Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-5414/23 (Z. K.)
Odluka donesena 27. 11. 2025.
- Nema povrede
- Član 8. EK i član II/3.f) Ustava BiH (Pravo na poštovanje privatnog i porodičnog života)
- Proporcionalnost u kontekstu člana 8. EK
- Miješanje u privatni život
- Krivični postupak
- Mjere zabrane
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger
Citirani propisi
- Zakon o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine
- Odluka o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine
- Zakon o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine
- Odluka kojom se proglašava zakon o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", br. 3/03, 32/03, 36/03 i 26/04)
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine
- Odluka kojom se donosi zakon o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", br. 3/03, 32/03, 36/03, 26/04, 63/04, 13/05 i 48/05)
- ODLUKA KOJOM SE DONOSI ZAKON O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O KRIVIČNOM POSTUPKU BOSNE I HERCEGOVINE ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", br. 3/03, 32/03, 36/03, 26/04, 63/04, 13/05, 48/05, 46/06 i 76/06)
- Odluka kojom se donosi zakon o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", br. 3/03, 32/03, 36/03, 26/04, 63/04, 13/05, 48/05, 46/06, 76/06 i 29/07)
- Zakon o izmjeni Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Odluka kojom se donosi zakon o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine
- Odluka o izmjeni pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Odluka o dopuni pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
Predmeti (1)
AP-5414/23
Apelacija
Odluka o meritumu
27. 11. 2025.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj AP-5414/23, rješavajući apelaciju Zorana Kalinića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), u sastavu:
Mirsad Ćeman, predsjednik
Valerija Galić, potpredsjednica
Angelika Nußberger, potpredsjednica
Helen Keller, sudija
Ledi Bianku, sudija
Marin Vukoja, sudija
Larisa Velić, sudijana sjednici održanoj 27. novembra 2025. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija Zorana Kalinića podnesena protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine broj S1 2 K 039670 23 Kv 9 od 30. novembra 2023. godine.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Zoran Kalinić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banje Luke, kojeg zastupa Zajednička advokatska kancelarija „Pucar“ iz Banje Luke, podnio je 26. decembra 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 2 K 039670 23 Kv 9 od 30. novembra 2023. godine i Rješenja Suda BiH broj S1 2 K 039670 23 Krn 51 od 13. novembra 2023. godine.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Suda BiH i Tužilaštva Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Tužilaštvo) zatraženo je da dostave odgovore na apelaciju. Pozvani su dostavili tražene odgovore, koji su 22. januara 2024. godine dostavljeni apelantovom punomoćniku radi eventualnog izjašnjenja. Izjašnjenje Ustavnom sudu nije dostavljeno u ostavljenom roku.
III.Činjenično stanje
3. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način.
Uvodne napomene
4. Tužilaštvo je 23. marta 2023. godine Sudu BiH podnijelo prijedlog za određivanje mjere pritvora apelantu i drugim osumnjičenicima zbog postojanja osnovane sumnje da su počinili krivična djela organizovanog kriminala u vezi s krivičnim djelima nedopuštene trgovine, pranja novca te zloupotrebe službenog položaja ili ovlašćenja iz Krivičnog zakona BiH, zatim krivičnog djela falsifikovanja ili uništavanja službene isprave iz Krivičnog zakonika Republike Srpske, krivičnog djela zloupotrebe položaja i ovlašćenja iz Krivičnog zakona Brčko distrikta BiH i krivičnih djela krivotvorenja službene isprave i zloupotrebe službenog položaja ili ovlašćenja iz Krivičnog zakona Federacije BiH.
5. U prijedlogu je navedeno da je Tužilaštvo donijelo naredbu o sprovođenju istrage zbog postojanja osnova sumnje da su apelant i drugi osumnjičenici počinili krivična djela koja su im stavljena na teret. Ta su djela počinili na način da je osumnjičenik D. P. organizovao grupu za organizovani kriminal kojoj su kao pripadnici pristupila službena i odgovorna lica, zaposlenici i spoljni saradnici visokoškolskih obrazovnih ustanova iz BiH i Srbije označenih u rješenju. Apelant i drugi osumnjičenici su kao pripadnici grupe djelovali s ciljem neovlašćene kupoprodaje javnih isprava – diploma, čiji promet nije dozvoljen propisima Bosne i Hercegovine. Ta je grupa u periodu od 2014. godine do danas na teritoriji Bosne i Hercegovine i drugih država pronalazila lica zainteresovana za nezakonito sticanje diploma na tim obrazovnim ustanovama radi kupoprodaje diploma. Oni su dogovorno organizovali nezakonito izdavanje diploma bez stvarnog sprovođenja nastavnog procesa i polaganja ispita, što je u suprotnosti sa zakonima o visokom obrazovanju u Bosni i Hercegovini. Nakon što D. P. i drugi pripadnici njegove grupe pronađu lica zainteresovana za sticanje diploma i s tim licima dogovore iznos naknade u novcu koji će ta lica platiti za kupoprodaju diploma, osumnjičenici su svjesno, iskorišćavajući svoj službeni položaj, retroaktivno unosili neistinite podatke u matične knjige i druge službene evidencije obrazovne ustanove koja nezakonito izdaje diplomu. Takođe su obezbjeđivali i prihvatali krivotvorene potvrde o položenim ispitima ili druge krivotvorene isprave. To su radili s namjerom da takvim postupcima stvore privid ispunjenosti zakonskih uslova kako bi se zainteresovanim licima izdala diploma o stečenim akademskim titulama ili stručnom srednjoškolskom zvanju ili zanimanju. Na taj način su organizator i pripadnici grupe za organizovani kriminal počinjenim krivičnim djelima za sebe i za obrazovne ustanove ostvarili imovinsku korist u iznosu većem od 600.000,00 KM.
