Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4248/23 (S.Ž.B.)

Odluka donesena 19. 12. 2024.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Seada Palavrić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4248/23

Apelacija

Odluka o dopustivosti

19. 12. 2024.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Mirsad Ćeman, Helen Keller, Ledi Bianku i Marin Vukoja, na sjednici održanoj 19. decembra 2024. godine, u predmetu broj AP-4248/23 , rješavajući apelaciju koju je podnio S. Ž. B., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka m), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio S. Ž. B. protiv Rješenja Federalnog ministarstva pravde broj 04-04-10-22/23 od 17. jula 2023. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. S. Ž. B. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tuzle, podnio je 27. septembra 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Federalnog ministarstva pravde (u daljnjem tekstu: Federalno ministarstvo) broj 04-04-10-22/23 od 17. jula 2023. godine i Rješenja Federalnog ministarstva broj 04-09-3-124/23 od 6. juna 2023. godine.

2. Rješenjem Federalnog ministarstva od 6. juna 2023. godine, po prijedlogu direktora Kazneno

- popravnog zavoda poluotvorenog tipa u Tuzli (u daljnjem tekstu: KPZ Tuzla) za premještaj osuđenog lica, odobren je apelantov premještaj iz tog zavoda na daljnje izdržavanje kazne zatvora u Kazneno - popravni zavod zatvorenog tipa u Zenici (u daljnjem tekstu: KPZ Zenica).

3. U obrazloženju osporenog rješenja Federalno Ministarstvo je navelo da je direktor KPZ Tuzla podnio prijedlog tom ministarstvu za apelantov premještaj iz kazneno-popravnog zavoda poluotvorenog tipa u kazneno-popravni zavod zatvorenog tipa. U vezi s tim, ukazalo je da je prijedlog zasnovan na obrazloženju da postoje poteškoće u odvijanju apelantovog resocijalizacijskog tretmana, uz obrazloženje da postoje problemi, između ostalog, u prihvaćanju pravila koja uređuju način života u zavodu i da se radi o licu koje narušava atmosferu u kolektivu. Pri tome, istaklo je da apelant u tom zavodu izdržava kaznu zatvora u trajanju od 12 mjeseci koja ističe 22. augusta 2023. godine i da po isteku navedene kazne treba početi sa izdržavanjem nove kazne zatvora u trajanju od dvije godine u KPZ Zenica. Imajući u vidu strukturu apelantove ličnosti protiv kojeg se vodi i novi krivični postupak, kao i navedene probleme u odvijanju resocijalizacijskog tretmana, Federalno ministarstvo je zaključilo da se apelantov daljnji penološki tretman treba nastaviti u zavodu zatvorenog tipa. Slijedom toga, odobren je prijedlog za apelantov premještaj shodno odredbi člana 61. Zakona o izvršenju krivičnih sankcija (u daljnjem tekstu: ZIKS).

4. Rješenjem Federalnog ministarstava od 17. jula 2023. godine odbijena je kao neosnovana apelantova žalba i potvrđeno prvostepeno rješenje. U obrazloženju osporenog rješenja Federalno ministarstvo je navelo da su neosnovni apelantovi navodi da mu se ovakvim premještajem ograničavaju prava koja imaju osuđene osobe u skladu sa Ustavom BiH i Evropskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). U vezi s tim, Federalno ministarstvo je istaklo da mu navedenim premještajem nisu uskraćena prava na posjete porodice i druga prava na koja se poziva, te da će ih i dalje ostvarivati u skladu sa propisima bez obzira u kojem zavodu izdržava kaznu zatvora. Pri tome, istakao je da je apelantu omogućeno da štiti svoja prava, budući da je i ranije upućivao niz podnesaka ovom ministarstvu i Kantonalnom tužilaštvu u Tuzli u smislu odredbe člana 53. ZIKS-a.

5. Apelant se pozvao na povredu prava na život iz člana II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Evropske konvencije, povredu prava na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, povredu slobode misli, savjesti i vjeroispovijesti iz člana II/3.g) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 9. Evropske konvencije, povredu slobode izražavanja iz člana II/3.h) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 10. Evropske konvencije, povredu prava na brak i zasnivanje porodice iz člana II/3.j) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 12. Evropske konvencije, te na povredu prava na obrazovanje iz člana II/3.l) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda.

7. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

b) Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

8. Član 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda glasi: (1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio . (3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće po zakonu.

9. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora doći do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispunio formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluke br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).

10. U konkretnom slučaju, apelant osporava rješenjā Federalnog ministarstva koja su donesena povodom prijedloga direktora KPZ Tuzla za apelantov premještaj iz tog zavoda u KPZ Zenica. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da apelant protiv drugostepenog rješenja Federalnog ministarstva nije imao mogućnost da pokrene upravni spor. Međutim, apelant je, prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu, imao mogućnost da protiv tog rješenja podnese zahtjev za zaštitu sloboda i prava građana zagarantovanih Ustavom, shodno odredbi člana 60. Zakona o upravnim sporovima FBiH (vidi, mutatis mutandis, Evropski sud za ljudska prava, Šerbečić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 26. aprila 2022. godine, predstavka broj 51661/21). Budući da je apelant propustio da iskoristi ovaj pravni lijek, Ustavni sud smatra da nije iscrpio sve efektivne pravne lijekove moguće prema zakonu. S obzirom na to, apelacija se ne može razmatrati.

11. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Seada Palavrić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4248/23 (S.Ž.B.) | Sudska praksa | Aktio