Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1948/24 (N. L.)

Odluka donesena 19. 09. 2024.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Izvršni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Seada Palavrić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1948/24

Apelacija

Odluka o dopustivosti

19. 09. 2024.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nußberger i sudije Mirsad Ćeman, Helen Keller, Ledi Bianku i Marin Vukoja, na sjednici održanoj 19. septembra 2024. godine, u predmetu broj AP-

1948/24, rješavajući apelaciju Nenada Lazarevića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Nenad Lazarević protiv Rješenja Kantonalnog suda u Goraždu broj 45 0 Ps 039758 24 Pžip 2 od 3. aprila 2024. godine zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Nenad Lazarević (u daljnjem tekstu: apelant) iz Petrova podnio je 4. maja 2024. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Goraždu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 45 0 Ps 039758 24 Pžip 2 od 3. aprila 2024. godine. Također, apelant je podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud „naredio Općinskom sudu u Goraždu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) da zastane s vođenjem izvršnog postupka do odluke po apelaciji“.

2. Rješenjem o izvršenju Općinskog suda od 8. maja 2019. godine dozvoljeno je izvršenje na izvršenikovim pokretnim stvarima. Tokom postupka 29. novembra 2023. godine održano je drugo ročište za prodaju tih stvari. Na tom ročištu navedene stvari su prodate apelantu kao jedinom ponuđaču za iznos od po 50,00 KM, odnosno za ukupan iznos od 300,00 KM. Dalje, zaključkom Općinskog suda od 6. decembra 2023. godine ukinute su izvršne radnje koje je preduzeo sudski izvršilac na navedenom ročištu, te je naloženo računovodstvu suda da apelantu vrati novčani iznos koji je uplatio za navedene stvari. Također, tim zaključkom je određeno da se drugo ročište ponovi te da se stvari ne mogu prodati ispod 1/3 njihove procijenjene vrijednosti. Apelant je kao treće lice 13. decembra 2023. godine izjavio prigovor, ali je taj prigovor odbijen rješenjem Općinskog suda od 12. januara 2024. godine.

3. Rješenjem Kantonalnog suda od 3. aprila 2024. godine odbijene su žalbe apelanta i tražioca izvršenja i potvrđeno prvostepeno rješenje. Kantonalni sud je u obrazloženju naveo da je neosnovan apelantov žalbeni navod da je prvostepeni sud povrijedio član 45. ZIP-a kada je ukinuo radnje sudskog izvršioca na drugoj prodaji pokretnih stvari jer stranke nisu podnijele prigovor na rad sudskog izvršioca. Kantonalni sud je ukazao da je sudski izvršilac ponudio na prodaju pokretne stvari koje je vještak procijenio na ukupnu vrijednost od 150.500,00 KM. Dalje je ukazao da je sudski izvršilac te stvari prodao apelantu za iznos od po 50,00 KM, odnosno u ukupnom iznosu od 300,00 KM. Kantonalni sud je naveo da je članom 45. stav 1. ZIP-a propisano da stranka ili učesnik mogu podneskom tražiti od suda da otkloni nepravilnost koju je sudski izvršilac učinio u provođenju izvršenja, dok je stavom 2. propisano da sud može zaključkom ukinuti nezakonite i nepravilne radnje sudskog izvršioca. Iz navedene zakonske odredbe proizlazi da sud može i bez zahtjeva stranaka ili učesnika u postupku otkloniti nepravilne radnje sudskog izvršioca, te da na navedeno upućuju i načela izvršnog postupka. Stoga je Kantonalni sud naveo da je prvostepeni sud pravilno utvrdio da su radnje sudskog izvršioca nepravilne jer je apelant kupio stvari za minoran iznos, čime je narušena proporcionalnost između procijenjenih vrijednosti stvari i iznosa za koji su stvari prodate. Iako je članom 131. stav 4. ZIP-a propisana mogućnost prodaje stvari bez ograničenja cijene, Kantonalni sud je ukazao da je prilikom odlučivanja o prodaji stvari sud dužan voditi računa i o načelu srazmjernosti između procijenjene vrijednosti stvari koja je predmet prodaje i visine prodajne cijene. Stoga je Kantonalni sud ukazao da je prvostepeni sud pravilno primijenio navedeni član kada je na drugom ročištu iznos prodajne cijene pokretnih stvari ograničio na 1/3 procijenjene vrijednosti svake pojedine stvari.