6. Rješenjem Suda BiH od 23. februara 2023. godine odbijen je prijedlog za određivanje pritvora. Međutim, osumnjičenicima su određene mjere zabrane, i to zabrana napuštanja boravišta iz člana 126. stav 1. Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: ZKP) kojom je kretanje osumnjičenicima ograničeno isključivo na njihovo mjesto boravišta, uz kontrolu nadležnih policijskih uprava u smislu člana 126.f stav 1. ZKP-a, mjera zabrane posjećivanja određenih mjesta ili područja iz člana 126.a stav 1. tačka b) ZKP-a, mjera zabrane preduzimanja određenih poslovnih aktivnosti ili službenih dužnosti iz člana 126.a stav 1. tačka a) ZKP-a i mjera zabrane sastajanja s određenim licima iz člana 126.a stav 1. tačka c) ZKP-a.
7. Rješenjem Suda BiH od 27. aprila 2023. godine ublažena je mjera zabrane napuštanja boravišta tako što je apelantu kretanje ograničeno na područje grada Banje Luke. Ukinuta je obaveza Policijskoj upravi Banja Luka da vrši nasumične provjere apelantovog boravka na adresi prebivališta. Istim je rješenjem apelantu određena mjera obaveznog povremenog javljanja državnom organu iz člana 126.a stav 1. tačka d) ZKP-a. Utvrđeno je da i dalje postoje okolnosti koje opravdavaju primjenu mjera zabrane posjećivanja određenih mjesta ili područja, preduzimanja određenih poslovnih aktivnosti ili službenih dužnosti i sastajanja s određenim licima.
8. Rješenjem Suda BiH od 4. jula 2023. godine apelantu je ukinuta mjera zabrane napuštanja boravišta i obaveza povremenog javljanja državnom organu. Utvrđeno je da i dalje postoje okolnosti koje opravdavaju primjenu mjera zabrane posjećivanja određenih mjesta ili područja, preduzimanja određenih poslovnih aktivnosti ili službenih dužnosti i sastajanja s određenim licima.
9. Rješenjem Suda BiH od 6. septembra 2023. godine utvrđeno je da i dalje postoje okolnosti koje opravdavaju primjenu mjera zabrane posjećivanja određenih mjesta ili područja, preduzimanja određenih poslovnih aktivnosti ili službenih dužnosti i sastajanja s određenim licima.
Osporena rješenja
10. Rješenjem Suda BiH od 13. novembra 2023. godine u postupku redovne kontrole opravdanosti mjera zabrane utvrđeno je da i dalje postoje okolnosti koje opravdavaju primjenu mjera zabrane prema apelantu, i to mjere posjećivanja određenih mjesta ili područja, preduzimanja određenih poslovnih aktivnosti ili službenih dužnosti i sastajanja s određenim licima.
11. Sud je istakao da ranije utvrđena osnovana sumnja postoji u mjeri dovoljnoj za daljnju primjenu izrečenih mjera. Ukazano je da je postojanje osnovane sumnje detaljno obrazloženo prilikom donošenja rješenja o određivanju mjera zabrane. Međutim, s obzirom na to da je postojanje osnovane sumnje osporavano tokom postupka, sudija za prethodni postupak je preispitao njeno postojanje ocijenivši sve dokaze koji se nalaze u spisu predmeta. Nakon što je detaljno i sveobuhvatno razmotrio te dokaze i nakon njihove detaljne analize i dovođenja u vezu s inkriminisanim radnjama koje se apelantu stavljaju na teret, Sud BiH je ostao pri svom ranijem zaključku o postojanju osnovane sumnje. Pri tome je istaknuto da dokazi u spisu ne ukazuju da postoje nove okolnosti koje bi bile razlog da sud donese drugačiji zaključak.
