vezi s tim, navodi da mu se nakon ukidanja prvostepene presude pritvor nije mogao ponovo odrediti na osnovu odredbe člana 151. stav (1) u vezi sa članom 146. stav (1) ZKPFBiH jer je navedenom presudom osuđen na kaznu zatvora u trajanju od godinu i 11 mjeseci. Konačno, apelant osporava kako postojanje osnovane sumnje da je počinio krivična djela tako i postojanje posebnog pritvorskog razloga – iteracijske opasnosti.
9. Iako je u konkretnom slučaju apelant ukazao na navodno kršenje prava iz člana II/3.d) i e) Ustava Bosne i Hercegovine i čl. 5. i 6. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da pitanja problematizirana apelacijom svojom suštinom isključivo pokreću garancije u vezi sa članom II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 5. Evropske konvencije.
10. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
11. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
12. Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
13. Ustavni sud najprije zapaža da iz stanja spisa predmeta proizlazi da se apelant nalazio na slobodi nakon što je 23. decembra 2021. godine Kantonalni sud donio osuđujuću presudu protiv apelanta i istovremeno donio rješenje kojim mu se ukida pritvor. Zatim, iz izreke osporenog prvostepenog rješenja, kojim je apelantu ponovo određen pritvor, proizlazi da pritvor može trajati dva mjeseca računajući od dana apelantovog lišenja slobode bez preciziranog datuma. Iz navedenog proizlazi da se apelant od 23. decembra 2021. godine sve vrijeme nalazi na slobodi, u prilog čemu ide činjenica da je 2. novembra 2023. godine raspisana i potjernica za njim. Dakle, evidentno je da apelant u vrijeme donošenja osporenog prvostepenog rješenja, tj. 27. septembra 2023. godine nije bio lišen slobode, odnosno da u konkretnom slučaju postoji samo formalni akt na osnovu kojeg bi apelant trebao biti lišen slobode. S obzirom na to da se apelant nalazio i još uvijek nalazi na slobodi, Ustavni sud smatra da se u datim okolnostima ne mogu primijeniti garancije iz člana 5. Evropske konvencije. Iz navedenog proizlazi da je, u odnosu na apelantove navode koji se tiču povrede prava na ličnu slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije, apelacija ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-3942/21 od 12. januara 2022. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba).
14. U skladu s navedenim, imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
15. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Seada Palavrić