4. Osim toga, Kantonalni sud je ukazao da je neosnovan žalbeni navod da je apelant postao vlasnik pokretnih stvari koje je kupio na licitaciji. Naime, apelant je uplatio kupoprodajnu cijenu stvari nakon što je na ročištu kupio pokretne stvari. Dalje je naveo da je prvostepeni sud zaključak od 6. decembra 2023. godine donio prije donošenja rješenja o dosudi. Predaja stvari se vrši nakon što sud donese rješenje o dosudi kojim se dosuđuju pokretne stvari i određuje njihova predaja kupcu. Predajom stvari kupac postaje vlasnik stvari. Kako prvostepeni sud nije donio rješenje o dosudi niti apelantu predao stvari, Kantonalni sud je ukazao da apelant nije postao vlasnik stvari. Zbog toga je Kantonalni sud zaključio da je prvostepeni sud pravilno utvrdio da je apelantov prigovor neosnovan.

5. Apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant, u suštini, smatra da je Kantonalni sud pri donošenju osporene odluke pogrešno utvrdio činjenično stanje i pogrešno primijenio relevantne propise.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

7. Ustavni sud podsjeća da u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta mora utvrditi, između ostalog, i jesu li ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj praksi i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koja štiti Ustav Bosne i Hercegovine i te povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji s dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Abedin Smajić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 16. januara 2018. godine, predstavka broj 48657/16, tačka 43, Khudunts protiv Azerbejdžana, presuda od 26. februara 2019. godine, tačka 32. i Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine, tačka 9, dostupna na www.ustavnisud.ba), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koja apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Evropski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, predstavka broj 5503/02, tačka 21. i Dumlu protiv Turske, odluka od 20. aprila 2021. godine, predstavka broj 65159/17, tačka 27), kao i kada se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine (vidi Evropski sud, Spasoje Lukić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, odluka o dopustivosti od 18. novembra 2008. godine, predstavka broj 34379/03).

8. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje odnose na način na koji je sud utvrdio činjenično stanje i primijenio relevantne propise. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je, prema praksi Evropskog suda, prvenstveno na domaćim organima, naročito sudovima, da rješavaju probleme tumačenja domaćih zakona. Evropski sud ističe da ne treba postupati kao sud „četvrte instance“ te da stoga neće, prema članu 6. stav 1. Evropske konvencije (kojem korespondira član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine), dovoditi u pitanje ocjenu domaćih sudova, osim ako se njihova utvrđenja mogu smatrati proizvoljnim ili „očigledno nerazumnim“ (vidi Evropski sud, Ašćerić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 17. decembra 2019. godine, predstavka broj 52871/13, tačka 23. s daljnjim referencama). Takvu praksu dosljedno prati i Ustavni sud u odnosu na odluke redovnih sudova (vidi, između ostalih, Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP-4033/20 od 22. juna 2022. godine, tač. od 42. do 45. s daljnjim referencama, objavljenu na www.ustavnisud.ba).

9. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud u obrazloženju osporene odluke dao relevantne razloge za svoje odlučenje, kako u pogledu utvrđenih činjenica tako i u pogledu primjene prava, zbog čega se ne može reći da su takva utvrđenja proizvoljna ili očigledno nerazumna. Osim toga, apelant ne navodi niti Ustavni sud zapaža da je u provedenom postupku prekršena neka procesna garancija iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije na njegovu štetu. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju ne postoji bilo šta što bi ukazalo na kršenje prava na pravično suđenje.

10. Imajući u vidu sve navedeno te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda, kao i stavove navedene u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da apelantovi navodi pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda koji bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga Ustavni sud zaključuje da su ti navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

11. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije neophodno posebno razmatrati apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere.

13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Seada Palavrić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1948/24 (N. L.) | Sudska praksa | Aktio