12. Sud je zaključio da u konkretnom slučaju i dalje postoje okolnosti koje opravdavaju primjenu mjera zabrane posjećivanja određenih mjesta ili područja, preduzimanja određenih poslovnih aktivnosti ili službenih dužnosti i sastajanja s određenim licima. Naime, kako je obrazloženo, i dalje postoje okolnosti koje ukazuju na to da bi apelant mogao ometati krivični postupak kontaktom sa svjedocima i drugim osumnjičenicima. Do tog zaključka sud je došao cijeneći činjenicu da se krivični postupak nalazi u početnoj fazi, da se u konkretnom slučaju radi o obimnoj i složenoj istrazi koja, pored osumnjičenika u ovom predmetu, obuhvata i druga lica. Ukazano je da se apelant i drugi terete za ozbiljna koruptivna krivična djela, zbog čega je neophodno preduzeti sve potrebne mjere kako bi se zaštitilo sprovođenje i okončanje istrage. Sud je istakao da bi apelant i drugi osumnjičenici, kontaktirajući međusobno i s drugim licima, mogli neposredno i posredno uticati na istragu. To je stoga što zbog ozbiljnosti krivičnih djela za koja se terete imaju motiv da usaglase svoje odbrane kako bi otklonili ili umanjili sopstvenu odgovornost. Takođe, sud je naveo da im je u interesu da stupe u kontakt sa svjedocima koji bi mogli da raspolažu važnim informacijama za ovaj krivični postupak, što je utvrđeno uvidom u sadržaje iskaza koji su svjedoci, ali i osumnjičenici dali tokom istrage. Pri tome je sud ukazao da postoji objektivna sumnja da bi određeni broj lica u daljnjem toku postupka mogao da dobije svojstvo svjedoka. Sud je cijenio i činjenicu da je određeni broj svjedoka već dao iskaze u Tužilaštvu. Svjedoci su detaljno objasnili radnje pojedinih osumnjičenika u ovom predmetu, što dodatno pojačava opasnost od uticaja na svjedoke.
13. Dalje, sud je zaključio da i dalje postoji dovoljan stepen opasnosti da bi osumnjičenici na efektivan način mogli da izvrše neželjeni uticaj na istragu uništenjem, sakrivanjem, izmjenom ili krivotvorenjem dokaza ili tragova. Sud je cijenio činjenicu da je prilikom sprovođenja naredbe Suda BiH o oduzimanju predmeta oduzet veliki broj matičnih knjiga, evidencija, dosijea i dokumentacije koja će biti vraćena fakultetima kako se ne bi obustavljao rad visokoškolskih ustanova, uključujući i kompjuterske sisteme za unos podataka o studentima. Stoga bi osumnjičenici, koji su službena i odgovorna lica na visokoškolskim ustanovama, mogli da manipulišu podacima i informacijama unesenim u sistem i dokumente.
14. Sud je utvrdio da postoji i opasnost od ponavljanja krivičnog djela, zbog čega i dalje postoje okolnosti koje opravdavaju mjeru zabrane preduzimanja određenih poslovnih aktivnosti ili službenih dužnosti i posjećivanja određenih mjesta ili područja. Sud je, razmatrajući opravdanosti daljnje primjene ovih mjera, imao u vidu činjenicu da su osumnjičenici krivičnopravne radnje koje im se stavljaju na teret počinili koristeći stvarno i pretpostavljeno svojstvo u visokoškolskim institucijama u BiH. Pri tome je cijenjena i priroda krivičnih djela koja su apelantu i drugim osumnjičenicima stavljena na teret, uz način izvršenja i njihovu ulogu u inkriminisanim radnjama. Stoga je sud zaključio da bi bez izricanja mjera zabrane u narednom periodu nastupila objektivna opasnost od ponavljanja krivičnih djela. Sud je posebno cijenio činjenicu da postoji osnovana sumnja da su u ovom predmetu krivična djela počinjena u vezi s obavljanjem djelatnosti apelanta i drugih osumnjičenika povezanih s radom visokoškolskih institucija u BiH i Republici Srbiji. Stoga je sud zaključio da i dalje postoji opasnost da će osumnjičenici, ako im ne budu produžene ove mjere zabrane, iskoristiti svoja svojstva u visokoškolskim institucijama u BiH i nastaviti da vrše kriminalne aktivnosti. Sud je uzeo u obzir da se ovaj predmet nalazi u fazi istrage. Dakle, postoji objektivna mogućnost da Tužilaštvo u daljnjem toku istrage utvrdi veze osumnjičenika s drugim visokoškolskim institucijama u BiH osim onih navedenih u rješenju suda. Stoga će se mjerama zabrane u ovom obimu u potpunosti onemogućiti i spriječiti čak i potencijalna opasnost od neželjenog uticaja osumnjičenika na daljnji tok krivičnog postupka.
15. Osporenim rješenjem Vijeća Suda BiH od 30. novembra 2023. godine odbijena je apelantova žalba. Vijeće je ocijenilo neosnovanim žalbene navode kojima je problematizovano postojanje osnovane sumnje. U vezi s tim, Vijeće je ukazalo da u žalbi nije naveden nijedan konkretan argument kojim bi se zaključak o postojanju osnovane sumnje osporio. Vijeće je istaklo da paušalno označavanje žalbenih osnova, jednako kao i paušalno osporavanje zaključaka Suda, bez preciziranja i argumenata nije valjana osnova za ispitivanje osporenog rješenja.
