Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2970/22 (H. K. i drugi)

Odluka donesena 14. 05. 2026.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Izvršenje
  • Građanski postupak
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2970/22

Apelacija

Odluka o dopustivosti

14. 05. 2026.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 14. maja 2026. godine, u predmetu broj AP-2970/22, rješavajući apelaciju Harisa Kljake i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Harisa Kljake, Đenada Tanovića i Šekiba Zuhrića podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 Rs 077026 22 Gži od 27. aprila 2022. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Haris Kljako, Đenad Tanović i Šekib Zuhrić (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Adonisa Đuliman advokat iz Mostara, podnijeli su 27. jula 2022 godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 58 0 Rs 077026 22 Gži od 27. aprila 2022. godine.

2. Apelanti su podnijeli Općinskom sudu u Mostaru (u daljnjem tekstu: Općinski sud) prijedlog za izvršenje protiv MT AUTO d.o.o. Mostar (u daljnjem tekstu: izvršenik), radi naplate novčanog potraživanja, prodajom udjela M.Ć. (u daljnjem tekstu: osnivač) u navedenom privrednom društvu.

3. Općinski sud je dozvolio predloženo izvršenje rješenjem od 14. jula 2021. godine.

4. Rješenjem Općinskog suda broj 58 0 Rs 077026 21 P od 6. decembra 2021. godine odbijen je prigovor koji je izvršenik izjavio protiv rješenja o izvršenju. U obrazloženju sud je ocijenio neosnovanim izvršenikovu tvrdnju da sud u izvršnom postupku ne može plijeniti udio društva koji je kao ulog uplatilo fizičko lice. U vezi s tim je istakao da ulagač, nakon što u društvo unesen novac, stvari ili prava, stiče pravo upravljanja društvom ali unesena imovina postaje imovina društva, te se pozvao na odredbe člana 309, 328, 329. i 338. Zakona o privrednim društvima. Slijedom navedenog je zaključio da udio koji je predmet izvršenja predstavlja izvršenikovu, a ne imovinu fizičkog lica tj. osnivača.

5. Rješenjem Kantonalnog suda broj 58 0 Rs 077026 22 Gži od 27. aprila 2022. godine uvažena je izvršenikova žalba, izvršenje je obustavljeno a sprovedene radnje su ukinute. U obrazloženju sud je ukazao da je prva izvršna radnja u slučaju izvršenja na udjelu zapljena udjela dostavljanjem rješenja o izvršenju registarskom sudu, odnosno drugom nadležnom registarskom tijelu radi zabilježbe založnog prava, u smislu člana 191. Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP). U vezi s tim je istakao da je prvostepeni sud dostavio rješenje o izvršenju registarskom sudu, koji mu je dostavio obavijest od 3. septembra 2021. godine iz koje proizlazi da izvršenik nema vlastiti udio, već jedini udio ima osnivač, te da iz tog razloga ne može upisati zabilježbu zabrane raspolaganja tim udjelom. Slijedom navedenog, sud je ocijenio osnovanim izvršenikove žalbene navode da nije bilo moguće odrediti izvršenje na osnivačkom udjelu koji nije u njegovom, već u vlasništvu osnivača koji nije izvršenik u ovom postupku.

6. Apelanti su se pozvali na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelanti navode da je udio koji je predmet izvršenja izvršenikova imovina, te da je proizvoljan suprotan stav Kantonalnog suda. U vezi s tim su se pozvali na odluku Ustavnog suda broj AP-2458/05 od 29. septembra 2006. godine.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: b)Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi: (4)Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

8. Ustavni sud podsjeća da u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta mora utvrditi, između ostalog, i jesu li ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj praksi i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i te povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji s dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Abedin Smajić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 16. januara 2018. godine, predstavka broj 48657/16, tačka 43, Khudunts protiv Azerbajdžana, odluka od 26. februara 2019. godine, predstavka broj 74628/16, tačka 32, te Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine, tačka 9, dostupna na www.ustavnisud.ba), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Evropski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, predstavka broj 5503/02, tačka 21. i Dumlu protiv Turske, odluka od 20. aprila 2021. godine, predstavka broj 65159/17, tačka 27), kao i kada se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine (vidi Evropski sud, Spasoje Lukić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, odluka o dopustivosti od 18. novembra 2008. godine, predstavka broj 34379/03).

9. Ustavni sud ukazuje da se navodi apelanata o povredi prava na pravično suđenje odnose na način na koji je Kantonalni sud primijenio relevantne propise. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je, prema praksi Evropskog suda, prvenstveno na domaćim organima, naročito sudovima, da rješavaju probleme tumačenja domaćih zakona. Evropski sud ističe da ne treba postupati kao sud „četvrte instance“ te da stoga neće, prema članu 6. stav 1. Evropske konvencije (kojem korespondira član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine), dovoditi u pitanje ocjenu domaćih sudova, osim ako se njihova utvrđenja mogu smatrati proizvoljnim ili „očigledno nerazumnim“ (vidi Evropski sud, Ašćerić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 17. decembra 2019. godine, predstavka broj 52871/13, tačka 23. sa daljnjim referencama). Ovakvu praksu dosljedno slijedi i Ustavni sud u odnosu na odluke redovnih sudova (vidi, između ostalih, Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP-4033/20 od 22. juna 2022. godine, tač. od 42. do 45. sa daljnjim referencama, objavljena na www.ustavnisud.ba).

10. Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud u obrazloženju osporene odluke dao relevantne i dovoljne razloge za zaključak da osnivački udio koji je predmet izvršenja ne predstavlja izvršenikovu, već imovinu osnivača koji nije izvršenik u ovom postupku. U vezi apelantovog pozivanja na odluku broj AP-2458/05 od 29. septembra 2006. godine, Ustavni sud ukazuje da su tom odlukom ukinute odluke redovnih sudova kojima je dozvoljeno izvršenje na nekretnini koju je osnivač iz tog postupka unio kao osnivački ulog u privredno društvo i koja je na taj način postala imovina tog društva, radi naplate duga tog osnivača. U toj odluci Ustavni sud je ukazao da su sudovi na taj način izjednačili stvari koje su unesene u kapital društva sa samim udjelom, kao i da je dug osnivača mogao biti namiren jedino iz njegovog udjela u privrednom društvu (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-2458/05 od 29. septembra 2006. godine, tač. 27.-29, dostupna na www.ustavnisud.ba). Ustavni sud primjećuje da stav koji je Kantonalni sud zauzeo u odluci osporenoj ovom apelacijom u cijelosti korespondira stavu iz navedene odluke Ustavnog suda, s obzirom na to da iz utvrđenja redovnih sudova proizlazi da izvršenje nije predloženo na nekoj stvari koja je kao ulog unesena u osnivački kapital izvršenika, već na osnivačevom udjelu, koji predstavlja njegovu imovinu. Osim toga, apelanti ne navode, niti Ustavni sud zapaža da je u provedenom postupku prekršena neka procesna garancija iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije na njihovu štetu. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju ne postoji bilo šta što bi ukazalo na kršenje prava na pravično suđenje.

11. Imajući u vidu sve navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda, kao i stavove navedene u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata pokreću ustavno pitanje na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da imaju „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda koji bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ti navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

12. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2970/22 (H. K. i drugi) | Sudska praksa | Aktio