16. Dalje, Vijeće je ukazalo da je prvostepeni sud pravilno cijenio da se krivični postupak nalazi u početnoj fazi. U konkretnom slučaju radi se o obimnoj i složenoj istrazi, koja pored osumnjičenika u ovom predmetu obuhvata i druga lica. Ukazano je da se osumnjičenici terete za ozbiljna koruptivna krivična djela, zbog čega je neophodno preduzeti sve potrebne mjere kako bi se zaštitilo sprovođenje i okončanje istrage. Dalje, ocijenjen je pravilnim zaključak prvostepenog suda da bi osumnjičenici u međusobnom i kontaktu s drugim licima mogli neposredno i posredno da utiču na istragu. U tim kontaktima oni mogu usaglasiti odbranu s ciljem otklanjanja ili umanjivanja sopstvene odgovornosti. Dalje, Vijeće je zaključilo da je pravilan stav prvostepenog suda da su apelant i drugi osumnjičenici krivičnopravne radnje koje im se stavljaju na teret počinili koristeći stvarno i pretpostavljeno svojstvo u visokoškolskim institucijama u BiH. To je pravilno dovedeno u vezu s prirodom krivičnih djela koja su osumnjičenicima stavljena na teret, uz način izvršenja i njihovu ulogu u inkriminisanim radnjama. Zbog toga bi, u slučaju ukidanja mjera zabrane, nastupila objektivna opasnost od ponavljanja krivičnih djela.
17. Ocijenjen je neosnovanim prigovor iz žalbe da apelant nije preduzeo nijednu radnju s ciljem ometanja postupka i uticaja na svjedoke, te da samim tim nema potrebe za daljnjim trajanjem izrečenih mjera. Ukazano je da je za određivanje/produženje mjere zabrane po ovom osnovu dovoljno postojanje „naročitih okolnosti“ koje ukazuju na samu mogućnost takvog uticaja bez obzira na to da li je osumnjičenik to pokušao učiniti. Postojanje ozbiljnog rizika ili opravdane naznake takvog uticaja osnovane na relevantnim okolnostima, posve su dovoljne da se izvede zaključak da će apelant, ukoliko mu se ukinu mjere zabrane, vjerovatno uticati na svjedoke ili druge osumnjičenike.
18. Vijeće nije prihvatilo žalbeni prigovor u pogledu dužine trajanja istrage. Naime, Vijeće je utvrdilo da je u izjašnjenju Tužilaštva dato opširno obrazloženje s navođenjem tačno određenih istražnih radnji koje su u proteklom periodu sprovedene. Takođe, Tužilaštvo je dalo detaljno razrađen plan sprovođenja aktivnosti za naredni period. Sud je na osnovu tih informacija zaključio da je u ovom procesnom momentu zadovoljena obaveza u sprovođenju efikasne istrage.
19. Dalje, Vijeće je navelo da je apelant u žalbi ponovo iznio prigovor da su mjere zabrane donesene bez pravnog osnova. To je zbog toga što je u obrazloženju rješenja navedeno da je prijedlog za određivanje pritvora prema osumnjičenicima podnesen 23. marta 2023. godine, a da su mjere zabrane izrečene rješenjem Suda od 23. februara 2023. godine. Dakle, prema tvrdnji odbrane, mjere su izrečene mjesec dana ranije u odnosu na podneseni prijedlog Tužilaštva. U vezi s navedenim, sud je istakao da se već jednom očitovao na isti prigovor, i to odlučujući o žalbi na kontrolu mjera zabrane svojom odlukom od 3. oktobra 2023. godine. Tada je sud konstatovao da se radi o tehničkoj omašci prilikom kucanja rješenja s obzirom na to da je ispravan datum prijedloga 23. februar 2023. godine. Sud je naveo da je sve to poznato apelantu i njegovom braniocu budući da su obojica bili prisutni na tom ročištu. Međutim, s obzirom na to da se ta omaška ponovila dva puta, Vijeće je istaklo da ju je neupitno potrebno otkloniti.
20. Vijeće je ocijenilo neosnovanim apelantove žalbene navode da su u istovrsnoj procesnoj situaciji u drugom predmetu mjere zabrane ukinute zbog toga što istraga dugo traje. Vijeće je ukazalo da odluke donosi rukovodeći se odredbama krivičnog procesnog zakona i prirodom postupka. Sud odluku donosi u odnosu na konkretan predmet i konkretne optuženike. Odluka se donosi isključivo na osnovu postojećih činjenica i okolnosti konkretnog predmeta, bez uplitanja u ocjenu obrazloženja odluka suda u drugim predmetima. Imajući u vidu navedeno, Vijeće je ukazalo da se predmeti na koje se apelant pozvao odnose na druge postupke i druga lica. Stoga se ta argumentacija ne može koristiti u korist teze odbrane u ovom krivičnom postupku.
IV.Apelacijaa)Navodi iz apelacije
21. Apelant smatra da su osporenim rješenjima povrijeđena njegova prava iz člana II/3.d) i
e) Ustava Bosne i Hercegovine i čl. 5, 6. i 13. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant je naveo da su mu ta prava povrijeđena jer su redovni sudovi „proizvoljno primjenjivali KZ, ZKP i Ustav Bosne i Hercegovine“ na njegovu štetu, pri čemu se takvim postupanjem krši i onemogućava njegovo pravo na rad. Apelant je ponovio navode koji se odnose na tvrdnju da su mjere izrečene mjesec dana ranije u odnosu na podnošenje prijedloga Tužilaštva, odnosno da su određene bez podnesenog prijedloga i bez pravnog osnova, što određivanje i produženje mjera čini nezakonitim. Apelant je ukazao da je na ovu činjenicu ukazao prilikom ranije kontrole primjene mjere i da je Sud BiH naveo da se radi o tehničkoj grešci u pisanju. Međutim, i u ponovnoj kontroli se ponovo čini i ponavlja ista greška i propust, što ukazuje na činjenicu da se ovdje ne radi o slučajnoj i očitoj omašci jer se takve omaške ispravljaju, a ne kontinuirano navode i tvrde da to čini prvostepeno vijeće. Kontinuirani propusti potvrđuju da prvostepeni sud prilikom vršenja dvomjesečne kontrole ne vrši stvarnu ocjenu razloga za određivanje mjera, već samo kopira ono što je u prethodnim odlukama navedeno. Da to nije tako, prvostepeni sud ne bi naveo ono za šta drugostepeni sud smatra da je tehnička greška.
22. Apelant je ukazao da je prilikom razmatranja postojanja osnovane sumnje prvostepeni sud naveo da je „detaljno i sveobuhvatno razmotrio sve dokaze te je nakon detaljne analize ostao pri ranijem stavu. Pri tome sud nije obavezan da pri svakoj kontroli mjera zabrane iznova u detaljnoj mjeri obrazlaže razloge i dokaze iz kojih proizlazi osnovana sumnja“. U vezi s tim, apelant ukazuje da sud nije ni u jednom rješenju obrazložio razloge i dokaze iz kojih proizlazi postojanje osnovane sumnje. Osim toga, naveo je da iako nije potrebno svaki put detaljno obrazlagati razloge i dokaze, to ne znači da je sud oslobođen obaveze da ih navede. Istakao je da, iako je on insistirao na tome, sud nije naveo iz kojih dokaza i razloga smatra da postoji osnovana sumnja da su krivična djela koja su apelantu stavljena na teret stvarno počinjena. U tom smislu apelant se pozvao na Odluku Ustavnog suda broj AP-3836/21.
23. Osim toga, apelant smatra da ne postoje okolnosti koje opravdavaju primjenu mjera zabrane. Apelant navodi da nikada nije ugrozio integritet istrage. Ističe da nikada nije ni pokušao, a posebno ne ostvario, bilo kakvu opstrukciju i neželjeni uticaj na ovaj postupak. Stoga ne postoji osnova da se „brani“ ono što nije ugroženo i čemu opasnost ne prijeti. Apelant smatra da se ne može primjenjivati mjera da bi se otklonila opasnost od uticaja na postupak kada je ta opasnost apstraktna i imaginarna. U pogledu postojanja iteracijske opasnosti apelant je ukazao da više ne obavlja dužnost rektora na Nezavisnom univerzitetu Banja Luka koju je obavljao u inkriminisano vrijeme. Dakle, nije na poziciji koja bi mu dala mogućnost preduzimanja bilo kakvih radnji u vezi s tom dužnošću. Osim toga, apelant ukazuje da u ovom slučaju nema proporcionalnosti između cilja koji se nastoji ostvariti i mjere u kojoj se osumnjičeni lišava svojih prava. Smatra da tako restriktivna mjera definitivno nije primjerena ni neophodna. Ukazao je da istraga u ovom predmetu traje duže od dvije i po godine, da Tužilaštvo ne uspijeva da prikupi dokaze da je apelant zaista počinio djela koja su mu stavljena na teret, i to ne zato što apelant opstruiše istragu, nego zato što nema dokaza da je počinio djelo. Ukazuje da je on čovjek starije životne dobi koji ima zdravstvene probleme, koji uživa ugled u društvenoj zajednici i koji nikada nije imao nijednu mrlju u svojoj karijeri. Takođe ističe da sarađuje s Tužilaštvom i da ničim nije pokazao nijednu indiciju da bi mogao i imao namjeru da opstruiše ovaj postupak.
24. Dalje, apelant ukazuje da izrečene mjere traju neopravdano dugo. Smatra da je Tužilaštvo imalo dovoljno vremena i mogućnosti da preduzme sve radnje koje smatra potrebnim i okonča istragu. Istakao je da Tužilaštvo nije dalo obrazloženje zašto to nije učinilo niti koje radnje i mjere preduzima da bi okončalo istragu.
25. Apelant potražuje iznos od 1.000,00 KM na ime naknade nematerijalne štete koja mu je pričinjena zbog povrede navedenih prava, posebno naglašavajući da je godinu dana lišen prava na rad bez ikakvog osnova. Traži i iznos od 1.500,00 KM za sastavljanje apelacije.
b) Odgovori na apelaciju
26. Sud BiH smatra da apelantu nisu povrijeđena prava na koja se pozvao u apelaciji.
27. Tužilaštvo je navelo da intenzivno preduzima radnje s ciljem okončanja istrage. Navedeno je da se sprovodi analiza oduzetih matičnih knjiga s visokoškolskih institucija. Dalje, završeni su pretresi i vještačenja oduzetih mobilnih telefona, USB stikova i kompjutera privremeno oduzetih od osumnjičenika. Takođe je saslušano više od pedeset svjedoka. Pri tome, u periodu od decembra 2023. godine do januara 2024. godine na visokoškolskim institucijama su po naredbi Suda BiH oduzeti predmeti važni za postupak. Stoga je ukazano da je za daljnji tok istrage koju Tužilaštvo aktivno vodi od velike važnosti da navedene mjere ostanu na snazi. Jedino se primjenom navedenih mjera postiže adekvatan nadzor nad ponašanjem osumnjičenika i jedino se uz kumulativnu primjenu tih mjera uspješno otklanja opasnost da osumnjičenici na bilo koji način ometaju ili ugroze istragu te ponove krivično djelo.
V.Relevantni propisi
28. Zakon o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik BiH“ br. 3/03, 32/03, 36/03, 26/04, 63/04, 13/05, 48/05, 46/06, 76/06, 29/07, 32/07, 53/07, 76/07, 15/08, 58/08, 12/09, 16/09, 93/09, 72/13, 49/17 – odluka USBiH, 42/18 – rješenje USBiH, 65/18, 22/21 – odluka USBiH i 8/22 – rješenje USBiH) u relevantnom dijelu glasi:
Član 126.a stav (1) tač. a) i c)
Ostale mjere zabrane (1) Kada okolnosti slučaja na to ukazuju, Sud može izreći jednu ili više sljedećih mjera zabrane:
a) zabranu preduzimanja određenih poslovnih aktivnosti ili službenih dužnosti,
b) zabranu posjećivanja određenih mjesta ili područja,
c) zabranu sastajanja s određenim licima,
Član 126.b stav (5) Izricanje mjera zabrane (5) Mjere zabrane mogu trajati dok za to postoji potreba, a najduže do pravosnažnosti presude ako tom licu nije izrečena kazna zatvora i najkasnije do upućivanja na izdržavanje kazne ako je tom licu izrečena kazna zatvora. Zabrana putovanja može takođe trajati dok izrečena novčana kazna nije plaćena u potpunosti i/ili dok se u potpunosti ne izvrši odluka o imovinskopravnom zahtjevu i/ili o oduzimanju imovinske koristi. VI.Dopustivost i meritum
29. Ustavni sud utvrđuje da apelacija ispunjava uslove propisane članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, kao i da je podnesena u roku, da ispunjava i ostale uslove dopustivosti iz člana 18. stav (3) Pravila Ustavnog suda, te da nije očigledno (prima facie) neosnovana u smislu odredbe člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
30. Ustavni sud podsjeća da nije vezan apelantovom pravnom kvalifikacijom. Stoga, imajući u vidu da se apelantu izrečenim mjerama zabranjuje posjećivanje određenih mjesta ili područja, preduzimanje određenih poslovnih aktivnosti ili službenih dužnosti i sastajanja s određenim licima, Ustavni sud će apelaciju ispitati u vezi sa članom II/3.h) i članom 8. Evropske konvencije (vidi Evropski sud, Denisov protiv Ukrajine, presuda od 25. septembra 2018. godine, predstavka broj 76639/11, te Ustavni sud, AP-1840/20 od oktobra 2020. godine, tačka 44).a)Pravo na privatni i porodični život, dom i prepisku
31. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:
f) Pravo na privatni i porodični život, dom i prepisku.
32. Član 8. Evropske konvencije glasi:
1. Svako ima pravo na poštovanje svog privatnog i porodičnog života, doma i prepiske.
2. Javne vlasti se ne smiju miješati u ostvarivanje ovog prava osim ako to nije u skladu sa zakonom i neophodno u demokratskom društvu u interesima nacionalne bezbjednosti, javne bezbjednosti ili ekonomske dobrobiti zemlje, radi sprečavanja nereda ili kriminala, radi zaštite zdravlja ili morala, ili radi zaštite prava i sloboda drugih.
33. Slijedeći praksu Evropskog suda, Ustavni sud ukazuje da je privatni život zajamčen članom 8. Evropske konvencije širok pojam koji uključuje pravo na „unutrašnji krug“, pravo na uspostavljanje i održavanje odnosa s drugim ljudima i spoljnim svijetom te pravo na društveni i profesionalni ugled. Sporovi u vezi s radnim odnosom sami po sebi nisu isključeni iz područja privatnog života u smislu člana 8. Evropske konvencije. Postoje aspekti privatnog života koji bi mogli da budu pogođeni takvim sporovima, pri čemu Evropski sud primjenjuje dva pristupa u ocjeni primjenjivosti: 1) pristup zasnovan na tome da je privatni život podnosioca zahtjeva odlučujući razlog za donošenje određene sporne mjere i 2) pristup zasnovan na tome da sporna mjera može da ima ozbiljne negativne posljedice na privatni život podnosioca zahtjeva. U predmetima Evropskog suda u kojima su podnosioci zahtjeva tvrdili da je krivična presuda negativno uticala na njihov moralni i psihički integritet te na ličnu, društvenu, psihološku i ekonomsku patnju, Evropski sud je ukazao da takve posljedice mogu biti predvidive posljedice počinjenja krivičnog djela i stoga se na njih ne može pozivati kako bi se prigovorilo da krivična osuda sama po sebi predstavlja miješanje u pravo na poštovanje „privatnog života“ u smislu člana 8. Evropske konvencije.
34. U konkretnom slučaju apelant se osnovano sumnjiči da je kao pripadnik grupe za organizovani kriminal, u svojstvu rektora visokoškolske ustanove, omogućavao nezakonito sticanje diploma o stečenim akademskim titulama ili stručnom srednjoškolskom zvanju ili zanimanju. Zbog toga mu je zabranjeno da posjećuje visokoškolske ustanove u BiH, da preduzima određene poslovne aktivnosti i da komunicira s određenim licima. Apelant pak tvrdi da mu je tim mjerama onemogućeno pravo na rad, kao i da mu je narušen ugled koji je, prije pokretanja ovog krivičnog postupka, uživao kao univerzitetski profesor. S obzirom na to, nesumnjivo je da je u ovom postupku došlo do miješanja u apelantov privatni život. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud će prilikom razmatranja poštovanja garancija iz člana
8. Evropske konvencije u ovom postupku razmotriti da li nametnute mjere imaju ozbiljne negativne posljedice na apelantov privatni život.
35. Da bi miješanje u apelantov privatni život bilo opravdano, ono mora: a) biti predviđeno zakonom, b) imati legitiman cilj od javnog ili opšteg interesa i c) biti u skladu s principom proporcionalnosti u demokratskom društvu, što će Ustavni sud razmotriti u nastavku.
36. Apelant je, problematizujući zakonitost izrečenih mjera, ukazao da je u obrazloženju prvostepenog rješenja navedeno da je prijedlog za određivanje pritvora podnesen 23. marta 2023. godine, a da su mjere zabrane izrečene rješenjem Suda BiH od 23. februara 2023. godine. Stoga apelant tvrdi da su mjere izrečene mjesec dana ranije u odnosu na podnošenje prijedloga Tužilaštva, odnosno da su određene bez podnesenog prijedloga i bez pravnog osnova, što određivanje i produženje mjera čini nezakonitim. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je Vijeće Suda BiH, razmatrajući identičan žalbeni navod, ukazalo da se radi o tehničkoj omašci prilikom kucanja rješenja (vidi tačku 19. ove odluke). Ustavni sud ne vidi razlog da ne prihvati takvo obrazloženje suda, naročito kada se ima u vidu da su apelant i njegov branilac bili prisutni na ročištu na kojem su apelantu mjere zabrane inicijalno izrečene i da su primili rješenje o tome, što apelant i ne osporava.
37. U vezi s navodima da sud nikada nije obrazložio razloge i dokaze iz kojih proizlazi postojanje osnovane sumnje, Ustavni sud podsjeća da sudovi imaju obavezu da obrazlože svoju odluku tako što će navesti jasne i razumljive razloge na kojima su tu odluku zasnovali (vidi Evropski sud, Ayetullah AY protiv Turske, presuda od 27. oktobra 2020. godine, predstavke br. 29084/07 i 1191/08, tačka 155. i, mutatis mutandis, Ustavni sud, Odluka o meritumu broj AP-
3156/20 od 24. marta 2020. godine, tačka 42, dostupna na www.ustavnisud.ba). Ustavni sud zapaža da su u rješenju od 23. februara 2023. godine, kojim su apelantu inicijalno izrečene mjere zabrane, detaljno pobrojani i ocijenjeni dokazi koje je Tužilaštvo dostavilo uz prijedlog za određivanje pritvora, kao i da je sud zaključio da iz njih proizlazi da postoji osnovana sumnja da je apelant počinio krivična djela koja su mu stavljena na teret. Dalje, Ustavni sud zapaža da je sud, u osporenom prvostepenom rješenju, imajući u vidu apelantovo problematizovanje postojanja osnovane sumnje, ponovo razmotrio dokaze i zaključio da iz njih proizlazi postojanje osnovane sumnje. Osim toga, sud je utvrdio da se nije dogodila neka nova okolnost koja bi dovela u pitanje njeno ranije utvrđeno postojanje. Ustavni sud ne može zaključiti da je takvo obrazloženje suda nedovoljno niti da je sud u tom dijelu postupao proizvoljno. Stoga Ustavni sud zaključuje da je miješanje u apelantovo pravo bilo zakonito. To je miješanje bilo i u javnom interesu koji se ogleda u omogućavanju sprovođenja krivičnog postupka bez ometanja.
38. U pogledu pitanja da li je miješanje bilo proporcionalno legitimnom cilju, Ustavni sud ukazuje da su mjere izrečene apelantu privremenog karaktera, uz obavezu dvomjesečne kontrole. Apelant opravdanost tih mjera pokušava osporiti time da više nema svojstvo rektora, odnosno da nije na poziciji koja bi mu dala mogućnost preduzimanja bilo kakvih radnji u vezi s tom dužnošću. Međutim, Ustavni sud smatra da apelant i u svojstvu profesora na fakultetu ima određena ovlašćenja koja prijete integritetu istrage. Pri tome je u rješenjima obrazložena i opravdana bojazan o tome kako bi i zašto apelant mogao da utiče na ostale osumnjičenike i na svjedoke. Izrečene mjere zabrane, u suštini, sprečavaju i jedno i drugo. Ustavni sud podsjeća da krivični postupak nužno podrazumijeva određene restrikcije u odnosu na lica protiv kojih se vodi i da mjere zabrane predstavljaju odraz tih restrikcija. U tom okviru postoje i određena ograničenja osnovnih prava i sloboda licima kojima su mjere izrečene, u mjeri koja je nužna da se zaštite i ostvare legitimni ciljevi krivičnog postupka.
39. U vezi s navodima o „onemogućavanju prava na rad“, Ustavni sud podsjeća da je apelant suočen s „krivičnom optužbom“ zbog postupka koji se vodi protiv njega i da zbog toga nije više pitanje njegove slobodne volje gdje će se kretati i s kim će komunicirati. To naročito kada mu se na teret stavljaju teška krivična djela organizovanog kriminala u vezi s nezakonitim omogućavanjem sticanja diploma o stečenim akademskim titulama ili stručnom srednjoškolskom zvanju ili zanimanju. Dakle, apelantovi navodi svode se na njegovo generalno nezadovoljstvo mjerama koje su prema njemu primijenjene. Međutim, Ustavni sud smatra da su u konkretnom predmetu one proporcionalne cilju koji se želi postići, pogotovo kada se imaju u vidu razlozi koje je dao sud, kao i apelantova uopštena argumentacija. To pogotovo kada se ima u vidu odredba člana 126.b stav 5. ZKP-a kojom je propisano do kada mjere zabrane mogu trajati, pri čemu je postupak protiv apelanta u toku.
40. U vezi s apelantovim navodima o dužini trajanja mjera zabrane, Ustavni sud zapaža da su mjere izrečene apelantu na snazi devet mjeseci, te da ih sud redovno kontroliše i ublažava prema okolnostima. Dalje, Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o optužbama za teška krivična djela organizovanog kriminala. Osim toga, u postupku su pored apelanta trenutno osumnjičena još četiri lica, a uključeno je više od 15 visokoškolskih i ustanova srednjeg obrazovanja s teritorije Bosne i Hercegovine i Republike Srbije. Tužilaštvo vodi obimnu istragu koja se sastoji od prikupljanja obimne materijalne dokumentacije (matične knjige, kompjuterske evidencije i slično) i saslušanja velikog broja lica koja su bila „korisnici usluga“ ove organizovane kriminalne grupe ili mogu imati saznanja o njihovom djelovanju. Pri tome je sud imao u vidu i da Tužilaštvo kontinuirano radi na predmetu, da je preduzimalo i preduzima istražne radnje s ciljem efikasnog okončanja istrage. Osim toga, apelant nije ponudio dokaze iz kojih bi Ustavni sud mogao da utvrdi da se postupak nezakonito odugovlači. Osim toga, Ustavni sud je već utvrdio da navedene mjere ne stavljaju pretjeran teret na apelanta te da su zbog toga proporcionalne cilju koji se želi postići. Stoga dužina trajanja tih mjera ne može voditi zaključku o tome da one traju duže nego što je to neophodno.
41. Na osnovu svega navedenog, Ustavni sud smatra da su nametnute mjere proporcionalne legitimnom cilju koji se želi postići. Stoga, Ustavni sud smatra da osporenim rješenjima nije povrijeđeno apelantovo pravo iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije.
42. U odnosu na apelantov zahtjev za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, u smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantovanih ljudskih prava i osnovnih sloboda. S obzirom na odluku u ovom predmetu, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju apelant nema pravo na naknadu nematerijalne štete. Osim toga, Ustavni sud ukazuje da troškovi sastavljanja apelacije nisu predviđeni Pravilima Ustavnog suda.
VII.Zaključak
43. Ustavni sud zaključuje da iako je usljed izrečenih mjera zabrane došlo do miješanja u apelantov privatni život, nije došlo do kršenja njegovog prava iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije. To je zbog razloga što su mjere zabrane izrečene u skladu s relevantnim odredbama ZKP-a, te zato što postoje okolnosti koje opravdavaju njihovo daljnje trajanje, pri čemu izrečenim mjerama nije dovedena u pitanje pravična ravnoteža između legitimnog cilja koji se ogleda u omogućavanju neometanog vođenja krivičnog postupka i apelantovog prava na privatni život.
44. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
45. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman